LINGUA MONTENEGRINA

asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja

LINGUA MONTENEGRINA
the magazine of linguistic, literary and cultural issues
God. V, sv. 2, br. 10
Izdava
INSTITUT ZA CRNOGORSKI JEZIK I KNJIEVNOST
Redakcija
Radoslav Rotkovi (Herceg Novi)
Josip Sili (Zagreb)
Vuki Pulevi (Podgorica)
Milorad Nikevi (Osijek)
Amira Turbi-Hadagi (Tuzla)
Aleksandra Nikevi-Batrievi (Podgorica)
Przemysaw Brom (Katowice)
Milica Luki (Osijek)
Jakov Sablji (Osijek)
Stevan Konstantinovi (Novi Sad)
Ljudmila Vasiljeva (Lavov)
edomir Drakovi (Cetinje)
Aleksandar Radoman (Podgorica)
Goran Drini (Podgorica)
Glavni i odgovorni urednik
Adnan irgi
Sekretar Redakcije
Sanja Orlandi
Podgorica, 2012.

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

David CRYSTAL
Bangor University Bangor

UDK 81:003.2
Preliminarno saoptenje

ON MYTHS AND MINDSETS

Following his visit to Montenegro in April 2012,
the author of this paper discusses the local and global effects of the digital era and the Internet on reading and writing, with an emphasis on younger generations.
Key words: Internet, technology, abbreviations, EMC,
reading

There is an enormous myth circulating the globe: young people dont
read any more. Its a myth perpetrated by the less young, who see modern children preoccupied with computers, cellphones, and online games, and not reading Shakespeare, Dickens, and Twain. And one myth leads to others. Were
rearing a new generation that cant spell. Its all because of those newfangled
abbreviations in text-messaging. I encounter this argument all the time in Britain, and I expect it is heard just as often in Montenegro.

It doesnt take long for myths to capture the public imagination, but it can
take a lifetime to eliminate them. Text-messaging is hardly a decade old, and yet
it has already generated several fictions. Its widely believed that text messages
are full of abbreviated words introduced by young people because they dont
know how to spell... that they are using them in schoolwork and in examination
scripts... that the practice is fostering an unprecedented decline in literacy.

All these beliefs are wrong. Only about 10 percent of the words used
in a typical text message are abbreviated. Moreover, the abbreviations are
not a totally new phenomenon: the older generation used them too, as did
their grandparents. Youll find playful sentences like I C U 2 in 19th-century
English books of leisure activities. Students know very well they shouldnt
use them in essays and examinations. And research studies are showing that
text messaging helps literacy, because it provides huge amounts of practice in
reading and writing.

There is actually plenty of literacy among young people, but it is a
different kind of literacy from what older people are used to. To understand
3

David CRYSTAL

it, we need to appreciate the role of electronically mediated communication

(EMC) - not only the Internet, but the whole range of devices which communicate electronically, such as mobile phones, satellite navigation systems, and
automatic voice recognition machines. This is a world which has evolved only
in the past twenty years, as a review of the leading innovations shows.

In 1990 there was no World Wide Web: that arrived in 1991. Although
email had been available for some years, most people did not send their first
message until the mid-90s. Chatrooms and online games became popular at
roughly the same time. Google arrived in 1999. Mobile phones, with associated
text-messaging, emerged as the new millennium dawned. The word weblog was
created as early as 1997, but blogging as a genre didnt take off until the arrival
of easy-to-use software, such as Blogger, in the early 2000s. Instant messaging
is another development of the early 2000s, soon to be followed by social networking - Facebook, YouTube, Hi5, and over 100 other networks. In 2006 we
encounter Twitter. And next year, we will encounter - what?

The point of this chronology is to draw attention to its recency, diversity, and unpredictability. If someone had said to me, in 2005, that the next
EMC development was going to be a system where you were given an online
prompt, What are you doing?, and a limit of 140 characters for your reply,
I would have written them off as deluded. But Twitter, a microblogging platform, has proved to be one of the most successful EMC developments to date,
the fastest growing Web brand in the past few years. Nor is its story complete.
As with all Internet activities, we have to be prepared for sudden change. In
November 2009, Twitter altered its prompt from What are you doing? to
Whats happening?, thus eliciting a very different kind of message from users. Twitter became more of a news reporting service, at that point.

The recency of all this means that anyone under the age of 20 is, in effect, a native speaker of EMC. The rest are, to a greater or lesser extent, speakers of EMC as a foreign language. For some, this message is brought home
very quickly when, after spending ages trying to work out how to change the
settings on a new device, a passing six-year-old performs the activity with
contemptuous aplomb. This new generation has gone under various media labels, such as the online generation, the screen generation, or the Net generation. I dont like labels much, but there is an underlying truth here about
the young persons communication mindset which has important implications
for any debate on the future of reading, whether in Britain or in Montenegro.

For me, and I suspect for most readers of this journal, literacy is identified, first and foremost, with the world of print: it is a world of books and
journals, newspapers and reports. Books especially are central in our literacy
worldview. We are all aware of the online world, and increasingly use it, but
4

On Myths and Mindsets

we see it as marginal, something additional, an alternative medium, something

we havent quite got to grips with yet. One of the big talking-points today is
will the book survive? The online world is seen as something new, a threat.

That is not how young people see it. In their literacy worldview, it is
the screen that is central, the world of print that is marginal. It is not that they
have stopped reading and writing. On the contrary, young people are reading
and writing more than I ever did at their age, but they are doing it using their
computers and mobile phones. Books for them are ebooks. Newspapers are
news online. Letters to editors are comments to forums. Diaries are blogs. The
mobile is central, and will become even more so as time goes by. At the iMedia Breakthrough Summit in Florida in 2009, representatives of the industry
were predicting that by 2020 some 80 per cent of all Internet access would be
made via a mobile phone. It is already thus in some parts of Africa, where a
wired connection is difficult or impossible.

This mindset reversal presents everyone with a challenge. We are all
aware of the importance of books as a means of opening minds and inspiring
imaginations, and we do not want the next generation to lose those opportunities. The educational world is already trying to find solutions to the challenges, showing how the two domains - electronic and traditional print - can be
brought together. Libraries are altering their balance of resources, introducing
a digital dimension. Teachers are exploring ways of exploiting the technology
in the classroom - for example, using mobiles for learning rather than banning
them. The children themselves play an active role in negotiating their learning. As one child told me recently, my mobile lets me read anywhere.

That childs world is not, in the first instance, the traditional world of
books and newspapers. It is a world of Facebook, the Web, the videogame, the
blog, the text, and the tweet. Nor, if you think of reading as reading aloud,
is that childs audio world the traditional one of face-to-face conversations,
classroom interaction, radio, and television. It is a world of mobile phone,
Skype, iChat, the podcast, and YouTube. Policy-makers should not be resisting these new graphic and audio worlds, but managing them to make them
enticingly readable. They cant do this if they continue to think of them as
marginal or ancillary.

Young people actually dont need persuading that they should read, as
is obvious by just looking at the way they intently send and receive text messages. They are reading all the time. The task is to direct that enthusiasm
for reading in more ambitious and rewarding directions, and to provide easy
opportunities for this to happen. Whether they read Shakespeare or Dickens
or Montenegrin authors on the page or on the screen is beside the point. The
medium is not the message. The aim must be to get them to read more widely,
5

David CRYSTAL

regardless of medium, and to get them eventually to appreciate what each

medium has to offer. The book provides one experience: a pride in personal
ownership, as any bookshelf illustrates, and an interaction with the physicality
of the product, such as its weight, touch, and even smell. The screen provides
another experience: an awareness of the possibilities of personal exploration,
through interactive notes and searchable text, and a sense of connectedness
and up-to-dateness - of having the world at your fingertips. Young people need
both, to make the most of modern living. So do we all.

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 811.163.436 (811.111=163.4)

Izvorni nauni rad
Vesna BULATOVI (Podgorica)
Univerzitet Crne Gore
Institut za strane jezike Podgorica
[email protected]
ENGLESKA IMENSKA ATRIBUCIJA
U PREVODU NA CRNOGORSKI
Rad analizira naine prevoenja engleske dvolane imenske
fraze u kojoj su oba lana imenice, pri emu prva funkcionie
kao determinator druge. Ta struktura je esta u engleskom i
drugim analitikim jezicima. U crnogorskom, takva struktura je
prisutna, ali nije uobiajena. Predstavljena je polusloenicama
koje su ili prenesene iz stranih jezika kalkiranjem ili kreirane
od domaih elemenata po uzoru na kalkirane.
U radu se razmatra i razlika izmeu pridjevske i imenske
atribucije. U imenskoj atribuciji, imenice u funkciji determinatora imaju vie asocijativnu, nego askriptivnu funkciju, to utie na
izbor ekvivalentne strukture u prevodu na crnogorski.
Analizom korpusa utvreno je da postoje etiri razliita
naina prevoenja dvolane imenske fraze s engleskog, od kojih
je prevoenje dvolanom imenskom frazom najmanje zastupljeno. Analizom primjera koji ilustruju etiri naina prevoenja,
pokuavaju se utvrditi kriterijumi na osnovu kojih se u procesu prevoenja daje prednost jednom od njih.
Kljune rijei: imenska fraza, kolokacija, atribucija,
anglicizam

1. Uvod

Predmet analize je dvolana imenska fraza u engleskom jeziku i naini
njenog prevoenja na crnogorski. Analiza se ograniava na dvolane imenske fraze u kojima su oba konstituenta imenice, na primjer kitchen window
kuhinjski prozor u engleskom, ili sahat-kula u crnogorskom.

Rad ima sljedeu strukturu: prvo se daje osvrt na imensku atribuciju
u engleskom i crnogorskom, zatim se analiziraju razliiti naini prevoenja
7

Vesna BULATOVI

te strukture na osnovu primjera iz literature, nakon ega se teorijski zasnovane pretpostavke provjeravaju na autentinom jezikom korpusu. Jedan dio
korpusa predstavlja izvorni engleski tekst Internet Lingistics autora Dejvida
Kristala (David Crystal), a drugi dio je prevod toga teksta na crnogorski Internetska lingvistika. Kako ne postoji obimniji paralelni elektronski korpus
engleskog i crnogorskog jezika, ova analiza predstavlja pokuaj da se do
zakljuaka o nainima prevoenja doe analizom relativno malog autentinog
jezikog materijala, umjesto subjektivnom ocjenom nasumino odabranih
primjera.
2. Imenska atribucija u engleskom i crnogorskom jeziku

Dvolana imenska fraza u literaturi esto se oznaava i kao N+N, a naziva se i imenskom kolokacijom (up. Hlebec, 1996) ili sintagmom, budui da
izmeu konstituenata postoji manje ili vie ustaljena veza. Imenica na poziciji
N2 je obavezni konstituent, to znai da frazu kitchen window kuhinjski
prozor moe zamijeniti N2 window prozor, a da se pri tome ne utie na
sintaksike odnose u reenici. To ne vai za N1, odnosno kitchen kuhinjski.
Konstituent N1 slui da blie odredi znaenje konstituenta N2. Slino tome,
imensku frazu sahat-kula u odreenoj sintaksikoj poziciji moe da zamijeni
imenica kula, ali ne i imenica sahat. U navedenim sluajevima radi se imen
skoj atribuciji koja je u engleskom mogua zahvaljujui analitinosti toga
jezika i mogunosti njenih leksema da vre vie razliitih funkcija u reenici.

U crnogorskom, s druge strane, takve strukture postoje, ali u mnogo
manjem broju. Uglavnom se radi o sloenicama (cajtnot) i polusloenicama
(alaj-beg) stranog porijekla, polusloenicama u kojima je jedan, obino
prvi, konstituent stranog porijekla, a drugi domai (bestseler-pisac), kao i
polusloenicama s domaim konstituentima nastalim po uzoru na strane (izvor-voda).1 Nove lekseme nastale su kao izraz potrebe za bogaenje leksikog
fonda, manje ili vie su stilski obojene, vezane u prilinoj mjeri za jezik nauke
(up. Klajn, 2002: 4451) i, naroito u posljednjih petnaestak godina, jezik
medija i raunarske i drugih komunikacionih tehnologija. Meutim, taj proces graenja rijei nije naroito produktivan, izmeu ostalog i zbog bojazni da e potreba za novim leksemama dovesti i do uvoenja novih procesa
graenja rijei (up. Alanovi, 2005: 147). Stoga se obino preporuuje da
se u prevoenju sa stranih jezika primijene drugi naini prevoenja umjesto
prevoenja dvolanom imenskom frazom.

Analizu i veliki broj primjera ovakvih struktura pogledati kod Klajna (2002).

Engleska imenska atribucija u prevodu na crnogorski

U radu se ograniavamo na analizu engleskih dvolanih imenskih
fraza ija su oba lana imenice i koje su po semantiko-sintaksikoj strukturi
najslinije polusloenicama u crnogorskom. Kriterijumi po kojima se u engleskom pravi razlika izmeu sloenica i imenskih fraza esto se preispituju u
anglistikoj literaturi i autorka u ovom radu nee ulaziti u to pitanje. Pomenimo
samo da ono to se u starijoj literaturi naziva sloenicom (mountain village),
danas se smatra klasinom imenskom frazom zbog transparentnosti znaenja,
kao i da kriterijum akcenta esto u razliite kategorije svrstava imenske strukture koje su potpuno identine po svom semantiko-sintaksikom sklopu (na
primjer, Madison Street je sloenica, a Maddison Avenue imenska fraza)2.
Prilikom obrade korpusa, dodue, radi cjelovitosti pregleda, obuhvatili smo i
engleske sloenice koje su nove i transkribovane su na crnogorski (heteg).

2.1. Imenska atribucija u engleskom jeziku

Kverk i Grinbaum (1973: 395403) govore o tim imenskim strukturama kao o sloenim imenskim frazama complex noun phrases, a Svon (2005:
385) slui se nazivom imenica+imenica noun+noun. Imenica na poziciji
N1 funkcionie kao determinator imenice na poziciji N2, dakle ponaa se kao
pridjev. Na primjer, milk chocolate mlijena okolada i chocolate milk
okoladno mlijeko. Prvi lan najee je u jednini, ak i onda kad je jasno
da se misli na mnoinu, kao u horse race konjika trka : trka konja, ali i
u sluaju imenica pluralia tantum, kao na primjer trouser pockets depovi
na pantalonama. Izuzetak od toga pravila su fraze customs officer carinski
slubenik, savings account tedni raun ili raun tednje/za tednju i drugi.

Svon (2005: 358) navodi da se struktura NN koristi da se imenuje jedna
odreena vrsta stvari, kao u

mountain plants (a special group of plants)

planinsko bilje (posebna grupa biljaka)
ali naglaava da su to obino ustaljeni, dobro poznati pojmovi, kao

the postman
potar

the insurance man ovjek iz osiguranja/osiguravajueg drutva
i da se, ukoliko to nije sluaj, prednost daje predlokoj frazi:

*moon book
a book about the moon

*mjesec knjiga
knjiga o mjesecu

Na osnovu primjera moemo dodati i to da kriterijum o tome ta su
ustaljeni, dobro poznati pojmovi svakako zavisi i od konkretne jezike
zajednice. Pretpostavlja se da bi pripadnici razliitih jezikih zajednica, koji
2

Navedeni primjeri preuzeti su iz Giegerish (2006: 1).

Vesna BULATOVI

govore istim jezikom ili razliitim varijantama istog jezika, drugaije odgovorili na pitanje da li odreena imenska fraza imenuje neto to je uobiajena
ili ustaljena kategorija.3 Tu su i primjeri gdje N1 blie odreuje od ega je
neto napravljeno, kao gold watch zlatni sat ili koja je namjena odreenoj
posudi, kao a coffee cup oljica za kafu. Svima koji se slue engleskim
jezikom jasno je da su to samo neke od funkcija tih struktura, te da se one danas koriste za mnogo razliitih relacija meu njenim lanovima. One kondenzuju znaenje i doprinose jezikoj ekonomiji.

Zbog istovjetnosti funkcija i relevantnosti za nain prevoenja na
crnogorski, u narednom dijelu osvrnuemo se na imensku i pridjevsku atribu
ciju u engleskom jeziku.
2.2. Slinosti i razlike izmeu pridjevske i imenske
atribucije u engleskom

Poreenjem dvolane imenske fraze u kojoj je prvi lan pridjev s istom
frazom u kojoj je prvi lan imenica dolazi se do nekoliko zakljuaka:

U objema je funkcija prvog lana da blie odredi znaenje drugog.
Prvi lan moe sadravati informaciju koja dodatno kvalifikuje neko od
dijagnostikih obiljeja4 imenske lekseme koja je drugi lan, kao u a short
letter kratko pismo, gdje pridjev short kvalifikuje obiljeje [poruka] u ukup
nom opisu znaenja lekseme pismo [pisana poruka]. Pridjev kratak moe da
bude kolokat imenici pismo, upravo zato to pismo kao upravni lan u ovoj
imenskoj frazi, odnosno njen primarni kolokat, sadri obiljeje [poruka] koje
nije obiljeeno za duinu. Drugim rijeima, od imenice u takvoj imenskoj
frazi uvijek zavisi koji pridjev se moe pojaviti kao njen kolokat. To lako
moemo dokazati primjerima izmiljenih imenskih fraza iji lanovi nijesu
kolokati, kao u *dugi maraton ili *kratki maraton. Navedeni pridjevi ne mogu
biti kolokati imenici maraton zato to ona ve sadri u sebi obiljeje duine i
stoga pomenute fraze predstavljaju pleonazam, odnosno paradoks.

Navedeni primjeri ilustruju primarnu ulogu pridjeva da blie odredi
svojstva onoga na ta upuuje imenska leksema. Gigrik (2006: 2) takve pridjeve naziva prototipskim, i zaista se moemo sloiti da bi prosjean govornik
nekog jezika upravo takvim pridjevima ilustrovao tu vrstu rijei. Gigrik (2006)
Sigl (1980) i Feris (1993) govore o toj njihovoj prirodi kao askriptivnoj (ascriptive nature). Tu naglaavamo rije svojstvo zato to ima mnogo pridjeva
koji blie odreuju referent izraen imenicom, ali ne i njegovo svojstvo. Na
3
4

10

Ovdje se misli, na primjer, na govornike razliitih varijanata engleskog jezika.

Termin preuzet iz Pri (1997: 42).

Engleska imenska atribucija u prevodu na crnogorski

primjer, pridjev dental zubni u imenskoj frazi dental decay propadanje

zuba ne odreuje blie ni jedno od obiljeja referenta izraenog imenicom
propadanje, ve samo daje informaciju o objektu procesa propadanja. Slino
tome, rural ruralni u rural policeman policajac koji radi u ruralnim predjelima/van grada daje informaciju o lokaciji gdje ta kategorija policajaca radi,
ali ne i o svojstvu samog lica na koje se upuuje leksemom policajac. Takvi
pridjevi u literaturi nazivaju se asocijativnim (Giegerich, 2006).

Posebno je interesantno to asocijativni pridjevi mogu da imaju svoje
ekvivalente u vidu imenica u istom znaenju, na primjer:

dental decay tooth decay

rural policeman country policeman5
to znai da se pridjevska u nekim sluajevima moe zamijeniti imenskom
atribucijom, ali da takva mogunost ne postoji za prototipske pridjeve. Na
primjer, a beautiful queen lijepa kraljica nije isto to i beauty queen kraljica ljepote..

Gigrik (Ibid.) navodi da prototipski ili askriptivni (ascriptive) pri
djevi obino mogu da se pojave u predikatu:

a beautiful picture
the picture is beautiful

lijepa slika
slika je lijepa
to ne vai za asocijativne, npr:

dental decay
the decay is dental*

propadanje zuba
propadanje je zubno

Kada imenice funkcioniu kao atributi, mogu imati i askriptivnu i asocijativnu funkciju. Gigrik (2006: 3) navodi da se semantiki odnos elemenata
fraze u prvom sluaju moe parafrazirati kao je, a druga kao asocira sa/
ima veze sa. Primjeri askriptivne funkcije N1 su boy actor djeak glumac,
metal bridge metalni most, dok su primjeri asocijativne funkcije N1 school
dinner kolska veera/veera u koli, morning coffee jutarnja kafa. Gigrik
na istom mjestu navodi primjere koji pokazuju da ista imenica moe da ima i
askriptivnu i asocijativnu funkciju. Na primjer, engleska imenica metal u

metal bridge metalni most ima askriptivno znaenje, dok u

metal fatique zamor metala ima asocijativno znaenje.

Meutim, ostaje injenica da su askriptivni pridjevi prototipski atributi i
da imenski, uprkos tome to imaju i askriptivnu funkciju, jesu primarno asocijativni. Takvo intuitivno osjeanje Gigrik (Ibid.) povruje sljedeim rijeima:

Primjeri iz Giegerich (2006: 2).

11

Vesna BULATOVI

[But] the fact that associative attributive adjectives have noun

counterparts while ascriptive attributive adjectives dont would
seem to suggest that associativeness is perhaps the default function for attributive nouns. [...] given that is associated with is a
more general relationship than that of is Giegerich (2006: 3).6

To znai da emo u imenskim frazama koje su predmet nae analize
prije nailaziti na asocijativni odnos, nego na odnos pripisivanja svojstva. Dakle, imenica na poziciji N1 uglavnom nam govori o razliitim asocijativnim
vezama s imenicom na poziciji N2. Veze izmeu lanova labavije su i upravo
zato dozvoljavaju vie razliitih naina prevoenja na crnogorski, svaki put u
zavisnosti od sintaksiko-semantikih relacija izmeu konstituenata.
2.3. Prevoenje imenske atribucije sa engleskog na crnogorski

Iz dosadanjih primjera se vidi da se engleska imenska atribucija na
crnogorski moe prevoditi: a) pridjevom i b) strukturom u kojoj se na prvom
mjestu nalazi izvorna imenica na poziciji N2, nakon koje slijedi predlokopadeka fraza iji sadraj odgovara sadraju N1. Kada se prevodi pridjevom, vidjeli smo da su ekvivalentne strukture na crnogorskom apsolutno
prihvatljive, to dokazuje da i pridjevi u crnogorskom imaju i askriptivno i
asocijativno znaenje. Radi preglednosti ovdje ponovo navodimo par pri
mjera, a desno od primjera ukazujemo na funkciju atributa:

a) prevoenje pridjevom

metal bridge
metalni most
N1- askriptivno (materijal)

morning coffee jutarnja kafa
N1- asocijativno (vrijeme)

mountain plants planinsko bilje
N1- asocijativno (lokacija)

b) prevoenje predloko-padekom frazom

coffee cup
oljica za kafu
N1- asocijativno (namjena)

metal fatique
zamor metala
N1- asocijativno (objekat)

insurance man slubenik iz osiguranja N1- asocijativno (pripadnost)


To, naravno, nijesu i jedina znaenja koja izraava imenica u funkciji atributa. Ovdje moramo primijetiti da je primjere pod a) mogue prevesti
predloko-padekom frazom ili relativnom klauzom (most od metala, kafa
koja se pije ujutro, bilje (koje raste) na planini). S druge strane, primjeri pod
6

12

ini se da to to asocijativni pridjevi imaju imenske parnjake dok askriptivni nemaju

upuuje na zakljuak da je asocijativnost moda primarna funkcija imenskih atributa. [...]
zato to je koji se vezuje za optija veza od veze je/jeste.

Engleska imenska atribucija u prevodu na crnogorski

b) ne mogu se prevesti pridjevom na poziciji prvog lana (*kafena oljica7,

metalni zamor, niti *osiguravajui slubenik). Ve smo konstatovali da i u
crnogorskom pridjevi imaju asocijativnu, a ne samo askriptivnu funkciju, ali
je oigledno da prevoenje N1 pridjevom nije uvijek odgovarajue rjeenje
uprkos postojanju pridjevskog oblika. ini se da prevod N1 pridjevom nije
dobro rjeenje kada je N1 objekat, kao *metalni zamor. Meutim, ima dosta
sluajeva gdje pridjev upuuje na objekat radnje izraene imenicom, kao u
frazama: jezika istraivanja, knjievna kritika, djeja zatita i sl., gdje je
prvi lan pridjev izveden od imenice u funkciji objekta (objekti navedenih
aktivnosti su jezik, knjievnost, odnosno dijete.

Gorepomenuta dva naina prevoenja najee se i komentariu u litera
turi. Autor Alanovi (2005) posebno se osvre na imenske fraze (po porijeklu
pozajmljenice) u kojima je prvi lan anglicizam, a drugi lan nomen agentis, kao, na primjer, dez pjeva prema engleskom jazz singer. On objanjava
da zbog slabog derivacionog potencijala novijih pozajmljenica nije mogue
zamijeniti imenicu N1 odgovarajuim pridjevom, i sugerie da se determinator na poziciji N1 moe zamijeniti determinacijom predloko-padenog tipa
peva deza (2005: 150). U drugim pozajmljenicama N1 se moe zamijeniti
pridjevom, na primjer:

marketing manager marketing menader / marketinki menader
(2005: 149).

Dakle, prevoenje strukturom N+N pominje se samo u kontekstu polazita
za proces supstitucije. Alanovi (Ibid., 148149) ne iznosi eksplicitno stav o
tome da li je supstituciju neophodno vriti kad god je ona mogua. Stie se utisak
da uvijek daje prednost supstituciji, ne razmatrajui mogunost da se imenske
fraze marketing menader, mafija bos, tatoo majstor8 print server, tekst editor i sl.
ustale u jeziku u navedenom obliku. Prednost se daje ekvivalentima: marketinki
menader, mafijaki bos, majstor za tatoo, printerski server, tekstualni editor i sl.
zato to su to uobiajene imeniko-pridevske sintagme (Ibid., 149).

Navedene sintagme jesu uobiajene, ali samo na povrini. U svim9
primjerima iz prethodnog pasusa pridjev je izveden iz izvornog N1 koji je
objekat i vjerujemo da veina govornika osjea da ovakva atribucija kripi.
Smatramo da bi od navedenih bila bolja sljedea rjeenja: marketing menader,
mafija bos, tatu majstor, print server i tekst editor, to se i uklapa u postojee
Iako je uobiajeno da se govori o kafenoj kaiici.
Autorova odluka o nainu pisanja ove fraze zbunjuje zato to je njegov korpus bio pomenuti Renik novijih anglicizama koji upravo preporuuje transkribovanje, a ne zadravanje
engleske ortografije.
9
S izuzetkom fraze majstor za tatoo, gdje N1 nije prevedena pridjevski jer ne postoji
odgovarajui pridjev.

7
8

13

Vesna BULATOVI

norme o takvim strukturama. to se tie pisanja, tamo gdje je drugi lan manje
odomaena rije, imenska fraza se moe pisati s crticom. Za navedene pri
mjere smatramo da bi pravilno bilo pisati: marketing menader, mafija-bos,
tatu majstor, print-server i tekst-editor. O nainu pisanja struktura N+N vie
rijei e biti u narednom dijelu rada.

Vrijedi pomenuti jo neke pridjevsko-imenike sintagme na crnogorskom koje pokazuju da je zbog osjetljivosti njihovog znaenja i opasnosti da
asocijativna funkcija pridjeva u njima bude protumaena kao askriptivna, za
veinu govornika prihvatljivije da se determinacija pridjevom zamijeni imenskom (u odgovarajuem padeu, u ovom sluaju genitivom u znaenju pripadnosti). U sintagme osjetljive referencije spadaju, izmeu ostalih, i one kojima
se imenuju zemlja i narod. Primjer za to je nedavna rasprava u Skuptini Crne
Gore o nazivu predstavnitva u Njujorku, odnosno pitanja da li da se ona
nazove Crnogorska kua ili Kua Crne Gore.10 To potvruje ranije izneseno
uvjerenje da se askriptivna funkcija pridjeva smatra prototipskom. U tome
sluaju oigledno se radi o bojazni da bi pridjev u nazivu Crnogorska kua
mogao da se tumai kao askriptivan, a ne asocijativan, to bi moglo da znai
da pomenuta kua predstavlja samo Crnogorce umjesto sve konstitutivne
narode drave Crne Gore.

c) prevoenje strukturom N+N


Vie informacija o nainu prenoenja dvolanih imenskih fraza sa engleskog identinom strukturom moe se nai u prirunicima. Rezultat toga
postupka naziva se pozajmljenica. Znaajan izvor za pozajmljenice iz engleskog
jezika je Renik novijih anglicizama grupe autora iz 2001. godine. Raen je na
osnovu opsenog korpusa srpskog jezika i sadri 950 odrednica. Meu odrednicama je veliki broj dvolanih imenskih fraza tipa N+N, te emo se zato kratko
osvrnuti na pravopisna pravila koja se na njih primjenjuju u tome rjeniku (Vasi
et al., 2001: 11). Za imenice u funkciji determinatora predlae se, po analogiji sa
pridjevima, odvojeno pisanje, npr. bestseler pisac. Za sloenice se predlae sastavljeno pisanje ili pisanje s crticom u zavisnosti od toga da li je odnos izmeu
lanova neproziran, npr. bebisiter, ili proziran, npr. art-film. Pravila za sloenice
i polusloenice navodimo zato to su, kao to je ve pomenuto u radu, mnoge
imenske strukture u engleskom na granici sloenica i imenskih fraza.

U jednom drugom priruniku, Pravopisu srpskoga jezika (2003:
vidi: www.rtcg.me/.../50322-podrska-za-prijedlog-zakona-o-budzetu-.htm. pristup ostvaren 11.09.2012. Interesantno je da se u istim tekstovima koji govore o Kui Crne Gore
pojavljuje sintagma crnogorsko predstavnitvo, koja nije predmet analize i kritike. To isto
vai i za svakodnevno upuivanje na Crnogorsku skuptinu i druge institucije.

10

14

Engleska imenska atribucija u prevodu na crnogorski

3135), za strukturu N+N preporuuje se takoe odvojeno pisanje, kao nobl

drutvo, portabl maina, solo pevanje, fer igra i dr. Takozvano polusloeniko
pisanje (s crticom izmeu lanova) preporuuje se kao znak jaeg srastanja,
pojmovne objedinjenosti, izmeu ostalog i za noviju leksiku, koja se ilu
struje primjerima: fiks-ideja, ah-klub, ve-maina i dr. Interesantno je da se
pozajmljenica u kojoj je samo prvi lan transkribovan pie odvojeno, npr. fer
igra (Ibid., 31), dok se ista izvorna leksema u prevodu pie s crticom kada su
oba lana transkribovana, odnosno fer-plej (Ibid., 33).

Pravila su naizgled jasna, ali se mora priznati da ih nije lako primje
njivati. Na primjer, jedna od odrednica u Reniku novijih anglicizama je preskonferencija. Znaenjski odnos izmeu lanova jeste proziran, ali se postavlja
pitanje koliko je pojmovno jedinstvo te fraze i da li se tu radi o sloenici ili
polusloenici, koja je mnogo blia engleskim imenskim frazama tipa N+N.
Ako se uzme u obzir maglovitost granica izmeu sloenica i imenskih fraza u
engleskom, moglo bi biti prihvatljivo i pisanje pres konferencija, gdje anglicizam na poziciji N1 funkcionie kao determinator lana N2.

Sljedee pitanje jeste kako ocjenjujemo ta je novija leksika i koliko
je proziran odnos izmeu lanova neke imenske fraze kako bi se opredijelili za
odreeni nain pisanja. Autori Renika novijih anglicizama predlau sajberspejs cyberspace, ali sajens-fikn science fiction. Ako se obje posmatraju
kao sloenice, a ne kao N+N, ostaje kriterijum prozirnosti, te se namee pitanje
zato je drugo prozirnije od prvog. S druge strane, prilino je opasno voditi se
nainom pisanja u jeziku izvoru zato to se engleske sloenice, ije je osnovno
svojstvo da kreiraju znaenje koje se razlikuje od znaenja pojedinanih njenih
lanova, piu na sva tri mogua naina: sastavljeno, s crticom i rastavljeno.
3. Odabir i postupak obrade korpusa

Na paralelni korpus sastoji se iz dva dijela. Prvi dio je izvorni engleski
tekst znamenitog angliste Dejvida Kristala (uzorak od 54000 rijei, od 9180.
stranice). Drugi dio korpusa predstavlja odgovarajui dio prevoda pomenutog
Kristalovog djela na crnogorski u izdanju ICJK.11

U obradi korpusa nijesmo poli od ve prikazanih naina prevoenja koji
su definisani u literaturi kako bismo onda za njih u korpusu traili primjere koji ih
ilustruju. Poli smo od izvornog teksta, notirali primjere strukture N+N i upisivali
ih redom u prvu kolonu tabele. Prevod iz korpusa B upisivali smo u kolone desno
u zavisnosti od toga kojom strukturom je preveden na crnogorski (Tabela 1).
ICJK Institut za crnogorski jezik i knjievnost.

11

15

Vesna BULATOVI
izvorna
engleska
struktura
N+N

kolona 1
N2 +
predlokopadeka
konstrukcija

309 N+N
618 rijei

127
primjera

action line

smjer
djelovanja

aeroplane
company
hash-tag

kolona 2
kolona 3
kolona 4
pridjev + N2 transkribovane N1(anglicizam)
engleske
+ N2
sloenice
(domaa rije)
104
primjera

8 primjera

27 primjera

kolona 5
adaptacija
ili druga
leksema
43 primjera

avionska
kompanija
heteg

blog-klijent

blog-klijent

body
posture

dranje

Tabela 1

Istiemo jo jednom da je cilj bio da se odmaknemo od sporadinih
primjera u lingvistikoj literaturi, kao i primjera u postojeim rjenicima i
drugim prirunicima i vidimo do kakvih e nas zakljuaka dovesti analiza
novijeg paralelnog korpusa.
3.1. Rezultati analize
U Tabeli 1 navode se podaci o broju primjera. Tu su i primjeri koji
ilustruju svaki od naina prevoenja. U ukupan broj nijesu uli ponovljeni
primjeri iste lekseme. U korpusu od 54000 rijei nali smo 309 primjera, koji
ukupno broje 618 rijei. Kada se tome doda broj ponovljenih primjera, dolazimo do procenta od 1,22%, koliko struktura N+N ini u cjelovitom izvornom tekstu. Tabela pokazuje da najvie primjera ima u kolonama 1, 2 i 5.
Prevoenje transkribovanom engleskom sloenicom najmanje je zastupljeno
i iznosi svega 0,029% teksta (2,58% primjera), nakon ega je prevoenje
dvolanom imenskom frazom u kojoj se na poziciji N1 nalazi anglicizam
(27 primjera, 0,1% teksta, odnosno 8,73 u odnosu na ukupan broj primjera).
Posljednja dva navedena procentualna podatka trebalo bi odmah da umire sve
one koji se plae da e uvoenje ovih relativno neuobiajenih struktura u na
jezik naruiti njegovo bie.

U narednom dijelu prezentiramo rezultate po nainu prevoenja.

16

Engleska imenska atribucija u prevodu na crnogorski

Kolona 1: prevoenje predloko-padekom frazom

U veini sluajeva prevodilac se za to rjeenje nije opredijelio zato to
za N1 ne postoji pridjev. Jezikom brojeva, od 127 primjera, 72 (56,7%) su
primjeri gdje postoji pridjev za N1, ali se prevodilac opredijelio za predlokopadeku frazu, i to s razlogom. U veini sluajeva N1 je u genitivu, a u
primjerima gdje genitiv ima znaenje objekta, prevoenje pridjevom nije
odgovarajue rjeenje. Na primjer, pregled reklama za ad impression, uprkos
postojanju pridjeva reklamni; zatita djece12 za child protection, uprkos pri
djevu djeja; identifikacija pola za gender identification, uprkos postojanju
pridjeva polna/rodna; razmjena informacija za information exchange i pored
pridjeva informacioni itd.

U jednom broju sluajeva prevod N1 pridjevom doveo bi do pogrenog
znaenja, te se prevodilac s pravom opredijelio za taj nain. Na primjer problem dvosmislenosti za ambiguity problem nije isto to i *dvosmisleni problem,
niti je *rizina ocjena pravo znaenje engleskog risk assessment, koji je u tekstu pravilno preveden kao ocjena rizika. No, u takvim sluajevima prevodilac
i bez mnogo udubljivanja u semantike relacije meu lanovima moe doi do
pravilnog prevoda na osnovu opteg poznavanja stvarnosti.

U drugim sluajevima neophodno je udubljivanje u kontekst kako bi
se donijela odluka o tome da li izabrati pridjevsku ili imensku determinaciju
(postnominalno). Na primjer, prevod model poslovanja bolje je rjeenje za
englesko business model od konkurentnog rjeenja poslovni model, zato to
se njime istie da je predmet panje aktivnost poslovanja, a ne svojstva samog
modela (up. poslovno odijelo, poslovni engleski, mada ima i primjera koji
potvruju suprotno, npr. poslovni ruak, poslovni sastanak i dr).

to se tie brojnih primjera gdje je N1 imenica internet, za koju se
ve ustalio pridjev internetski, prevodilac se za prevod predloko-padekom
frazom opredjeljuje kada genitiv ima znaenje partitivnosti ili objekta: oblast
interneta internet field, jezik interneta internet language, mada ima i primjera gdje genitiv ima znaenje lokacije koji su, kako emo vidjeti kasnije,
uglavnom prevoeni pridjevom. Navodimo niz primjera gdje je N1 u znaenju
lokacije/porijekla mogue prevesti i padekom frazom i pridjevom iako se
prevodilac opredijelio za ovo prvo rjeenje: internet data podaci s interneta,
internet exchange komunikacija na internetu, internet group grupa na
internetu, internet interactions interakcije na internetu i mnoge druge. Ne
moe se uvijek sa sigurnou tvrditi koja je funkcija izvornog lana N1. Na
Iako smo svjesni da se esto govori o socijalnoj i djejoj zatiti, to je imenska fraza koja
je na povrini koordinatna, a u sutini predstavlja suprotnost izmeu drutva kao agenta
zatite i djeteta kao primaoca, odnosno pacijensa.

12

17

Vesna BULATOVI

primjer, u frazi internet data, da li se govori o podacima s interneta, podacima

o internetu ili, moda, o podacima iz nekih drugih izvora do kojih se dolo
putem interneta. Stoga valja razmisliti i o tome da se takve fraze prevode
strukturom N+N na crnogorski, to bi dalo: internet podatke, internet komunikaciju itd.

Dajemo i sugestiju za jedno rjeenje iz naega korpusa. Fraza chatroom
conversation prevedena je takoe predloko-padekom frazom, konverzacija
u sobi za et, to mislimo da je nepotrebno komplikovanje iako shvatamo elju
prevodioca da sadraj prenese sredstvima u duhu jezika cilja. Imajui na umu
posebno uestalost upotrebe leksema u ijoj je osnovi et od engleskog chat,
predlaemo umjesto toga prevod strukturom N+N et konverzacija/razgovor
ili, jednostavnije i jo ekonominije, pozajmljenicom etovanje.

Kolona 2: prevoenje pridjevom

Od 104 primjera u korpusu (33,65% primjera, 208 rijei, odnosno
0,38%) u kojima je N1 prevedeno pridjevom, pridjev se u samo 5 moe
tumaiti askriptivno: akademsko istraivanje academic research, poslovna
komunikacija business communication, neonski znakovi neon signs, te
kstualna poruka text message i govorna poruka voice message. Ranije
smo komentarisali injenicu da imenica nije prototipski atribut i da se stoga
moe oekivati da e u veini sluajeva pridjev kojim se ona prevodi imati
asocijativnu, a ne askriptivnu funkciju. Neki od primjera asocijativne funkcije
pridjeva u imenskoj frazi u prevodu su: komunikaciona situacija communication situation, kartaka igra card game, kompjuterski programer computer programmer, internetski termini internet terms, jezika vjetina language skill i dr.

U primjerima gdje je imenica internet prvi lan i oznaava lokaciju,
pored ve navedenih prevoda predloko-padekom frazom, N1 se u naem
korpusu prevodi i pridjevom: internetska arhiva internet archive, internetska konverzacija internet conversation, internetski podaci internet data, internetski saobraaj internet traffic i dr. Svaki od navedenih rjeenja moe
biti zamijenjen predloko-padekom frazom, ali bi to svakako bilo manje
ekonomino. I ovdje sugeriemo prevod imenskom determinacijom: internet
arhiva, internet konverzacija, internet podaci, internet saobraaj itd.

U ovoj koloni nalazi se i jedna manja grupa fraza u kojoj je imenica
internet na poziciji N1 upotrijebljena u irem asocijativnom znaenju. To su:
internetska leksikografija internet lexicography, internetska leksikologija
internet lexicology, internetska lingvistika internet linguistics, internetski projekat internet project za koje smatramo da bi ih obavezno trebalo
18

Engleska imenska atribucija u prevodu na crnogorski

prevesti strukturom N+N, odnosno zadrati imensku atribuciju. Izdvajamo ih

zato to u njima N2 ima ire znaenje discipline koja se bavi razliitim aspektima jezika, onako kako se on pojavljuje na internetu, te bi fraze trebalo pisati:
internet leksikografija, internet leksikologija, internet lingvistika i internet
projekat. Kako bi se obezbijedila dosljednost, predlaemo da se prevod svih
imenskih fraza gdje je N1 imenica internet prevode imenskom atribucijom, a
da se pridjevska atribucija u prevodu rezervie samo za izvorne fraze u kojima
N1 ima askriptivnu funkciju (internetski vokabular).

Da pomenemo jo dva sluaja u kojima se ne slaemo u potpunosti
s prevodnim rjeenjem. To su primjeri duinsko ogranienje length constraint i reenine granice sentence boundaries. Iako smo svjesni da postoje
drugi primjeri gdje pomenuti pridjevi imaju takoe asocijativnu funkciju (npr.
visinska razlika, reenini modeli) smatramo da bi ovdje bolja rjeenja bila
ogranienje (u pogledu) duine i granice reenice.

Kolona 3: prevoenje transkripcijom engleskih rijei (najee sloenica)

Ovakav prevodni postupak primijenjen je 8 puta (2,58% primjera, odnosno 0,029% uzorka teksta). Primjeri su: et chatgroup, imejl email, heteg
hash-tag, sajdbar sidebar, vebsajtovi websites, blog blog, host-server
host server i listing listing. S navedenim prevodnim rjeenjima se slaemo, ali
predlaemo da se prevod pravila ponaanja na internetu za englesko netiquette
zamijeni novom rijeju netikecija po analogiji sa imenicom etikecija.

Kolona 4: prevoenje frazom u kojoj je N1 anglicizam, a N2 domaa rije

Opisani nain prevoenja zastupljen je u 27 primjera (8,73 primjera,
odnosno 0,1% uzorka teksta). Neki od primjera su: blog-klijent blog client, onlajn rjenik online dictionary, onlajn tipografija online typography,
veb-dizajner web designer, viki-lanci wiki articles i dr.

Predlaemo da se engleskojunk folder prevede novom frazom dankfolder umjesto folder za neeljenu potu zato to je ekonominije, a i, ini nam
se, mnogo transparentnije i poznatije javnosti od he-tega, na primjer. Slino
tome, zato ne uvesti spem-filter za spam filter, umjesto filter za neeljene
sadraje ili video arhiv za video storage, umjesto arhiva video sadraja?
Takoe, ako smo ve navikli na onlajn za online, nema razloga da ne prihvatimo i oflajn za offline. Rjeenja prevodioca za offline odlina su za date iskaze
i glase van interneta, odnosno konvencionalan. Njih ne iskljuujemo kao
prevodni ekvivalent, ali smatramo da nema razloga da se leksemom oflajn ne
obogati leksiki fond crnogorskog jezika.
19

Vesna BULATOVI

Takoe, smatramo da umjesto prenesene izvorne engleske rijei netlinguistics treba skovati frazu net lingvistika. Moe se pisati i spojeno s crticom
ako se smatra da skrani oblik net nije jo u dovoljnoj mjeri odomaen.

Kolona 5: prevoenje drugom imenskom leksemom ili parafrazom

Ovaj postupak primijenjen je u 43 sluaja (13,90% primjera, 0,16%
ukupnog uzorka). Primjeri su: uzreica catch-phrase, raunarstvo computer science, uzvinik exclamation mark, tastatura keyboard, interpunkcija punctuation marks, prirunik reference book i sl. Ovdje se, naravno,
radi o prevodnim ekvivalentima koji su ustaljene lekseme u crnogorskom. Za
neke od njih postoji vie prevodnih rjeenja. Na primjer, pored raunarstvo
u upotrebi je i fraza raunarske nauke, pored uzvinik i znak uzvika. Svako
od tih rjeenja je pravilno, mada nije na odmet upozoriti na pojavu da se u
nekim prevodima deava da se uprkos postojanju uobiajene crnogorske rijei
ili fraze uvodi prevedenica. Primjer za to moe biti i diskursna formula Da li
mogu da vam pomognem? Can I help you?, umjesto uobiajenog Izvolite13.

Parafraza je primijenjena tamo gdje je zaista bila neophodna kako bi
prevod bio precizan, npr. gramatiki oblici koji ukazuju na odgovaranje response grammar.
4. Zakljuak

Na osnovu analize literature i korpusa dolazimo do sljedeih zakljuaka:

1) Engleska nominalna atribucija najee se na crnogorski prevodi
pridjevom i predloko-padekom frazom (u naem korpusu zajedno u 75%
sluajeva, odnosno 0,85% rijei od ukupnog teksta). Pokazalo se da prevoenje
predloko-padekom frazom nema za rezultat dvosmislene strukture, ali da
nije jeziki ekonomino. Kod prevoenja pridjevom, treba voditi rauna o
tome da je veina imenica u funkciji determinatora upotrijebljeno asocijativno,
a ne askriptivno. Upravo zato je broj semantikih relacija izmeu lanova jako
veliki. Prevodilac se mora oslanjati na poznavanje stvarnosti, ali i biti posebno
obazriv u sluajevima kada asocijativni pridjev moe da se protumai askriptivno. U sluajevima gdje je N1 objekat, prevoenje pridjevom vrlo esto nije
odgovarajue. U jednom broju sluajeva prevod pridjevom moe se zamijeniti
imenskom frazom u kojoj je prvi lan aglicizam (npr. internet lingvistika).
Razlozi za takav stav navode se u okviru narednog zakljuka .

2) Prevoenje engleske imenske atribucije na crnogorski dvolanom
Primjer iz Pri (2005). Up. Mii-Ili, B. i Lopii, V. (2011).

13

20

Engleska imenska atribucija u prevodu na crnogorski

imenskom frazom (polusloenicom) i transkribovanom engleskom sloenicom

najmanje je zastupljen nain (zajedno 11,32% sluajeva, odnosno 0,13% rijei
od ukupnog teksta). Za one koji se protive uvoenju pozajmljenica ovo moe
biti pozitivan znak da ne postoji bojazan da e uvoenje novih leksema uticati na procese graenja rijei u crnogorskom. Meutim, budui da takve
strukture odavno postoje u naem jeziku i da je nain pisanja ve normiran,
nema razloga da, tamo gdje je to potrebno, taj proces ne bude produktivniji
(npr. oflajn, spem-folder). Vano je naglasiti da se uglavnom radi o imenskim frazama u kojima je prvi lan najee anglicizam, tako da se moe
oekivati da e i ubudue ovakve pozajmljenice ulaziti u crnogorski kako bi se
najekonominije izrazio neki pojam za koji on nema odgovarajuu leksemu.

3) Na rezultate naeg istraivanja svakako je uticala veliina korpusa i
tema teksta. Stoga je neophodno to prije raditi kako na elektronskom korpusu
crnogorskog jezika tako i na elektronskom paralelnom englesko-crnogorskom
korpusu kako bi rezultati buduih istraivanja o razliitim aspektima jezika
mogli posluiti ne samo kao dobar uvid u postojee stanje jezika, ve i kao
osnov za normiranje.

Literatura
Alanovi, M. (2005): Antepozicija determinatora imenikog tipa.Priloziprouavanju jezika. 36, str. 147155.
Ferris, C. (1993): The meaning of syntax: a study of adjectives in English.
London and New York.
Giegerich, H. J. (2006): Attribution in English and the Distinction Between Phrases and Compounds. In Englisch in Zeit und Raum - English
in Time and Space: Forschungsbericht fr Klaus Faiss, Petr Rosel (ed.).
Trier: Wissenschaftlicher Verlag Trier.
Hlebec, B. (1996): Principi formiranja binominalnih slozenica i sintagmi u srpskom jeziku. O leksikim pozajmljenicama Zbornik radova sa
naunog skupa Strane rei i izrazi u sprkom jeziku sa osvrtom na isti pro
blem u jezicima nacionalnih manjina, Subotica Beograd, str. 139145.
Klajn, I. (2002): Tvorba rei u savremenom srpskom jeziku. Beograd: Zavod za udenike i nastavna sredstva: Institut za srpski jezik SANU; Novi
Sad: Matica srpska.
Mii-Ili, B., & Lopii, V. (2011): Pragmatiki anglicizmi u srpskom
jeziku. Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, 54(1), 261273.
Peikan, M., J. Jerkovi, M. Piurica (2003): Pravopis srpskoga jezika,
Matica srpska, Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Prcic, T. (2005) Engleski u srpskom. Novi Sad: Zmaj.
21

Vesna BULATOVI

Quirk, R., S. Greenbaum (1973): A University Grammar of English.

Addison Wesley, Longman Limited, Harlow.
Siegel, M.E.A. (1980): Capturing the adjective. New York and London.
Swan, M. (2005): Practical English Usage. Oxford: OUP.
Vasi, V. i T. Pri, G. Nejgebauer (2001): Renik novijih anglicizama.
Novi Sad: Zmaj.
Izvori
Crystal, D. (2011) Internet Linguistics: A Student Guide. London and New
York: Routledge.
Kristal, D. (2012) Internetska lingvistika. Prirunik za studente.
(s engleskog preveo Goran Drini), Podgorica: Institut za crnogorski
jezik i knjievnost.
Vesna BULATOVI
ENGLISH NOMINAL ATTRIBUTION IN
TRANSLATION TO MONTENEGRIN

The paper analyses translation procedures applied to English nominal
phrases where both constituents are nouns and where the first noun determines
the second. The structure is frequent in English and other analytic languages.
Although it is also found in Montenegrin, it is not common. It is representated by either semi-compounds imported from foreign languages as calque,
or formed out of domestic elements on the model of those calqued.

The paper also analyses the differences between adjectival and nominal
attribution. In nominal attribution, the nouns functioning as a determiner have
more of an associative rather than an ascriptive function, which has an impact
on the selection of the equivalent structure in translation into Montenegrin.

Corpus analysis has shown that there are four different ways in which
two-member nominal phrases are translated from English, of which translation by a transcribed nominal phrase is the least frequent. Analysis of the examples of the four different translation procedures is conducted in an effort
to define the criteria on the basis of which one procedure is given precedence
over the others in a translation process.


22

Key words: noun phrase, collocation, attribution, anglicism

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 14: 003.349

Izvorni nauni rad
Milica LUKI (Osijek)
Vera BLAEVI-KREZI (Osijek)
Tena BABI-SESAR (Osijek)
Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku
[email protected]
[email protected]
FILOZOFSKO-SIMBOLIKI USTROJ GLAGOLJSKOGA
PISMA PREMA FORMULI BOANSKOGA TETRAKISA
Ovo pismo slovjensko svojim izvanjskim, u mnogomu obziru izvornim
oblikom zaudara tolikom starinom, da ga mnogi uenjaci u starije i
novije doba smatrahu za prastaro predkrstjansko pismo naroda slovjenskoga niknuve bud iz njegova, bud iz inostrana uma.
()
iva rie vee duhovno samo aku ljudij u pritomnosti vremena i bliini
prostora, a pisana rie, sruivi zidove med asom i prostorom, spaja duhove ljudstva ciele zemlje, duhove prolosti s dusi sadanjosti i
budunosti u jednu obinu. (Raki 1861: 1).
Polazei od vrstih pozicija koje su uspostavljene postojeim
endogenim teorijama o postanku i podrijetlu glagoljice, ne
dovodei pritom u pitanje aksiomsku tvrdnju o Konstantinovu autorstvu glagoljice, ovim se radom pokuavaju uobliiti
nove spoznaje o posebnosti prve slavenske azbuke, a koje
poivaju na bitnom proimanju znanstvene i duhovne misli,
kao i proimanju misaonoga i vizualnoga koje se ocrtava u razumijevanju svakoga pojedinog znaka/slova glagoljske azbuke. U dijakronijskom smislu rije je o razloenom tumaenju
oblika i simbolike glagoljinih slova s obzirom na genetski
srodne kulturno-civilizacijske obrasce (praindoeuropske, praslavenske, (staro)slavenske i hrvatske predaje i obiaji), osobito
ako je jasno da je svaki pismovni i jezini sustav u sloenoj
vezi s izvanjezinom stvarnou. Rije je o interdisciplinarnoj
temi koja poiva na jezikoslovlju, knjievnosti, umjetnosti, geometriji, matematici, povijesti, mitologiji, filozofiji, teologiji,
23

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

antropologiji, etnologiji i znanosti o kulturi. Navedeno se opri
mjeruje tumaenjem oblika i simbolike prvih etiriju glagoljinih
slova, a uvaavanjem pitagorejskoga pravila o boanskom te
trakisu prema kojem je zbroj prvih etiriju brojeva jednak broju deset (s uvaavanjem i pravilnom distribucijom simbolike
tih brojeva, a sve prema broju deset koji je obuhvatni simbol
prave vjere, spasenja, stvaranja i svijeta uope). Nije sluajno
odabran ovaj pristup jer, kako e se ustvrditi, glagoljino slovo
e/broj deset trima komunikacijskim kodovima (slikovnim,
brojevnim, leksikim1) najbolje svjedoi o duboko impre
gniranim znaenjima koja su jednako odrazom praindoeuropske, praslavenske i, napose, kranske kulture.
Kljune rijei: filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga
pisma, gramatozofija, teogramatika, pitagorejska formula te
trakisa, praindoeuropska, praslavenska i kranska kulturna
tradicija

1. O pristupu tumaenju glagoljinih slova s obzirom na

njihovu (s)likovnu, brojanu i onomastinu vrijednost2

Razloeno predstavljanje glagoljinih slova koje se donosi u radu
poiva na teorijskim pozicijama o zavisnosti duhovnoga i znanstvenoga3, vizualnoga i misaonoga, odnosno o bitnoj misaonosti likovnoga. Na taj se nain
ostvaruju jedinstvena simbolika tumaenja leksikih imena, brojevnih vrijednosti i likovnih elemenata odabranih glagoljinih slova (Bratuli 1998b:
166172).

Nadalje, uspostavljanje veza izmeu indoeuropske, praslavenske i
kranske kulturne tradicije opravdava se injenicom da je predlogika svijest
oduvijek pismo dovodila u vezu s religijom, pridavala mu mitsko, magijsko,
1

24

Pri tome se misli na leksika imena glagoljinih slova koja su takoer podlona simbolikim interpretacijama i interdisciplinarnom pristupu, a prema opepoznatoj injenici da
onomastika poiva na etimologiji, dijalektologiji, povijesti, etnologiji i mitologiji.
Poticaj bavljenju ovom temom izrastao je iz sudjelovanja autorica na Festivalu znanosti
2012. godine (23. 28. travnja 2012., tema: Broj 10) s temom 10 slovo i/ili broj (oprimjereno glagoljinim pismom). Istoimeno predavanje odrano je 25. travnja 2012. godine u
Rektoratu Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku gdje je za cijelo vrijeme trajanja Festivala bio izloen i pripadajui poster (Prilog 1).
Prema Davoru Rodinu znanosti se bave istraivanjem pojedinanoga dok duhu u toj tradiciji pripada openitost koja je znanostima nedohvatljiva. Duh se u tom smislu razvija, a
znanosti samo napreduju umnoavajui kumulativno ono to stoji na poetku. Usp. Rodin
1990: 197.

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

mistino, nadnaravno znaenje i smisao. Budui da je glagoljica za Slavene

stvoreno pismo, njezin je autor morao dobro poznavati i iskoristiti sve ono to
je u jeziku bilo pohranjeno kao izraz slavenskoga i indoeuropskoga bia, a
govorilo je o pismu (Sambunjak 1998: 3334).

Konstantin Filozof, autor glagoljice i irilice (sic!), kao platonovac i
sledbenik apofatine teologije, sledio je saznanja, da su jezik i svet isto, da je
sutina pisma ujedno i sutina sveta, da su jezik i pismo misao i lik (Panti,
2002: 1). Panti dalje istie da je slovensko opismenjavanje i pokrtavanje
dovelo [je] u najtenju vezu rei, pismo i likove hrianstva sa drevnom slo
venskom i indoevropskom duhovnou. Apsolut je izvor jezika i pisma, pa zato
jezik i pismo imaju magijska i simbolina znaenja (Panti, 2002: 1).

Metodologija je to koja je bliska i onoj Radoslava Katiia u trima knji
gama o svetim pjesmama nae pretkranske starine (Boanski boj: Tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine, Zagreb, 2008., Zeleni lug:
Tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine, Zagreb, 2010., Gazda
rica na vratima: Tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine, Zagreb, 2011.). Istraivanjem uoenih podudarnosti izmeu hrvatskih usmenih
pjesama i tekstova usmene knjievnosti drugih naroda slavenskoga jezika
Katii je zakljuio kako se njihovom usporedbom nuno stupa na praslavensko tlo (rekonstrukcija svetih tekstova pisanih na praslavenskom jeziku o
pretkranskim vjerovanjima gromovnika Peruna i suprotstavljenog mu Velesa, o trudnom hodu praslavenskoga boga Jarovita koji je pokrtenjem Slavena
identificiran sa svetim Jurjem, o indoeuropskoj konjskoj rtvi i njezinoj ulozi
u sudbini boga Jarila i boice Mare/Morane, o liku Boice Majke s mnogim
licima i nazivima: Perinj, Vela, Suenica). U tim se obrednim tekstovima kazuju mitska zbivanja i izraavaju mitski odnosi, pa je rekonstrukcija oko koje
se nastoji vana za poznavanje slavenske mitologije i vjerskih predodaba,
uvodi nas neposredno u praslavensku vjersku doivljajnost. Katii naglaava
i kako je naprije vano raistiti odnose meu genetski srodnim predajama, a
to su u ovom sluaju slavenske, pa s njima osobito srodne baltike i napokon
one svih ostalih indoeuropskih jezika.

Temeljna motivacija za tumaenje (i doivljavanje) glagoljinih slova
kroz prizmu interdisciplinarnosti (jezikoslovlje, knjievnost, umjetnost, geometrija, matematika, povijest, mitologija, filozofija, teologija, antropologija,
etnologija, znanost o kulturi), s osobitim naglaskom na ekstrakciju praoblika
(ponovljivoga oblika i znaenja) koji se prouavanjem genetski srodnih kulturno-civilizacijskih obrazaca (praindoeuropske, praslavenske, (staro)slavenske i hrvatske predaje i obiaji) ponavljaju u pravilnim obrascima4, proizlazi

Na slian se nain tumai i razlika izmeu mitskoga shvaanja vremena, koje se stalno

25

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

i iz Barthesova poimanja semiologije i mitologije. Roland Barthes istie kako

mit pomou svojih retorikih ukrasa naturalizira osebujnosti kulture, uni
verzalizira ih i ini drutvenim normama. On vidi u mitu opasnost jer doputa
nakupljanje slojeva znaenja unutar vlastitih predstavljanja kulture i potie
nerefleksivne prakse. Putem mita moe doi do ideoloke zlouporabe jer je
na djelu neupitna vjera u poruku. Kao to tvrdi Barthes, istinu mita obiljeuje
ono-to-prolazi-neizreeno. Kulturalna logika koja se razlae kroz mitolo
giju nastoji svesti razlike u tumaenju i ograniiti prekomjerna znaenja.
Njezine ideoloke dimenzije ustrojavaju vidove naih reakcija na znakove,
tekstove i medijska predstavljanja te, to je jo vanije, na povijest. Mitovi
uopavaju iskustvo ne bi li postignuli konsenzus o tome kako opaamo zbilju,
suoavamo se s ljudskim stanjem i djelujemo s obzirom na razliitost drugih
kao zajednica. Etike, socijalne i politike granice drutva odreene su mitologijom. Mitovi pruaju interpretacijske arhetipove za deifriranje znaenja
ivota-svijeta to ga nastanjujemo gledajui sadanjost kroz prolost (Pericles
Trifonas 2002: 1415).

Kulturna se i ideoloka priroda svijeta povlai u strukturu znakova, tamo
se stoljeima taloi i preoblikuje, nadograuje i mijenja ovisno o izvantekstnoj, izvanjezinoj stvarnosti. Na jednak se nain moe pristupiti tumaenju
glagoljinih slova (prema pravilu boanskoga tetrakisa) geometrijskih oblika
(krug, kri, trokut, etvorina) na kojima poivaju, imena koja im se pridruuju
(az buky vd glagolj dobr est ivti 3lo zemli) i koja ine stihove azbune
pjesme (molitve), brojevne vrijednosti koju nose ali ne samo u okviru zadanoga kranskoga svjetonazora5 ve i ostataka (okamina) praslavenske i (pra)

26

obnavlja po utvrenim pravilima, i znanstvenoga pogleda na zbivanja, koji se iscrpljuje u

ravnoj vremenskoj crti (od poetaka evolucijom prema vrhuncu, kraju). Vrijeme je tako u
dananjem smislu ravna crta, a u mitskom svjetonazoru ono je krunica. Nakon svakoga
kraja, pridologa kaosa, povijest poinje iznova. Usp. Belaj 1998: 25. Glagoljica onda uistinu funkcionira kao pismo s magijskim/mitskim uporitem, osobito ako se uzme u obzir
priroda temeljnoga geometrijskog oblika na kojem poiva krug, krunica.
Valja imati na umu da su tvorci prvoga slavenskog knjievnog jezika i pisma, roeni Solunjani Konstantin-iril i Metod, predstavnici kranskoga Istoka iz vremena prije crkvenoga
raskola (1054. godine), da su kao takvi pravovjerni u istonom i zapadnom smislu te da se
i danas smatraju zagovornicima kranskoga jedinstva. Prema tome, ukoliko se glagoljina
slova tumae i razumiju u duhu kranskoga svjetonazora, onda to nezaobilazno znai i karakteristinu pobonost oblikovanu u Bizantskom Carstvu koja upravo u 9. stoljeu poiva
na likovnosti i simbolinosti, vjerojatno snanije nego ikad prije i poslije (tu se ne proputa
ni misao o ikonoborstvu, trojezinoj herezi, dvjema naravima Isusa Krista i o Bojoj
trojednosti). Ne samo da je vano imati na umu iri kulturni i socijalni okvir koji natkriljuje
tvorca glagoljinoga pisma ve je vano poznavati i injenicu da je autor glagoljice poznat
te da se njegova osobnost (Konstantinov rani ivot, obrazovanje, pobonost i darovitost)
nuno morala odraziti na koncepciju glagoljskoga pisma. Usp. Grivec 1985: 6; Georgije
Ostrogonski 2006: 125-173.

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

indoeuropske misli, upisane u danas teko itljive slojeve pisma i jezika koji
uistinu svjedoe o opravdanosti termina filoloka arheologija6.

Ovakvo pristupanje analizi glagoljinih slova ne smije zanemariti ni
podruje analitike paleografije (u irem smislu) koja se, prema tradicionalnoj
tripartitivnoj podjeli znakova na oznaeno, oznaitelja i njihovu meusobnu
vezu7, bavi oznaiteljem, odnosno slovom (znakom) koji je oblikovan po zakonima grafetike (materijalne realizacije i vizualizacije pismovnoga izraza)
i grafematike (koja izravno odraava vezu jezika i pisma) (agar 2007: 31).
Analitika paleografija naglaava da oznaitelj prenosei oznaeno nuno nosi
i karakteristike vremena i prostora u kojima je nastao, stoga je njezin zadatak
odgonetnuti i sve druge poruke koje oznaitelj nosi osim one koja se odnosi
na oznaeno. Oznaitelj tako ivi i svojim vlastitim ivotom, ako se tako mogu
nazvati zakonitosti njegove pojavnosti u sustavu grafikih znakova (uni
1997: 56). Na osobit nain razloena analiza prvih etiriju slova glagoljske
azbuke u ovom radu upravo ima pokazati o kakvom je vlastitom (i novom)
ivotu oznaitelja rije.

Slobodniji je pristup tumaenju glagoljinoga azbunog (fonografskog) sustava i morfologije pojedinih slova, izmeu ostalih, doveo i do gene
riranja najpoznatijih teorija o postanku i podrijetlu glagoljice egzogenih i,
jo vanije, egzogeno-endogenih i endogenih (Damjanovi 2004: 5458).
Najpoznatija predstavnica kruga egzogeno-endogenih teorija o postanku i
podrijetlu glagoljice Thorvi Eckhardt istie kako treba pristupiti izuavanju
glagoljinoga pismovnog sustava tako da se naglase elementi sustavnosti, a
s obzirom na to da postoje dva niza grafema endogeni (razvijeni u sustavu)
i egzogeni (uneseni izvana, pod snanim utjecajem drugih pisama). Thorvi
Eckhardt polazi od pretpostavke da glagoljica jest Konstantinovo autorsko
djelo, a ne splet razliitih pisama te da se ne moe previdjeti injenica da je
6

Rekonstruiranje i istraivanje starih slavenskih obreda i u njima sazdanih mitova pret

kranske starine Radoslav Katii usporeuje s postupcima i rezultatima arheolokih
istraivanja. To e rei da je mogue ustanoviti tek krhotine i odlomke pretkranskih starih
tektstova na temelju kojih se oprezno (i s rezervama) oblikuje cjelina i vri rekonstrukcija.
Sve istaknuto obuhvatio bi termin filoloka arheologija. Vidi: Katii 2010: 432.
Terminologija Ferdinanda de Saussurea. Oznaitelj je rije, pisana ili izgovorena, koja sadri nekakvo znaenje. Oznaeno je misaona slika u glavi pobuena oznaiteljem. Drugi
naziv za oznaeno je oznaenik. Referent je realan predmet u zbilji na koji upuuje znak,
sastavljen od oznaitelja i oznaenog. Ova tri pojma oznaitelj, oznaeno i referent - presudna su za razumijevanje Saussureova shvaanja jezika, itavog strukturalizma i naknade
poststrukturalistike reakcije. Usp. Kovaec 2007: 5375. U skladu je s tim i tropodjela
paleografije na paleografiju itanja (bavi se oznaenim), analitiku paleografiju (bavi se
oznaiteljem) i povijest pisma (geneza i evolucija veza izmeu oznaenog i oznaitelja).
Vidi: uni 1997: 112.

27

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

Konstantin iril imao namjeru iznai novo pismo, a ne slagati u nov sustav
znakove postojeih pismovnih sustava. Ipak, razumije se da su slike slovnih
modela, to ih je prilikom oblikovanja glagoljske azbuke Konstantin iril
kao naobraeni uenik visoke carigradske dvorske kole i kao knjiniar
patrijarijske biblioteke Sv. Sofije imao pred oima, bile pod utjecajem
poznatih alfabeta (najprije grkoga)8. U svojim prosudbama i analizama Thorvi se ipak manje oslanja na lik i djelo tvorca glagoljice, a vie na formalne i
stilske elemente glagoljskoga pismovnog sustava.

Georg Tschernochvostoff sredinom je 20. stoljea meu prvima istaknuo
kako glagoljici uzor ne treba traiti u poznatim pismima (grkom, latinskom,
idovskom) jer je ona originalno pismo koje poiva na stilizaciji (i kombinacijama) geometrijskih simbola (s uporitem u kranskim tumaenjima) i to:
kria (simbola Kristove muke), krunice (simbola beskonanosti i cjelovitosti
Boga) i trokuta (simbola Svetoga Trojstva).

Valja izdvojiti postupno razvijanu teoriju Vasila i Olge Jonev prema
kojoj se svako glagoljino slovo moe smjestiti u jedinstvenu slovnu shemu/
modul (krunicu podijeljenu dvostrukim kriem na osam jednakih dijelova), a
koja oblik batini od mandale/rozete (elementa sakralne (i starije9) arhitekture
koji poiva na simbolici krunoga oblika i ostalih dvaju etvorine i trokuta
koji se u njega mogu upisati). Vasil Jonev glagoljska je slova izveo iz krunice
podijeljene na osam jednakih isjeaka koju je nazvao figurata modul (rozeta).
Jonev je do rozete doao prouavajui 20 godina znakove kod Pliske u Bugarskoj i pomou rozete uspio je deifrirati te znakove i ustanoviti da je rije
o slogovnom pismu. Istaknute su spoznaje navele Maricu uni da zakljui
kako Jonev taj prvi tip glagoljice koji proizlazi iz rozete nije smatrao tipom
pisma ve samo stvaralakom inspiracijom (fazom) u procesu postanka obloga/okrugloga tipa. Marica je uni analizom najstarijih hrvatskih glagoljskih
rukopisa pokazala kako je taj tip vjerodostojan, a naziva se trokutastim (normativom). Rije je o tom da rozeta proizvodi glagoljina slova trokutaste morfologije (zatvoren dio slova), a polazini oblik rozete utjee i na linijski ustroj
pisanja koji je, u raspolovljivanju krunice dvostrukim kriem, peterolinijski
(sastoji se od etiriju polja dva ua vanjska i dva ira unutarnja) (Slika 1).10

Konstantin iril morao je, osim grkoga, dobro poznavati i palmirenski, samaritanski, hebrejski, kufijski, etiopski, aramejski, armenski i latinski alfabet. Vidi: Eckhardt 1955: 6061.
9
Mandala je sanskrtska rije za krug (krunicu), u budizmu i hinduizmu svi su pojavni oblici
sakralne umjetnosti uglavnom preuzimali motiv mandale. Nain na koji je ovdje izvrena
ekstrakcija poetnoga oblika (rozete/mandale) u koji su se upisivala glagoljina slova, a
potom se isti oblik sagledao dijakronijski istraivanjem njegova leksikoga znaenja u
prajeziku (sanskrt) te simbolike u starim religijama nadahnjuje i odabrane interpretacije
glagoljinih slova u ovom radu.
10
Vidi: uni
8

28

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

Slika 1. Linijski ustroj koji proizlazi iz rozete

I suprunici Jonev na taj su nain istaknuli nunost potrage za
simbolikim u duhu bizantskoga 9. stoljea. Razrada simbolike i geometrije
glagoljskoga sustava zapoinje od slova az koje je u najstarijim glagoljskim
tekstovima napisano u obliku grkoga kria. Tom temeljnom kranskom
simbolu dodaje se drugi, udesno zarotiran, kri (Kristov monogram u grkoj
kulturi). Dobiveni se crte smjeta unutar krunice, a sve kako bi se moglo
ispisati slovo ot omega. Slova az i ot predstavljaju geometrijski razmje
rno jednostavno izveden temeljni Kristov simbol: alfa i omega, a time je na
koncu i oblikovan modul glagoljskih slova, u formi ve glasovite rozete.
Sloena je simbolika tumaenja i duhovnu podlogu koja se moe iitati iz temeljnih geometrijskih likova na kojima poivaju glagoljina slova
isticao Slavomir Sambunjak u knjizi Gramatozofija Konstantina Filozofa Solunskoga (Zagreb, 1998.). Osobito su vane uvodne Sambunjakove napomene o opoj zavisnosti vizualnoga i misaonoga, slike i rijei (objedinjenih u
pismu). Likovni uzusi pojedinih epoha odraavali su se na svim planovima
likovnog izraza od arhitekture, slikanja ikona do ornamenta i pisma. Modul
unutar kojega bi bila sastavljena glagoljica za Sambunjaka bi stajao u osnovi
crkvene gradnje (npr. krunica kupole u kvadratnom okviru) i u elementima
ikona (krievi, nimbovi...). Trima osnovnim geometrijskim likovima koje je
u glagoljskim slovima prepoznao Tschernochvostoff Sambunjak pribraja jo
tri (kvadrat, nadolje usmjeren istokrani trokut i Andrijin kri), a polazinim
likom/modulom za razvoj svih glagoljinih slova smatra heksagram, znak duboko impregniran simbolikim znaenjem (Salamunov peat, Salamunov/

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&sqi=2&ved
=0CB4QFjAA&url=https%3A%2F%2F2.zoppoz.workers.dev%3A443%2Fhttp%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F371267.Graficki_
sustav_Kijevskih_listica.pdf&ei=lhJYUJLFB8zRsgbY4oHYCg&usg=AFQjCNE5NLXQ
RCb_bUDAi9kuuSKlade3Mw&sig2=1JLTAN-8EEaIdEDRn7cPLQ

(stranica posjeena 10. rujna 2012.), str. 12.

29

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

Davidov tit, sedam nasuprotnih kutova kao izraz sedam stupova na kojima
poiva hram Mudrosti i sl.).
Vrlo su poticajne ovom radu i Sambunjakove napomene o glagoljici kao
fonografskom pismu s visokim stupnjem ideografskoga karaktera koji poiva
na spoznaji da pismo, u uvjetima oskudne pismenosti, nije samo priopajno
sredstvo misli i vizualno opredmeenje glasova ve i ostvarenje estetskih, magijsko-evokativnih sadraja upisanih u temeljnim likovima slova (i njihovoj
simbolici). ini se da je sintetiki pristup u tom smislu zahvatio (prvo) slavensko pismo prije nego (staro)slavenski jezik (sinkretizam padea, osiromaeni
sklonidbeni sustavi imenica, prorijeena uporaba neodreenih pridjeva, gubljenje participa i aorista asigmatskoga i sigmatskoga prvog), to govori u
prilog injenici da pismovna strana jezika poznaje vlastitu evoluciju, dakako
onu koja je u tijesnoj vezi s govornim jezikom, i postaje samostalnim objektom znanosti11.
To e rei da je glagoljinom pismu hotimino upisan magijski predznak,
o em ve na prvu svjedoe mnoge zaudne spoznaje o ovom pismu (jedno
od rijetkih pisama kojemu je znan autor, pismo u kojem slova oblikom i nazivom svjedoe o bogatoj simbolici, pismo ija slova ujedno imaju i brojevnu
vrijednost te pismo koje poiva na vrstoj ideolokoj pozadini12).
Zanimljiv pristup u tumaenju upisivanja izvanjezine stvarnosti u
vizualni identitet glagoljinih slova daju i autori rada Semiotiki marketing
Konstantina irila Filozofa: glagoljiko prezentiranje kranstva kao pretea suvremenog semiotikog marketinga. Osnovna se misao pritom iscrpljuje u ostvarenju uinkovite marketinke komunikacije kojom je Konstantin
iril Filozof promicao ideju kranstva ugraenu u vizualni identitet svakoga
pojedinanog znaka (ali i svih znakova poredanih u azbuni niz) (Horvat
Tomaevi Lendi 2009: 161180).

S uporitem u postojeim (endogenim) teorijama o postanku i podrijetlu
glagoljice, obliku i stilu glagoljinih slova (potujui Konstantinovo autorstvo
glagoljice kao aksiomsku tvrdnju13), a s obzirom na duboko upisanu simboliku
Pritom se misli na gramatologiju znanost o pismu koju promovira Ignace Gelb 1952. godine knjigom A study of writing. S tim je u skladu i razlikovanje grafetike, koja se iskljuivo
bavi vizualnim pismenim izrazom i materijalnom realizacijom, i grafematike, pismovne
razine koja izravno odraava jezinu strukturu. Usp. agar 2007: 31.
12
Ideoloka je pozadina poznata i Crnoriscu Hrabru koji, prilikom zatite slavenske kulture
i pismenosti, rabi ideologeme pa prilikom uspostavljanja antitetinoga odnosa grko
slavensko istie kako su grka slova sastavili pogani Grci, a slavenska svet ovjek. Usp.
Moin, 1973: 6. Usp. uni,
http://bib.irb.hr/datoteka/335643.Cuncic_Granice_geometrije_i_simbolike_u_
glagoljskoj_paleografiji.pdf. (stranica posjeena 1. rujna 2012.)
13
Zanimljiv je pristup u razmiljanju o podrijetlu i postanku glagoljice svakako pruio
11

30

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

u tripartitivnu prirodu svakoga glagoljinog slova (likovnost, brojevna vrijednost, ime), pokuavajui pak obogatiti strukturu tumaenja injenicama
o udjelu mitolokoga (i magijskoga) u prirodi pisma te imajui u vidu genetski srodne praindoeuropske, praslavenske i kranske (staro)slavenske i
hrvatske predaje, vjerovanja i obiaje, autorice rada pristupaju tumaenju
glagoljinih slova traenjem (motiviranih a ne proizvoljnih) pojava i oblika
koji vlastitim ponovljivim karakterom (s veim ili manjim transformacijama
simbolikoga znaenja) i zastupljenou u karakteru slova/brojeva glagoljske
azbuke svjedoe o originalnoj prirodi nadahnuto stvorenoga pismovnog sustava o simbolikom i eruditskom glagoljskom pismu znana autora Konstantina Filozofa.
2. Priroda glagoljskoga pisma

Prema tumaenjima endogenih teorija glagoljica je sloen i originalan
sustav slova, s izvornim azbunim (fonografskim) ustrojem i grafikom organi
zacijom, u kojoj svako slovo ima i vrijednost broja (titla i toka na grafikoj
razini) (Paro 1995), a, jo vanije, slova nose leksika imena te prvih devet
slova tvore i smislenu poruku prema kojoj az buky vd glagolj dobr est
ivti 3lo zemli (leksika imena prvih devet slova azbuke: a, b, v, g, d, e, , 3,
z) poruuju: ja koji znam (poznajem) slova govorim da je (vrlo)dobro ivjeti
na zemlji. Nesumnjivo je rije o srednjovjekovnom anru azbune molitve,
osobito iskoritenom u oblikovanju hrvatskoglagoljskih poetnica, a Stjepan
Damjanovi semantiko-sintaktiku svezu leksikih imena glagoljskih slova
komentira i na sljedei nain: Poruka je posve kranska, u skladu sa svjetonazorom tvorca glagoljice Konstantina Filozofa, kojega znamo pod imenom Sveti iril. Njegov nadimak Filozof kazuje nam da se uspjeno bavio
franjevac treoredac Marko Japundi koji je na odreen nain u bitnom proimanju i s
metodologijom ovoga rada (uzme li se u obzir stupanje na praslavensko tlo). Podupirui
tezu o hrvatskom podrijetlu glagoljice, koja ujedno podrazumijeva da je rije o pismu bitno
starijem od Svete Brae, vezanom uz pokrtavanje Hrvata od strane Gota (tzv. gotska teza),
Marko Japundi nie argumente koji bi ju osnaili, a meu njih uvrtava i Velesovu knjigu
(Vles knjigu prema praslavenskom bogu Velesu). Rije je o knjizi kojoj su slova urezana
u drvene daice, a jezik i pismo su joj slavenski pa prema Japundiu bitno ukazuju na postojanje slavenskoga pisma prije djelovanja Svete Brae. Sadri povijest ukrajinskih Slavena
od 6. do 9. stoljea, a predstavlja se kao vlasnitvo ukrajinskoga vlastelina Izenbeka. Valja
ipak napomenuti da je Radoslav Katii relativizirao (i opovrgnuo) mnoge Japundieve
argumente. Izmeu ostalih Katii napominje kako je pismo Velesove knjige nedvojbeno irilica pa se njome ne moe dokazivati postanak i starost glagoljice, a istraivanja su
takoer dokazala kako je rije o knjizi upitne autentinosti. Usp. Japundi 1994: 534-537,
Katii 1995/1996: 190-191.

31

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

filozofijom (predavao ju je na tada najvanijoj i najvioj koli na Istoku

Magnauri) (Damjanovi 2007: 9).

Glagoljica je pismo sastavljeno u drugoj polovici 9. stoljea za Slavene
u Moravskoj. Njezin je prirodan razvoj zaustavljen u 12. stoljeu na svim
slavenskim prostorima osim hrvatskoga. Glagoljsko se pismo, osim toga, na
podruju Hrvatske samostalno razvijalo, a taj je razvoj rezultirao stvaranjem posebnoga tipa glagoljinoga pisma uglate stilizacije (za razliku od
prvobitne okrugle kojoj je krui jedan od karakteristinih elemenata) (Nazor 2008: 15) iji se grafijski sustav prilagoava pomlaenom hrvatskom
(preteno akavskom) fonolokom sustavu. Iz toga se razloga, izmeu ostaloga, glagoljica danas smatra identitetskom oznanicom Hrvata pa Anica
Nazor, piui knjigu o hrvatskoj glagoljici, govori kako je glagolizam osebujna odrednica hrvatskoga kulturnoga, time i nacionalnoga identiteta te
da je glagoljska knjiga poloila temelje hrvatske knjievnosti i hrvatskoga
knjievnoga jezika (Nazor 2008: 5).

Navedeno treba dovesti u vezu s injenicom da glagoljino pismo, kako
je ve istaknuto, poiva na sloenim magijskim i mitolokim odrednicama
te je, kao takvo, podlono ideologijskim tumaenjima. Na istim misaonim
polugama funkcionira i iskljuivo determiniranje glagoljice kao oznanice
hrvatskoga nacionalnog identiteta, pri em se, dakako, ne eli i ne moe rei
da ona to nije14. Valja neprestano isticati injenicu da je glagoljica, u svojem
poetnom razvojnom stupnju, sveslavensko objedinjujue pismo te da hrvatskom identitetskom oznanicom moe postati (i postaje) tek njezina uglata
stilizacija, osobito ako se u obzir uzme injenica da na hrvatskim kulturnim
(i nacionalnim) prostorima glagoljica ivi, aktivnim ili potisnutim ivotom,
u kontinuitetu sve do danas. U skladu je s tim i pitanje opravdanosti termina
bugarska i hrvatska glagoljica kojima se glagoljici oble i uglate stilizacije
prenaglaeno priivaju nacionalne odrednice (Damjanovi 1995: 910).

Ipak, sve istaknuto govori u prilog motivaciji za pronalaenje primjera
(praoblika i praznaenja) koji e kasnije u tekstu, kada bude pisano o simbolici
i znaenju oblika, imena i brojevne vrijednosti prvih etiriju slova glagoljine
azbuke (a prema pravilima boanskoga tetrakisa i odreenju glagoljinoga
U knjizi Ive Prodana Je li glagoljica pravo svih Hrvata znakovito se upozorava: Hoe se
obilatijih i tvrdjih dokaza, a najtvrdji biti e oni koje e nam pruit uz neumitnu historiju
Papinska pisma, ne samo za sve Slavene u obe, nego i sasvim na po se za, da tako reemo,
onu liturgijsku osehujnost, specialitet, koju u glagolici uiva samo: hrvatski narod. Hrvati su
pae smatrani i jesu jedini pravi nasliednici iril Metodove batine. Usp. Prodan 1901: 80.
Pita se dakle konano: je li glagolica pravo svih Hrvata i je li ona to jo i danas? Neima
sumnje, da jest, jer nikad nitko, vlastan, nije glagolici ograniio pravni obseg, a pokle prvobitno i dalje kroz sve vjekove, glagolica pripadala cielomu hrv. narodu bez ogranienja,
imala bi tako pripadat i danas. Usp. Prodan 1901: 76.
14

32

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

broja deset/slova e), biti navedeni kao naslijee pronaeno na hrvatskim kulturnim prostorima, koje poput nevidljive niti, a opet tako snano, povezuje
pretke i nas. Rije je o motivaciji koja je, meu ostalim, nadahnuta upozore
njem Franje Rakoga: Nepustmo, da nam tajnopis15 vazda tajnim ostane
sramota je, to mi gazimo po spomenicih nae drevnosti, doim ini narodi
velikim trudom svoje spomenike izkapaju, te paze na nje, kano na oko u glavi;
neumorno je ue i itaju u njih i iz njih itje svojih otac.16
3. Glagoljino slovo i/ili brojka deset poetni okvir i model
za oprimjerenje pristupa tumaenju

Sloeni geometrijski simbolizam glagoljice ukazuje na stapanje
kranske ideje s mistinim elementima indoeuropske i praslavenske kulturne
tradicije, ali i idovstva i islama, ija je univerzalna geometrijska simbolika usklaena sa slikom svjetlosnoga lika Boga Svetoga Trojstva. Duboki
mistini doivljaj Boga kao rijei, slova ili lika stoji u osnovi teogramatike,
koja prodire u filozofske aspekte ovjekova postojanja kroz jezik i jezino
djelovanje. Polazei od tvrdnje da jezik i pismo imaju magijska i simbolina
znaenja te injenice da se Konstantina irila gdjegdje naziva i platonistom
(Panti 2002: 3), valja pristupiti tumaenju glagoljinih slova kroz hermetinu
misao na kojoj poiva cjelovit filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma.
Kada se projektno polje koje je konstruirao Jonev za izluivanje glagoljskih
slova dovede u suodnos s drevnim vedskim (praslavenskim) simbolima (Slika
2.), uoava se isti obrazac i distribucija geometrijskih likova koji se u njega
mogu uvrstiti, ime se potvruje prenoenje (i transformacija) nataloenih
znaenja i simbolike u praoblicima, istim onima koji se izluuju iz poetnih
glagoljskih slova.

O glagoljici kao tajnopisu najvie se govori kada je rije o Baanskoj ploi, najpoznatijem, najopirnijem i podacima najbogatijem meu najstarijim glagoljskim natpisima. Naime, afaik, koji je prvi u znanosti progovorio o Baanskoj ploi, priznao je da ni on a ni
ueni Hrvati jo ne mogu proitati taj spomenik, niti bilo to rei o njegovu sadraju jer
spomenik ima slova koja su oito slina glagoljskima, ali i neka koja to nisu, pa bi to mogao
biti i tajnopis (cryptographia). Vidi: Petrovi 1979: 47. Upravo je I. Petrovi napisala najbolju sintezu irilometodske problematike 19. stoljea u nas, od koje bi trebalo zapoeti svako
daljnje promiljanje toga podruja, kroz znanstveno djelo Franje Rakoga (navedeni tekst)
i studiju Prvi susreti Hrvata s irilometodskim izvoritem svoje srednjovjekovne kulture iz
1988. (Slovo, br. 38, str. 554.). Usp. Luki 2010: 81-102.
16
Franjo Raki, Glagoljski natpis na ploi u crkvi sv. Lucije, kod nove Bake na otoku Krku,
Neven 7, 17 Rijeka 1858., str. 268. Citirano prema: agar 1997: 15.
15

33

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

Slika 2. Jonevljevo projektno polje i vedski (praslavenski) simboli

Treba li odabrati glagoljino slovo u kojem se meusobno proimaju
indoeuropsko, praslavensko i kransko kulturno naslijee u svojoj punoj
snazi, koje poiva na geometrijskim likovima ispunjenima najsnanijom
simbolikom, bit e to slovo/broj e s brojevnom vrijednou deset. Rije
je o glagoljinom slovu/broju koje se, primjenom pitagorejskoga principa
boanskoga tetrakisa, dade razloeno tumaiti zbrojem prvih etiriju slova/
brojeva glagoljske azbuke. Da je deset uistinu broj koji nadilazi sve druge
jer u sebi spaja razliite vrline i odlinosti svih brojeva, a preko toga objedi
njuje nauk o Bogu, stvoritelju i svijetu, snano e i uspjeno pokazati analiza
glagoljinih slova/brojeva az (1)17 = ja; buky/bukvi (2) = bukva, slovo; vd
(3) (prema vdti = znati); glagolj (4)18 = govorim. Tomu je tako i stoga
to je svaki glagoljini znak svojevrsni logotip koji u sebi sadri tri osnovna
komunikacijska koda slovni, brojani i simboliki (Horvat Tomaevi
Lendi 2009: 162).
3. 1. O prvim etirima slovima glagoljine azbuke
s obzirom na utvren pristup tumaenju
az + buky/bukvi + vd + glagolj = e/i
Upravo je taj oblik zamjenice, bez prejotacije, karakteristian za istoni bugarski prostor.
Makedonska inaica, koju bismo i oekivali s obzirom na rekonstruirane okolnosti nastanka
prvoga slavenskog pisma, bila bi dakle jaz.
18
U azbunim se molitvama pojavljuje i oblik glagoli, ivti, zemli.
17

34

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

Valja ponovno istaknuti kako razloeno predstavljanje glagoljinih
slova koje se donosi u ovom poglavlju poiva na ostvarivanju jedinstvenih
simbolikih tumaenja leksikih imena, brojevnih vrijednosti19 i likovnih ele
menata odabranih glagoljinih slova prema formuli boanskoga tetrakisa.
Svako uspostavljanje (motivirane) veze izmeu indoeuropskih, praslavenskih
i kranskih pojava opravdava se injenicom o bitnoj isprepletenosti pisma
i religije, mitologije, magijskih i mistinih pojava. Budui da je glagoljica
za Slavene stvoreno autorsko pismo, Konstantin Filozof u njezin je sustav
pohranio tragove vlastita svjetonazora i irega kulturnog okvira u kojem je
ivio i djelovao, ali je jednako dobro iskoristio i sve ono to je u jeziku bilo
pohranjeno kao izraz (pra)slavenskoga i indoeuropskoga bia.

Az, broj jedan


Razrada simbolike i geometrije glagoljinoga sustava polazi s prvim
slovom glagoljske azbuke slovom az iju prirodu otpoinjemo tumaiti
pripadajuom brojevnom vrijednou jedan ukazujui na Boga Oca, vrhovnoga boga i sveboga (kranski bog Logos proizlazi iz Boga Oca i, svoj
stveno tomu, svoju punu manifestaciju doivljava u drugom slovu glagoljice
buky i simbolici njegove brojevne vrijednosti). Poznato je da je broj jedan
u antici i srednjem vijeku oznaiteljem i izvorom svih ostalih brojeva. Broj
jedan simbolom je prvotnoga poela, elementarne kozmike energije, Boga
i njegove neiscrpne stvoriteljske moi (Germ 2003: 1617; Bentley 2008:
3651; Horvat 2009: 187). Simbolika se vrijednost jedinice u geometriji
poistovjeuje s krugom ili kuglom, a u likovnosti s krunicama uope. Indoeuropska i praslavenska predaja, ali i kranska sakralna arhitektura, kruni
kalendariji i motivi iz glagoljskih liturgijskih knjiga simboliki upuuju na
saetu poruku: krug jedno Bog.

Konstantin iril odluio je glagoljski azbuni niz zapoeti znakom
kria, sredinjim simbolom kranstva, simbolom rtve Isusa Krista. Kri
mora stajati na poetku i stoga to je glagoljica misionarsko pismo, zadatak joj
je kristijanizacija slavenskih plemena, privoenje u krug europskih kranskih
naroda. Leksiko je ime slova az, to jest lina zamjenica za prvo lice jednine, irega znaenja ja, kranin (stvoren na sliku Boju).

Valja napomenuti kako je glagoljini sustav prikazivanja brojeva vrlo slian hebrejskom,
grkom i rimskom u kojima su brojevi predstavljeni slovima (A je jedan, B je dva itd.). U
tim sustavima ne postoje ni negativni brojevi ni nula to je sasvim blisko Pantievu miljenju o Konstantinu Filozofu kao sljedbeniku apofatine teologije. Usp. Panti 2002: 1.

19

35

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

Ekstrakcija krunoga praoblika, na kojem poiva izvedba glagoljinoga
az (i likovnost njegove brojevne vrijednosti), i apstrahiranje njegove uslonjene
simbolike prepoznaje se u tisuljetnim smjenama civilizacija (svjetonazora,
predaja, obiaja i vjerovanja), koje se jedne iz drugih raaju, a posvjedoene su
na istom kulturnom prostoru slavenskom i, ue, hrvatskom! Svega je nekoliko
primjera dovoljno kako bi se potvrdila repetitivna priroda simbolike (u genetski
srodnim predajama) na kojoj poiva i morfologija slova az:

Orion je kruno urezan ukras na posudi koja je pronaena u vuedolskom20
sloju u Vinkovcima, najstarijem europskom gradu, i iji je nastanak datiran
2600. godine prije Krista. Prikazuje najpotpuniji indoeuropski kalendar koji
je zasnovan na astralnom simbolizmu s relevantnim zvijeima za sva etiri
godinja doba (Slika 3.). Kalendar je nastao u isto vrijeme kada i sumerski
i egipatski kalendari, ali ni u kojem sluaju ne predstavlja njihovu repliku
zato to je utemeljen na sjevernijoj, 45. paraleli. Klimatski uvjeti koji odgovaraju toj zemljopisnoj irini imaju za posljedicu etiri godinja doba. Simbolika kruga (krunice) u ovom sluajno korespondira s funkcijom spomenika
indoeuropske kulture (kalendarskom), prvotni je oblik protoglagoljinoga
pisma i model za ucrtavanje svih glagoljinih slova, poevi s azom, a da je
potvren indoeuropski oblik (i znaenje) ponovljivoga karaktera, pokazuje se
primjerima kranskoga svjetonazora iz hrvatskoglagoljske tradicije.

Slika 3. Orion
Vuedolska kultura dominantni kulturni fenomen (u periodu izmeu 2900.-2400. godine
prije Krista) na desnoj obali Dunava u istonoj Hrvatskoj. Imao je velik utjecaj na ostale
(tadanje) kulture te je ostavio znaajne tragove na sveukupno europsko nasljee. Usp.
Durman 1999/2000: 1-9.

20

36

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

U hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama Drugom novljanskom
brevijaru21 (Slika 4.) i Brozievu brevijaru (1561.) pojavljuje se kalendarski
krug zlatnog broja ili 19 sunevih godina. Povrina je kruga pritom podije
ljena na 19 isjeaka za 19 zlatnih brojeva mjeseevih mijena koji u tri reda
niu crna i crvena slova godina22. Rije je o istom zlatnom broju kojim se
odreivao datum Uskrsa i pominih blagdana Uzaaa i Duhova.

Slika 4. Drugi novljanski brevijar

Rukopis je naruio pavlinski samostan Svete Marije na Ospu (brdu kraj Novoga Vinodolskoga). Taj je samostan sredinom 15. stoljea dao izgraditi knez Martin Frankopan; zapis
koji je proslavio Martinca nalazi se izmeu prvoga i drugoga dijela, tj. izmeu temporala
i kalendara. Drugi novljanski brevijar dovren je 1495. godine, u vrijeme kada ve postoje dva otisnuta glagoljina brevijara (Kosinjski iz 1491. i Baromiev iz 1493.). Jezik je
hrvatskostaroslavenski, tj. uz staroslavensku osnovicu pojavljuju se namjerni i nehotini
kroatizmi.
22
U glagoljinim liturgijskim spisima zastupljene su dvije boje: crna kojom je pisan temeljni
tekst svetopisamski, i to je onaj dio koji sveenik izgovara na misi, te crvena kojom su
pisane rubrike odnosno upute za sveenika koje se ne izgovaraju.
21

37

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

Slika 5. Roki glagoljski abecedarij

Roki glagoljski abecedarij (Slika 5.) uparan je na vodoravnu preku
jednoga od dvaju crvenih posvetnih krieva koji se, uz ostatke romanikih
zidnih slika, nalaze u crkvi Sv. Antuna u Rou. Kri je opasan krunicom ime
se potvruje dinamika izmjenjivanja geometrijskih oblika na kojima poiva
glagoljino slovo az, ali i princip izluivanja geometrijskih oblika a onda
dakako i glagoljinih slova iz Jonevljeva modela krunice/rozete. Abecedarij
se sastoji od 34 slova zapisana u dvama recima. Nastao je oko 1200. godine,
u razdoblju opstojanja formativnoga tipa glagoljice (prijelazni tip s oble na
uglatu) i hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika (tip pisma i jezika potvrenih
u hrvatskoglagoljskim fragmentima 12. i 13. stoljea).

Simbolika se brojevna vrijednost glagoljinoga az iscrpljuje u naelu
krug jedno Bog. Ekstrakcija krunoga praoblika, na kojem poiva izvedba glagoljinoga az (i likovnost njegove brojevne vrijednosti), kao i cijeloga protoglagoljinoga sustava (krug/krui kao polazini oblik), i njegova
uslonjena simbolika osiguravaju uspostavljanje vrstih veza izmeu gradbenih elemenata pisma i materijalnih spomenika indoeuropske (Orion), praslavenske i kranske (u uem smislu hrvatskoglagoljske kruni brevijarski
kalendariji) kulture posvjedoene na istom duhovnom prostoru.

Buky, broj dva


Glagoljino slovo buky ima brojevnu vrijednost dva. Simbolizam broja
dva oponira pak znaenju broja jedan. Dva oznauje dvojstvo, odstupanje od
38

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

jednoga, diobu i bipolarnost u indoeuropskoj, praslavenskoj jednako kao i u

kranskoj tradiciji. Tako je i likovnost broja dva najbolje posvjedoena vezicom piscis koja se u kranstvu povezuje s Kristom (pratei simbol ribe).23
Ipak, taj simbol poznat je i u Indiji kao mandorla, kod nas mandula (badem), a pojavljuje se i u drugim ranim civilizacijama poput Mezopotamije ili
afrikih kultura. Gdje god se naao, on ukazuje na stvaralaki proces raanja i
umnoavanja. Glagoljino slovo buky najprije svojom brojevnom vrijednou,
a onda i likovnou i imenom svjedoi o dvostrukoj prirodi Krista, ovjeka i
Boga, ali i o ljubavi koju kranin udjeljuje Bogu i blinjima. Zahvaljujui
simbolici svoje brojevne vrijednosti buky je i ire od zadanoga kranskoga
svjetonazora svjedokom sloenoga principa dualnosti (dvojnosti) koji ini
samu bit indoeuropskoga i praslavenskoga bia. U skladu je s tim i Pitagorina
opaska o broju dva kojim se najavljuje znaenje i postojanje prve suprotnosti
u pojavnom svijetu (Germ 2003: 22).

Glagoljino slovo b svojim bi trima okomitim linijama odraavalo
simboliku motivaciju cjelovitoga Boga (Sveboga) u trima boanskim osobama, a dvije vodoravne, to je i vanije za ostvarivanje simbolikih sveza s
brojevnom vrijednou, oznaavale bi dvostruku Kristovu narav (boansku
i ovjenu). Leksiko ime slova b buky oznauje slovo kao znak, ali i
rije, knjigu24 te, u simbolikom smislu, Boga kao Drugu Boansku Osobu,
Logos. Zanimljivo je da su Slaveni slovo b preuzeli od hebrejskoga slova
BET (kua, labirint) i grkoga BETA, ali su mu izmijenili vizualni oblik kao i
glasovnu vrijednost (Grci su ga naime izgovarali kao v u vrijeme Bizantskoga
Carstva: Vizant, Vitliom i sl.) (Germ 2003: 2223; Bentley 2008: 86101; Horvat 2009: 188; Sacks 2003: 6669). Ne udi stoga to je i Crnorizac Hrabar
u polemikom traktatu O pismenima upozorio: N kako moet s (pisati)
dobr grskymi pismeny. b(og), ili ivot, ili 3lo, ili c()rkov, ili aanie,
ili irta, ili jad, ili du, ili junost, ili zyk i inaa podobnaa sim? No kako
se moe dobro pisati grkim pismenima Bog, ili ivot, ili dzlo (= vrlo), ili
ajanije (= ekanje), ili irota (= irina), ili jad (= jelo, otrov), ili junost (=
mladost), ili zyk (= jezik), i druge na njih nalik? (Damjanovi 2004: 166).
Koliko je vaan ovaj glas, a onda i grafemski njegov ekvivalent, bio (i ostao)
Rije je o krajnje apstrahiranom prikazu ribe koja simbolizira Krista prema tome to pet
slova od kojih je sastavljena grka rije ikhthys (riba) tvore monogram od poetnih slova
grkih rijei koje u prijevodu znae: Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj. Usp. Badurina (ur.)
2000: 540.
24
U glagoljakim su se poetnicama slova usvajala sricanjem srokova (kombinacijom suglasnika i samoglasnika) koje bi uitelj zapisivao na ploi, a uenici potom bubali: ba, be, bi,
bo, bu. U tom je smislu pojam bubati do danas zadrao znaenje uiti napamet, a leksiko
ime slova b buky i danas opstaje u sintagmi oitati (kome) bukvicu.
23

39

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

za Slavene svjedoi (jo u 10. stoljeu) injenica da najvaniju rije (Bog) ne

bi(smo) mogli izgovoriti i zapisati da nije glasa i slova b.

Vrijedi pogledati koji su izvanjezini principi dvojnosti/dualnosti ostavili
traga u oblikovanju glagoljinoga slova buky, njegovoj brojevnoj vrijednosti i
simbolici koju nosi (a koja je istovremeno upisana i u njegovo leksiko ime).

Princip dualnosti osobito je znakovit u prikazu dvaju velikih bogova
protoslavenskoga panteona, Peruna i Velesa. Njih su dvojica suprotni jedan
drugomu u gotovo svakom pogledu, a opet ih nije mogue razumjeti u iz
dvojenom tumaenju. Perun je nebeski bog groma (gromovnik) i munje,
vatrenog i suhog, koji vlada ivim svijetom iz svoje utvrde visoko iznad, na
najvioj grani Svjetskoga drveta. Veles je podzemni bog povezan s vodom,
zemljom i vlagom, kralj podzemlja, koji vlada carstvom mrtvih iz korijenja
Svjetskoga drveta.

Perun i Veles (Slika 6.) smatraju se izvornim slavenskim boanstvima,
a obilje etnografske, lingivstike i povijesne grae potvruje tragove njihova
tovanja kod svih triju slavenskih grana. U Hrvatskoj o poznavanju Peruna
svjedoe imena gora, vrhunaca, padina i potoka (brdo Perun nad rnovnicom, brdo
Perun nad Moenicama, Perun na Uki, Perun, Peruni, Perunsko na Mosoru,
Perunac kod Pazina u Istri itd.)25. Smatra se da je oblik Veles opebaltoslavenski
i blii indoeuropskom izvoru od oblika Volos (Leger 1904: 49; Belaj 1998: 65).

Perun i Veles dva su praslavenska boga iji se meuodnos moe rekonstruirati. Pokazalo se da stoje na suprotnim stranama i da je izmeu njih
vladala nekakva napetost. Perun gromovnik tako se sueljavao s Velesom koji
se skrivao u predjelima tla i vode. Gromovnik i Onaj iz vode imaju i kranske
supstitute u Svetom Iliji i Vragu (avlu). Kranska interpetacija (o)lako je
izjednaila Velesa s Vragom, ali to ne smije zavesti i prenijeti opreku dobro
zlo na praslavenska tumaenja. Oba su praslavenska boga ovjeku bila opasna, ali i prijeko potrebna. Osim toga, jedan bez drugoga gube smisao postojanja i djelovanja. Radoslav Katii istie: To to Perun ubija Velesa kad se
popne na goru i tako na svijetu uspostavlja red jo ne znai da je Perun dobar,
a Veles zao. Veles je, napokon, zatitnik blaga, darovatelj dobrobiti, a Perun
opet bjesni u olujama i ljudima je smrtno opasan. Ako Veles uskrati blago i
dobrobit, zadri vode, moe ga Perun udarom svoje zlatne strijele dovesti u
red, osloboditi kiu. Ako se stoji bog okrene protiv stoke i ugrozi ju kao ljuta
zvijer medvjed, moe ju bog gromovnik zatititi od njega (Katii 2008: 149).
Jo u 18. stoljeu, kako svjedoe povijesni izvori, na podruju Bosanske ili akovake te u
slavonskom dijelu Peuke biskupije Hrvati katolici etvrtkom su obiavali slaviti Perunov
dan (Jupiterov dan Dies Iovis ). O praznovjernom slavljenju Perunova dana saznaje se
iz pisma Emerika Kritovia, generalnoga vikara peukoga biskupa Jurja Klima, od 10.
kolovoza 1762. godine (Devi Zefiq 2006: 61).

25

40

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

Slika 6. Perun i Veles

Za vrijeme procesa inkubiranja i raanja prvoga slavenskog knjievnog
jezika i pisma najbolje posvjedoenje dualnoga principa jesu Sveta Braa
Konstantin iril i Metod (Slika 7.). Braa simboliziraju jednakovrijednu,
podvojenu, harmonino usklaenu mo koja je imala postati presudnim
imbenikom u oblikovanju slavenskoga jezika (postojanje gramatike kate
gorije dvojine koja se osipa ve u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku26) i
pisma [princip dvojnosti/parnosti u uporabi geometrijskih oblika i njihovoj
kombinaciji prilikom oblikovanja glagoljinih slova, udvostruivanje osnovnih slovnih linija prilikom oblikovanja glagoljinih inicijala (agar 2007:
399)]. Treba napomenuti i kako irila i Metoda u 19. stoljeu Petar Preradovi
naziva SLAVENSKIM DIOSKURIMA u istoimenoj pjesnikoj prigodnici
povodom prve velike irilometodske obljetnice 1863. godine (tisunica velikomoravske misije)27, a prema grkom mitu o brai, nerazdvojnim blizancima, Kastoru i Poluksu. Ne udi stoga to u 7. glavi itja Metodova iz 12.
stoljea Braa postaju ujarmljenicima28 koji su, orui istu brazdu, obuhvaeni
I to najprije slobodna dvojina kojom se oznauju parnosimetrini odnosi (predmeti od dvaju
dijelova ili dijelovi tijela). Usp. Kuzmi 2007: 287-302; Cekovi Eterovi 2012: 143-156.
27
Petar Preradovi, Slovjenski dioskuri, 1863., Album Franje Rakoga o prvoj velikoj irilometodskoj obljetnici. Zbog njihova grkoga podrijetla Preradovi u njima vidi Zeusove i
Ledine sinove blizance Kastora i Poluksa (Polieduka), polubogove iz grke mitologije koji
su simbol olienja bratske ljubavi i nerazdvojne povezanosti izmeu dvojice ljudi. Vidi:
Luki 2009: 95.
28
Sprg, -a m. sprega, zaprega, jaram. Prema: Damjanovi i dr. 2004: 266. Staroslavenska rije sprg dolazi od grke rijei synzygos, odnosno homozyges, a doslovno oznaava
26

41

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

zajednikim poslom jednom misijom. Prema itju Metodovu Konstantin

iril na samrti u Rimu 869. godine govori svome bratu: Evo, brate, obojica smo
ujarmljenici, orui jednu brazdu. I ja padam na lijesi, svoj dan dovravam. A
ti voli veoma Goru, no nemoj radi Gore ostaviti svoje nauavanje, jer upravo
njime moe biti spaen. (Bratuli 1998: 102103). Valja odmah napomenuti
da glagoljino slovo e, polazini okvir za interpretaciju prema boanskom
tetrakisu, u svojoj likovnosti podsjea na jaram za par volova.

Slika 7. Sveta Braa Konstantin Filozof i Metod

Vd, broj tri

Glagoljino slovo vd ima brojevnu vrijednost tri ijim se likovnim ekvivalentom dri trokut. Rije je o broju ija su simbolika znaenja raznovrsna, ali se mogu okupiti oko temeljnih pojmova dovrenosti, zaokruenosti,
rasta i napretka. Prema pitagorejcima tri toke tvore trokut koji je ishodite
za oblikovanje svih drugih geometrijskih likova, prvi geometrijski lik, stoga
trojka oznauje stvaralaki, kozmiki duh koji oblikuje svemir; savrenstvo,
jaram volova dok metaforiki upuuje na pridruenost zajednikom djelovanju, poslu (vui
jednu brazdu). Josip Bratuli u prijevodu itja Metodova rijeju ujarmljenik zamjenjuje izvornu rije sprg upravo da bi naglasio obuzetost Brae zajednikom misijom
Slavenskom koja je zapoela 863. godine. Prema: Bratuli 1998: 102-103.

42

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

zaokruenost, plodnost, rast i napredak. Platon pak istie kako trojka oznaava
misaonu predodbu (Germ 2003: 2833), a sve e se raznovrsne simbolike
broja tri i njegova geometrijskoga ekvivalenta, isrcpiti i duboko ispreplesti u
tumaenju triju kodova glagoljinoga slova v njegove brojevne vrijednosti,
leksikoga imena i likovnosti.

Leksiko ime glagoljikoga slova v vd dolazi od staroslavenskoga glagola vdti29, a simbolizira znanje. I Vede, staroindijske svete knji
ge sa zapisanim hinduistikim tekstovima, u prijevodu upuuju na znanje (i
vjenost). One su se stoljeima prenosile usmenom predajom sve dok nisu
konano redigirane koncem 6. stoljea prije Krista. Vede su sastavljene na vedskom sanskrtu, arhainijem obliku sanskrta, to iznova podjea na polazini
kriterij analize potragu za genetski srodnim predajama i obiajima koji
uporite pronalaze u zajednikom indoeuropskom prajeziku i (pra)kulturi.30

Likovnost (vanjska pojavnost) slova v, osobito protoglagoljinoga koje
se dade smjestiti u Jonevljev model rozete, odlikuje se dvama kruiima
(u uglatoj glagoljici preoblikovanima u pravokutne strukture) koji zauzimaju donju polovicu rozete/projektnoga polja za upisivanje glagoljinih slova
simbolizirajui tako vodu kako ju je u poetku Bog stvorio. Marica uni
naglaava kako se u simetrian odnos mogu dovesti slova vd i dobr na
temelju odnosa izmeu vjere i dobra. Simbolika iskazana njihovim leksikim
imenima osnauje se znakovitou njihova likovnoga oblikovanja (zrcalno
simetrian odnos gradbenih elemenata slova dvaju kruia) i pozicioniranja
u Jonevljevo projektno polje. S obzirom na to da je rije o krugu koji naj
prije simbolizira Kristov monogram okomitim promjerom koji stoji za slovo
I, inicijal imena Isus (gr. Iesos), i dvama dijagonalnim promjerima koji
predstavljaju slovo H (X) za grki oblik imena Krist Hristos Pomazanik,
Vdti znati, poznavati, biti svjestan ega. Vidti vidjeti, gledati. Prema: Damjanovi
i dr. 2004: 57, 38. Vjedjeti znati, rije koja se potvruje u mnogim slavenskim jezicima
(staroslavenski, poljski, eki, slovenski); vidjeti rije koja se takoer potvruje u mnogi slavenskim jezicima. Od praindoeuropskoga korijena *weid- razvila su se oba (staro)
slavenska glagola vdti i vidti. Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio XX, JAZU,
Zagreb, 1971-1972., str. 814; dio XXI, JAZU, Zagreb, 1973-1974., str. 51. Usp. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga trea, JAZU, Zagreb, 1973., str.
574-575. Rjenike potvrde govore u prilog injenici da su se znaenja dvaju glagola duboko ispreplela oprimjerujui tako proces taloenja i preoblike praznaenja. Znati, u transcedentalnom smislu, ujedno znai i vidjeti istinu, biti u sveznanju, biti dionikom svjetlosne
spoznaje (prosvijeenosti). O tom svjedoe i rijei izvedene iz istoga korijena (vjet, vjetina, vjetak, vjetica) kojima je danas teko providjeti u osnovno znaenje.
30
Indoeuropska jezina porodica, kojoj pripadaju svi slavenski jezici s praslavenskim (neposvjedoenim) i staroslavenskim (posvjedoenim knjievnim jezikom), najbolje je prouena
jezina porodica na svijetu, a pritom se misli i na rekonstrukcije praindoeuropske domovine
i kulture. Vidi: Kapovi 2008: 17-18.
29

43

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

valja protumaiti simbolizam smjetanja svakoga slova u isto projektno polje.

Tako bi upisana slova d, v, o simbolizirala prvi dan stvaranja svijeta: Duh
Boji (dobr) koji lebdi nad vodama (vd) te ognjenu svjetlost (on) (Slika
8.) (uni, 2003: 9697).

Slika 8. Trei dan stvaranja svijeta (s)likom i znakom

44

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

Iznimna i raznovrsna simbolinost broja tri priskrbila je njegovom geometrijskom reperezentantu (trokutu) poziciju jednoga od temeljnih gradbenih
elemenata svih glagoljinih slova. Marica uni u tom smislu istie trokutastu morfologiju prvotnih glagoljinih slova i trokutasti normativ (uni
2003: 94). Navedene e spoznaje osnaiti tvrdnju o posebnom i nadahnutom
stvaranju glagoljske azbuke, Konstantinovoj razvijenoj svijesti o potencijalu pojedinih geometrijskih oblika i u njima duboko nataloenih simbolikih
znaenja. Produhovljen i naobraen autor glagoljice morao je jako dobro po
znavati simboliku i repetitivan karakter trojnoga principa u srodnim (i kontaktnim) mitolokim predajama, religijama i kulturama. Rije je uostalom o
jednom od temeljnih motiva (i principa oblikovanja) narodnih pripovijesti, bajki i legendi.
Neupitna je ukorijenjenost simbolizma broja
tri u svjetskim mitologijama i religijama jer
trojni vid boga ili boice najbolje predstavlja
njegovu dovrenost i savrenost. Od egipatskoga i grkoga panteona preko praslavenskih
predaja pa sve do kranstva trojna je priroda
boanstava nezaobilazna. Izdvojit e se tek tri
Harite, pratilje Apolona i Afrodite, tri Moire,
suenice, i Erinije, boice osvete, iz grke mitologije (Germ 2003: 2830).

Njima se pridruuje trojnost iz praslavenske mitologije. Jedna od tablica Velesove knjige
(Vles knjiga ili Izenbekova daica) biljei kako
su se Slaveni klanjali Velikom Triglavu: Molimo se i klanjamo se Prvom Triglavu i njemu
veliku slavu pojemo (Miroljubov Asov 2004:
21). Rije je trojstvu bogova Svaroga, prvotnoga boga, poetka, prauzroka svega postojeega,
Peruna, sina Svarogova koji oivljava pojavno,
postojee i pokree svijet, i Sve(to)vida, boga
koji je spoznao zvjezdanu mudrost i u kojem
se istovremeno ogledaju i Svarog i Perun (Miroljubov Asov 2004: 2426).

Simbolika broja tri razvidna je u slavenskoj mitologiji i vjerovanjem u vile Suenice
(Slika 9.). Smatra se da je rije o vidu na koji
se Boica Majka moe ukazati ovjeku kako bi
Slika 9. Vile Suenice
mu prorekla sudbinu. Stari Slaveni obino su
45

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

ih zvali Suenicama, Roenicama ili Roanicama. Vjerovali su da Suenice

u trima noima nakon djetetova roenja dolaze da mu odrede sudbinu. Dvije
od njih bile su dobre i donosile bi djetetu sreu, ali trea je bila namrtena,
namrgoena i podmukla. Budui da su mogle i nauditi djetetu, ukuani su
za njih ostavljali na stolu kruh, maslo, sir, med i vino da bi ih udobrovoljili.
Najvie su voljele polumrana, zadimljena kuna ognjita. Jasna Horvat napominje i kako ih Svarog stvara iz triju leptira: Leptirice Roenice, Ti e ivot
novi dati, Srea e ga darovati, a Zlosrea e odrediti, kad e zemlju napustiti
(Horvat 2005: 15).31
Broj tri u kranstvu je vezan uz motiv Kristova uskrsnua treega dana
te uz Sveto Trojstvo i plodnu snagu trojice Noinih sinova koji su nakon potopa
obnovili ljudski rod. Sveto Trojstvo Oca, Sina i Duha Svetoga iznova ukazuje
na dovrenu, savrenu boansku prirodu koja se ogleda i u praslavenskom
trojstvu Svarog Perun Sve(to)vid. Rije je o jedinstvu Boga Oca (Sveboga,
vrhovnoga Boga), Druge Boanske Osobe (Logosa, Isusa Krista) i Duha Svetoga. Kranska ikonografija iscrpljuje sva istaknuta znaenja u simbolizmu
Bojega oka (trokuta s okom) (Slika 10.) koje je okrueno sunevim zrakama
te ukazuje na boju sveprisutnost i svevidljivost, dovrenost i cjelovitost opisanu Svetim Trojstvom Ocem, Sinom i Duhom Svetim.

Slika 10. Boje oko

Usp. Nemet 1929: 163-183.

31

46

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

To e rei da je trostrukom prirodom glagoljinoga slova vd (brojevnom, imenskom i (s)likovnom) obuhvaena, u duhu dovrene spoznaje i
stvaranja, simbolika prepoznata u (tripartitivnim) kodovima prvih dvaju slova
glagoljske azbuke slova az (krug jedno Bog Otac) i buky (boanska i
ovjena priroda Druge Boanske Osobe, Isusa Krista).
Glagolj, broj etiri

Prije nego otpone isrcpno tumaenje simbolike brojevne vrijednosti

glagoljinoga slova glagolj/broja etiri, valja upozoriti na osobitosti njegova oblika i leksikoga imena. Glagoljino slovo g svojim oblikom upuuje
na dvije zatvorene cjeline to s jedne strane podsjeaju na ovjekovu usnu
upljinu, a s druge na zemljite s rupama pa su simbolom gmizavaca koji se
kriju u rupama. Leksiko mu je ime glagolj 1. lice jednine prezenta glagola
glagoljati pri em se istie sronost s leksikim imenom slova a (az) az
glagolj (ja govorim). U skladu je to sa starim shvaanjem staroslavenske
rijei jzyk (starohrvatske jazik/jezik) kao jezika kojim se govori, ali i naroda
jer se jezikom narod meusobno prepoznaje, sporazumijeva i sebe shvaa kao
identitet, posebnost razliit od drugih, a osobito u slavenskih naroda koji se
poimaju jezinim nacijama32. Oni koji ne govore za Slavene su morali biti
nijemci, a odatle i ime Nijemci u svim slavenskim jezicima za narod iji jezik
nisu razumjeli. Nijemci pak sebe nazivaju Detusche (Doje), rijeju koja
oznaava pleme, narod, pripadnost. Od rijei za narod u njemakom jeziku
(Detusche, Teutsche) dolazi pak hrvatski pridjev tu. Vrijedi apstrahirati
princip nazivlja u kontaktnih naroda prema zakljuku kako svi koji govore
ili glagoljaju pripadaju jednom narodu. Od glagola glagoljati uoblien je naposljetku i naziv za prvu slavensku azbuku glagoljicu. Prvi je put taj naziv
zasvjedoen u talijanskom pismu Franje Glavinia rimskoj Propagandi 11.
sijenja 1626. godine. Preostaje zakljuiti kako je naziv za pismo izveden
iz glagola koji je istovremeno i leksikim imenom za etvrto slovo azbuke i
koji, uz izvorno govorenje, oznauje i obavljanje liturgije na staroslavenskom
jeziku (Bratuli 2009: 1011).

Brojevna je vrijednost slova g etiri, njegov je geometrijski ekvivalent kvadrat (etvorina) koji s punim opravdanjem, kako e pokazati razvedeno tumaenje simbolike, postaje jednim od temeljnih gradbenih elemenata
glagoljinih slova. etvorka simbolizira uravnoteenost i skladnost svijeta,
njegovu prostornu i vremensku ureenost, ali i vrstou, red, zakonitosti koje
Termin se vee uz maarskoga povjesniara, sociologa i filozofa Istvana Biba.

32

47

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

vladaju svijetom. Kvadrat/etvorina simbol je Zemlje (etiri strane svijeta:

sjever, istok, zapad, jug; etiri dimenzije: visina, dubina, duljina, irina; etiri
skupine zodijakih znakova: vatreni, vodeni, zemljani, zrani; etiri strane
neba; etiri glavna vjetra; etiri osnovna elementa: vatra, voda, zemlja, zrak;
etiri ivotna ciklusa ovjeka: djetinjstvo, mladost, zrelost, starost; etiri
godinja doba: proljee, ljeto, jesen, zima), konanosti, stalnosti (statinosti)
i stabilnosti (Germ 2003: 3439; Bentley 2008: 170178). I frazemske konstrukcije svjedoe o simbolici broja etiri ime se potvruje ve istaknuta
meuovisnost izvanjezine stvarnosti i jezika (i pisma). Nives Opai istie
kako je brojem etiri protkana ovjekova priroda to se ogleda u frazemima:
biti u svoja etiri zida/ zatvoriti se u svoja etiri zida, dii sve etiri u zrak,
imati glavu za etiri noge, dva i dva su etiri, drati sva etiri ugla kue,
razgovarati u etiri oka (Opai 2011: 1).

Od presudne je vanosti znati kako se na temelju opisane simbolike
prvoga i etvrtoga slova glagoljske azbuke, s poznatim pristupom svakom
glagoljinom slovu kao trostrukom kodu (s naglaskom na ekstrakciju geometrijskoga praoblika i njegovu brojevnu vrijednost), prepoznaje pitagorejski princip tetrakisa koji zbrajanjem prvih etiriju brojeva dolazi do savrenoga
broja simbola punine, zaokruenosti u kojem se jednako ogleda monada
(svebog), dijada (Logos, stvaranje), trijada (boanska punina i oblikovanje
svemira) i tetrada (stvarno uoblienje materijalnoga, zemaljskoga). Ekstrakcijom praoblika i tumaenjem simbolike, promatranjem projektnoga polja za
izluivanje glagoljinih slova postaje razvidno da se upisivanjem kria (oblik,
likovnost slova az/broja jedan) u kvadrat (oblik, likovnost slova glagolj/
broja etiri) taj kvadrat dalje dijeli na etiri manja kvadrata, ime se iscrpno
prodire u princip boanskoga tetrakisa. Jednako tako mogue je istaknuti vezu
izmeu glagoljinoga slova leksikoga imena rv i hrvatskoga latininoga
slova (e) koje je zauzelo znakovito etvrto mjesto u abecednom poretku.
Tomu moe biti tako stoga to leksiko ime glagoljinoga slova metaforiki
oznauje ovjeka crva i to u srednjovjekovnom shvaanju odnosa ovjek
Bog pri kojem se istie ovjekova grenost, smrtnost, kvarnost. Uspostavljanje
istaknutih sveza mogue je tek ako se poznaje simbolika brojevne vrijednosti
slova rv (broja etiri) koja upuuje na materijalno, pojavno, zemaljsko i,
dakako, na fiziku i duhovnu prirodu ovjeka.

Ekstrakcija (pra)oblika etvorine, razloeno tumaenje njegove simbolike koja je, kako je ve istaknuto, upisana u prirodu glagoljskoga pisma
iznova svjedoi o motiviranim vezama izmeu praindoeuropske, praslavenske, (staro)slavenske i hrvatske kranske duhovne i materijalne kulture.
Svega je nekoliko primjera dovoljno kako bi se potvrdila repetitivna priroda
morfologije i simbolike tetrade. O dubokoj i davnoj ukorijenjenosti simbolike
48

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

broja etiri na naim prostorima svjedoe kvadratna ahovska polja

posvjedoena u vuedolskoj kulturi jednako kao i u srednjovjekovnoj crkvi
Svete Lucije u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku. Osim toga, zanimljiv
je opis atributa jednoga od vrhovnih praslavenskih bogova (koji poiva na
principu tetrade) kao i zoomorfnih atributa etiriju (kranskih) evanelista
objedinjenih pod nazivom tetramorfi.

U vuedolskoj kulturi, koja je trajala od oko 3000. do 2200. godina
prije Krista, bogato je i raznoliko obraen motiv ahovskih polja. Vuedolska
ahovnica koja je stara 4800 godina samo je jedan od primjera povezanosti
raznih kombinacija kvadrata i etverokuta (koji se i zovu ahovnicama),
a koristila se, kao i razni drugi modeli ahovnica (npr. pomou toaka,
izduenim poljima) za prikazivanje raznih matematikih izrauna. Razvoj
vuedolske kulture na vrlo je visokoj razini jer je poznato da su Vuedolci
ahovnicu upotrebljavali kao praktinu tablicu mnoenja i kao upotrebni kalendar, odnosno ona im je sluila u svakodnevnom ivotu (raunanje
vremena, poljoprivreda, stoarstvo, metalurgijska i graditeljska djelatnost).
Vano je naglasiti da su i u vrijeme vuedolske kulture bila posebno vana
tri simbola: kvadrat, trokut i pravokutnik. Iako se na keramici Vuedolaca
prikazuju ahovnice s raznim brojem polja, toaka ili nekih drugih oznaka
unutar polja, ini se da je najvaniju ulogu mogla imati ahovnica s 8x9 polja
(Slika 11.). Vuedolska ahovnica bila je svojevrstan simbol, ali je od toga i
vie vana njezina mnogostruka i razliita upotreba (Juri Petrievi iki
2002: 953969).

Slika 11. Vuedolska ahovnica s 8x9 polja

49

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

Zapunjujue slian signum kvadrata, reljef kvadratnoga ahovskog po
lja pronaen je u crkvi Svete Lucije u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku
(Slika 12.). Valja podsjetiti da je u istoj crkvi pronaen dragi kamen hrvatskoga jezika svjedok hrvatske pismenosti, jezika, knjievnosti i kulturnoga
identiteta uope glagoljskim slovima prijelaznoga (formativnoga) tipa i hrvatskostaroslavenskim jezikom pisana Baanska ploa s poetka 12. stoljea.
Frane Paro poziva se na signum kvadrata u crkvi Svete Lucije prilikom opisivanja hipoteze o nastanku protoglagoljice. Autor polazi od prepostavke da je
Konstantin Filozof sustav glagoljskih pismena zasnovao na ideji tetrade na
kvadratnom projektnom polju simbolu etiriju Evanelja (Paro 2006/2007:
421438).

Slika 12. Signum kvadrata u crkvi Sv. Lucije

u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku

Valja istaknuti da ponovljiv karakter izluenoga praoblika etvorine
ahovnice (i njezine simbolike) posvjedoen materijalnim ostacima indo
europskoga kulturnog sloja (Vuedolska ahovnica) kao i kranskoga (crkva Sv. Lucije na otoku Krku) na istom prostoru govori u prilog odabiranju
ahovnice za simbol hrvatske dravnosti. Melina Lui istie da je popularno
ahirano polje (crveno-bijele (srebrne) etvorine) postankom bitno starije, no
da javna uporaba ahovnice u smislu simbola koji oznauje dravu datira iz
godine 1495. Natpis REGNI SIGILLUM i etvorine na jednom od peata
s povelje koja svjedoi o izboru Ferdinanda T. Habsburkoga za hrvatskoga
kralja 1527. diplomatska su sankcija toga znaka hrvatske dravnosti. I premda
su prikazi pojedinih hrvatskih zemaljskih grbova postankom stariji (primjerice elementi slavonskoga grba, polumjesec i zvijezda, kasnije kuna, ili dalmatinski grb koji se, ini se, jo u 14. stoljeu rabio za prikazivanje cjelokupnoga hrvatskog prostora), ahovnica je uvijek imala iznimno mjesto kako
u heraldikim rjeenjima tako i u svijesti, povijesnome pamenju hrvatskoga
naroda (Lui 2000: 214).
50

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

O znakovitosti tetrade svjedoe i atributi jednoga od vrhovnih bogova praslavenskoga panteona. Rije je o Svevidu (poznat jo i kao Svantevid,
Svetovid, Swiatowit, Sutvid, Vid), etveroglavome bogu ije su glave gledale
na etiri strane svijeta. Tako udruenih glava on moe sve obuhvatiti pogledom pa mu je i ime Svevid. Bog je nebeskoga kruga, blagog je sunanog
svjetla koje oivljuje prirodu, ljubimac oca Svaroga. Svevidov kip sastavljen
je od triju dijelova: gornji dio predstavlja Nav (carstvo boga Svaroga, uzraslo
na kronji drveta) s bogovima, donji dio Bezdan s rtom, a srednji dio svijet s ljudima (Miroljubov Asov 2004: 2628); Horvat 2005: 1719). To e
rei da Sve(to)vidovi atributi simbolino ukazuju na tetradu (uravnoteenost
i skladnost svijeta, njegovu prostornu i vremensku ureenost) koja u sebi istovremeno objedinjuje monadu (Sveboga), dijadu (Logos, stvaranje) i trijadu
(boanska punina i oblikovanje svemira), a prema principu boanskoga tetra
kisa. (Slika 13.)

Slika 13. Sve(to)vid

Tumaenje znakovitosti tetrade ima se do kraja isrcpiti u kranskim
simbolima etiriju evanelista tetramorfima nastalima na temelju vienja
proroka Ezekijela i Izaije. Bie s etirima licima to ga je u vienju gledao
Izaija poinje se u 8. stoljeu, na temelju Apokalipse, dijeliti pa se atributi
raspodjeljuju meu evaelistima s obzirom na ideoloka tumaenja. Matejev atribut tako postaje krilati ovjek (aneo), Markov krilati lav, Lukin krilati vol, a Ivanov (krilati) orao (Badurina (ur.) 2000: 596) (Slika 14.). Crkva
Sv. Lucije u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku uva uspomenu i na ovu
51

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

simboliku tetrade. Na njezinu je proelju romaniki zvonik kroz koji se ulazi u

crkvu. Zvonik je sagradio Andrija iz Krka u 13. stoljeu i na njem je sauvan
i njegov natpis (MAISTER ANDREAS ME FECIT). Nekada je zvonik bio vii,
ali ga je prilikom obnove 1863. krki biskup Ivan Vitezi dao sniziti za jedan
kat. Tada je na uglovima ugraena i kamena plastika sa zoomorfnim atributima etiriju evanelista (krilati lav, vol, ovjek (aneo), orao).

Slika 14. Tetramorfi etiriju evanelista

Potraivanje materijalnih svjedoka indoeuropske, praslavenske i
kranske (u ovom sluaju srednjovjekovne hrvatskoglagoljske) kulture
koji svjedoe o sloenoj simbolici broja etiri i njegovu geometrijskom liku
(etvorini) temeljnom gradbenom elementu glagoljinih slova i brojevnoj
vrijednosti etvrtoga slova glagoljske azbuke opravdalo je, izmeu ostalih, primjenu principa boanskoga tetrakisa u tumaenju tripartitivne prirode
glagoljinih slova (pri em se poinje i zavrava s glagoljinim slovom e/
brojem deset koji je simbol punine, savrenosti, izvorne vjere, stvaranja i spasenja). Tetrada je proeta monadom, dijadom i trijadom to posredno potvruje
52

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

mogunost upisivanja kria (oblik, likovnost slova az/broja jedan) u kvadrat

(oblik, likovnost slova glagolj/broja etiri).

Punina tetrakisa e, broj deset

Ekstrakcija je geometrijskih praoblika (ekvivalentnih brojevnoj
vrijednosti i njezinoj simbolici) na kojima poivaju prva etiri slova/broja
glagoljske azbuke (ali i glagoljski pismovni sustav u cjelini) potvrdila princip tetrakisa koji se isrcpljuje u vrhovnom broju deset, simbolu punine u kojem se ogleda monada (svebog, az), dijada (Logos, stvaranje, buky), trijada
(boanska punina i oblikovanje svemira, vd) i tetrada (stvarno uoblienje
materijalnoga, zemaljskoga, glagolj), odnosno u slovu e iji je oblik postao
kombinacijom temeljnih (pra)oblika kruga i trokuta.

Punina simbolike prvih etiriju slova/brojki glagoljske azbuke postie
se njihovim zbrajanjem i ogledanjem u slovu e/broju deset, simbolu
savrenstva i kljuu univerzuma prema formuli az + buky + vd + glagolj
= e/i (1 + 2 + 3 + 4 = 10) (Slika 15.).

Slika 15. az + buky + vd + glagolj = e/i

1 + 2 + 3 + 4 = 10

Snaga broja deset potencijalno ivi u tetradi. Ne udi stoga to su
pitagorejci tetrakis zazivali kao najsnaniju zakletvu/molitvu: Blagoslovi nas,
boanski broju, ti koji si stvorio bogove i ljude. O, sveti, sveti, tetraktise, ti
53

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

koji sadri korijen i izvor vjenog toka stvaranja. Jer boanski broj poinje
istim i dubokim jedinstvom i dosee sveto etiri; potom stvara majku svega,
koja sve povezuje, prvoroenu, onu koja nikada ne skree, koja se nikada ne
zamara, sveto deset, koje dri klju svih stvari (Germ 2003: 7075; Bentley
2008: 176183).
Slovo i, leksikoga imena e33, nosi brojevnu vrijednost deset. Izgleda poput jarma za par volova, a simbolika jarma za volove upuuje na sve
one koji su obuhvaeni zajednikim poslom, jednom misijom. Sveta su Braa
bila obuzeta velikomoravskom misijom pa u 7. glavi itja Metodova postaju ujarmljenicima. Ono se rabilo kao inicijal i verzalna ligatura, a u mlaim
(hrvatskostaroslavenskim) tekstovima predstavljalo je iskljuivo brojevnu
vrijednost deset, to govori u prilog primjeni formule tetrakisa na tumaenje
glagoljinih slova/brojeva. Razvidno je, ve pri prvom pogledu na azbuni
glagoljski niz, postojanje dvaju grafema za glas i. Jedan je ve predstavljen
grafem e s brojevnom vrijednou deset (deseterako/desetino i), a drugi i
s brojevnom vrijednou dvadeset (dvadeseterako/dvadesetino i). Tomu je
tako zbog osobite pojave alfabetske dvostrukosti slova za glasove i i o koja
je ponajvie odraz potrebe za uvanjem brojevnoga sustava grkoga alfabeta,
ali i potrebe za lakom transkripcijom grkih imena. Zakljuuje se da je u
staroslavenskom glagoljskom azbunom nizu sauvan poseban status za slova
ie i ot, kojima se izgovorna vrijednost nije razlikovala od slova i i on, to
pokazuje da alfabetski sastav ne odgovara nuno sustavu fonema u jeziku, ali
su uvrteni u alfabet prema grkom uzoru. Upravo se stoga e u redakcijskim
tekstovima rabi samo za oznaavanje brojevne vrijednosti deset.
Slovo e/broj deset u skladu je s prethodno istaknutim ispunjeno
najsnanijom simbolikom. Na razini vizualne pojavnosti ono je sazdano od
kruga i trokuta, ime se eli ukazati na puninu, savrenstvo i cjelovitost boanstva (Boga Oca i Sina) te na veliku trijadu sjedinjenja neba, zemlje i ovjeka
Presveto Trojstvo. Deset je broj koji simboliki spaja sve prijanje; simbol
je u sebe zatvorene mnogostrukosti, zaokruenosti, sveopsenosti i vjenosti;
simbol je ureenosti pojavnoga svijeta.
Njemu obrnuto reciprono jest slovo s leksikoga imena slovo (simbol Druge Boanske Osobe, Isusa Krista Logosa, Verbuma) koje je takoer
sazdano od trokuta i kruga. Navedeno postaje jo zanimljivijim promotri li
se zapis imenske formule Isusa Krista donesen u obiajnom postupku kra
enja nomina sacra (kontrakcija saimanje sredine rijei u skladu s Drugom
boanskom zapovijedi: Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud). Ta je
e, e, ee koji, koja, koje; tko; koji (koja, koje) god; to god. Odnosna (upitna i neodreena) zamjenica koja nastaje srastanjem anaforike zamjenice i (j, ja, je) i estice e.
Prema: Damjanovi i dr. 2004: 98.

33

54

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

formula sazdana od dvaju istaknutih slova (i, slovo) u jedinstvenom postupku

saimanja i simbolike intenzifikacije, znaenjskoga optereivanja. Ono se,
izmeu ostalih, potvruje i injenicom da se rabi slovo i kojemu je brojevna
vrijednost dvadeset, to znai da je rije o udvostruenju broja deset.

Sveobuhvatnost broja deset u sebi spaja razliite vrline i odlinosti svih
brojeva, a osobito prvih etiriju. Prisutnost je njegove simbolike postojana u
mijenama civilizacija i kultura pri em izdvajamo one genetski srodne koje se
jedne iz drugih raaju, jedne drugima nadahnjuju i tragove kojih je Konstantin Filozof ovjekovjeio glagoljskim pismom (indoeuropske, praslavenske,
srednjovjekovne kranske (staro)slavenske i, ue, hrvatske).

U praslavenskoj su mitologiji vile esto okupljene u skupinama u kojima onako lijepe, mlade i zanosne nalikuju djeveruama. Premda svijet obino
obilaze same, u kolu ih je najee deset (ili devet, a nikako manje od tri).
Rijetko se moe susresti kolo u kojem plee dvanaest ili trinaest vila. Pone
gdje, kao u prekokupskoj Hrvatskoj, vile igraju kolo u pol kola tako da svojim
tijelima i pokretima predstavljaju mladi mjesec (Horvat 2005: 39). (Slika 16.)

Slika 16. Vile planinke u kolu

55

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

Vrzino kolo mjesto je na Velebitu, iznad sela Vrzii, na kojem su se
vile okupljale kako bi igrale svoje kolo. ak koji je bio na vrzinu kolu naziva
se grabancija, vile su mu sklone i doputaju mu da s njima vodi oblake za
oluje i tue. Grabancija je i po ostalom drukiji od onih aka koji nisu plesali
po vrzinu kolu, a prepoznaje se po iskidanoj odjei i iznimno uenoj glavi.
Grabancija je izobrazbu stekao pohaajui dvanaest bogoslovnih kola i trinaestu vilenjaku. Za grabancijaa se vjeruje kako je upuen u arolije te da
moe promijeniti svoje oblije ili postati posve nevidljivim.

Simbolika broja deset ivi i u hrvatskoglagoljskoj tradiciji to se vidi na
primjeru Parike pjesmarice koja jedio ustavnom glagoljicom pisanoga Parikoga zbornika iz 1380. godine, a nalazi se na samom njegovu kraju. Rije je
o deset pjesama ukoliko se dijelovi pjesme Proslavimo Oca Boga shvate kao
zasebna pjesma Bog se rodi v Vitliomi: Pisan svetogo Jurja, Pisan od muki
Hristovi (Nu mislimo ob tom danas), Marijina pisan (O Marija, Boja mati),
Proslavimo Oca Boga, Bratja, bratja sprovodimo, Nad grobom (Tu mislimo,
bratja, a smo), Svit se kona, Mihaile preblaeni, Poj eljno (Za mi tui,
due), Bog se rodi v Vitliomi.34

Pjesme svjedoe o vanosti broja deset kao oblikovnoga principa naj
starije hrvatske knjievnosti (to se dodatno osnauje injenicom da je deseterac stih koji je obiljeio hrvatsku usmenu knjievnost). Vano je imati na
umu da se neke od tih pjesama pjevaju do dananjih dana u hrvatskim krajevima te da su njihove varijante u razliitim hrvatskim idiomima i pismima
krunski svjedok o jedinstvu stare hrvatske knjievnosti, istom onom jedinstvu (i sveobuhvatnosti) o kojem svjedoi simbolika broja deset. Jedinstvo se
potvruje i injenicom da su odjeci anonimnoga hrvatskog srednjovjekovnog
pjesnitva, kojemu su prvi poznati zapisi u glagoljinoj Parikoj pjesmarici iz
1380. godine, zabiljeeni u Marulievim hrvatskim stihovima. (Slika 17.)

Najstarija poznata hrvatska pjesmarica naziva se Parikom jer je zapisana u Parikom kodeksu iz parike Nacionalne knjinice (sign. Code slave 11). Kodeks je po svom sastavu
putna redovnika ili sveenika knjiga koja sadri kalendar s uskrsnim tablicama, dijelove
misala, brevijara i rituala, kojima se vlasnik mogao sluiti u raznim prigodama svoga duhovnikoga poziva, a na samom mu je kraju pridodana zbirka duhovnih pjesama, poznata
u znanosti kao najstarija ili prva hrvatska pjesmarica. Kodeks je vjerojatno nastao u nekom
benediktinskom samostanu u Splitu ili njegovoj okolici godine 1380. Datacija kodeksa
odreena je prema kalendaru i uskrsnim tablicama, a navedenoj je lokaciji i pripadnosti
benediktinskom krugu najvie pridonijela jezina i sadrajna analiza navedene pjesmarice.
Dragica Mali, Odjeci najstarije hrvatske pjesmarice u Marulievim stihovima, Colloquia
Maruliana, sv. 20, br. 20, 2011., str. 75-102.

34

56

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

Slika 17. Proslavimo Otca Boga zapoinje u posljednjem retku lijevoga

stupca Parike pjesmarice iz 1380.
4. Zakljuna razmatranja

Do trenutka dok neto nije zapisano, ono ne postoji. Do trenutka dok
se na kamenu, koi, pergameni, papirusu ne uree barem jedan zarez, crtica, prikaz volovske glave ili neeg drugog esencijalnoga, onaj kojemu je to
bit kao da ne postoji. Sve to je zapisano u pamenju pojedinca nestaje s
njim s lica zemlje (Paro 1995: nema oznake stranice). Samo onaj narod koji
je iza sebe ostavio pisane tragove postoji i u budunosti. Slaveni, a onda i
Hrvati, ne samo da imaju svoje pismo nego poznaju i tvorca toga pisma.35
Naravno, nije glagoljica jedino pismo slavenske (a onda i hrvatske) pismenosti. Istie se da
je hrvatska srednjovjekovna i rana novovjekovna kultura u svojoj biti tropismena (latinica,
glagoljica, irilica/bosanica) i trojezina (latinski, staroslavenski / hrvatski crkvenoslavenski jezik / hrvatsko-staroslavenski jezik i (staro)hrvatski jezik) i takvom ostaje u punom
smislu sve do 16. stoljea kada prestaje prirodan razvoj hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika (s Brozievim brevijarom tiskanim u Mlecima 1561. godine), a usporedo se osipa i

35

57

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

Glagoljica pismo nainjeno za Slavene u Moravskoj u drugoj polovici 9.

stoljea upravo je posebno po tom to ga je stvorio jedan ovjek. ovjek
kojega je boje nadahnue potaknulo na ideju da sastavi slova i pone pisati
evaneosku besjedu (ai 1987: nema oznake stranice). Paleografija kao
znanost koja prouava postanak i razvoj pisma u podruje svojega interesa
stavlja materijalnu ostavtinu (to opipljivo i mjerljivo) u irem (i uem) pismovnom smislu, a duhovne vizije kojima je Konstantin obuzet doao do oblika
glagoljice (ai 1987: nema oznake stranice) govore o nevidljivom, neopipljivom, nemjerljivom duhovnosti u vidu apofatine teologije. Je li mogue
da su se u jednom pismu spojila ta dva svijeta? Glagoljica nije osamljena u toj
prii. Poznato je da je veina starih naroda pokazivala takvo strahopotovanje
prema pismu te su njegov izum esto pripisivali boanstvima ili narodnim junacima (npr. stari Egipani pripisivali su ga bogu Thothu ili boginji Izidi; Babilonci Mardukovu sinu Nebu koji bijae i bogom ljudske kobi; Grci Hermesu
i drugim Olimpijcima, a prema staroj idovskoj predaji, Mojsije je bio tvorac
hebrejskoga pisma; a mnogi su drugi narodi, kao Kinezi, Indijci te pretkolumbovski stanovnici Meksika i Srednje Amerike takoer vjerovali u boansko
podrijetlo pisma) (Diringer 1991: 5), stoga je jasno da je i tvorcu glagoljice,
Konstantinu Filozofu, boansko nadahnue utkalo ideju i snagu stvaranja toga
jedinstvenog pisma to se potvruje i rijeima iz 14. glave itja Konstantinova36: Uskoro mu se javi Bog, koji slua molitve svojih slugu, i odmah sastavi
pismena i poe pisati evaneoske rijei: U poetku bijae Rije, i Rije bijae
kod Boga, i Bog bijae Rije, itd. (Bratuli 1998a: 7071).

Naposljetku, njegov srednjovjekovni svjetonazor, obrazovanje i motivacija dovode do toga da na glagoljicu danas ne gledamo samo kao na skup 38
slova ve na skup slavenskih svetih slova kojima su Moravljani pouavani
kranskoj vjeri. Kako pie Branko ai, Konstantin je obuzet duhovnim vizijama doao do oblika glagoljice, a u to vrijeme se i znalo ako se tim putem doe
do oblika, oni imaju veliku duhovnu snagu (ai 1987: nema oznake stranice).
tropismenost s prevagom latininoga pisma (humanistika i renesansna knjievnost), premda se sve do 19. stoljea aktivno pie i djeluje i na drugim dvama slavenskim pismima
glagoljinom i irilino/bosaninom (dovoljno je istaknuti rasputanje sjemenita u Prikom, najvanijega sredita obrazovanja tropismenoga klera, 1821. godine). Usp. Hercigonja 2006; Damjanovi 2004: 205.
36
itje Konstantinovo dijelom je Panonskih itja (uz itje Metodovo). Danas je poznato pedesetak prijepisa itja Konastantinova koje je prepisivano sve do 18. stoljea, a najstariji
su prijepisi iz 15. stoljea. Vjeruje se da je itje napisano odmah po smrti Konstantina Filozofa 869. godine te da je temeljne podatke za njegov nastanak mogao dati Metod. Autorstvo se pak pripisuje Klimentu Ohridskom. Njihovo znanstveno izuavanje zapoinje 1843.
godine prekretnom raspravom o staroslavenskim ivotopisima irila i Metoda Aleksandra
Vasiljevia Gorskog. Usp. Damjanovi 2004: 49.

58

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

Posebnost glagoljice ne ogleda se samo u injenici da ju je stvorio
svet ovjek nego i u mnogoem drugome glagoljina su slova istovremeno
pismo, znak i slika kako navodi Josip Bratuli u lanku identinoga naslova
(Bratuli 1998b: 166172), odnosno glagoljina su slova najprije znakovi,
zatim i pismo, konano slika. Na tragu je takva razmiljanja i metodologija
ovoga rada.

Glagoljica nije imala samo smisao azbuke za prevoenje vjerovjesnikih
tekstova, ona ima i kontemplativni smisao. Glagoljski su znakovi i simboli,
ifre, signatumi unutarnjeg jezika. Glagolizam, ta mladica istone crkvene
kulture nakalamljena na zapadni katolicizam, najosobenija je pojava hrvatskog kulturnog razvoja uope (ai 1987: nema oznake stranice).

S obzirom na injenicu da svako pismo u sebi uva kolektivno ne
svjesno te da je magijsko-mitolokoga i ideolokoga karaktera, opravdano je
pretpostavljati da je Konstantin iril stvarajui pismo za Slavene brinuo o indoeuropskom, praslavenskom i kranskom biu koje se jezikom dade i nuno
treba izraziti. U njega je nesumnjivo bila duboko razvijena svijest o bliskosti
magije i slova, bilo da se pritom misli na poznavanje slavenske pretpismovne
povijesti (runskoga zapisivanja urezima i crtama na rovaima)37 ili da je rije o
djelatnom naporu teologa, mistika i filozofa koji je vlastite spoznaje i svjetonazorska stremljenja utkao u glagoljina slova, punei ih istovremeno dubokom
simbolikom koja je na formalnoj razini morala proizvesti znak sloeno isprepletenih komunikacijskih kodova slovnoga, brojanoga i simbolikoga.

Izdvojena je i sloena analiza prvih etiriju slova glagoljske azbuke,
prema formuli boanskoga tetrakisa, oprimjerila i osnaila temeljne teze iz
uvodnih napomena ovoga rada:

37

Poznato je da traktat O pismenh Crnorisca Hrabra s prijelaza 9. na 10. stoljee opisuje

tri faze slavenske kulture: a) Prije pokrtavanja (Slaveni ne poznaju grafijskoga sustava,
pogani su, slue se crtama i urezima za gatanje): Prde ubo Slovne ne imh knig, n
rtami i rzami th i gataah, pogani se. Marica uni istie da je za Hrvate sigurno da su urezivali ureze i crte na koru drvea ili na tap kako bi znali koliko ima mjera
ega ili komada krzna, stoke koju su napasali i kojom su trgovali. Kad bi takav zapis bio na
tapu, mogli su ga ponijeti, a zvali su ga rova. b) Faza pokrtavanja (uporaba grkoga
alfabeta i latinske abecede za biljeenje slavenskoga govora, ali bez ustroenia): Krstive
e s, rimskami i grskymi pismenny ndaah s (pisati) slovnsku r bez ustroenia.
Marica uni prati komentarom: Hrvati su dolaskom u novu postojbinu naili na mnoge
latinske i grke pisane spomenike, prihvatili su novo pismo i jezik, ali vlastiti slavenski
jezik biljeili su bez reda i ustroja. c) Trea faza predstavlja Konstantinovo sastavljanje
slavenske glagoljine azbuke od 38 slova. Usp. Damjanovi 2004: 166-167; uni 2003:
16.

59

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

G
lagoljsko pismo poiva na visokostiliziranim geometrijskim oblicima ija je simbolika upisana u prirodu toga pisma (svjesnim nastojanjem autora Konstantina Filozofa), osobito ako se u obzir uzme da
glagoljina slova poivaju na karakteristinoj likovnosti (kombinacija
stiliziranih geometrijskih oblika kruga, kria, trokuta, etvorine) te
imaju leksika imena i brojevnu vrijednost.
Ekstrakcija praoblika i (pra)znaenja na kojima poivaju glagoljina
slova osigurava propitivanje njihove zastupljenosti u genetski srodnim
civilizacijama i kulturama (indoeuropskoj, praslavenskoj, kranskoj
staroslavenskoj, sveslavenskoj i hrvatskoj).
Magijska, mitoloka, ali i ideoloka osnaenost glagoljskoga pisma
(s obzirom na injenicu da se kulturna i ideoloka priroda svijeta neprestano povlai u strukturu znakova, tamo se taloi i preoblikuje) najavljuje nove simbolike reprezentacije (glagoljica postaje simbolom
hrvatskoga kulturnog i nacionalnog identiteta na jednak nain na koji
njezin gradbeni element etvorina, ahovnica postaje simbolom hrvatske dravnosti).
Potreban je interdisciplinaran pristup (jezikoslovlje, knjievnost, umjetnost, geometrija, matematika, povijest, mitologija, filozofija, teologija,
antropologija, etnologija i znanost o kulturi) za prodiranje u sloen
proces ekstrakcije praoblika i (pra)znaenja, sadranih u glagoljinim
slovima.
Literatura
Belaj, Vitomir, Hod kroz godinu, mitska pozadina hrvatskih narodnih
vjerovanja i obiaja, Golden marketing, Zagreb, 1998.
Peter J. Bentley, The book of numbers: the secrets of numbers and how they
created our world, Cassell Illustrated, London, 2008.
Bratuli, Josip (preveo i protumaio), itja Konstantina irila i Metodija,
Kranska sadanjost, Zagreb, 1998a.
Bratuli, Josip, Glagoljica: pismo, znak, slika, Istra: asopis za kulturu,
knjievnost i drutvena pitanja = Rivista di cultura, di letteratura e di varia
umanita 5/6(1998b), str. 166172.
Bratuli, Josip, Hrvatski jezik, hrvatska pisma i hrvatska knjievnost
svjedoci identiteta Hrvata, u: Povijest hrvatskoga jezika, I. knjiga: srednji
vijek, Croatica, 2009., str. 957.
Cekovi, Blanka Eterovi, Ivana, Dvojina u Misalu hruackome imuna
Koiia Benje, Fluminensia, god. 24 (2012), br. 1, str. 143156.
60

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

ai, Branko, Kako je glagoljica pala s neba, u: Sveanost glagoljice,

Centar za kulturu Vladimir Nazor, Sisak, 1989. (bez oznake stranice)
uni, Marica, Oi od slnca, msal od oblaka, izvori hrvatske pisane
rijei, kolska knjiga, Zagreb, 2003.
uni, Marica, Tripartacija paleografije, Filologija 28 (1997), str. 112.
Damjanovi, Stjepan, O filologiji i rodoljublju, u: Jazik otaaski, Matica
hrvatska, Zagreb, 1995., str. 516.
Damjanovi, Stjepan, Slovo iskona staroslavenska / starohrvatska itanka
(drugo, dopunjeno izdanje), Matica hrvatska, Zagreb, 2004., str. 205.
Damjanovi, Stjepan, Jurevi, Ivan, Kutovi, Tanja, Kuzmi, Boris,
Luki, Milica, agar, Mateo, Mali staroslavensko-hrvatski rjenik, Matica
hrvatska, Zagreb, 2004.
Damjanovi, Stjepan, Tri najstarije tiskane hrvatske poetnice, Hrvatski,
god. V, br. 2, Zagreb, 2007., str. 921.
Devi, Antun Zefiq, Frok, upa Vuka, Vuka, 2006.
Diringer, David, Povijest pisma, HBD, Zagreb, 1991.
Durman, Aleksandar, Vuedolska terina i Orion, Opvscvla archaeologica
23/24(1999/2000) Zagreb, str. 19.
Eckhardt, Thorvi, Napomene o grafikoj strukturi glagoljice, Radovi Staroslavenskog instituta 2, Zagreb 1955., str. 5991.
Georgije Ostrogonski, Povijest Bizanta 3241453., Zagreb, 2006.
Germ, Tine, Simbolika brojeva, Mozaik knjiga, Zagreb, 2003.
Grivec, Franc, Sveti iril i Metod, Slavenski blagovjesnici, Kranska
sadanjost, Zagreb, 1985.
Hercigonja, Eduard, Tropismena i trojezina kultura hrvatskoga sre
dnjovjekovlja (drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje), Matica hrvatska,
Zagreb, 2006.
Horvat, Jasna, Alemperkina kazivanja, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005.
Horvat, Jasna Tomaevi, Nives Lendi, Slaven, Semiotiki marke
ting Konstantina irila Filozofa: glagoljiko prezentiranje kranstva kao
pretea suvremenog semiotikog marketinga, Libellarium, II, 2 (2009),
str. 161180.
Horvat, Jasna, Slovarij Azbukividnjak, u: Az, Naklada Ljevak, Zagreb,
2009., str. 185224.
Japundi, Marko, Gdje, kada i kako je nastala glagoljica i irilica?, Hrvatska revija = Croatian review = Kroatische Rundschau = La revista croata: asopis Matice hrvatske 44, 4(176/177), Zagreb 1994., str. 533550.
Juri, Ivan, Petrievi, Pavao, iki, Marija, Vuedolska ahovnica,
Drutvena istraivanja 11, 6(62)(2002), str. 953969.
61

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

Kapovi, Mate, Uvod u indoeuropsku lingvistiku, Matica hrvatska,

Zagreb, 2008.
Katii, Radoslav, Uz pitanje o postanku i starosti glagoljice, Croatica
42/43/44, 26 (Hercigonjin zbornik) Zagreb 1995./1996., str. 185199.
Katii, Radoslav, Boanski boj: Tragovima svetih pjesama nae
pretkranske starine, Zagreb, 2008.
Katii, Radoslav, Zeleni lug: Tragovima svetih pjesama nae pretkranske
starine, Zagreb, 2010.
Katii, Radoslav, Gazdarica na vratima: Tragovima svetih pjesama nae
pretkranske starine, Zagreb, 2011.
Kovaec, August, Ferdinand de Saussure i strukturalizam, u: Uvod u lingvistiku (Zrinjka Glovacki-Bernardi, August Kovaec, Ranko Matasovi,
Milan Mihaljevi i dr.), kolska knjiga, Zagreb, 2007., str. 5375.
Kuzmi, Boris, O dvojini u Senjskom korizmenjaku (1508.), Slovo,
sv. 5657 (200607), str. 287302, Zagreb 2007., str. 287302.
Leger, Louis, Slovenska mitologija, tamparija D. Dimitrijevia,
Beograd, 1904.
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva (uredio
Anelko Badurina), Kranska sadanjost, Zagreb, 2000.
Leksikon temeljnih religijskih pojmova. idovstvo, Kranstvo, Islam
(priredio Adel Th. Khoury), Prometej, Zagreb, 2005.
Luki, Milica, Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19.
stoljea na hrvatskome nacionalnom prostoru (Korpus irilometodskih
knjievnih tekstova), Lingua Montenegrina, asopis za jezikoslovna,
knjievna i kulturna pitanja, br. 4, Cetinje 2009., str. 85124.
Lui, Melina, Hrvatski nacionalni identitet: propitkivanje znaka ili pogled u historijsku semiotku, Arhivski vjesnik, god. 43, 2000., str. 213217.
Luki, Milica, Ususret novijoj povijesti glagolizma, Lingua Montenegrina,
god. III, br. 5, Cetinje, 2010., str. 81102.
Mali, Dragica, Odjeci najstarije hrvatske pjesmarice u Marulievim
stihovima, Colloquia Maruliana, sv. 20, br. 20, 2011., str. 75102.
Miroljubov, Jurij; Asov, Aleksandar, Slovenske vede, Pei i sinovi,
Beograd, 2004.
Moin, Vladimir, Jo o Hrabru, slavenskim azbukama i azbunim molitvama, Slovo 23, Zagreb, 1973., str. 571.
Nazor, Anica, Knjiga o hrvatskoj glagoljici: Ja slovo znajui govorim,
Erasmus naklada, Zagreb, 2008.
Nemet, Dragutin, Knez Zoran (Mitologijska pripovijest iz davne prolosti
Slavena), Zagreb, 1929.
Paro, Frane, Glagoljska poetnica, Naklada Benja, Rijeka, 1995.
62

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

Paro, Frane, etiri glasnika radosne vijesti Konstantina Filozofa, Slovo

5657, Zagreb, 2006.2007., str. 421438.
Petrovi, Ivanka, Franjo Raki otac hrvatske Cyrillo-Methodiane,
Zbornik zavoda za povijesne znanosti Istraivakog centra JAZU, vol. 9,
Zagreb, 1979, str. 4799.
Petrovi, Ivanka, Prvi susreti Hrvata s irilometodskim izvoritem svoje
srednjovjekovne kulture, Slovo, br. 38, 1988, str. 554.
Prodan, Ivo, Je li glagolica pravo svih Hrvata? [I. izd. na nain rukopisa],
Slovim Katolike hrvatske tiskarne u Zadru, 1904.
Raki, Franjo, Pismo slovjensko (predgovor), Brzotiskom Dragutina
Albrechta, Zagreb, 1861.
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio XX, JAZU, Zagreb, 19711972.
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio XXI, JAZU, Zagreb, 19731974.
Rodin, Davor, Slike slova slike (Prologomena za informacijsku preobrazbu obrazovnog sustava), kolske novine, Zagreb, 1990.
Sacks, David, Letter perfect the marvelous history of our alphabet from
A to Z, Broadway Books, New York, 2003., str. 6669.
Sambunjak, Slavomir, Gramatozofija Konstantina Filozofa Solunskoga,
Demetra, Zagreb, 1998.
Skok, Petar, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga
trea, JAZU, Zagreb, 1973.
Trifonas, Peter Pericles, Barthes i carstvo znakova, Naklada Jesenski i
Turk, Zagreb, 2002.
agar, Mateo, Kako je tkan tekst Baanske ploe, Matica hrvatska,
Zagreb, 1997.
agar, Mateo, Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.
agar, Mateo, Hrvatska pisma u srednjem vijeku, u: Josip Bratuli i drugi,
Povijest hrvatskoga jezika 1. knjiga: Srednji vijek, Croatica, Zagreb,
2009., str. 107219.
Internetski izvori
uni, Marica, Grafiki sustav Kijevskih listia, http://www.google.hr/
url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&sqi=2&ved=0CB4QFj
AA&url=https%3A%2F%2F2.zoppoz.workers.dev%3A443%2Fhttp%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F371267.Graficki_
sustav_Kijevskih_listica.pdf&ei=lhJYUJLFB8zRsgbY4oHYCg
&usg=AFQjCNE5NLXQRCb_bUDAi9kuuSKlade3Mw&sig2=
1JLTAN-8EEaIdEDRn7cPLQ, str. 12 (stranica posjeena 10. rujna 2012.)
63

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

uni, Marica, Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji,

http://bib.irb.hr/datoteka/335643.Cuncic_Granice_geometrije_i_
simbolike_u_glagoljskoj_paleografiji.pdf. (stranica posjeena 1. rujna
2012.)
Opai, Nives, Sve u esnaest, Vijenac, br. 447, god. 19, 2011.
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac447.nsf/AllWebDocs/Sve_u_
sesnaest_ (stranica posjeena 12. rujna 2012.)
Panti, Dragan, Judeohrianska teogramatika i gramatozofija Svetog
irila, Iskustva 1112, Beograd, 2002.
http://www.komunikacija.org.rs/komunikacija/casopisi/iskustva/IV_1112/
d14/show_html?stdlang=ser_lat (stranica posjeena 1. listopada 2012.)
Izvori ilustracija
uni, Marica, Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji,
http://bib.irb.hr/datoteka/335643.Cuncic_Granice_geometrije_i_
simbolike_u_glagoljskoj_paleografiji.pdf. (stranica posjeena 1. rujna
2012.)
Horvat, Jasna, Alemperkina kazivanja, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005.
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Top_of_Statue_of_Saints_
Cyril_and_Methodius_in_T%C5%99eb%C3%AD%C4%8D.jpg (stranica
posjeena 2. listopada 2012.)
http://www.croatianhistory.net/etf/pariska.html (stranica posjeena 2.
listopada 2012.)
Juri, Ivan, Petrievi, Pavao, iki, Marija, Vuedolska ahovnica,
Drutvena istraivanja 11, 6(62)(2002), str. 953969.
Mihaljevi, Milan, Hrvatski crkvenoslavenski jezik, u: Josip Bratuli i
drugi, Povijest hrvatskoga jezika 1. knjiga: Srednji vijek, Croatica, Zagreb, 2009., str. 283347.
Miroljubov, Jurij; Asov, Aleksandar, Slovenske vede, Pei i sinovi,
Beograd, 2004.
Paro, Frane, etiri glasnika radosne vijesti Konstantina Filozofa, Slovo
56-57, Zagreb, 2006.2007., str. 421438.

64

Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma...

Milica LUKI
Vera BLAEVI-KREZI
Tena BABI-SESAR
PHILOSOPHICAL-SYMBOLIC ORGANIZATION OF THE
GLAGOLITIC SCRIPT ON THE BASIS OF DIVINE TETRAKTYS

Starting from the strong positions established through the existing endogenous theories on the origin of the Glagolitic script, the paper aims to shape
a new understanding of the particularities of the first Slavic alphabet, which
are based on a fundamental permeation of scientific and spiritual thoughts,
as well as the permeation between the visual and mental that is outlined in
the understanding of each individual character/letter of the Glagolitic alphabet. From a diachronic point of view, it is a decomposed interpretation of the
form and symbolism of Glagolitic letters with regard to genetically related
cultural-civilization patterns (pre-Indo-European, pre-Slavic, (Old) Slavic and
Croatian traditions and custom), especially bearing in mind the complex link
between any language system and the related extra-linguistic reality. It is an
interdisciplinary subject based on linguistics, literature, art, geometry, mathematics, history, mythology, philosophy, theology, anthropology, ethnology
and cultural sciences.

Key words: philosophical-symbolic organization of the Glagolitic
script, gramatosophy, Pitagoras tetraktys, pre-Indo-European, pre-Slavic
and Christian cultural tradition

65

Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR

Prilog 1.

66

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 8125
Pregledni rad
Kristina PALAJSA-BACKOVI (Podgorica)
Institut za strane jezike Podgorica
[email protected]
Goran DRINI (Podgorica)
Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica
[email protected]
PREVOENJE STRUNIH TEKSTOVA U TEORIJI I PRAKSI:
TEORIJSKI OKVIR, PREVODILAKE METODE I PROCEDURE
U ovome radu autori daju pregled teorijskih znanja koja
se nalaze u pozadini uspjenog procesa prevoenja. Govori
se o korelaciji izmeu osnovnih postulata teorije prevoenja
i onoga to prevodioci strunih tekstova primjenjuju u svome
radu, odnosno o nainu izbora adekvatnih prevodilakih
pristupa, metoda i procedura te se upuuje na vanije autore i izvore referentne literature u toj oblasti.
Kljune rijei: prevoenje, jezik struke, teorija prevoenja,
prevodilake metode i procedure

O procesu prevoenja

Mnogo je razliitih definicija prevoenja i pogleda na taj proces kako
u teoriji prevoenja i primijenjenoj lingvistici, tako i u laikoj javnosti.
Razliita shvatanja samog pojma mogu se, prema Hlebecu, grupisati u tri
osnovne koncepcije pod nazivima: lingvistika, filoloka i komunikacijska.
Prema Katfordu, kao predstavniku ove prve, prevoenje je zamena tekstualnog materijala u jednom jeziku /izvorniku/ ekvivalentnim tekstualnim materijalom u drugom jeziku /cilju/. U okviru svoje filoloke koncepcije Stojni
kae da je prevoenje obaveza da se u prevodu sredstvima kojima raspolae
jezik na koji se prevodi, u celini i pojedinostima ostvari smisaoni, sadrajni,
i anrovsko-stilski ekvivalent originala, u kome bi forma i sadrina u jeziku
prevoda inila isto dijalektiko jedinstvo koje predstavlja original. Na kraju,
67

Kristina PALAJSA-BACKOVI & Goran DRINI

pristalica komunikacijskog pristupa definisanju prevoenja Vladimir Ivir navodi da se ono sastoji u pretvaranju poruke/misli, osjeaja, elje, naredbe/
prethodno izraene jednim jezikom u jednakovrijednu poruku izraenu nekim
drugim jezikom. U nastojanju da prevazie razlike u definisanju termina,
Hlebec prevoenje definie kao proces koji se sastoji od prestvaranja i modifikacije. Prevodno prestvaranje je kodiranje kojim se omoguava da se intencije izraene u jednom kodu /izvornika/ ponovo realizuju u poruci izraenoj u
drugom kodu /teksta cilja/. Prevodna modifikacija je proces ili stanje u kome
se menjaju intencije izvornika, a koji se pridruuje prestvaranju u okviru istog
teksta (1989: 67).

Sva kompleksnost prevodilake djelatnosti i pogrenost stava prisutnog
u laikoj javnosti da je za uspjeno prevoenje dovoljno vladati jezikom izvorom i poznavati jezik cilj nazire se ve i samim uvidom u navedene definicije.
Ponekad se, kako navodi Kristal, s razlogom kae da nema posla sloenijeg
od prevoenja to je tvrdnja u koju nije teko povjerovati ako se u obzir
uzmu sve varijable ukljuene u taj proces. Prevodioci, naime, osim poznava
nja jezika izvora moraju imati i dobro razumijevanje oblasti znanja na koju se
odnosi izvorni tekst, kao i svih drutvenih, kulturolokih i emocionalnih konotacija koje je potrebno prenijeti u jezik cilj kako bi se postigao namjeravani
efekat (2010: 354). Govorei o znanjima potrebnim samo za poetni segment
u procesu prevoenja, interpretaciju izvornika, Hlebec navodi da prevodilac
mora raspolagati i lingvistikom kompetencijom za tekstualnu analizu originala, knjievnom kompetencijom za interpretaciju umjetnikih tekstova te
poznavanjem vanjezike situacije na koju se upuuje u originalu. Prevodiocu
naunih i strunih tekstova potrebno je i ovladavanje terminologijom i datom
strunom oblau, kao i poznavanje pravila stilske upotrebe. Tu su i intertekstualnost, sposobnost uoavanja stila i tekstualne interpretacije, enciklopedij
sko znanje o referencijalnoj stvarnosti, svijest o stilistikim nivoima kakvi su
drutveni, socijalni, kulturni, dramatiki i tako dalje (1989: 1419). Sve te
varijable bitno utiu na odabir rijei, gramatikih i reeninih struktura i stila
to sve skupa prijevod ini manje ili vie uspjenim.

Sljedei segment u prevodilakome procesu, prekodiranje, iziskuje dodatne kompetencije u vidu poznavanja jezika cilja, kompetencije kontrastiranja,
znanja o kulturi primaoca, kao i poznavanje naina za prenoenje izvornih intencija. Za uspjean prijevod neophodno je i zauzeti stav u skladu sa vrstom
italake publike kojoj je prijevod namijenjen, te donijeti odluke o stepenu
doslovnosti, nainu prenoenja intencija, izvornog stila, slika i asocijacija i tome
slino (v. Hlebec, 1989: 21168), u emu determiniuu ulogu ima poznavanje
teorijskog okvira u pozadini procesa prevoenja, odnosno svijest o raspoloivim
pristupima prevoenju tj. prevodilakim metodama i procedurama.
68

Prevoenje strunih tekstova u teoriji i praksi...

Prevodilake metode

Cilj je prevoenja, pie Kristal, postizanje semantike ekvivalencije izmeu jezika izvora i jezika cilja. Naravno, potpuna ekvivalencija nije
mogua, savrenu paralelu nije mogue napraviti ak ni prilikom parafraziranja u okviru istog jezika jedan dio informacija uvijek se gubi. Uspjeh
prijevoda zavisi od svrhe za koju je uraen, koja s druge strane, reflektuje
potrebe ljudi za koje je uraen. Primjera radi, kod pragmatikog prijevoda
panja se posveuje iskljuivo preciznosti i poznavanju oblasti, kod estetskog
prijevoda u fokusu je ouvanje emocionalnoga i kognitivnoga sadraja rada,
dok se kod etnografskih ili sociolingvistikih prijevoda puna panja posveuje
kulturolokim obrascima autora i itaoca. Naravno u praksi veina prijevoda
predstavlja mjeavinu tih teorijskih tipova, ime se odslikava kompleksna realnost jezika u upotrebi (2010: 354).

Prevodiocu u procesu dekodiranja izvorne poruke (intralingvalno
prevoenje) i njenom izraavanju na jeziku cilju (interlingvalno prevoenje)
na raspolaganju stoje brojne prevodilake metode i procedure, a njegova
strunost i senzibilitet imaju presudnu ulogu prilikom odabira odgovarajue.
Napravivi podjelu izmeu to dvoje, Njumark navodi da se prevodilake metode odnose na cijeli tekst, dok se procedure koriste za reenice i neto manje
segmente (1988: 81).

Kad govorimo o prevodilakim metodama, dilema je najee izmeu
doslovnog (word-for-word, literal translation) i slobodnog (free translation)
prevoenja.1 Doslovno ili bukvalno prevoenje podrazumijeva apsolutnu
vjernost originalu. To nas dovodi do pitanja da li je uope mogue apsolutno
vjerno prenijeti svaki dio sadraja poruke iz izvornog jezika. Ivir smatra da
prevodilac uopte ne treba da tei apsolutnoj vjernosti ve ekvivalenciji, jer
je upravo ona kljuni pojam u prevoenju (1985: 85). Po Hlebecu, ekvivalenciju moemo postii ili dodavanjem intencija (overtranslation) ili njihovim
oduzimanjem (undertranslation), pri emu intencije zapravo ine znaenje
koje se pripisuje odreenom tekstu, nezavisno od stvarnih namera, oseanja
i elja poiljaoca (1989: 8). S druge strane, slobodno prevoenje ne trai
apsolutne ekvivalente i samim tim prevodiocima nudi mnogo veu slobodu.
Najekstremniji vid te vrste prevoenja je opisno prevoenje ili parafraza, koje
umjesto odgovarajuih ekvivalenata nudi definicije i objanjenja termina.
Ipak, rijetki su sluajevi da kroz cijeli prijevod dominira samo jedna ili druga
metoda. One se najee kombinuju, jer se samo na taj nain mogu dopuniti
i adekvatno prenijeti znaenja termina iz izvornoga teksta. Kod prevoenja

Kristal o ovima govori kao o nivoima prevoenja (v. 2010: 354)

69

Kristina PALAJSA-BACKOVI & Goran DRINI

strunih tekstova, preovladava primjena prve metode, dok se u segmentima

u kojima to nije mogue ili e ne postoje adekvatni ekvivalenti u jeziku cilju
primjenjuje postupak opisnoga prevoenja. Naravno, izmeu te dvije krajnosti nalaze se brojne druge metode iji se pristup interpretaciji izvornoga teksta i
njegovoj reprodukciji moe grafiki ilustrovati na sljedei nain (v. Njumark,
1988: 45):
Naglasak na jeziku izvoru
Naglasak na jeziku cilju
Prevoenje rije za rije
Adaptacija
Doslovno prevoenje
Slobodno prevoenje
Vjerno prevoenje
Idiomatsko prevoenje
Semantiko prevoenje
Komunikativno prevoenje

Svaka od navedenih metoda ima svoju svrhu i moe pomoi prevodiocu
u datom trenutku. Odabir poeljne metode za konkretni prevodilaki zadatak
zavisie od vrste teksta, primaoca prijevoda, konteksta, raspoloivoga vremena i drugih faktora. Ipak, po Njumarku, samo semantiko i komunikativno
prevoenje kao metode koje se nalaze izmeu krajnosti u vidu adaptacije
odnosno prevoenja rije za rije ispunjavaju dva glavna cilja prevoenja
preciznost i ekonominost izraza2. Semantiko prevoenje, nastavlja on, ra
zlikuje se od vjernog po tome to se vea panja posveuje estetskoj vrijednosti izvornog teksta, pri emu se tamo e je to neophodno pravi kompromis
na utrb znaenja da bi se, primjera radi, izbjeglo ponavljanje glasova ili leksema u verziji na jeziku cilju. S druge strane, kod komunikativnog prevoenja
prevodilac nastoji da proizvede identino kontekstualno znaenje originala na
nain da su i sadraj i jezik lako prijemivi i razumljivi itaocima. Nadalje,
semantiko prevoenje lino je i individualno, slijedi tok misli autora, dok
prevodilac dodaje intencije i nastoji da prekopira pragmatiki efekat originala.
Komunikativno prevoenje je socijalno, koncentrisano na poruku, a prevodilac oduzima intencije i pie prirodnim stilom. Kako dolazi do kognitivnog i
pragmatikog gubitka, semantiki prijevod obino je inferioran u odnosu na
original, dok je komunikativni prijevod esto bolji od svog izvornika (v. Njumark, 1988: 4647).

70

Pri tom, semantiko prevoenje koristie se za ekspresivnije tekstove, dok e se komunikativna metoda upotrebljavati za informativni diskurs (v. Njumark, 1988: 47).

Prevoenje strunih tekstova u teoriji i praksi...

Prevodilaki postupci i procedure

Prevodilake procedure podrazumijevaju individualne postupke koji
ma prevodilac pribjegava u cilju rjeavanja dilema odnosno prevazilaenja
konkretnih potekoa sa kojima se susrijee u tekstu. Primjera radi, u sluaju
nepostojanja formalnih korespondenata, odnosno tzv. nultih odnosa izmeu
jezika, prevodilac se u cilju premoivanja leksike praznine u jeziku cilju
moe odluiti za razliite prevodilake postupke kao to su opisno prevoenje,
kalkiranje ili pozajmljivanje. Takvi postupci su mnogobrojni, a na ovome
mjestu izdvojiemo nekoliko onih koji se najee koriste u prevoenju
strunih tekstova. To su transferencija (transference), transpozicija (transposition), priznati prijevod (recognised translation) i neologizmi (neologisms).

Transferencija podrazumijeva doslovno prebacivanje rijei iz izvornog jezika u tekst jezika cilja. Na taj nain u tekstu se zadrava duh stranog
jezika i kulture, dok se domaa leksika u izvjesnoj mjeri siromai, odnosno bogati stranim terminima. Ta procedura esto se primjenjuje prilikom
prevoenja vlastitih imena i geografskih naziva, a koristi se i za prevoenje
naziva meunarodnih organizacija, institucija i zvaninih dokumenata (npr.
Red Cross Crveni krst; International Committee Meunarodni komitet;
bioterrorism bioterorizam; European Commission Evropska komisija). Po
Njumarku, transferencija se koristi i za naslove jo neprevedenih knjievnih
i umjetnikih djela, nazive privatnih kompanija i institucija, nazive ulica,
adresa itd. (1988: 82).

Transpozicija podrazumijeva promjene u gramatikoj strukturi prilikom
prevoenja sa izvornog jezika na jezik cilj (npr. promjena gramatike kategorije broja ili roda ili prevoenje glagola prilogom, imenice glagolom itd.).
Za razliku od drugih procedura koje se tiu domena leksike, transpozicija se
jedina tie gramatike i gramatikih struktura, a razlog za njenu primjenu treba
traiti u razlikama izmeu gramatikih sistema razliitih jezika. To se izmeu
ostaloga moe vieti na primjeru promjene klasa rijei, broja, este upotrebe
pasiva u engleskome jeziku koji se po pravilu u crnogorskom prevodi aktivom
itd. Takoe, transpozicija obuhvata i sluajeve kada gramatika struktura izvornoga jezika ne postoji u jeziku cilju (npr. gerund u engleskom jeziku).

Priznati prijevod postupak je kojim se zahtijeva korienje zvaninih i
optepriznatih prevodnih ekvivalenata za odreene termine na jeziku cilju. Ta
procedura esto se koristi prilikom prevoenja strunih tekstova, jer ve po
stoje utvreni termini struke koji sa sobom nose specifino znaenje, te se stoga ti izrazi ne smiju modifikovati, ve se treba nastojati ukljuiti to vei broj
ve usvojenih (djelimino standardizovanih) rijei i izraza iz date oblasti (npr.
delegate delegirati; emergency vanredna situacija; prevention prevencija;
71

Kristina PALAJSA-BACKOVI & Goran DRINI

nuclear accident nuklearni akcident; hazards hazardi). Iako na prvi pogled

u nekim od datih primjera postoji i jednakovrijedan domai ekvivalent (npr.
prevention spreavanje; hazard opasnost; accident-nesrea), s obzirom na
to da se radi o ve formiranim i ustaljenim strunim terminima definisanim
kao takvim u relevantnim zakonodavnim aktima (u konkretnome sluaju u
Nacionalnoj strategiji za vanredne situacije Republike Crne Gore, Zakonu
o zatiti i spaavanju, Zakonu o prevozu opasnih materija itd.), prevodilac
bi takvim izborom gotovo sigurno stvorio zabunu. Situacija je identina i u
bilo kojem drugom domenu poput industrije, medicine, diplomatije, lingvistike, zatite na radu, tehnologije, turizma, itd.3 jer u svakoj od tih strunih
oblasti postoji ve definisan terminoloki okvir ije ignorisanje moe dovesti
do pogreaka u tumaenju. Upravo je to razlog zato prevodilac strunoga
teksta mora dobro poznavati datu oblast i baratati kljunim konceptima i terminima iz nje na jeziku cilju, kako bi uvijek bio upotrijebljen odgovarajui
standardizovani prevodni ekvivalent. Taj prevodilaki postupak koristi se i
prilikom prevoenja naziva meunarodnih organizacija i drugih relevantnih
institucija (International Atomic Energy Agency Meunarodna agencija za
atomsku energiju; Monitoring and Information Centre Centar za praenje i
obavjetavanje; Disaster Preparedness and Prevention Initiative Inicijativa
za spremnost i prevenciju katastrofa; U.S. Department of Defense Ministarstvo odbrane Sjedinjenih drava).

Na kraju, spomenuemo neologizme kao jedan od najveih izazova za
prevodioce strunih tekstova. Radi se o novonastalim rijeima skovanim kako
bi se odgovorilo trenutnoj potrebi prevoenja, a koje je ponekad mogue i
zadrati u jeziku cilju. Pri ih definie kao leksike i/ili sintaktike inovacije koje nastaju pod uticajem engleskog jezika (2005: 124). Neologizmi
podrazumijevaju i one rijei i fraze ije se znaenje promjenilo i one koje su
iznenada dobile neko novo znaenje, kao i izvedenice, skraenice, kolokacije
itd. Prije nego to pribjegne toj prevodilakoj proceduri, prevodilac mora biti
posebno oprezan i provjeriti postoji li ve slian izraz, kako bi se izbjegla
zabuna usljed upotrebe razliitih termina za isti pojam. Tek kada se uvjeri
u postojanje leksike praznine u jeziku cilju, prevodilac se moe upustiti u
avanturu kreiranja novih leksikih jedinica.

Najvei broj neologizama moe se grupisati u kategoriju preoblikovanih, ali oiglednih anglicizama, kod kojih su i oblik i sadrina preuzeti
od engleskih leksema (npr. consolidate konsolidovati; interoperability interoperabilnost; refund refundirati; synergy sinergija). Prilikom
3

72

Vie o jeziku struke v. u Igor Laki, Analiza anra: diskurs jezika struke, Univerzitet Crne
Gore, 1999.

Prevoenje strunih tekstova u teoriji i praksi...

prevoenja mogue je pribjei i strukturnom prevoenju odnosno kalkiranju.

Taj prevodilaki postupak vezuje se prvenstveno za polimorfemske rijei i
propisuje bukvalno prevoenje svakoga lana datog izraza s izvornog koda
na jezik cilj, kao to je to u primjerima user name korisniko ime, first
lady prva dama, home banking bankarstvo od kue itd. (Pri, 2005: 179).
Rezultat toga procesa su pozajmljenice tj. kalkovi, a esto i nove jezike konstrukcije koje ulaze u sistem jezika cilja i obogauju ga. Upotreba kalkova
posebno je karakteristina za strune tekstove i izvjetaje (npr. action plan
akcioni plan; feasibility study studija izvodljivosti; external communication
eksterna komunikacija; rescue operation operacija spaavanja).

Osim kalkiranja, kao to smo ve i naveli, u nedostatku odgovarajuih
prevodnih ekvivalenata u naem jeziku, prevodilac moe biti prinuen da
u nekim djelovima teksta primijeni i postupak opisnog prevoenja. U tome
sluaju, nastoji se pruiti adekvatna definicija ili objanjenje za rijei i koncepte koji se u odsustvu formalnog korespondenta drugaije ne mogu prevesti.
Prevodni ekvivalenti dobijeni na taj nain vrlo su slini definiciji date rijei ili
fraze (v. Njumark, 1988: 83), ali su ponekad jedino i/ili najbolje rjeenje (npr.
contingency fund fond za nepredviene trokove; cross-sectorial crisis
kriza koja obuhvata vie sektora; wearer lice koje nosi (uniformu); Non-EU
countries zemlje koje nijesu lanice EU).
Zakljuak

Brojni su faktori koji utiu na prevodioca pri odabiru pristupa tekstu i
procesu njegova prevoenja. Uz odlino poznavanje jezikih sistema izvornog
i ciljnog koda, naroito leksike i gramatike, neophodan uslov za dobar prijevod strunog teksta je i dobro razumijevanje teme koje se obrauje, bliskost
sa slinim modelima u jeziku cilju te, kao to smo ovim radom pokuali
ilustrovati, poznavanje osnovnih postulata iz teorije prevoenja. Pri tom,
prevodilake procedure navedene u ovome radu samo su neke od najee
korienih u prevoenju strunih tekstova. inilac kojem pri prevoenju treba
posvetiti panju je i tip italaca kojima je prijevod namijenjen. Vano je znati
da li referentnu grupu ine osobe koje su strunjaci u datoj oblasti ili je rije
o nedovoljno informisanim osobama, kojima je neophodno pruiti dodatna
objanjenja.

U praksi se, kao to smo ve istakli, pri prevoenju strunih tekstova
najee pribjegava vjernom prevoenju teksta. Prevodilac nastoji da izbjegne
sve formulacije koje ne zvue prirodno na jeziku cilju, ali vodei pri tom
rauna prvo o poruci pa tek onda o formi i stilu, a sve u cilju postizanja osnov
ne svrhe prevoenja, odnosno zarad neometanog prijema poruke (Hlebec,
73

Kristina PALAJSA-BACKOVI & Goran DRINI

1989: 80). Glavni cilj bez obzira na izbor pristupa ostaje isti, prevedeni
tekst treba da bude to je mogue sliniji originalu, kako bi na svoje itaoce
ostavio isti utisak kao to je to bio sluaj sa izvornim tekstom.
Literatura
Crystal, David. 2010. The Cambridge Encyclopedia of Language.
Cambridge: Cambridge University Press.
Hlebec, Boris. 1989. Opta naela prevoenja. Beograd: Nauna knjiga.
Ivir, Vladimir. 1984. Teorija i tehnika prevoenja. Novi Sad: Zavod za
izdavanje udbenika.
Newmark, Peter. 1988. A Textbook of Translation. Hertfordshire: Prentice
Hall International.
Palajsa, Kristina. 2009. Prevoenje leksike iz oblasti civilne zatite sa
engleskog jezika. Podgorica: Institut za strane jezike, Univerzitet Crne
Gore. Neobjavljeni magistarski rad.
Pri, Tvrtko. 2005. Engleski u srpskom. Novi Sad: Zmaj.
Kristina PALAJSA-BACKOVI & Goran DRINI
ON TRANSLATING SPECIALIZED TEXTS IN THEORY AND
PRACTICE: THEORETICAL FRAMEWORK, TRANSLATION
METHODS AND PROCEDURES

In this paper, the authors provide an overview of the theoretical background needed for successful translation process. We discuss the correlation
between the basic principles of the translation theory and their practical application by translators in the course of their work, i.e. deciding on the best
options for adequate translation approaches, methods and procedures, while at
the same time referring to major authors and reference materials in this area.

Key words: translation, translation studies, translation methods and
procedures.

74

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 81373.612.2
Izvorni nauni rad
Indira SMAJLOVI-ABI (Tuzla)
[email protected]
KOLOKACIJSKA I KONCEPTUALNA ANALIZA JEDINICA
SA SOMATSKOM SASTAVNICOM SRCE
U bosanskome jeziku biljeimo izrazitu frekvenciju (su)
postojanja jedinica s somatskom sastavnicom srce, s jedne
strane u ulozi baze kolokacija, a s druge strane ovaj organ
kao izvornu domenu nalazimo u brojnim metaforikim i metonimijskim izrazima. Ipak srce biva uestalije u konstrukcijama koje oplodotvoruju njegovu figurativnost, frekventnije u
idiomatinom, nego li u komponencijalnom znaenju kolokacija. Pri metaforama srce uglavnom biva konkretizirano, materijalizirano kao STROJ, PREDMET, MATERIJA, SKLADITE
OSJEAJA, apsolutno iskoriteno u svojoj figurativnosti.
Metonimijska upotreba ostvaruje se jedino u tipu dio za cjelinu, kao to je sluaj s metonimijom SRCE ZA OSOBU,
koja pripada modelu DIO TIJELA ZA OSOBU.
Kljune rijei: kolokacija, idiomatsko znaenje, baza,
frazemska jedinica, konceptualna metafora, reifikacije, univerzalne metafore

U prvome poglavlju The linguistic landscape of the human body,
u knjizi Vocabulary, Culture, Cognition, lingvistica Danica kara definira odnose okoline, kulture i jezika u kognitivnoj lingvistici, s posebnim
naglaskom na metaforu, metonimiju i utjelovljenje. Empirijski ukazuje se na
sredinje mjesto ljudskog tijela u naoj konceptualizaciji svijeta. Pri tome ljudsko tijelo konceptualiziramo na temelju predodbenih shema (sheme SPREMNIKA, NUTRINE I VANJTINE, PREDNJE I STRANE STRANE, GORE
DOLJE I RAVNOTEE). Posebno se istie povezanost konceptualizacije
osjeaja i dijelova tijela, kao to je sluaj razliitih oblika metafore SRCE
JE SPREMNIK ZA OSJEAJE. Takvom recepturom somatske sastavnice
unutar izraza preuzimaju ulogu motivacijskog faktora. Cilj naega rada je
frazeoloke jedinice i kolokacije s sastavnicom srce, podrediti kolokacijskoj,
75

Indira SMAJLOVI-ABI

odnosno konceptualnoj analizi s osvrtom na idiomatsku upotrebu. Sastavnicu

srce definirat emo bazom koja nosi primarno znaenje, lekiku fosiliziranost
i monolitnost. Rije srce dolazi od latinske rijei cor, cordis iz ijega korijena
proizilaze na panskome jeziku corazn, francuskome coeur, italijanskome
cuore. Njemako Herz i englesko heart postaju od grkoga kardia. Indoeuropski korijen *kr- ima izvorno znaenje vibriranja. Iz razloga to se emocije
uglavnom iskazuju figurativno, u tom pogledu metafora predstavlja najkorisnije sredstvo izraavanja, a iz razloga to je srce lokalizator, nailazimo na
izrazit broj metaforikih i metonimijskih izraza s ovim organom kao izvornom
domenom.

Frazeoloku jedinicu emo definirati leksikaliziranom grupom rijei,
konvencionalnim izrazima u sastavu dvaju ili vie rijei koje imaju relativnu
semantiku i sintaktiku stabilnost, s mogunou reproduciranja, konotacije, emphatic ili intersifzing uloge u tekstu. Uestalost upotrebe, fiksiranost
strukture i znaenja variraju u ovisnosti od diskursa i registra. S tim u vezi
mogu imati suprakomponencijalno i komponencijalno (preneseno i doslovno)
znaenje, odnosno mogu biti shvaeni u uem ili irem smislu. to se tie
kolokacija definirat emo ih svezama rijei koje su temeljene na znaenjskoj
povezanosti samostalnih leksikih sastavnica u kojoj se konkretiziraju njihova znaenja (Blagus Bartolec, 2008: 110). Pri preciziranju semantike uloge
B. Petrovi (2008: 589) navodi da su kolokacije vri i restriktivniji spoj u
odnosu na slobodne sintagme. Kod kolokacija je mogunost zamjene lanova
mala ili nikakva zbog ogranienog odabira potencijalnih lanova koji s drugim
lanom kolokacije mogu stajati u sintagmatskim odnosima. Zamjenom jednog
lana kolokacije nastaje nova kolokacija s posve novim znaenjem. (Stoji,
Murica, 2020: 113)

Dakle, kolokacije i frazemske jedinice konstrukcije su najmanje dvaju
rijei koje biljee izrazitiju frekventnost upotrebe, odnosno veu mogunost
supojavljivanja (Bori, 2002: 107) ili postoji predvidljivost pojavljivanja (Blagus Bartolec, 2008: 107). Idiomatinost je upravo karakteristina za frazeme
te se ona, u pravilu, moe smatrati razlikovnim obiljejem frazema u odnosu
na kolokacije, ali to obiljeje ipak nema vrijednost apsolutne razlikovnosti jer
i znaenje nekih kolokacija moe biti djelomino preneseno (Stoji, 2010: 5),
srce je bolesno doslovno dijagnosticiranje oboljenja ili srce je bolesno od
ljubavi, srce je otkazalo doslovno ispustilo vitalnost i uzrokovalo umiranje
ili srce je otkazalo u ljubavi i vezi, srce je donirano doslovno pri zatajenju srca kao jedina mogunost lijeenja ili srce je donirano pri poetku
nove ljubavi, i sl. Razlika izmeu kolokacija i frazema takoer se oituje u
injenici da se oni ne mogu pojaviti u istome kontekstu. Sintagma dati srce
je ujedno i kolokacija i frazem. Kolokacija u znaenju doniranje organa,
76

Kolokacijska i konceptualna analiza jedinica sa somatskom sastavnicom srce

ali i frazem s prenesenim znaenjem zavoljeti nekoga. Specifinost da je

neka sintagma istodobno i kolokacija i frazem nije metodoloki problem, ali
je vano odrediti u kojim se uvjetima njezina upotreba smatra kolokacijskom,
a kada frazeolokom. Samo situacijski i jezini kontekst moe otkriti je li rije
o kolokaciji ili frazemu, npr. Srce su donirali djetetu iz Bea. Operacija je
uspjela. (doslovno znaenje kolokacija). Dao sam ti duu, srce sam ti dao.
(preneseno znaenje frazem). Ili u formi Srce je pripalo djetetu iz Bea,
naspram Srce vie nije moje, tebi draga pripalo je.

Rijei ulaze u kolokacije sa svojim prototipnim ili jezgrenim znaenjem,
koje se u kolokaciji oblikuje u konkretno, specificirano znaenje koje favorizira
ili doputa konkretni kolokat, na temelju uobiajenosti. Imenica srce i glagol
pulsirati vezani su esencijalnim znaenjskim odnosom: ta srce radi? Pulsira, tj. iri se i suava. Iz tih sintagmatskih veza (srce : pulsirati) proizilazi
da leksemi uivaju libertum u dozvoljenim limesima unutar kojih se mogu
kombinirati u sintagme s drugim leksemima (glagol pulsirati ne moe uz svaku
drugu imenicu), dakle bivaju subordinirani ogranienjima (collocation).

Hausmann (1985: 119) razlikuje est osnovnih struktura kolokacija
koje podreuje pravilima: kada glagol prethodi imenici, imenica je u funkciji
objekta, a kada imenicu slijedi glagol, ona je u funkciji subjekta. Imenica +
imenica predstavlja strukturu u kojoj je jedna imenica glavna (baza), a druga
njezina apozicija:
Verb + Substantiv (Basis): traiti srce, nai srce (za operaciju)
Adjektiv + Substantiv (Basis): zdravo srce
Substantiv (Basis) + Verb: srce pulsira
Substantiv + Substantiv (Basis): operacija srca, donacija srca
Konstrukcije Adverb + Verb (Basis), Adverb + Adjektiv (Basis), izosta
vljamo iz razloga to naem analiziranome korpusu ne odgovara forma baze,
jer pridjevi i glagoli mogu biti baza samo kada ih prate prilozi.

Bensonova (1985: 61ff) strukturna klasifikacija kolokacija temelji
se na vrsti rijei koja dominira u kolokacijskoj svezi, s tim u vezi razlikuje
gramatike i leksike kolokacije. Pritom gramatikim kolokacijama smatra
sveze rijei koje se sastoje od dominirajuega dijela (glagola, imenice ili pri
djeva) i podreenog dijela (prijedloga). Leksikim kolokacijama smatra sveze
rijei koje se sastoje od dviju ravnopravnih leksikih jedinica. Razlikuje tri
osnovna tipa:
adjective + noun: bolesno srce
noun + verb: srce kuca
verb + noun: lijeiti srce
77

Indira SMAJLOVI-ABI

Frazemske jedinice sa sastavnicom srce plodonosne su u mnogobrojnim metaforikim iskazima i pri tome sastavni dio svakodnevnog diskursa
te ih esto nismo ni svjesni. Ako aktiviramo svijest o njima poinjemo razlikovati konceptualne od konvencionalnih metafora. Konceptualna metafora
stoji u zaleu drugih metaforikih iskaza i nuna je za njihovu interpretaciju,
semantiku dekodifikaciju. Konvencionalne metafore su izrazi svakodnevnog
diskursa, a utemeljeni su na konceptualnim metaforama. S jedne je strane
konceptualna metafora sintagmatska sposobnost povezivanja konceptualnih
domena koja se uvijek nanovo odvija u pojedinoj konceptualnoj situaciji. S
druge strane, stalna upotreba veza izmeu istih konceptualnih domena dovodi
do njihova ustaljivanja pa je tako konvencionalizirane konceptualne metafore mogue promatrati i kao gotova, paradigmatska znanja koja nesvjesno
prizivamo kako bismo izrekli ili razumjeli neki jezini izraz. Svaki se put kod
procesiranja aktivira neka veza izmeu dviju domena, ali isto tako neke veze
ee koristimo ili su nam iskustveno blie pa su istaknutije, a ta istaknutost
opravdava gledanje na konceptualnu metaforu kao na ve gotovu i ustaljenu
vezu izmeu dvaju domena (Stanojevi, 2009: 343).

Lakoffova teorija konceptualne metafore podrazumijeva dvodomenski
pristup i povezanost prema naelu A je B. Svaka metafora se sastoji od izvorne domene (engl. source domain) i ciljne domene (engl. target domain),
i pri tome izvorna omoguava shvatanje ciljne domene, dok meu njima po
stoje brojne motivacijske poveznice (Lakoff, 2004: 714). Lakoff i Johnson
na kognitivistikim temeljima pokuavaju dokazati da metaforini jeziki materijal moemo svrstati u dvije osnovne skupine. Prva skupina orijentacij
ske konceptualne metafore (orientational metaphors) nastaju na iskustvenoj
osnovi, tj. zbog znaajnih mjesta (salient points) u naem gledanju svijeta
(Lakoff i Johnson 1980: 1424). One se najee koncipiraju odmjeravanjem
prostornih odnosa, npr.:
SREA JE GORE TUGA JE DOLJE
Srce je poskoilo.
Srce se sruilo.
Srce je zgaeno.
Srce je otilo u pete.

Metafora TUGA JE DOLJE daje smisao izrazu njezino srce je potonulo, srce je silo u pete, gdje manifestujemo ostvarenje metafore silaznom putanjom PUT PREMA DOLJE, pri projiciranju dijelovima tijela. U nekim je
jezicima takva putanja ostvarljiva preko odjee:
78

Kolokacijska i konceptualna analiza jedinica sa somatskom sastavnicom srce

njem. Das Herz fiel ihm in die Hosen.

engl. His heart was in his boots. (i pantalone i izme nalaze se u donjem
dijelu tijela)
VELIKO JE GORE MALO JE DOLJE
Ruiz de Mendoza (1999: 19) prua opis kognitivnih modela veliine koji se
sastoji od sljedeih znaajki:
a) predmeti se vezuju po veliini, u rasponu od vrlo malih do vrlo velikih
b) mali objekti trebaju veu kontrolu nego veliki objekti
c) mali objekti su potencijalno manje tetni nego veliki objekti
d) mali objekti su potencijalno manje vani nego veliki objekti.

Ovaj model, prema autoru, koncipiran je na iskustvenom temelju s velikim i malim objektima, stvarajui kod nas razliite utiske i generalizacije
tipa PODREENO NADREENO. S tim u vezi, srce zauzima obje ulo
ge. Ono moe imati pozitivne dispozicije i konotacije, biti koncipirano kao
velik spremnik za puno pozitivnih emocija, ljubaznosti, dareljivosti, hrabrosti: imati veliko srce, ili imati negativne konotacije kukaviluka i nehumanosti: imati malo srce, siuno ili uopte nemati srce. Nemati srca je frazem
u kojemu se fokus postavlja na vizualnu percepciju sugovornih kinemikih
(paralingvistikih) ili konkretnijih fiziolokih obiljeja tokom komunikacije.
(Aljuki, 2011: 67)

Drugu skupinu ine ontoloke metafore (ontological metaphors) koje
nam dozvoljavaju da dogaaje, aktivnosti, osjeaje, ideje i sl. shvaamo kao
entitete i supstancije, odnosno nematerijalne stvari materijalizujemo, apstrakt
no konkretiziramo (Lakoff i Johnson, 1980: 2529). Prema arhetipu ovjek
karakter, srce moe biti dobro i zlo, vatreno i kameno, lavlje i zeije, itd.
Analogno ovjeku ono moe da voli i mrzi. Metafore koje referiraju na apstraktno neki nazivaju reifikacijama (Prez, 2008: 33).

SRCE JE dobro i zlo, veliko i malo, hladno i vatreno, ozeblo, ledeno i
toplo, kameno i mehko, lavlje i zeije, hrabro i kukavno, zaljubljeno, viteko,
kraljevsko, djevojako, ludo, itd.

SRCE igra, klie, raste, ludi, udara, kuca, (h)lupa, skae, puca, vehne,
topi se, daje, poklanja, gori, hladi, razbija, lomi, upa, pripada, itd.

U ovakvome kontekstu ljubav se esto lokalizuje u srcu kao vrijedo
nosnome objektu. Kao i ljubav, srce je osjetljivo i krhko, za posljedicu se
lomi i razbija. Znano je da je neko zbog nesretne ljubavi slomljena srca, i tu
metaforu moemo etiketirati univerzalnom jer je kao takva znana u mnogim
jezicima i kulturama:
79

Indira SMAJLOVI-ABI

engl. Broken heart.

pan. Tener el corazn roto.
ital. Avere il cuore spezzato.
fran. Avoir le cur bris.
njem. Das Herz gebrochen haben.

Shodno tome moemo definirati metaforu SRCE JE PREDMET (esto)
lomljiv. S obzirom na to da je srce odobreno kao objekt, mogue je posjedovati neije srce ili dati nekome srce. Univerzalnom shvatamo i metaforu
SRCE JE MATERIJA, npr. usporedba s zlatom simbolizira vrline, dobrotu ili
ljubaznost, ime se konceptualizira duhovno bogatstvo. Ovu emo reifikaciju
predstaviti i na ostalih pet jezika:
bos. Imati zlatno srce.
engl. To have a heart of gold.
pan. Tener un corazn de oro.
ital. Avere un cuore doro.
fran. Avoir un coeur dor.
njem. Ein goldenes Herz haben.

Negativne konotacije su brojnije ali jednako univerzalne, pa srce
biva od eljeza, kamena, elika, mramora, itd. ime se referira na nekog bez
osjeaja, samilosti, suosjeaja i zanimanja za druge. Tvrdoa materijala korelira s tvrdoom i hladnoom stava i karaktera: biti srca teka/kamena/elina,
opozitno imamo: mehko ili srce od baruna (engl. to be softhearted).

Sljedei su sluajevi kojima se koncipiraju ontoloke metafore:
KVANTIFIKACIJOM
Dva srca i jedna ljubav je dovoljno za sreu.
Srce puno sevdaha.
Srce puno ljubavi/mrnje.
Prazno srce puno boli.
Dva srca, jedno za ljubav drugo za mrnju.
Dva mlada srca.
PREPOZNAVANJEM
Ustaj draga, drago srce moje.
Srce je dobro od kada je tu.
Srce je slomljeno kako je otila.
Poslije Srebrenice srce je kameno.
Crveno srce.
80

Kolokacijska i konceptualna analiza jedinica sa somatskom sastavnicom srce

POSTAVLJANJEM CILJEVA
Srce kuca za ljubav njenu.
Srce uvam za nju.
Srce Srebrenice kuca za pravdu.


Trei su tip metafore omeenog prostora, koncipirane naelom in-out,
odnosno definiraju teritorij sastavljanjem granica oko njega, to je in kvantifikacije. Odreene manje ili vie apstraktne entitete zamiljamo kao omeene
prostore iji elementi mogu zauzimati intralokativna i ekstralokativna stanja.
U ovome kontekstu, s somatskom sastavnicom srce definirat emo metaforu
SRCE JE SPREMNIK ZA OSJEAJE ili SRCE JE POSUDA EMOCIJA, i
posvjedoiti sljedee primjere:
Urezalo se na srce.
Vezalo se za srce.
Ui u srce.
Izbaciti iz srca.
Ispuniti srce.
Na kraj/dnu srca.
Iz dubine srca.
Preko srca.
Puno/prazno srce.
Otvoreno/zatvoreno srce.
Izvan oiju, izvan srca.
U moje se srce uselila tuga.

Ungerer i Schmid (1996) definiraju da EMOCIJA dolazi odjednom i
izvana te je kao takva koncipirana kao UDARAC:
Pogodila me u srce.
Udarila me u srce.

Metaforu SRCE JE POSUDA EMOCIJA ipak ne moemo definirati
univerzalnom iz razloga to u nekim jezicima i kulturama emocije se skladie
u drugim dijelovima tijela. U Turskoj se, primjerice, lokalizuju u jetri My liver,
my soul (Moja jetra, moja dua). Ovakvome kontekstu bliska je i metafora
SRCE JE TUGA koju ipak moemo smatrati univerzalnom:
bos. Primiti neto k srcu.
engl. To take something to heart.
pan. Tomarse algo muy a pecho.
ital. Prendere qualcosa a cuore.
fran. Prendre quelque chose cur.
njem. Sich etwas zu Herzen nehmen.
81

Indira SMAJLOVI-ABI

Osjeaj pritiska se manifestira tekoom disanja pa je emocionalni locus SRCE u engleskome, francuskome, italijanskome i njemakome jeziku,
dok je u panskome lociran u PRSIMA (a pecho). Dakle, neki jezici mogu
da dijele istu konceptualnu metaforu, ostvarenu na razliit nain, odnosno ne
mora da postoji ekvivalentnost jezikog izraavanja, dok je konvencionalna
projekcija ista u svim jezicima. Identino, zbog osjeaja tuge italijansko srce
plae: Mi piange il cuore per. S druge strane, u domaem jeziku, engleskome
ili njemakome, Amorove strelice ranjavaju srce te ono krvari:
bos. Zbog nje mi srce krvari.
engl. It makes my heart bleed.
njem. Mein Herz blutet.

Metafora SRCE JE HRABROST vezuje srce s odreenim ivotinjama
i time ovaplouje prisustvo ili nedostatak hrabrosti. Nije isto imati srce lavlje
(hrabro i divlje) i srce pileta ili zeca (kukavno).

Nakon to smo srce definirali spremnikom u kome su locirane i
skladiene ovjekove emocije, na osnovi tih karakteristika srce stupa u korelativne odnose: binarne spram glave i mozga, jer srce kao mjesto gdje se
nalaze osjeaji je figurativno, binarno je glavi kao raciu, ali srce se naporedo
upotrebljava s duom, u znaenju:
SVOJSTVO KARAKTERA
Imati duu i srce.
Biti bez due i srca.
INTENZITET
Svim srcem i duom.
Iz srca i due.

Ovaj tip metafora definira i srce kao stroj, koji poiva na principu onoff kojim oplodotvorava mentalna iskustva i psiholoka stanja kao unutarnji
mehanizam, izvor energije, pogonsko stanje, razinu uinkovitosti i proizvodnje kapaciteta:
SRCE JE STROJ
Srce se pokvarilo.
Srce je stalo.
U srcu se okrenulo.
Srce radi/kuca/lupa.

Univerzalnom moemo definirati i metaforu SRCE JE ISKRENOST iz
kojih su emocije iskrene i intenzivne da ponekad mogu skrenuti i u hiperbolu:
82

Kolokacijska i konceptualna analiza jedinica sa somatskom sastavnicom srce

u neijem srcu srce.

bos. Iz dna srca.
engl. From the bottom of ones heart.
pan. Desde lo ms profundo del corazn.
ital. Dal profondo del cuore.
fran. Du/ au fond du coeur.
njem. Aus tiefstem Herzem.

Jedno je od naela strukturnih ogranienja metafore koje ograniava
preslikavanje iz izvorne u ciljnu domenu naelo nepromjenjivosti. Pomou
naela nepromjenjivosti pokuava se pokazati da izmeu ciljne i izvorne
domene postoji odnos koji ograniava mogua preslikavanja tako da se ne
moe bilo koji dio izvorne domene preslikati na bilo koji dio ciljne domene.
Metaforika preslikavanja uvaju raspored izvorne domene tako da je on u
skladu sa strukturom ciljne domene. Drugim rijeima, nije mogue preslikavanje svega na sve. (Stanojevi, 2009: 345). Dakle, znaenje koje svaka izvorna domena nosi u preslikavanjima nije sluajno, nego se zasniva na glavnom
aritu koje je odreeno sredinjim znanjem (engl. central knowledge) o pojedinom konceptu. Sredinje je znanje najvaniji dio naeg enciklopedijskog
znanja o pojedinom konceptu, ija se vanost oituje u velikoj konvencionaliziranosti, generinosti, intrinzinosti i karakteristinosti za pojedinu skupinu
entiteta (Stanojevi, 2009: 350353). Strukturne metafore najee proizilaze
iz sljedeih odnosa:
SRCE JE SREDITE JEZGRA
Srce grada.
Srce Bosne. (Sarajevo)
Srce Sarajeva. (Sarajevo film festival)
Srce ustanka. (pokreta)

Kako je i samo srce na sreditu tijela, ono esto sudjeluje u koncipiranju
metafora za produciranje neega od vrle vanosti koje se prema takvoj karakteristici smijeta u sredite kao a priori. Pri govoru o dravama, njihovo srce
uglavnom bivaju glavni im gradovi. Jo je jedna uestala pojava, isticanje
sredita voa kao najsonijeg, zrelijeg, zdravijeg ili sl.
Sono srce lubenice.
Srce artioke.
SRCE JE BOLEST/LUDILO/MAGIJA
Srce je ozeblo.
Srce je ludo.
Srce je bolesno.
83

Indira SMAJLOVI-ABI

SRCE JE SUDIONIK RATA

Srce je pobijedilo.
Srce se predalo.
Srce se borilo.
Srce je izgubilo.
Srce udara.
PRIVRENOST JE TOPLINA
Srce gori / plamti / topi se / zagrijava se / hladi se / smrzava se.

Toplo-hladno dualnost ima i negativne i pozitivne konotacije. Deignan
(1995: 161) istie da se toplina uglavnom koristi za razgovor o jakim emocijama, prijateljskim i pozitivnim, dok su hladna osjeanja takoer esto jaka, ali i
negativna. Prema Lakoffu i Johnsonu (1980) metafore se temelje na ljudskom
iskustvu. Primjerice, vrlo esta metafora PRIVRENOST JE TOPLINA pro
izlazi iz ljudskog osjeaja topline kada nas netko zagrli. Najvjerojatnije, takvo
poimanje veini ljudi na svijetu ne bi bilo iznenaujue. Takve su metafore
primarne i univerzalne jer utjelovljuju univerzalna ljudska tjelesna iskustva
koja dijele ljudi bez obzira na razliitost jezika.
engl. To have a cold heart/ to be coldhearted.
njem. kaltherzig sein.
pan. Ser fro, insensible.
METONIMIJA SRCE ZA OSOBE

Dok se kod metafora radi o supostojanju dvaju razliitih domena kod
metonimije se radi o istoj konceptualnoj domeni, ali su pri tome aktivne
dvije zone:
ciljni koncepr, ono na ta se misli
svi elementi na koje se cilja, koji su istaknuti.

Od tri temeljna odnosa (tipovi) DIO ZA CJELINU, CJELINA ZA DIO I
DIO ZA DIO, jedinice iz naega korpusa ostvaruju najveu plodnost u prvome
tipu, dakle pri metonimijskoj ekspanziji ciljan domena se nalazi unutar izvorne (torget in source).
Uskoro e nam trebati hrabrih-vstih-elinih srca. (Treba nam novih ljudi).

Metonimija SRCE ZA OSOBE, takoer pripada tipu DIO ZA CJELINU
i sljedei su tipini primjeri ovoga vida: pripadanje srce srca, davanje srce srcu
ili pri obraanju srce moje (engl. sweetheart, pan. corazon mio, njem. mein
Herz, fran. mon coeur, ital. cuore mio), ime se blago skrece i ka hiperboli.
84

Kolokacijska i konceptualna analiza jedinica sa somatskom sastavnicom srce

Zakljuak

U bosanskome jeziku biljeimo izrazitu frekvenciju (su)postojanja jedinica s somatskom sastavnicom srce, s jedne strane u ulozi baze pri kolokacijama, s druge strane ovaj organ kao izvornu domenu nalazimo u brojnim
metaforama i metonimijama. U kolokacijama, kada glagol predhodi srcu
kao bazi, srce zauzima funkciju objekta, a kada baza slijedi glagol, srce je
u funkciji subjekta. Pri konstrukciji s jo jednom imenicom, nova imenica
dobija svojstvo apozicije. To su osnovne strukture kojima se tvore ovako
definirane kolokacije (sa sastavnicom srce) u bosanskome jeziku. Lakoffova teorija konceptualne metafore je apsolutno primjenjiva na domai korpus
frazema s srcem kao izvornom domenom, pri tome znaajan broj biva etiketiran univerzalnim metaforama. Srce kao sredinji somatski organ disponiran je
za figurativno diktiranje, koncipiranje metafora za neto od vrle vanosti koje
se prema takvoj karakteristici locira u sreditu kao a priori, odnosno smijeta
se in medias res. U veini sluajeva, u metaforama ili metonimijama, srce
biva konkretizirano, materijalizirano kao STROJ, PREDMET, MATERIJA,
OMEENI PROSTOR, SKLADITE OSJEAJA, apsolutno iskoriteno u
svojoj figurativnosti. Metonimijska upotreba ostvaruje se jedino u tipu dio
za cjelinu, kao to je sluaj s metonimijom SRCE ZA OSOBU, koja pripada
modelu DIO TIJELA ZA OSOBU.
Literatura
Aljuki, Bernes: Semantike specinosti frazema, Post Scriptum, asopis
za obrazovanje, nauku ikulturu, Broj 2, Pedagoki fakultet Biha, 2011.
Blagus Bartolec, Goranka, Kolokacijske sveze u hrvatskom jeziku (s posebnim osvrtom na leksikografiju). Zagreb, Filozofski fakultet Sveuilita u
Zagrebu, (rukopis), 2008.
Benson, Morton, Collocations and Idioms, u: Ilson, R. (ur.) Dictionaries,
Lexicography and Language Learning, Pergamon, Oxford, 1985, str. 6168.
Deignan, Alice (1995): Collins Cobuild English Guides, 7: Metaphor.
London: Harper Collins.
Hausmann, Franz Josef, Kollokationen im deutschen Wrterbuch. Ein
Beitrag zur Theorie des lexikographischen Beispiels, u: Bergenholtz et al.
(ur.) Lexikographie und Grammatik. Akten des Essener Kolloquiums zur
Grammatik im Wrterbuch 28.30. 6. 1984, Niemeyer, Tbingen, 1985,
str. 118129.
Kvecses, Zoltn (1986): Metaphors of Anger, Pride, and Love: A Lexical
Approach to the Structure of Concepts. Amsterdam: John Benjamins.
85

Indira SMAJLOVI-ABI

Lakoff, George (1987): Women, Fire, and Dangerous Things: What

Categories Reveal about the Mind. Chicago: Chicago University Press.
Lakoff, George and Mark Johnson (1980): Metaphors We Live By.
Chicago: Chicago University Press.
Gutirrez Prez, Regina, Pablo de Olavide University, Seville, A CrossCultural Analysis of Heart Metaphors, Revista Alicantina de Estudios
Ingleses 21 (2008): 25-56
Ruiz de Mendoza Ibnez, Francisco J. (1999): Introduccin a la Teora
Cognitiva de la Metonimia. Granada: Granada Lingvistica y Mtodo Ediciones.
Petrovi, Bernardina, Glagoli emocionalnih stanja u kolokacijskim strukturama i leksikografskom opisu, u: Srdo-Konestra et al. (ur.) Rijeki
filoloki dani: Zbornik radova sa 7. meunarodnoga znanstvenog skupa
Rijeki filoloki dani, Filozofski fakultet, Rijeka, 2008, str. 589599.
Stanojevi, Mateusz-Milan, 2009. Konceptualna metafora u kognitivnoj
lingvistici:
pregled pojmova. Suvremena lingvistika, br. 2, str. 339369.
Stoji, Aneta, Sanela, Murica, Kolokacije teorijska razmatranja i pri
mjena u praksi... FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 2, str. 111125.
Ungerer, Friederich and Hans Jrg Schmid (1996): An Introduction to
Cognitive Linguistics. London: Longman.
Indira SMAJLOVI-ABI
COLLOCATIONAL AND CONCEPTUAL ANALYSIS OF UNITS
CONTAINING THE SOMATIC COMPONENT HEART

A significant amount of co-existence of units containing the somatic
component heart can be noted in the Bosnian language, on the one hand as a
collocation basis, and as the organ presenting a source domain in a number
of metaphorical and metonymic expressions on the other. Still, heart is more
common in structures that bring its figurative meaning, especially the idiomatic one. In metaphors, heart is mainly specified and materialized as a machine,
object, substance, feeling, which fully utilizes the figurative component in it.
As for metonymy, it is only realized as a part for a whole, as in the case of
metonymy heart for a person, which belongs to the model of body part for a
person.


Key words: collocation, idiomatic meaning, basis, conceptual metaphor, reification, universal metaphor
86

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 81366.596:811.133.1
Izvorni nauni rad
Sonja PADIJER (Podgorica)
Institut za strane jezike Podgorica
[email protected]
O KONDICIONALU U FRANCUSKOME JEZIKU
Cilj ovog rada je da predstavi neke karakteristike
kondicionala (le conditionnel) u francuskome jeziku,
kao i da nastavnicima francuskoga jezika priblii rezultate novijih istraivanja koja pokuavaju da utvrde osnovno znaenje, odnosno semantiku konstantu kondicionala.
Pitanje koje se postavlja glasi: Da li je rije o glagolskome
vremenu ili naprotiv o glagolskome nainu?
Kljune rijei: kondicional kategorija glagolskog naina
kategorija glagolskog vremena kontekst modalnost tempo
ralnost.

Uvod

Malobrojni nauni radovi bavili su se donedavno kondicionalom u
francuskome jeziku. Tim istraivanjima uglavnom prethode rasprave koje
pokuavaju da odgovore na pitanje da li je kondicional vrijeme ili glagolski
nain.

Da li je rije o glagolskome vremenu koje u odreenom kontekstu ima
modalnu vrijednost, ili je pak rije o glagolskome nainu koji povremeno, u
odreenome sintaksikom kontekstu, dobija temporalnu vrijednost?

Kondicional u francuskome jeziku predstavlja glagolsku formu koja
teko da moe odgovoriti zahtjevu: jedan oblik jedno znaenje, mada se
novija istraivanja kreu upravo u tome smjeru. Pokuava se dati odgovor
na sljedee pitanje: Koje je osnovno znaenje odnosno semantika konstanta
kondicionala?

Pomenuta istraivanja (L. Gosselin, H. Korzen & H. Nlke) polaze
od pretpostavke da sekundarna znaenja i semantiki efekti zapravo nastaju
kao rezultat interakcije osnovnoga znaenja kondicionala sa elemenatima
razliitih konteksta.
87

Sonja PADIJER

1. Pristalice ideje da je kondicional glagolsko vrijeme nalaze potvrdu
za takvu tvrdnju u njegovoj morfolokoj slinosti s drugim vremenima indikativa, imperfektom i futurom, kao i u injenici da vremena indikativa u
odreenom kontekstu mogu biti modalno upotrijebljena, kao to je to sluaj u
kondicionalnim klauzama.

Dalje, smatra se da iskaz u kondicionalu ukazuje na posteriornost neke
radnje u odnosu na referencijalnu taku koja je anteriorna u odnosu na trenutak
govora, kao i da je rije o svojevrsnom distanciranju u odnosu na standardne
uslove u kojima se javlja neki iskaz. Ovi teoretiari zastupaju miljenje da je
rije o glagolskome vremenu indikativa, futuru u prolosti, koje moe dobiti
modalnu vrijednost u okviru hipotetikih struktura.

M. Vilmet (M. Wilmet) umjesto termina kondicional koristi naziv futur 2 za oblik kondicionala prezenta, a sloeni futur 2 za oblik kondicionala
prolog.

2. S druge strane, ideja da je osnovna vrijednost kondicionala modalna
i da on prije svega predstavlja glagolski nain, ide ka tome da sve upotrebe
kondicionala svede na dominantnu upotrebu: lemploi dventualit (ou
conditionnel de la priode hypothtique)... i da ukae na svojstvo kondicio
nala da vee iskaz za neki uslov i to najee u okviru kondicionalne reenice
koja je veoma esto implicitna.

U sluaju implicitne, odnosno dubinske kondicionalne reenice,
mogue je na jednostavan nain rekonstruisati kondicionalnu klauzu koja nedostaje. (Dendale, 2001, Rech.linguis, 25: 10)

Pomenuti naunici smatraju, dakle, da je rije o glagolskome nainu,
to po njima predstavlja osnovnu vrijednost kondicionala, ali dodaju, da on
u odreenome kontekstu ima sposobnost i da izrazi budunost u odnosu na
neku referentnu taku u prolosti. Smatraju da time dolazi do izraaja njegova sposobnost da dobije neku drugu, modifikovanu vrijednost. Uprkos
injenici da u kondicionalu prepoznaje odlike i vremena i naina, Dendale
ipak zakljuuje: Actuellement, la cause semble gagne par le conditionneltemps. (Dendale, 2001, Rech.linguis, 25: 12)

U ovome radu prikazaemo najprije primjere koji ilustruju povezanost
i isprepletenost modalnih i temporalne vrijednosti kondicionala jer smatramo
da je to pravi put kojim treba pristupiti kondicionalu kao izuzetno zanimljivoj
glagolskoj kategoriji. Nakon toga, prouiemo nekoliko primjera preteno
modalne ili preteno temporalne upotrebe. Primjeri su preuzeti iz djela
francuskih autora kao i iz referentne strune literature. Istraivanje se nee
baviti statistikom analizom.

88

O kondicionalu u francuskome jeziku

Preplitanje modalnosti i temporalnosti u semantici kondicionala

1. Najkarakteristiniji primjer preplitanja modalne i temporalne
vrijednosti kondicionala nalazimo u hipotetikim klauzama koje su istovremeno uklopljene u strukturu indirektnog govora uz primjenu pravila slaganja
vremena.
Il tait probable que; mais sils atteignaient la ville, il serait impossible de
les arrter tous par des fosses, dans les quartiers o se croisaient tant de ruelles. (Andr Malraux, La condition humaine; 1946: 40)
Mais comme le voyageur, du par le premier aspect dune ville, se dit quil en
pntrera peut-tre le charme en en visitant les muses, en liant connaissance
avec le peuple, en travaillant dans les bibliothques, je me disais que si javais
t reu chez Mme de Guermantes, si jtais de ses amis, si je pntrais dans
son existence, je connatrais ce que sous son enveloppe orange et brillante son
nom enfermais rellement, objectivement, pour les autres, puisque enfin le pre
de mon ami avait dit que le milieu des Guermantes tait quelque chose d part
dans le faubourg Saint-Germain. (PROUST, Le ct de Guermantes, p.34)
Il me semblais que si javais dans la lumire du salon de Mme de Villeparisis
pris des clichs daprs Bloch, ils eussent donn dIsral cette mme image,
si troublante parce quelle ne parat pas maner de lhumanit, si dcevante
parce que tout de mme elle ressemble trop lhumanit, que nous montrent
les photographies spirites.(PROUST, Le ct de Guermantes, p. 196)

Naredni primjer ilustruje preplitanje izricanja pretpostavke, vjerovatnoe
(ne moemo biti u potpunosti sigurni ta e uraditi neko drugi) i temporalne
vrijednosti:
() le comit central avait confiance en lui; lui, Tchen, aussi; mais il ne tuerait
jamais, sauf en combattant.(Andr Malraux, La condition humaine; 1946: 19)

Subjektivnost iskaza jo vie se istie uz glagole miljenja i oeanja
(PENSER, CROIRE, SENTIR...). Sa njima veoma esto imamo i izraenu po
steriornost u sklopu indirektnog govora. Dakle, ove je znaenje modifikaovano, a pored ideje posteriornosti u odnosu na neki dogaaj iz prolosti uvodi
se i ideja pretpostavke, vjerovatnoe i krajnje subjektivnosti.

89

Sonja PADIJER
Maiscet amour ne tempchait pas de coucher avec ce type, alors que tu
pensais tu viens de le dire que amembterait? (Andr Malraux, La
condition humaine; 1946: 53)
() dsirant fuir cette conversation laquelle elle sentait pourtant quil
nchapperait pas, elle essaya dexprimer sa tendresse en disant nimporte
quoi,() (Andr Malraux, La condition humaine; 1946: 51)
Kyo, je vais te dire quelque chose de singulier, et qui est vrai pourtant
jusquil y a cinq minutes, je croyais que a te serait gal. (Andr Malraux, La
condition humaine;1946: 53)
() tu mas demand un jour,si je croyais que je viendrais avec toi au bagne,
() (Andr Malraux, La condition humaine; 1946: 52)

Treba pomenuti i impersonalne konstrukcije za izricanje vjerovatnoe u
sklopu indirektnoga govora:
Il tait probable que les tanks ne pourraient quitter le front () (Andr Malraux La condition humaine; 1946: 40)

U narednom primjeru prepliu se modalne vrijednosti kondicionala (uz
prisustvo modalnih glagola DEVOIR i FALLOIR) s njegovom temporalnom
vrijednou (ukazuje na posteriornost radnje):
Devrait-il donc le tuer nouveau? Mais dj son regard rencontrait les yeux
blancs, le sang sur les draps. (Andr Malraux, La condition humaine; 1946: 15)
La direction militaire avait constitu un tat-major, ; ds le dbut de
linsurrection, il faudrait les maintenir en contact avec les groupes de choc.
(Andr Malraux, La condition humaine; 1946: 25)

90

O kondicionalu u francuskome jeziku

Kondicional glagolski nain

Modalna semantika vrijednost kondicionala u hipotetikim
klauzama koje su uvedene veznikom si

U ovome dijelu rada, pokuaemo da nakon analiziranja narednih pri
mjera odgovorimo na pitanje: Da li kondicional u hipotetikim strukturama
uvedenim veznikom si poeduje iskljuivo modalne karakteristike?
Moi, si vous me demandez nimporte quoi, et mme je tiendrais beaucoup ce
que vous me demandiez quelque chose, je vous assure que je ne vous demanderais pas dexplications. (PROUST, Le ct de Guermantes, p.106)

Kondicional u apodozi ima viestruko modalno znaenje kada su
prisutni modalni glagoli devoir, pouvoir, itd. Negacija glagola devoir pored
hipotetikoga znaenja izraava i ublaenu zabranu, savjet, odnosno sugestiju.
Sil a bu, il ne devrait pas conduire. (prev. S..)
(Ako je pio, ne bi smeo da vozi). (Ivi, 1983)
Vous aussi vous pourriez en avoir si vous vouliez, et mme peut-tre plus queux,
mais vous naimez pas tout a. (PROUST, Le ct de Guermantes, p. 23)
Si jtais capitaliste amricain, jachterais une voiture de douze mtres de
long et de trois de largeur (...) (COLTES, Sans titre, Prologue)
() En tout cas le crime est inexistant, le compatriote de votre ami aurait
commis un crime contre sa patrie sil avait trahi la Jude, mais quest-ce quil
a voir avec la France? (PROUST, Le ct de Guermantes, p. 293)
Si jabandonnais aujourdhui mes tudes, mes parents auraient dpens en
pure perte bien dargent. (Le bon usage, 2006: 1671)

Si javais suivi vos conseils lan dernier, je serais maintenant moins malheureux.

Dakle odgovor na postavljeno pitanje moe da glasi: uprkos injenici da
modalnost kondicionala naroito dolazi do izraaja u hipotetikim klauzama
sa veznikom si, e se on vee za neki uslov iskazan u protazi, konstatujemo da
je i vremenska komponenta toga glagolskog oblika jednako prisutna u svim
navedenim primjerima, bilo da je rije o sadanjosti, prolosti ili budunosti.
91

Sonja PADIJER

Jo neki primjeri modalne upotrebe kondicionala

u francuskome jeziku

Evo nekoliko primjera koji ilustruju raznovrsnost modalne upotrebe
kondicionala. Njime je mogue izraziti:
- Sumnju, nevjericu:

Je naurais jamais cru que se ft si dur () (Andr Malraux, La condition

humaine; 1946: 17)

- Prigovor, prebacivanje (sa glagolom POUVOIR u kondicionalu perfekta):

Tu aurais pu choisir un autre jour, dit-il pourtant entre les dents. (Andr Malraux, La condition humaine; 1946: 52)

- Mogunost, preispitivanje mogunosti u sadanjosti:

Et puis, est-ce quil ny aurait pas moyen davoir un peu plus darmes? Sept
fusils, treize revolvers,() (Andr Malraux, La condition humaine; 1946: 39)

- elju (sa glagolima VOULOIR, DESIRER, SOUHAITER):

Dommage? Je voudrais absolument ntre pas tu avant demain soir. (Andr

Malraux, La condition humaine; 1946: 42)

- Utivost i ublaavanje:

Pourriez-vous me dire lheure, sil vous plat?

Vous devriez partir plus tt.

- Sugestiju i savjet:

Ce serait mieux sans toi (Andr Malraux, La condition humaine; 1946: 42)
Ce serait mieux que tu toccupes du camion qui attendra() (Andr Malraux,
La condition humaine; 1946: 43)
Faire saisir aussi des vlos, ds que a commencera il faudrait que chaque
section et son agent de liaison,() (Andr Malraux, La condition humaine;
1946: 39)

- Neprovjerene iskaze (esto u novinarskim saoptenjima):

Les inondations en Italie auraient caus de nombreux dgts.

Les deux prsidents se rencontreraient lors du sommet mondial New York.

92

O kondicionalu u francuskome jeziku

- Hipotetiki kondicional u upitnim reenicama:

L. Tasmowski (Rech.linguis. 25: 147167) bavi se upotrebom kondicionala u
pitanjima i takav kondicional naziva hipotetikim kondicionalom:

Jules, pourquoi ncris-tu pas? Ta sant serait-elle altre de nouveau?

(Dendale, 2001: 15)
Les films franais voient leur audience flchir. La critique en serait-elle
responsable? (Dendale, 2001:15)

Prethodni primjeri ilustruju samo neke sluajeve modalne upotrebe
kondicionala, ali ukoliko paljivo proitamo primjere, uoiemo da je u
svakom od njih prisutna i vremenska komponenta iskaza izreenog kondicionalom, bilo da se odnosi na modalnost neke radnje ili stanja u prolosti,
sadanjosti ili budunosti.
Kondicional u sloenoj reenici izvan hipotetikih klauza

Sljedei primjeri ilustruju upotrebu kondicionala u drugim subordiniranim klauzama. Kao to emo imati priliku i da se uvjerimo itajui na
redne reenice, kondicional nam prenosi ideje modalnosti i temporalnosti koje
su neodvojive.
- U zavisnim vremenskim klauzama:

Quand ma nuit serait un long cauchemar (...) quand je ne pourrais veiller ni

dormir(...) que cela finisse. (Bchade,1986:59)
Quand Kyo serait de retour, sans doute lapprendrait-il dans lun des centres
dinformations. (Andr Malraux, La condition humaine; 1946: 41)

- U dopusnim klauzama:

Demain, il souhaite demain, quand tout lui-mme aurait d sy refuser.

(Bchade,1986:59)

-U relativnim klauzama:

Nous sommes comme, sur un paquebot, lofficier mcanique ne quitterait

jamais ses chaudires et devrait deviner ltat de la mer, daprs le roulis et les
ordres du capitaine. (Bchade,1986:59)

- U uzvicima:

Dcidment, jaurai tout vu! Et je devrais me taire! (Dubois, Lagane, 1993: 47)

93

Sonja PADIJER

-U objekatskim klauzama:

Je jure quil aurait fini temps. (Bchade, 1986:59)

-U uzronim klauzama:

Tiens-toi bien, parce quautrement tu pourrais tomber. (Bchade, 1994: 181)

-U konsekutivnim klauzama:

Il est si persuasif quon finirait par le croire. (Bchade, 1994: 181)

Kondicional glagolsko vrijeme

Temporalna upotreba u sklopu slobodnoga indirektnog govora

Rije je o sluajevima pripovijedanja u prolosti uz upotrebu indirektnoga govora i primjenu pravila o slaganju vremena uz glagole govorenja poput DIRE, DEMANDER, RPTER, EXPLIQUER itd. Zapitaemo se da li je
sada kondicional istovremeno i glagolsko vrijeme i glagolski nain, kao to je
to bio sluaj s primjerima u kojima smo oekivali da naemo samo modalne
odlike kondicionala?
Le mois dernier, il a dit quil viendrait nous rendre visite dans notre maison
de campagne.
Je lui ai demand sils viendraient ensemble.
Elle nous a expliqu que ce voyage serait impossible raliser en raisons de
leurs obligations.

Zakljuujemo da poslije glagola DIRE, DEMANDER, RPTER, EXPLIQUER, kondicional predstavlja vrijeme kao i da u navedenim reenicama
nema modalnu vrijednost odnosno nema odlike glagolskog naina.

Meutim, situacija je razliita ukoliko je u pitanju glagol SAVOIR. U
pitanju je semantika dvojakost, prisustvo modalnosti odnosno subjektivnosti
iskaza u kombinaciji s temporalnom vrijednou.
Btement: car il savait quil le tuerait. (Andr Malraux, La condition humaine;
1946: 10)
Il savait quil ne les dlivrerait pas de leur crainte (...) les formations rvolutionnaires fuiraient devant les tanks. (Andr Malraux, La condition humaine;
1946: 40)

Moemo zakljuiti da je leksiki kontekst veoma bitan za utvrivanje
nijansi u znaenju te glagolske forme.
94

O kondicionalu u francuskome jeziku

Temporalna upotreba u sklopu slobodnog indirektnoga govora

Pripovijedanje dogaaja u prolome vremenu u kojima pripovjeda
preuzima ulogu onovremenskog posmatraa koji emotivno doivljava radnju i
poistovjeuje se u oeanjima s junakom prie. Time se objanjava isprekidani
i nepotpuni indirektni govor kod kojeg nedostaje glavna reenica.
Tchen tenterait-il de lever la moustiquaire? Frapperait-il au travers? (Andr
Malraux, La condition humaine; p.9, Editions Gallimard 1946)
Sonnerait-il? (Andr Malraux, La condition humaine; 1946: 15)

U sljedeem primjeru imamo i promjenu govornoga subjekta i uvoenje
dvoglasja iji je cilj postizanje odgovarajuega stilskog efekta.
Il lcoutait avec impatience (ds quune table, devant le baron, se trouverait
libre, il sy installerait et lui ferait signe de sortir; il ne voulait ni laborder, ni
lappeler ostensiblement) mais non sans curiosit. (Andr Malraux, La condition humaine; 1946: 34)

Na osnovu prethodno predstavljene grae i objanjenja moemo
zakljuiti da kondicional u pomenutim strukturama ima prvenstveno vremensku semantiku, ali da je istovremeno i modalno, odnosno stilski markiran.
Zakljuak

Ako bismo morali da se opredijelimo izmeu suprotstavljenih stavova i da
odgovorimo na pitanje da li je francuski kondicional glagolski nain ili glagolsko
vrijeme, na osnovu posmatranih primjera, mogli bismo zakljuiti da je u veini
sluajeva kondicional ispoljio karakteristike glagolske forme kojom se obiljeava
kategorija vremena, dok modalnost nije prisutna u svim navedenim primjerima
(kakav je sluaj recimo kod upotrebe kondicionala u okviru indirektnog govora uvedenog glagolima dire, demander, rpter, expliquer, etc.), i na osnovu tih
injenica izvesti zakljuak da je kondicional prije svega glagolsko vrijeme.

Meutim, nakon analize posmatranih primjera i na osnovu onoga ta je
do sada reeno o kondicionalu, zakljuak bi ove naginjao u korist pomirenja
suprotstavljenih stavova. Dakle, oito je da u sluaju kondicionala, identina
forma izraava dvije ili vie razliitih gramatikih i semantikih kategorija.
Ranije pomenute gramatike kategorije, vremena i naina, u sluaju kondicionala imaju zajednika formalna obiljeja s jedne, i semantiku razliitost
s druge strane, to navodi na zakljuak da bi moglo biti rijei o fenomenu
gramatike homonimije.
95

Sonja PADIJER

Ove bismo mogli uvesti i pojam jezike ekonominosti koja prua
mogunost da se u jednom jeziku istom formom izrazi vie semantikih kate
gorija, odnosno, kako to pokazuju nai primjeri, vie gramatikih kategorija.
Osim toga, moda bismo se mogli zapitati da li je u jeziku ba uvijek mogue
nametnuti stroga pravila i definicije, kao to je ove sluaj: unaprijed
osmiljeni koncept tipa jedan oblik jedno znaenje. Da li je mogue nametnuti
ve gotove gramatike ablone za sve jezike upotrebe ili pojave?

Vieli smo da je zaista veliki broj primjera kod kojih se prepliu dva
osnovna znaenja te glagolske forme pa smo stoga miljenja da je teko dati
prednost bilo kojem od pomenutih stavova, onom koji posmatra kondicional
prvenstveno kao vrijeme ili pak onom drugom, koji posmatra kondicional kao
glagolski nain.

L. Tasmovski (Rech.linguis. 25: 147167) postavlja pitanje kakva je
situacija u jezicima koji nemaju slaganje vremena i da li i u ostalim jezicima
kondicional ima pomenuto dvojako temporalno-modalno svojstvo, da li se
moe konstatovati da kondicional postoji i u tim jezicima i, da li moda upra
vo u nekim drugim jezicima postoji pravi kondicional?

Vie je nego evidentno da ta glagolska forma zavisi podjednako kako od
sintaksikoga, tako i od leksikoga okruenja i moglo bi se rei da se kondicional ne moe posmatrati i analizirati van konteksta. Upravo polemike oko
definisanja njegove semantike dominante ukazuju na to da je rije o glagolskoj
formi koja par excellence odslikava i samu sutinu jezika. Naime, kondicional
kao i sam jezik odlikuje se izuzetnim bogatstvom smisla i mnogoznanosti pa
ga je stoga tako teko zauzdati u vrste okvire unaprijed pripremljenih definicija. Upravo to njegovo bogatstvo podstie aktuelna istraivanja i napore da se
postave prava pitanja i pokuaju dati valjani odgovori.
Dodatak
Pregled formi kondicionala u francuskome jeziku:

1. Kondicional prezenta i kondicional perfekta

Ex. Je dirais
Jaurais dit
Je partirais
Je serais parti, -e

2. Drugi oblik kondicionala perfekta u francuskom jeziku ili subjunktiv
pluskvamperfekta sa znaenjem kondicionala perfekta.

U irealnim hipotetikim strukturama, i to u njegovanom jezikom izrazu,
subjunktiv pluskvamperfekta koristi se s vrijednou i znaenjem kondicionala
perfekta. Taj oblik se jo naziva i seconde forme du conditionnel du pass.
96

O kondicionalu u francuskome jeziku

Je fusse tomb, sil ne met tenue. (Le bon usage, 2006: 1267)

Si on leur avait offert de les faire inviter chez ces deux grandes dames,
lancienne concierge et la cocotte eussent ddaigneusement refus. (Le bon
usage, p.1267)

3. Sloena forma kondicionala

Conditionnel surcompos par ex. du verbe dire: ils auraient eu dit
Literatura

Abouda, L. (1997), Recherches sur la syntaxe et la smantique du conditionnel en franais moderne, Universit Paris 7 Denis Diderot, Thse,
428432.
Ai, T., Stojanovi, V. (2006), Semantika i pragmatika glagolskih
vremena u francuskom jeziku, Filoloko-umetniki fakultet, Kragujevac.
Bchade, H-D. (1986), Syntaxe du Franais Moderne et Contemporain,
Paris, PUF, 5660.
Bchade, H-D. (1994), Grammaire franaise, Paris, PUF, 180181.
Charaudeau, P. (1992), Grammaire du sens et de lexpression, Hachette.
Chevalier, J-C. et al. (2002), Grammaire du franais contemporain, Paris,
Larousse, p. 6268; 107109; 125; 137145; 390.
COLTES, B.-M. (1991), Sans titre (Prologue)
Dendale, P. (2001), Les problmes linguistiques du conditionnel franais,
Dendale, P. & Tasmowski L. (ds), Le conditionnel en franais; Universit
de Metz, Recherches linguistiques, n25, 718.
Drakovi, V. (1984), Pogodbene reenice, Gramatika francuskog jezika
za osnovnu kolu, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 220.
Dubois, J., Lagane.R., (1993), La nouvelle grammaire du franais,
Larousse.
Gosselin, L. (2001), Relations temporelles et modales dans le conditio
nnel journalistique, Dendale, P. & Tasmowski L. (ds), Le conditionnel
en franais; Universit de Metz, Recherches linguistiques, n25, 4565.
Grevisse M., refondue par Goosse A. (2006), Le bon usage, grammaire
franaise, Paris, Duculot, 16661680.
Guduri, S. (2007), Modalne vrijednosti prezenta i imperfekta u
francuskom jeziku; njihova upotreba u protazama sa si i ekvivalenti u
srpskom, Godinjak filozofskog fakulteta u Novom Sadu, Knjiga XXXII,
365376.
Ivi, M. (1983), O srpsko-hrvatskim pogodbenim reenicama,
Lingvistiki ogledi, Beograd: Prosveta, 45155.
97

Sonja PADIJER

Leeman, D. (2001), Pourquoi ne peut-on combiner si et le conditionnel?,

Dendale, P. & Tasmowski L. (ds), Le conditionnel en franais; Universit
de Metz, Recherches linguistiques, n25, 211229.
Katii, R., Vrste pogodbenih reenica u standardnom jeziku srpskom
ili hrvatskom, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku
XXVII-XXVIII, 339-343.
Moderc, S. (2004), Hipotetika reenica; Kombinovana hipotetika
reenica, Gramatika italijanskog jezika; Morfologija sa elementima
sintakse, Beograd: Udruenje nastavnika italijanskog jezika Srbije, 367.
Malraux, A. (1946), Condition humaine, Editions Gallimard.
Moeschler, J., Reboul, A. (2001), Conditionnel et assertion conditionnelle,
Dendale, P. & Tasmowski L. (ds), Le conditionnel en franais; Universit
de Metz, Recherches linguistiques, n25, 147167.
Musi, A. (1898), Reenice s konjunkcijama ako, neka, li, Zagreb: RAD
JAZU, CXXXIV, 179.
Papi, M. (1984), Hipotetike reenice, Gramatika francuskog jezika,
Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 241246.
Piper, P. (1998), O kondicionalnosti u prostoj reenici, Beograd:
Junoslovenski filolog LIV, 4158.
PROUST,M.: Le ct de Guermantes, Gallimard.
Riegel, M. et al. (2004), Grammaire mthodique du franais, Paris,
Quadrige/PUF, p. 138; 287288; 323326;470478; 508509.
Stevanovi, M. (1998), Sintaksa - Sloena reenica, Gramatika srpskog
jezika za srednje kole, Beograd: Zavetno slovo, 317318.
Tanasi, S. (2005), Sintaksa glagola, Sintaksa savremenog srpskog jezika,
prosta reenica-u redakciji Milke Ivi, Beograd: Institut za srpski jezik
SANU, Beogradska knjiga, Matica srpska, 457463.
Tanasi, S. (2005), Sintaksa glagola, Sintaksa savremenog srpskog jezikam prosta reenica-u redakciji Milke Ivi, Beograd: Institut za srpski
jezik SANU, Beogradska knjiga, Matica srpska, 345474.
Vasi, V. (2000), Kondicionalne klauze sa nekonsekutivnom apodozom,
Beograd: Junoslovenski filolog LVI/1-2, (177185).

98

O kondicionalu u francuskome jeziku

Sonja PADIJER
ON THE CONDITIONAL MOOD IN THE FRENCH LANGUAGE

The aim of this paper is to present some of the characteristics of the conditional mood (le conditionnel) in the French language, as well as to acquaint
French language teachers with the results of recent studies attempting to identify the basic meaning of the conditional mood. The question posed is whether
the conditional mood refers to the grammar category of voice or tense?

Key words: conditional mood, voice, tense, context, modality, temporality

99

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 8142
Izvorni nauni rad
Daniela MATI (Split)
Sveuilite u Splitu
[email protected]
JEZINE IGRE MOI U DRAMI WHOS AFRAID
OF VIRGINIA WOOLF EDWARDA ALBEEJA
Ovaj rad bavi se analizom diskursa moi u jednome dramskom
tekstu prema postavci kritike diskurzivne analize da jezik sam
po sebi nema mo nego mu je daju korisnici jezika koje okolno
sti uine podreenima ili nadreenima u njihovome odnosu sa
sugovornicima. U analizu ukljuujemo i pragmatike teorije kao
to su teorija govornih inova J. A. Austina i J. R. Searlea, Princip
suradnje i teoriju implikatura H. P. Gricea te Princip uljudnosti
P. Brown i S. Levinsona koje neminovno obuhvaaju govorni
dogaaj u kojemu sudjeluju govornik i sluatelj u okolnostima
govorne situacije. Prouavanjem izreka dvaju suprunika, ujedno glavnih likova, eljeli smo utvrditi koje postupke i jezina
sredstva (jer mo iskazuju i nejezinim sredstvima) oni koriste
kako bi zadobili mo nad svojim suprotstavljenim suprunikom
i sukob usmjerili u svoju korist, odnosno kako se jezinim
igrama likova mo iskazuje u diskursu i pokree radnju prema nekome perlokucijskom cilju, eljenome ili ne.

Kljune rijei: diskurs moi, dramski tekst, kritika diskurzivna analiza, govorni inovi

1. Teorijski okvir

U posthumno objavljenim Filozofskim istraivanjima, Ludwig Wittgenstein uvodi pojam jezina igra (1980: 7). Jezik tako vie nije iskljuivo
izraz misli, nego skup raznih i raznolikih aktivnosti. Bezbrojne su jezine igre,
jer bezbrojni su i naini na koje ljudi koriste jezik:

101

Daniela MATI

Ali koliko vrsta reenica postoji? Moda tvrdnja, pitanje i zapovest?

Ima bezbroj takvih vrsta: bezbroj razliitih naina primene svega
onoga to zovemo znaci, rei, reenice. I ta mnogostrukost nije
nita fiksirano, jednom za uvek dato, nego novi jeziki tipovi, nove
jezike igre, kako bismo mogli da kaemo, nastaju, a druge zastarevaju
i padaju u zaborav. () Izrazom jezika igra treba ovde da se istakne
injenica da je govorenje jezika deo jedne delatnosti ili ivotne forme.
(1980: 23)

S obzirom da jezik nije fiksiran ni u prostoru ni vremenu, podloan
je promjenama i Wittgenstein ga vidi kao vrlo ivu djelatnost, a ne statian
konstrukt. Svaka jezina igra ima svoju unutarnju logiku koju uimo ne tako
to usvajamo niz pravila, nego djelujui kroz te igre i uei time pravila. Opisivanje svijeta jedna je od jezinih igara i nema razloga da zauzima poseban
status u drutvu, kao ni imenovanje, mada Davanje naziva i opisivanje nisu
u istoj ravni: davanje naziva je priprema za opis. () davanjem naziva nekoj
stvari jo nita nije uinjeno (49). No jezik ima svoju instrumentalnu funkciju, ne slui samo komunikaciji Ne: bez jezika se ne bismo mogli meusobno
sporazumevati nego: bez jezika ne moemo na ovaj ili onaj nain uticati na
druge ljude (491).

Jezik dakle omoguava korisnicima da raznim leksikim, sintaktikim
ili fonetskim sredstvima iskau svoju dominaciju. Prema postavkama kritike
diskurzivne analize jezik nema mo sam po sebi, ve ga takvim ine moni
korisnici (Wodak 2001: 10, Weiss i Wodak 2003: 14). Bourdieu o tome kae
sljedee: The power of words is nothing other than the delegated power
of the spokesperson, and his speech that is, the substance of his discourse
and inseparably, his way of speaking is no more than a testimony, and one
among others, of the guarantee of delegation which is vested in him (1991:
107) te u jo jednome citatu What creates the power of words and slogans,
a power capable of maintaining or subverting the social order, is the belief in
the legitimacy of words and of those who utter them. And words alone cannot
create this belief (1991: 170).

Gdje postoje nekakve razlike u odnosima postojat e i odnosi moi i
dominacije, a esto i zloupotrebe moi. Ako zauzmemo stav da je zloupotreba
moi lo in sam po sebi, zauzimamo stav prema onima koji je zloupotrebljavaju i onima nad kojima se vri zloupotreba i time analiza prestaje biti
nepristrana. Naravno, moemo postaviti i pitanje to ini zloupotrebu moi,
odnosno koje sluajeve tako definiramo, jer mogue je da je u nekome vremenskom odsjeku neka situacija bila sasvim prihvatljiva, dok u drugome
postaje primjer zloupotrebe. No, prema Van Dijku (2008: 21) o zloupotrebi
102

Jezine igre moi u drami Whos afraid of Virginia Woolf...

moi moemo uvijek govoriti ako se radi o sustavnome krenju ljudskih ili
graanskih prava, pa tako i u diskursu, ako se diskursom kre prava ili vrijea
osobu. Uz pojam moi vezan je i pojam kontrole nad drugom osobom, to se
takoer moe postii upotrebom prisile (coercive force) ili pak mentalnom
kontrolom (Van Dijk 1997: 17), to jest, upravljanjem namjerama, eljama i
ciljevima ljudi.

Mo u jeziku (Van Dijk 2008: 3739) moe se izraziti raznim direktivnim nainima: zapovijedima, prijetnjama, zabranama, uputama, ali i preporukama i savjetima, koji predstavljaju manje izravne naine djelovanja
moi. Mo i dominaciju neka osoba moe izraziti kroz razne elemente diskursa, kao to su intonacija, sintaktike strukture (aktivni ili pasivni oblik),
odabir leksika, presupozicije, retorike figure, odabir govornih inova, izrazi
uljudnosti i konverzacijske strategije, vizualna i auditivna svojstva (u multimodalnome pristupu) (Van Dijk, 2008: 5). Osoba moe nabrojene elemente
koristiti kako bi manipulirala, indoktrinirala, dezinformirala (Van Dijk, 2008:
18), to su razni oblici zloupotrebe komunikacije. U razgovoru, obraanje,
uzimanje rijei i uljudnost takoer mogu imati neka obiljeja moi jer ulju
dnost se moe tumaiti, prema Brown i Levinsonu (19872) kao niz strategija koje ukljuuju odabir jezinih jedinica kako bi se postigao cilj u zadanim
drutvenim okolnostima. Kad je Grice (1989) koncipirao svoj Princip suradnje vjerojatno je u vidu imao sugovornike istoga drutvenog statusa, kako bi
mogli jednako doprinositi konverzaciji. Jednak status znai da imaju jednako
pravo sudjelovanja, uvoenja i mijenjanja tema i tome slino, to vrlo esto u
svakodnevnome ivotu nije sluaj.

Kako emo se u ovome radu baviti analizom diskursa moi u jednoj
drami, odnosno jezinim igrama u kojima se oituje instrumentalna ili konativna funkcija jezika, dramskome tekstu moemo prii kao prikazu nekih
drutvenih pojava i problema koji su nastali u jeziku i koji se izvode jezikom
(Zwagerman, 2010). U analizi ne moemo zaobii, osim jezine interakcije
likova, njihove prethodne fikcionalne ivote ili ciljeve koje ele ostvariti,
nade, vjerovanja, neispunjena oekivanja, ambicije i njihovu pripadnost nekoj drutvenoj grupaciji, to moe utjecati na njihovo ponaanje, zakljuke i
reakcije (Herman, 1995).

Dramski dijalog ne preslikava nuno dijalog iz stvarnog ivota. Pisci
u dramama naroito se oslanjaju na jezine konvencije koje se ostvaruju u
govoru, drutvene konvencije koje sudionici dijaloga dijele i kojima se pisci
poigravaju. Svakodnevni obini govor sredstvo je kojim dramatiari stvaraju
dijalog koji je interaktivna razmjena izreka (utterances) kao osnovnih jedinica
analize barem dvaju sudionika koje su povezane s onima koje su prethodile i
onima koje slijede. Izmeu svakodnevnog govora i dramskog dijaloga nema
103

Daniela MATI

potpunog preklapanja unato meuovisnosti. Na izreke u dramama utjecat

e kontekstualni faktori kao to su uloge sudionika, prikladnost jezinog
ponaanja, vremenski i prostorni kontekst, stupanj formalnosti, stupanj uljudnosti te stupanj ekspresivnosti (ironija, sarkazam, strastvenost, suzdranost).

Dramu promatramo kao diskurs fikcije i odjeljujemo sudbinu fikcio
nalnih likova iz drame od sudbina glumaca koji je izvode. Tvorci teorije govornih inova, J. Searle (1969, 1979) i Austin (19752) nisu blagonaklono gledali na knjievne forme i uope oblike figurativnoga izraavanja, smatrajui
ih parazitskima, no miljenja smo da primjena kritikih i pragmatikih teorija, pa i teorije govornih inova, moe biti uspjeno uklopljena u analizu
dramskog diskursa bez obzira na neispunjavanje najee uvjeta iskrenosti
(Searle, 1969). Pitanje iskrenosti da se provede namjera u djelo etiko je, a ne
jezino pitanje, a izricanje govornoga ina u fikcionalnom i u nefikcionalnom
svijetu nipoto ne pretpostavlja iskrenost govornika, njegovu istinoljubivost
i uvjerenost u ono to govori. Dramski je tekst fikcionalan svijet za sebe u
kojemu su likovi, kao i u nefikcionalnom svijetu, iskreni i laljivi, dobri i zli i
djeluju i iskrenim i neiskrenim inovima na osobe i drutvo koje ih okruuje.
2. Predmet istraivanja

Govorni in nije izolirana jedinica, ve se nalazi unutar konteksta koji
obiljeavaju izvanjezini faktori. Tumaenje lokalnih pragmatikih inova
(Mey, 20012) nee ovisiti samo o izrazima koji su upotrijebljeni, ve o cijelom sklopu okolnosti koje prate izricanje pojedinoga govornog ina unutar
pragmatikog. U svakome govornom inu postoji elja govornika da postigne
nekakav perlokucijski uinak, verbalan ili neverbalan, ak i ako ona nije jasno
artikulirana. Sluatelj e takoer uti izreku, ona e na njega na neki nain
utjecati bilo da je prihvati, odbaci ili ignorira, ime e izraziti stav.

Govorni inovi kojima se bavimo u ovome dramskom tekstu iskaz su
ponajprije govornikova neodobravanja verbalnih ili neverbalnih postupaka
sugovornika, pa nam kao predmet istraivanja moe posluiti funkcionalnokomunikacijsko polje neodobravanja koje se inae sastoji od inova prekoravanja, predbacivanja, ekspresivnog kritiziranja i okrivljavanja (Ivaneti,
1995). Ipak u ovoj drami, to je izuzetno vano za nau analizu, ne radi se toliko o nastojanju jednog govornika da promijeni neto u tuem ponaanju, to
bi impliciralo postojanje neke smislene strategije i to bi naelno bio osnovni
perlokucijski cilj inova neodobravanja koji u sebi onda sadri i deontiku
dimenziju karakteristinu za direktive, koliko o elji za iskazivanjem moi
nad naizgled slabijim sugovornicima i nasladi kad takav in bude uspjean i
ostvaren perlokucijski cilj i uinak, odnosno osoba povrijeena ili poniena.
104

Jezine igre moi u drami Whos afraid of Virginia Woolf...

Prema Principu uljudnosti inovi neodobravanja po definiciji ugroavaju

sluateljevu pozitivnu sliku o sebi, pa to neemo posebno isticati u analizi.

Budui da u sluajevima kad govornik inae iskazuje kritiku sluatelja
nadajui se da e neto promijeniti u ponaanju sluatelja i da e svoje
ponaanje uskladiti s vrijednostima koje govornik smatra poeljnima i koje
namee, ovakvi inovi esto mogu imati elemente zahtjeva, jer govornik
pokuava uskladiti svijet prema svojim rijeima (world-to-word fit, Searle,
1979), ali i asertiva (sa ili bez elemenata epistemike modalnosti), jer govornik iznosi konstataciju o stanju stvari kako ga on vidi (word-to-world fit,
Searle, 1979). Asertivi nemaju samo informativnu ulogu, s obzirom na to da
govornik ne mora samo tvrditi ili opisivati nego imati i neke druge ciljeve koje
eli postii kod sluatelja, tako da taj neizravni aspekt moe biti vaniji od
samoga informiranja koje vidimo na povrini. Indirektnost takvih inova ipak
ne proizlazi iz formalnih kriterija i nepodudaranja forme i funkcije reeninog
tipa (hipoteza doslovne snage, literal force hypothesis, Levinson, 1983), dakle
upotrebe jednog reeninog tipa kao indikatora ilokucijske snage za in za
koji takav indikator nije tipian, nego poznavanja izvanjezinoga svijeta.

3. Cilj istraivanja

U istraivanju polazimo od ve navedene teze kritike diskurzivne analize da jezik sam po sebi nema mo nego mu je daju korisnici jezika koje okolnosti uine podreenima ili nadreenima u njihovome odnosu sa sugovornicima, stoga nas zanima to likovi suprunika ine svojim govornim inovima.
Dramskome tekstu stoga moemo prii kao prikazu nekih drutvenih pojava
i problema koji su nastali u jeziku i koji se izvode jezikom (Zwagerman,
2010:8). Prouavanjem izreka dvaju glavnih suprunika elimo utvrditi koje
postupke i jezina sredstva (jer mo iskazuju i nejezinim sredstvima) oni ko
riste u svojim intencionalnim jezinim igrama kako bi zadobili mo nad svojim
suprotstavljenim suprunikom i sukob usmjerili u svoju korist, odnosno kako
se mo ostvaruje u jeziku i pokree radnju. Postavlja se i pitanje kako se ostvaruje Griceov Princip suradnje u situaciji u kojoj sugovornici ele dominirati
jedan nad drugim, odnosno je li, u svome nadmetanju, na neki nain surauju.
4. Korpus

Osnovna jedinica analize u dijalokoj interakciji jest izreka, koja
moe sadravati jedan ili vie govornih inova, a nalazi se unutar govornoga
dogaaja. U ovome emo radu prouiti govorne inove u izrekama kojima
dvoje suprunika, George i Martha, iskazuju mo jedan nad drugim.
105

Daniela MATI

4.1. O drami

Likovi ove drame1 iz ezdesetih godina dvadesetog stoljea obrazovani
su lanovi srednje klase amerikog drutva koje cijeni ambicioznost, natjecanje i uspjeh gotovo po svaku cijenu, pa i cijenu vrijeanja i poniavanja.
George i Martha disfunkcionalan su brani par koji nije u stanju zajedniki
stvoriti nita osim iluzija. George je ovisan o Marthi i njezinom ocu, predsjedniku lokalnog sveuilita na kojemu je George profesor povijesti. Ono
to Marthi smeta kod Georgea jest njegova neuspjena karijera, djelomino
autobiografski roman koji je napisao, a nije objavio, njegovo traumatino
djetinjstvo, njegova fizika slabost, manjak ambicija i pasivnost, a smeta joj i
to on u njezinome ivotu ne uspijeva zauzeti mjesto njezina oca kao snana
osoba. S druge strane, Martha se cijeloga ivota bori za ljubav svoga oca koji
je zanemaruje, pa nastoji zadobiti njegovu pozornost i odobravanje tako to
e Georgea mijenjati prema modelu koji bi njezinome ocu bio prihvatljiv, a
to bi bio i njezin uspjeh kao supruge. Radnja se poinje odvijati kada im u
kasni posjet nakon zabave na sveuilitu na poziv Marthe dolazi mlai brani
par: Nick, koji je profesor biologije i supruga Honey. Oni su, kako se drama
razvija, publika Georgeu i Marthi koja svjedoi njihovim esto neuspjenim
govornim inovima iz kojih se stvara jo vie bijesa ili su instrument kojim
izazivaju jedan drugoga. Pored toga, svi likovi stalno piju alkohol koji iz njih
izvlai rijei koje trijezni vjerojatno ne bi izgovorili i potie na postupke koje
takoer ne bi uinili.

Konverzacija Georgea i Marthe sastoji se od jezinih poigravanja, esto
vrlo brutalnih, u kojima oboje uivaju na svoj nain, Martha u ulozi mone
gospodarice i George u ulozi donekle povuenoga i mirnoga mua koji povremeno uspijeva uzvratiti udarac. Martin je izriaj prostaki, glasan, agresivan i
slian izriaju kakav se obino pripisuje mukarcima. Mijenjaju pravila igara,
ali oboje ih uspijevaju savladati. Protokom vremena igre su sve otrije, pa tako
George pribjegava i fizikom nasilju kad drugaije ne moe rijeiti sukob.
Teko je rei koliko se vole ili koliko se mrze jer osjeaji su pomijeani. No
koju provode s drugim branim parom u potpunosti mijenja njihove ivote i od
poetnih igara prolaze proces proiavanja od nakupljenog zla, neostvarenih
ambicija, neuspjeha i iluzija koje su potkopavale njihov zajedniki ivot. Dotada su njihove uloge bile jasne, no pravila se zbog novih okolnosti mijenjaju
i borba za mo/nadmo postaje ono to u toj noi pokree suprunike.

Albee, Edward. (1962). Who's Afraid of Virginia Woolf?.Harmondsworth, Ringwood:

Penguin Books. str. 3140.

106

Jezine igre moi u drami Whos afraid of Virginia Woolf...

5. Analiza i diskusija

Ova se drama sastoji od niza govornih inova unutar pragmatikih
inova (Mey, 20012), ali ne uvijek sa sasvim jasnim namjerama i perlokucij
skim ciljevima govornika. Naime govornici se ne moraju stalno i u svakome
trenutku ponaati kao racionalna bia koja vode suvislu konverzaciju, tim vie
to svi sudionici drame konzumiraju alkohol koji utjee na njihovo verbalno
i neverbalno ponaanje. Ova je drama i o govornim inovima od kojih su
mnogi neuspjeni. Dijalozi predstavljaju i Albeejev prikaz kakve su jezine
mogunosti i dokle dopire mo koju govornici daju jeziku, dakle odgovara to
moemo initi jezikom, pa tako kroz na trenutke humoristian, ali i razoran
govor i razgovor suprunika pokazuje neuspjenost njihove komunikacije
(Zwagerman, 2010: 9). Moemo promatrati njihova verbalna poigravanja koja
nemaju potencijala da izrastu u vei sukob dok su sami, i kasnije, kad se pojavi drugi brani par koji domainima slui i kao izlika i kao publika za njihov
verbalni rat u koji uvlae njih dvoje te razotkrivaju svoje iluzije. U samome
poetku pratimo Marthine prigovore i Georgeov tihi otpor.

Iako je George nesposoban na svim poljima, kako to smatra i prezentira
Martha, njihov je izriaj takoer neuspjean. Ti inovi, najee zapovijedi
i pitanja kao direktivi u koje je esto ugraena komponenta moi, ostvaruju
perlokucijski uinak tek nakon duljih jezinih poigravanja. Direktivi koje
Martha upuuje Georgeu ugroavaju njegov negativni obraz budui da ona
vrlo izravno namee izvrenje ina jer ima mo nad njim, ali George joj
ipak nee odmah npr. otvoriti vrata kad gosti pozvone. Perlokucijski uinak
njezinih direktiva nije uvijek ni eljen ni uran i ta vremenska odgoda ispu
njena verbalnim igrama smanjuje uspjenost ina i njenu mo nad Georgeom:
18 [The front door-bell chimes.] ()
MARTHA [same] Go answer the door.
GEORGE [not moving]: You answer it.
MARTHA: Get to that door, you.

[He does not move.]
Ill fix you, you . . .
GEORGE [fake-spits]: to you . [Door chime again.]
MARTHA [shouting to the door]: CMON IN! [To GEORGE, between her
teeth] I said, get over there!
GEORGE [moves a little towards the door, smiling slightly]: All right, love
whatever love wants.

[Stops.] Just dont start on the bit, thats all.

107

Daniela MATI

Martha jo dva puta na razliite naine ponavlja svoju zapovijed koju
George prema konstitutivnim pravilima moe izvriti, ona izrie nepotpunu
prijetnju, George se izruguje (in koji ne moemo svrstati ni u jednu od pet
Searleovih kategorija), no njezin in ne postie perlokucijski uinak jer je
George odbija odmah posluati, odnosno postavlja uvjet u obliku direktiva
koji ni Marthi ni nama jo u ovome trenutku nije jasan.

George takoer ne odgovara na njezina pitanje istog trena kad ga ona
pita za naslov filma:
13 - MARTHA [pause] Well, whats the name of the picture?
GEORGE I really dont know, Martha...
MARTHA Well, think!
GEORGE Im tired, dear ... its late ... and besides...
MARTHA I dont know what youre so tired about ... you havent done anything
all day; you didnt have any classes or anything...
GEORGE Well, Im tired ... If your father didnt set up these goddamn Saturday
night orgies all the time...
MARTHA: Well, thats too bad about you, George .
GEORGE [grumbling]: Well, thats how-it is, anyway.
MARTHA: You didnt do anything; you never do anything; you never mix. You
just sit around and talk.

Martha postavlja pitanje, direktiv za koji su ispunjeni svi uvjeti, jer
doista eli informaciju od sluatelja. George prepoznaje ilokucijsku snagu i
svrhu njezinog ina, no odgovor ne zna, pa je perlokucijski uinak drugaiji
od oekivanog. Martha izdaje deontiki direktiv poticajnom reenicom, pa bi
oekivani perlokucijski uinak bilo Georgeovo izvrenje zapovijedi, no on
asertivom iznosi razlog zbog kojega nije u stanju dati pravi odgovor. Prema
teoriji govornih inova, George bi trebao izvriti zapovijed tako to e misliti
i rei naslov filma, no on ponavlja da je umoran, to znai, pod uvjetom da
surauje (mada je upitno kako se to moe procijeniti kad on ne moe misliti),
da govornik misli jo poneto, a to je da ne moe razmiljati ako je umoran, to
je implikatura. Marthina izreka koja slijedi je asertiv je no ne znamo ispunjava
li uvjete. George ne radi nita, samo govori, a prema Marthinim rijeima, ni
ne zna nita, bez obzira na svoje obrazovanje i mjesto sveuilinog profesora,
jer u njihovome odnosu Martha je ta koja odreuje koja su znanja vrijedna.
Georgeovo nepoznavanje naslova filma dovoljan je povod Marthi za govorni
in kojim predbacuje. Slijedi Georgeova pomirljiva reakcija kojom ne doputa
da se sukob rasplamsa u neto vie i predstavlja asertiv utoliko to on iznosi
svoje vienje stanja stvari i razlog tome stanju, no sljedeim inom George se
referira i na prolost i njime izraava moda kritiku to se neto uobiajeno
108

Jezine igre moi u drami Whos afraid of Virginia Woolf...

odigrava svake subote, jer da je drugaije, on sad ne bi bio umoran i mogao bi

misliti i sjetiti se naziva filma, mada to ne izrie, nego se podrazumijeva, jer
Martha ga prekida ili izreka ostaje nedovrena. Izreka bi mogla biti i neizravna
kritika kojom George implicira da je krivac Marthin otac, dakle indirektan
govorni in tumaenje kojega proizlazi iz poznavanja izvanjezinog svijeta.
Martha asertivom predbacuje Georgeu na njegovom ponaanju, no je li prikazuje stvarno stanje stvari ne moemo znati. Ovaj je primjer jedan naizgled
beznaajan razgovor izmeu suprunika koji je i povod da se predbacivanje
podigne na drugu razinu. Predbacivanje kao ilokucijska svrha nema svoju
posebnu kategoriju, niti formalni tip reenice kao indikatora ilokucijske svrhe,
no tu svrhu otkrivamo zahvaljujui znanju o svijetu i pravilima konverzacije.
Nepoklapanja reeninih tipova nema jer i informiranje i predbacivanje mogu
se izrei istim reeninim tipom, izjavnom reenicom.

Martha Georgea stalno podsjea na njegove, kako ona to vidi, neuspjehe i na profesionalnome i na privatnome planu jer smatra da nije iskoristio sve
prilike koje su mu se ukazale s obzirom na injenicu da je oenio ker predsjednika sveuilita. On ak i mirno prihvaa njezine tvrdnje i ne suprotstavlja
im se, mada je inteligentan i ima razvijene verbalne vjetine. Marthini inovi
jesu neodobravanje, ali samo do neke toke, jer ona se ne nada promjeni i
usklaivanju svojih elja sa svijetom ve uiva u verbalnom ratu koji je esto
sam sebi svrha i u kojemu ona vodi glavnu rije. Ova se igra odvija nakon to
su gosti stigli:
36 - MARTHA: George is not preoccupied with history George is preoccupied with the History Department. George is preoccupied with the History
Department because...
GEORGE: ... because he is not the History Department, but is only in the History Department. We know, Martha we went all through it while you were
upstairs getting up. Theres no need to go through it again.
MARTHA: Thats right, baby keep it clean. [To the others] George is bogged
down in the History Department. Hes an old bog in the History Department,
thats what, George is. A bog.... A fen... A.G.D. swamp. Ha, ha, ha, HA! A
SWAMP! Hey, swamp! Hey SWAMPY!
GEORGE [with a great effort he controls himself then, as if she
37 - had said nothing more than George, dear ]: Yes, Martha? Can I get
you something?
MARTHA [amused at his game]: Well uh sure, you can light my cigarette, if youre of a mind to.

109

Daniela MATI

Martha o Georgeu govori asertivima u treem licu jednine kao da
nije prisutan. Takvim jezinim postupkom Martha, ignorirajui Georgea, a
razgovarajui s Nickom i Honey pokazuje da se ne boji izrei to misli o
njemu i njegovome zanimanju. Naravno, ne moemo provjeriti istinitost tvrdnji, no George joj se ne suprotstavlja, mada kontrolira svoje reakcije. On ne
opovrgava tvrdnje, smatrajui moda da je takav postupak u okolnostima besmislen jer bi samo mogao zapoeti svau, dok Martha nastavlja govoriti na
isti nain. Georgeova reakcija koja uslijedi nakon uvredljivog nadimka koji
mu je dodijelila Martha neobina je jer skree pozornost sa sebe na Marthu i
njezinu elju koju ona tek treba osmisliti. Ovakvom reakcijom George odrie
vanost Marthinom izrugivanju, dakle kri Griceovu maksimu relevantnosti,
ime implicira da njezino predbacivanje nema teinu, iako, prema didaskalijama, on biva povrijeen. Ovim jezinim sredstvom George Marthi oduzima
mo i ne doputa joj da likuje, a ona mu odgovara kao da prethodno nije izricala uvrede, ipak svjesna promjene koju George uvodi u njihovu igru.

Prema Marthinome vienju braka, George je mazohist koji uiva u
njezinim vrijeanjima i ona, koja se, kako kae, umorila (My arm has gotten
tired whipping you, govori Georgeu kao da ni ona vie ne nalazi nasladu u
zlostavljanju koje je samo sebi cilj) Georgea tako tretira jer on to moe podnijeti zbog svih pogodnosti koje mu je brak s Marthom donio, no George se
buni i okree se Marthi:
92-GEORGE [barely contained anger now]: You can sit there in that chair of
yours, you can sit there with the gin running out of your mouth, and you can
humiliate me, you can tear me apart ... ALL NIGHT and thats perfectly all
right thats O.K...
MARTHA: YOU CAN STAND IT!
GEORGE: I CANNOT STAND IT!
MARTHA: YOU CAN STAND IT! YOU MARRIED ME FOR IT!
[A silence.]

George asertivom konstatira Marthino ponaanje prema njemu i njezine
dvostruke standarde jer ona doputa sebi prigovore, ali ne svia joj se Georgeovo prethodno verbalno muenje Nicka. Martha asertivom iznosi i razlog
svoga odnosa prema Georgeu, svojih jezinih igara, a to jest da je to cijena ili
razlog njegovoga braka s njom.

Govorenje i injenje jasno su odvojeni i, prema Marthinim rijeima,
George samo govori, a nita ne postie. Likovi stalno i otvoreno kre Griceov Princip suradnje i Princip uljudnosti Brown i Levinsona, s tim da iz
krenja ne proizlaze nuno implikature, jer oni u primisli ne skrivaju jo neka
implicitna znaenja, nego izravno onemoguavaju suradnju stalnom svaom,
110

Jezine igre moi u drami Whos afraid of Virginia Woolf...

drugom stranom suradnje. Njihove su jezine igre kooperativne kad odravaju

iluziju, a nekooperativne, prema Griceu, kad se svaaju. No oni imaju vlastita
konstitutivna pravila u kojima naziremo suradnju i slau se barem oko toga
da e ratovati. Njihovo je nadmetanje svojevrsna suradnja, jezina igra prema
pravilima:
95 - MARTHA [armed again]: () And Im going to howl it out, and Im not
going to give a damn what I do, and Im going to make the damned biggest explosion you ever heard.
GEORGE [very pointedly]: You try it and Ill beat you at your own game.
MARTHA [hopefully]: Is that a threat, George? Hunh?
GEORGE: Thats a threat, Martha.
MARTHA [fake-spits at him] Youre going to get it, baby.
GEORGE: Be careful, Martha ... Ill rip you to pieces.
MARTHA: You arent man enough ... you havent got the guts.
GEORGE: Total war?
96 - MARTHA: Total. [Silence. They both seem relieved ... elated. NICK
re-enters.]

Martha ovdje prijeti hiperbolinim izrazima, no i George uzvraa prijetnjom i pokazuje da se vie ne boji. Martha ak provjerava metajezinim
direktivom je li se doista radi o prijetnji, to on potvruje. Reklo bi se, prema
didaskalijama, da eli otvorenu borbu nakon toliko godina braka, eli da se
George njoj suprotstavi i pokae svoju snagu umjesto da se skriva iza verbalnih
doskoica, pa ona uzvraa moda obeanjem kao komisivom, ako tumaimo
izreku kao in koji je Georgeu koristan i koji prieljkuje ili mu uzvraa prijetnjom koja njemu nanosi tetu. George uspjeno najavljuje eliptinom dekla
racijom rat s Marthom. U danim okolnostima, u njihovome malom svijetu
on, kao uostalom i Martha, ima pravo i autoritet da proglasi obiteljski rat do
iznemoglosti. Deklaracije su u obinome ivotu rijetkost i trae izvanjezini
autoritet osobe koja ih izgovara, no u ovoj drami ipak ih nalazimo.

Brana nevjera i seksualne aluzije takoer slue kao sredstvo pokazivanja i stjecanja moi, pa seks nije iskaz privlanosti ili ljubavi. Martha
i neverbalno, dakle svojim postupcima vrijea Georgea kad zavodi Nicka,
jer George prethodno odbije njezine ljubavne pokuaje. Martha nastoji pokazati svoju seksualnu mo zavoenjem mlaeg mukarca, i nadmo nad svojim branim partnerom, jer moe raditi to eli i prkositi mu u vlastitoj kui.
George se pak pretvara da mu nije stalo to Martha koketira s Nickom i mije
nja pravila igre, to razbjesni Marthu. Time dobiva prednost i mo nad njom:

111

Daniela MATI

101 - GEORGE [chuckles, takes his drink]: Well, you just hold that thought,
Martha. . . hug it close. . . run your hands over it. Me, Im going to sit down
... if youll excuse me. . . . Im going to sit down over there and read a book.
[He moves to a chair facing away from the centre of the room, but not too far
from the front door.]
()
MARTHA [incredulously, to NICK]: Hes going to read a book. . .. The son of
a bitch is going to read a book!
NICK [smiling a little]: So it would seem. [Moves to MARTHA, puts his arm
around her waist. GEORGE cannot see this, of course.]
MARTHA [getting an idea]: Well, we can amuse ourselves, cant we?
NICK: I imagine so.
MARTHA: Were going to amuse ourselves, George.
GEORGE [not looking up]: Unh-hunh. Thats nice.
()
102 - MARTHA: Why, you miserable.... Ill show you.
()
103 - GEORGE: Id rather read, Martha, if you dont mind....
MARTHA [her anger has her close to tears, her frustration to fury]: Well, I
do mind. Now, you pay attention to me! You come off this kick youre on, or
I swear to God Ill do it. I swear to God Ill follow that guy into the kitchen,
and then Ill take him upstairs, and . . .
GEORGE [swinging around to her again loud . loathing]: SO WHAT,
MARTHA?
MARTHA [considers him for a moment then, nodding her head
104 - backing off slowly]: O.K... O.K... You asked for it and youre going
to get it.
GEORGE [softly, sadly]: Lord, Martha, if you want the boy that much ... have
him ... but do it honestly, will you? Dont cover it over with all this all this
footwork.
MARTHA [hopeless]: Ill make you sorry you made me want to marry you.
[At the hallway] Ill make you regret the day you ever decided to come to this
college. Ill make you sorry you ever let yourself down.
[She exits. Silence. GEORGE sits still, staring straight ahead. Listening
but there is no sound. Outwardly calm, he returns to his book, reads
a moment, then looks up considers]

George izrie najprije direktiv kojim Marthu potie u njezinome naumu, a najavom svoje budue radnje pokazuje nezainteresiranost za Marthine
pokuaje zavoenja Nicka. Prividna mirnoa i nezainteresiranost, verbalna
112

Jezine igre moi u drami Whos afraid of Virginia Woolf...

i neverbalna, ovdje su taktike kojima George pokazuje da moe upravljati

njezinim postupcima, pa time Marthino najprije verbalno zavoenje, a zatim
i fiziko gubi na snazi i moi jer joj George svojim ponaanjem onemoguuje
likovanje. Ona je ljuta to je George ignorira, pa je i njezino zavoenje tek in
osvete, a ne istinsko zanimanje za Nicka. U nevjerici konstatira Georgeovu
namjeru i ponavlja svoje rijei uz pogrdne izraze, a onda opet najavljuje to e
uiniti. Najava, kao i prethodna, jo uvijek je irrealis. Mo je sada u smirenosti
Georgea, a ne u bijesu Marthe i inu koji najavljuje. Iz komisiva, prijetnji koje
upuuje Georgeu vidljivo je da ona u njegovu ponaanju vidi samo jo jednu
igru moi kakva njoj ne odgovara. Slobodno seksualno ponaanje nastaje iz
njezinog nezadovoljstva privatnim ivotom, a ne stvarne elje, jer ona se kroz
prijetnje opet vraa na temu njihovoga braka.

Kljuni motiv drame jest njihov sin. George na poetku drame upozorava Marthu da pred gostima ne spominje njihovoga sina. Sin je, kako
doznajemo na kraju drame, njihova zajednika iluzija, neto to su zajedniki
izgradili, samo milju i jezikom, i u to su uloili mnogo truda, budui da nisu
imali djece. Izmiljeni sin daje smisao njihovome braku i njihovoj branoj
komunikaciji, a prua bijeg od nepodnoljive stvarnosti.2 Opisi njihovog navodnog ivota sa sinom sadre brojne detalje prema kojima se vidi da su u
protekle dvadeset i tri godine braka dijelili duboku povezanost tkajui svoju fantaziju. Kroz sina projiciraju neke svoje neispunjene elje i daju mu
neke svoje fizike karakteristike. U sukobu sin im poslui kao oruje za
meusobno predbacivanje.

Njihov dogovor je bio da sin ostaje njihova privatna fantazija o kojoj nikada nee razgovarati pred drugim ljudima. Martha kri taj dogovor
spomenuvi sina pred Honey ohrabrena alkoholom, vjerojatno kako bi pokazala
2

Sam naslov drame u sebi nosi jezinu igru koju autor Edward Albee objanjava
u jednome intervjuu: There was a saloonit's changed its name nowon Tenth
Street, between Greenwich Avenue and Waverly Place, that was called something
at one time, now called something else, and they had a big mirror on the downstairs bar in this saloon where people used to scrawl graffiti. At one point back in
about 1953 . . . 1954, I think it waslong before any of us started doing much
of anythingI was in there having a beer one night, and I saw Who's Afraid
of Virginia Woolf? scrawled in soap, I suppose, on this mirror. When I started
to write the play it cropped up in my mind again. And of course, who's afraid of
Virginia Woolf means who's afraid of the big bad wolf . . . who's afraid of living
life without false illusions. And it did strike me as being a rather typical university, intellectual joke. http://www.theparisreview.org/interviews/4350/the-art-oftheater-no-4-edward-albee (pristupila 18. 06. 2012.)
113

Daniela MATI

svoju mo da ini to i kako joj drago. Sljedei je pragmatiki in prekretnica

u razgovoru jer George tad saznaje da je Martha prekrila njihov dogovor, pa
zapoinje svoju posljednju verbalnu igru bringing up baby (to je ujedno i
jezina dvosmislenost jer znai i odgojiti dijete i spomenuti dijete kao temu
razgovora, a gosti te dvosmislenosti postaju svjesni tek na kraju drame):
47 - HONEY: When is where is your son coming home? [Giggles.]
GEORGE: Ohhhh. [Too formal] Martha? When is our son coming home?
MARTHA: Never mind.
GEORGE: No, no I want to know ... you brought it out into the open. When
is he coming home, Martha?
MARTHA: I said never mind. Im sorry I brought it up.
GEORGE: Him up not it. You brought him up. Well, more or less. Whens
the little bugger going to appear, hunh? I mean isnt tomorrow meant to be his
birthday, or something?
MARTHA: I dont want to talk about it!
GEORGE [falsely innocent]: But Martha
MARTHA: I DONT WANT TO TALK ABOUT IT!
GEORGE: Ill bet you dont. [To HONEY and NICK] Martha does not want
to talk about it him. Martha is sorry she brought it up him.


Honey upuuje branom paru direktiv - pitanje kojim trai informa
ciju. George ne zna (ili se pretvara da ne zna) i isto pitanje upuuje Marthi
mijenjajui ton svoga izriaja, na to Martha ne daje informaciju, mada shvaa
ilokucijsku snagu i svrhu toga ina. George insistira na odgovoru i upuuje joj
asertiv kojim priopava da zna da je ona prekrila dogovor i konano pitanje
- direktiv kojim trai informaciju. Martha opet izbjegava dati izravnu informaciju te ekspresivom za koji su ispunjeni svi uvjeti izraava aljenje zbog
prologa ina kad je spomenula sina. George se zatim poigrava vieznanou
glagola bring up, implicirajui da Martha nije mnogo sudjelovala u odgoju
djeteta, a zatim ponavlja svoje pitanje s tim da son zamjenjuje pejorativnim
bugger. Martha odbija odgovoriti (in kojim se odbija izvrenje direktiva
moda moemo svrstati u direktive budui da se njime izraava elja, u ovome
sluaju da ne govori o sinu) te nakon jo jednog Georgeovog pokuaja Martha
ponavlja svoju izreku povienim glasom. George ju je uspio razjariti naizgled
sasvim obinim pitanjem i Martha ovdje po prvi put gubi kontrolu nad odabirom teme i tijekom razgovora. Prema Austinu i Searleu iza ovakvoga obinog
pitanja trebao je slijediti informativan odgovor, no ovdje to nije sluaj, a
odgovor nije indirektan na nain da sadri znaenje poznato govorniku koje
sluatelj mora odgonetnuti. Perlokucijski je in oito imao uinak na sluatelja
koji nam je u ovom trenutku nejasan i koji tek moemo nasluivati; ne znamo
114

Jezine igre moi u drami Whos afraid of Virginia Woolf...

jo to je u tom pitanju tako strano da potie Marthu na bijes. Georgeova izreka potvruje da mu je jasno zato Martha ne eli odgovoriti, no ne moemo
rei da je to asertiv kojim prezentira stanje stvari, jer nije ispunjen pripremni
uvjet po kojemu sluatelj ne zna unaprijed to govori govornik. George se
slui postupkom Marthe pa o njoj govori u treem licu kao da nije prisutna.

Martha esto izaziva Georgea do krajnjih granica njegove izdrljivosti
tako da on prijeti da e poduzeti neto to ukljuuje fiziko nasilje, a koje je
ponekad ukljueno u njihove igre:
55 - GEORGE: Now, youve already sprung a leak about you-know-what...
MARTHA [a duck]: What? What?
GEORGE: . . . about the apple of our eye . . . the sprout . . . the little bugger. .
. [Spits it out] our son ... and if you start on this other business, I warn you,
Martha, its going to make me angry.
MARTHA [laughing at him]: Oh, it is, is it?
GEORGE: I warn you.
MARTHA [incredulous]: You what?
GEORGE [very quietly]: I warn you.
NICK: Do you really think we have to go through ... ?
MARTHA: I stand warned! [Pause then, to HONEY and NICK] So, anyway, I married the S.O.B., and I had it all planned out. . . . He was the groom
. . . he was going to be groomed. Hed take over some day ... first, hed take
over the History Department, and then, when Daddy retired, hed take over the
college ... you know? Thats the way it was supposed to be.
56 [To GEORGE, who is at the portable bar with his back to her] You getting angry, baby? Hunh? [Now back] Thats the way it was supposed to be.
Very simple. And Daddy seemed to think it was a pretty good idea, too. For a
while. Until he watched for a couple of years! [To GEORGE again] You getting angrier? [Now back] Until he watched for a couple of years and started
thinking maybe it wasnt such a good idea after all ... that maybe Georgie-boy
didnt have the stuff. that he didnt have it in him!
GEORGE [still with his back to them all]: Stop it, Martha.
MARTHA [viciously triumphant]: The hell I will! You see, George didnt
have much ... push ... he wasnt particularly aggressive. In fact he was sort
of a ... [Spits the word at GEORGES back] a FLOP! A great ... big
fat ... FLOP! . [CRASH! Immediately after FLOP! GEORGE breaks a bottle against the portable bar and stands there, still with his back to them all,
holding the remains of the bottle by the neck. There is a silence, with everyone
frozen. Then. . .]
GEORGE [almost crying]: I said stop, Martha.
115

Daniela MATI

MARTHA [after considering what course to take]: I hope that was an empty
bottle, George. You dont want to waste good liquor ... not on your salary.
[GEORGE drops the broken bottle on the floor, not moving.]
Not on an Associate Professors salary. [To NICK and HONEY] I mean, hed
be ... no good ... at trustees dinners, fund raising. He didnt have any ... personality, you know what I mean? Which was disappointing to Daddy, as you
can imagine. So, here I am, stuck with this flop....
GEORGE [turning around]: dont go on, Martha
MARTHA: ... this BOG in the History Department... .
GEORGE: ... dont, Martha, dont ...

Martha poinje gostima prepriavati kako je poeo njezin brak, no
George je prekida asertivom u kojemu ne spominje sinovo ime ve razne
izraze od milja. George sluti kamo njezine izreke vode, pa joj ili daje savjet,
upozorava ili joj moda prijeti (...and if you start...). Upozorenjem potie se
sluatelja na (ne)injenje, pa bi se mogli svrstati u skupinu direktiva. George
dakle upozorava Marthu, ali i prijeti da e se naljutiti i reklo bi se da je njegov eksplicitni performativ uspjean i da je Martha shvatila ilokucijsku snagu,
to vidimo iz njezine sljedee izreke koja predstavlja uptake u austinovskom
smislu. No Martha nastavlja govoriti drugome branom paru o Georgeovim
profesionalnim i privatnim neuspjesima u treem licu kao da on nije prisutan,
ime ujedno pokazuje da je George neuspjean i u govorenju, odnosno postizanju eljenoga perlokucijskog uinka, a govorenje je jedino to on, prema
njezinim rijeima, zna. Iako je upozorenje, odnosno prijetnja in pokazivanja
i nametanja moi, George takvu mo nad Marthom u tom trenutku nema. Martha pokazuje mo i time to govori o emu ona eli i kako eli, dakle opet
razgovor kontrolira i usmjerava prema svome nahoenju. Svojim inovima
izraava u prvom redu prkos. Asertivi kojima naizgled informira drugi brani
par i iznosi dogaaje iz prolosti uvrede su usmjerene prvenstveno Georgeu. Kroz dramu se stalno provlai lik Marthinog oca navodno razoaranog
Georgeom, pa je zato razoarana i Martha koja i u zrelim godinama nastoji zadobiti oevu naklonost i odobravanje za svoje postupke i svoj brak te prezire
Georgea jer joj ne udovoljava u pravoj mjeri i ne ostvaruje njezine ambicije.
Pitanjem, direktivom dva puta upuenim Georgeu ona pokazuje da je svjesna
koliko Georgea vrijea njezin govor, da se naslauje to njegova upozorenja
nisu bila uspjena i to ima mo da odbije posluati. Pitanjem pored toga trai
potvrdu da je njezin in uspjean, dakle da njezin asertiv ima eljen perlokucij
ski uinak na Georgea, a to je bijes. Meutim, on ne uspijeva verbalno izraziti
svoj bijes prema Marthi. Dakle nakon fizike reakcije slijedi njegov moleiv
direktiv, no to Marthu ne spreava u njezinom vrijeanju. Dapae, ona mu se
116

Jezine igre moi u drami Whos afraid of Virginia Woolf...

izravno obraa podsjeajui ga na njegovu profesionalnu stagnaciju. Njezina

sarkastina primjedba o slaboj profesorskoj plai dodatno poniava Georgea,
umanjuje snagu njegovog bijesa, a ujedno pokazuje nadmo.

Na kraju drame slijedi kazna za Marthu. Naime, Martha je njihovu
zajedniku branu tajnu izloila gostima i prekrila konstitutivna pravila njihove igre, za to mora platiti. George zato pred gostima razotkriva njihov
ivot sa sinom kao izmiljotinu i kanjava Marthu tako to e sina ubiti.
Sin, koji inae nema imena, godinama je stvaran i izgraivan rijeima, a sad
je jednom deklaracijom izbrisan Georgeovom voljom. Iako se do neke mjere
sveti i eli povrijediti Marthu, George shvaa da vie ne mogu zajedno ivjeti
na iluzijama i da mora Marthu uvesti u realnost (Zwagerman 2010:122). On
pokazuje svoju mo i od donekle submisivne osobe, vrlo vjerojatno svojim
svjesnim izborom, postaje osoba koja odluuje i o svojoj sudbini i sudbini
svoga braka. Kraj drame daje nadu da su se suprunici oslobodili balasta
prolosti i svojih iluzija egzorcistikim inom istjerivanja zla i da mogu poeti
ivot na zdravijim osnovama:
135 - GEORGE: Martha [Long pause] our son is dead. [Silence.]
He was ... killed late in the afternoon [Silence.] [A tiny chuckle] on a
country road, with his learners permit in his pocket, he swerved, to avoid a
porcupine, and drove straight into a ...
MARTHA [rigid fury]: YOU CANT DO THAT!
GEORGE: large tree.
MARTHA: YOU CANNOT DO THAT!
()
MARTHA [quivering with rage and loss]: NO! NO! YOU CANNOT DO
THAT! YOU CANT DECIDE THAT FOR YOURSELF! I WILL NOT LET
YOU DO THAT!
GEORGE: Well have to leave around noon, I suppose ...
MARTHA: I WILL NOT LET YOU DECIDE THESE THINGS!
GEORGE: because there are matters of identification, naturally, and arrangements to be made....
MARTHA [leaping at GEORGE, but ineffectual]: YOU CANT DO
THIS! [NICK rises, grabs hold of MARTHA, pins her arms behind her back.]
I WONT LET YOU DO THIS, GET YOUR HANDS OFF ME!
GEORGE [as NICK holds on; right in MARTHAS face]: You dont seem to
understand, Martha; I havent done
136 - anything. Now, pull yourself together. Our son is DEAD! Can you get
that into your head? MARTHA: YOU CANT DECIDE THESE THINGS.
()
117

Daniela MATI

NICK [leaning over her; tenderly]: He hasnt decided anything, lady. Its not
his doing. He doesnt have the power...
GEORGE: Thats right, Martha; Im not a God. I dont have the power over
life and death, do I? MARTHA: YOU CANT KILL HIM! YOU CANT
HAVE HIM DIE!
()
137 - MARTHA [to GEORGE, coldly]: Youre not going to get away with this.
GEORGE [with disgust]: YOU KNOW THE RULES, MARTHA! FOR
CHRISTS SAKE, YOU KNOW THE RULES!
MARTHA: NO!
()
NICK [violently]: JESUS CHRIST I THINK I UNDERSTAND THIS!
MARTHA [great sadness and loss]: You have no right you have no right
at all....
GEORGE [tenderly]: I have the right, Martha. We never
138 - spoke of it; thats all. I could kill him any time I wanted to.
MARTHA: But why? Why?
GEORGE: You broke our rule, baby. You mentioned him you mentioned
him to someone else. MARTHA [tearfully]: I did not. I never did.
GEORGE: Yes, you did.
MARTHA: Who? WHO?!
HONEY [crying]: To me. You mentioned him to me.

George deklaracijom objavljuje da je sin mrtav, kao to bio objavio i
rat, i opet u njihovom svijetu u kojem njih dvoje sastavljaju pravila takav in
moe biti uspjean jer oboje imaju pravo da samim izricanjem srue iluziju.
Martha Georgeu odrie pravo da sam odlui o smrti sina, zabranjuje direktivima ili pak obeava komisivima da nee dopustiti takav kraj. Njezine se
izreke ponavljaju, dok George asertivima konstatira nove okolnosti i to sve
moraju uiniti. Uvjeti prikladnosti za ove asertive, sada znamo, ne mogu biti
ispunjeni, jer informacije nisu istinite, George u njih ne moe ni vjerovati jer
ih sam izmilja dok Martha bjesni, no ona ne prima informacije iz asertiva
ve se zadrava na propozicijskom sadraju deklaracije. Nick, naravno, jo ne
razumije igru i pokuava Marthu svojim asertivom utjeiti. Odlomak pokazuje
da je njihova konverzacija i taktiko nadmudrivanje. Ova igra, kao i njihov
brak poivaju na konstitutivnim pravilima i tko ih prekri, snosi posljedice,
kako Marthu podsjea George ne osvrui se na njezine prijetnje, dakle radi se
o asertivu sadraj kojega je Marthi poznat, no u svome pijanstvu i pokazivanju
moi na njega je zaboravila, kao to je zaboravila i kome je spomenula sina.
U ovome sluaju George je taj koji je imao pravo deklarirati smrt sina.
118

Jezine igre moi u drami Whos afraid of Virginia Woolf...

Nick tek sad shvaa razmjere njihovih iluzija. Georgeovom deklaracijom

nije se promijenilo nita u fizikome svijetu, kako se to esto dogaa kod
deklaracija Searlea ili performativa Austina, ali njihovom se svijetu iluzija
dogodio rasap.

Na kraju iz ove analize moemo izdvojiti postupke kojima govornici
uspostavljaju i zadravaju mo jedni nad drugima igrajui svoje jezine igre.
Martha je ta koja najee koristi ponavljanje rijei uz vikanje kako bi ostvarila cilj, odabire teme i vodi razgovor, skree s teme, to ini i George, iznosi
privatne detalje kojima kompromitira Georgea, spominje tue uspjehe kako bi
kod Georgea stvorila zavist, dok George ne ispunjava smjesta njezine elje te
hini nezainteresiranost i smirenost. Ovi se postupci ostvaruju raznim jezinim
sredstvima, u prvome redu govornim inovima i to direktivima kojima se
izravno namee mo, asertivima sadraj kojih moe biti kompromitirajui,
deklaracijama, ali i govornim inovima prijetnje, predbacivanja, otvorenog kritiziranja i konano vrijeanja perlokucijski cilj kojih nije promjena
ponaanja Georgea nego naslada. inovi su praeni promjenama u prozo
dijskim, paraverbalnim i neverbalnim sredstvima. U tekstu takoer nalazimo
implikature koje proizlaze iz krenja neke od maksima Principa suradnje,
hiperboline i metaforike izraze koji upotpunjuju Marthina pretjerivanja, ali
i ignoriranje bilo sadraja izreenog, bilo osobe, najee upotrebom 3. lica
jednine kao da osoba nije prisutna. Mo se ostvaruje i uz pomo leksika, pa
tako i George i Martha nadijevaju drugim ljudima pogrdna imena (houseboy, stud) ili se navodno ne mogu sjetiti imena, pa ujemo whats-theirname, ili pak jedan drugoga nazivaju kojekako, npr. George Marthu naziva
child mentioner. Posebno mjesto zauzima ponavljanje hipokoristika Daddy
otac ima mo nad Marthom, a ponavljanjem ona podsjea Georgea kome
moe zahvaliti na zaposlenju, pa ona ima mo nad njim. Martha koristi razna
pogrdna imena kako bi uvrijedila Georgea ili mu se izrugivala flop, bog,
swampy, paunchy, simp, coward, son-of-a-bitch, Georgie-porgie, Georgie-boy. Svim ovim postupcima moi kri se Princip uljudnosti.
6. Zakljuak

Jezik u ovoj drami jest djelovanje i sredstvo kojim govornici utjeu
jedan na drugoga i izazivaju promjene. Svi su sudionici uvueni u jezine
igre kojima varaju, izvru ali i otkrivaju istinu, kojima su gradili paralelan svijet iluzija. Kako bi uvrstili svoj svijet, igraju se jezikom. U drami
je malo fizikog dogaanja i gotovo se itava radnja odvija kroz govor.
Glavni suprunici pokazuju svoje jezine vjetine i iskazuju svoje stavove,
ponavljaju svoje ve uvjebane svae, nadmudruju se, esto iz dokoliarskih
119

Daniela MATI

razloga, i izriu vrlo uvredljive izraze kojima ne tede jedan drugoga, ali iz sukoba se ne raa nikakav pomak i promjena, ve su zatvoreni u svom verbalno
konstruiranom svijetu sve dok ne stigne drugi par. Oboje uivaju u svojim
uzajamnim okrutnim napadima, ali i u napadima na svoje goste koji se ne
snalaze najbolje u takvoj vrsti zabave, barem ne u poetku. I George i Martha
imaju mo odreivati razvoj situacije, a ostali su samo statisti. Ipak, izmeu
njih postoji neravnopravan odnos dominacije jer George mora biti zahvalan
Marthi i njezinome ocu na pruenim prilikama u profesionalnome razvoju i to
Marthi daje mo. Kako se drama razvija, George stjee prednost jer Martha
je prekrila dogovor. Iako su svoje godine branoga ivota provodili u igrama
koje ukljuuju verbalna ponienja u kojima Martha nadmono pobjeuje, tek
pred ovom publikom u potpunosti se razotkrivaju i kroz katarzini proces
doivljavaju promjenu. Po prvi puta njihove jezine igre nisu puko nadmu
drivanje, nisu, Austinovim rijeima, misfires, nego se njima dostie nekakav
perlokucijski cilj, eljen ili ne.

Martha ne zazire od izriaja kakav se ee pripisuje mukarcima,
grubog, uvredljivog, agresivnog, sa seksualnim aluzijama, ali i otvorenim
pozivima. Ona ostvaruje ravnopravnost u govoru, ali i grubostima daleko
nadmauje Georgea. Njezine su verbalne doskoice esto proizvod nezadovoljstva brakom, a humor glasan i priprost. No ona je i obrazovana ena koja
ne voli da je George ispravlja. Njihove se jezine igre ponavljaju i oni izriu
izraze koje, ako su neuspjeni, ponavljaju glasnije dajui im snagu zbog koje
e se ostvariti ono to su izrekli.

Cijela je radnja borba izmeu njihovih volja i elja, a komunikacija je
iskaz dominacije, a ne suradnje. Mo se iskazuje ponajprije sljedeim direktivnim postupcima: Martha je lik koji vodi i usmjerava radnju, ona poziva
drugi brani par u posjet, ona bira teme razgovora i ona je ta koja zapoinje
verbalne napade. Nalazimo takoer govorne inove prijetnje i zabrane, a mo
se ostvaruje i prozodijskim sredstvima, leksikom, implikaturama te retorikim
figurama. George na te postupke odgovara najprije suzdrano, kao da eli
zadrati barem privid uljudnosti pred gostima, unato verbalnim predbacivanjima i ponienjima a zatim i Marthinom koketiranju s Nickom i pokuaju
brane prijevare, da bi pred kraj drame postao bespotedan u svojoj moi i porazio Marthu deklaracijom da je njihov sin mrtav. Moemo rei da je George
gubio mnoge bitke tijekom braka s Marthom, ali dobio je rat na kraju drame.
Ona je svojim postupcima postigla promjenu u Georgeovom ponaanju i on
u njezinom, dakle ostvario je perlokucijski uinak, no pitanje je da li je tako
zamiljen i eljen. George se na poetku drame u odnosu na Marthu predsta
vlja kao tih i suzdran, naizgled plaljiv profesor, osoba koja eli zadrati neke
norme uljudnosti, no evoluira i transformira se u monog igraa koji Marthu
120

Jezine igre moi u drami Whos afraid of Virginia Woolf...

porazi njezinim orujem, jezikom, ljutog suparnika njezinoj agresivnosti koja

se utiava na kraju drame, no na kraju se ispostavlja da upravo ona, koja je
najvie uivala u moi, postaje nemona i pretvara se gotovo u dijete koje
trai utjehu u Georgeovom zagrljaju. Likovi na kraju nisu ono to su bili na
poetku: Martha, koja svoju inteligenciju skriva iza vulgarnog ponaanja, otkriva se kao ranjiva osoba, a George, pasivan i relativno tih, izlazi iz bitke
snaan. Dok na poetku komuniciraju samo uvredama, na kraju se smiruju i
razumiju. I njihov se brak mijenja jer odsad e poivati na drugaijim osnovama. Na samom kraju drame George i Martha jedva da i govore, tek kratkim
rijeima pokazuju svoju nesigurnost i strah od nove ivotne etape bez iluzija.

Nemogunost produktivnog dijaloga opire se i Principu suradnje Gricea
i Principu uljudnosti Brown i Levinsona, a i sistematizaciji govornih inova
Austina i Searlea koji oito na umu nisu imali ovakve situacije i sudionike, no
moemo rei da su se rijeima postigle promjene, ne nuno performativima,
odnosno da how to do things with words ima smisla jer na rijeima i od
rijei bio je sazdan i zatim sruen itav njihov svijet.
Literatura
Albee, Edward. (1962). Whos Afraid of Virginia Woolf?. Harmondsworth,
Ringwood: Penguin Books. str. 3140.
Austin, John L. (19752). How to Do Things With Words. Marina Sbis i J.
O. Urmson (ur.). Oxford: Oxford University Press.
Bollobs, Enik (2010). They Arent, Until I Call Them: Performing the
Subject in American Literature. Frankfurt am Main: Peter Lang GmbH.
Bourdieu, Pierre. (1991). Language and symbolic power. Cambridge:
Harvard University Press. /prev. s francuskoga Gino Raymond i Matthew
Adamson/.
Brown, Penelope, Steven C. Levinson. (19872) Politeness: some universals in language usage. Cambridge: Cambridge University Press.
Grice, Herbert Paul. (1989). Studies in the Way of Words. Cambridge, MA:
Harvard University Press.
Herman, Vimala. (1995). Dramatic Discourse: Dialogue as Interaction in
Plays, London, New York: Routledge.
Ivaneti, Nada. (1995). Govorni inovi. Zagreb: Zavod za lingvistiku
Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Levinson, Stephen C. (1983). Pragmatics. Cambridge: CUP.
Mey, Jacob L. (20012) Pragmatics. Malden and Oxford: Blackwell Publishers.
Searle, John R. (1969). Speech Acts. Cambridge: CUP.
Searle, John R. (1979). Expression and meaning. Cambridge: CUP.
121

Daniela MATI

Van Dijk, Teun A. (1997). Discourse as Interaction in Society. U: Teun

van Dijk (ur.). Discourse as Social Interaction, volume 2. London: Sage
Publications Ltd., str. 1-37.
Van Dijk, Teun A. (2008). Discourse and Power. Basingstoke, New York:
Palgrave Macmillan.
Weiss, Gilbert, Ruth Wodak. (2003). Introduction: Theory, Interdisciplina
rity and Critical Discourse Analysis. U: Gilbert Weiss i Ruth Wodak (ur.).
Critical Discourse Analysis. Theory and Interdisciplinarity. Basingstoke,
New York: Palgrave Macmillan, str. 132.
Wittgenstein, Ludwig. (19802). Filosofska istraivanja. Beograd: Nolit. /
prevela s njemakoga Ksenija Maricki-Gaanski/.
Wodak, Ruth (2001). What CDA is about a summary of its history,
important concepts and its developments. U: Ruth Wodak i Michael
Meyer. (ur.) Methods of Critical Discourse Analysis. London-Thousand
Oaks-New Delhi: Sage Publications Ltd. str. 113.
Zwagerman, Sean. (2010). Wits end: womens humor as rhetorical and
performative strategy. Pittsburgh: University of Pittsburgh Press.
Daniela MATI
POWER THROUGH LANGUAGE PLAYS IN WHOS AFRAID
OF VIRGINIA WOOLF BY EDWARD ALBEE

The author of this paper analyzes the discourse of power in the play,
using the critical discourse analysis view that language itself has no power,
and that the power comes from language users who are, depending on the circumstances, subordinates or superiors in the relations with their counterparts.
The analysis includes the pragmatic theories such as the theory of speech acts
by J. A. Austin and J. R. Searle, the cooperative principle and the theory of
implicature by H. P. Grice, and the politeness theory by P. Brown and S. Levinson, which inevitably include the speech event attended by the speaker and
the listener in the given speech act circumstances. Analyzing the utterances of
two spouses, main characters in the play, we wanted to determine the practices
and linguistic tools that they used in order to gain power over their opposing
spouse, i.e. how the power is shown in discourse and how the action is directed towards a perlocutionary goal, desired or not.

Key words: discourse of power, drama text, critical discourse analysis,
speech acts
122

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.163.4(091)Petrovi Njego Petar II

Pregledni rad

Danilo RADOJEVI (Podgorica)

Dukljanska akademija nauka i umjetnosti
OSVRT NA NJEGOEVO DJELO U KONTEKSTU
VLADAVINE OSMANLIJA
Njego kao dravnik, politiar i diplomata iskazivao je
stavove prema aktuelnom poloaju balkanskih naroda pod
turskom vladavinom. Osim u diplomatskoj i drugoj prepi
sci, te svoje poglede transponovao je u pjesnikim djelima.
Njegoevi stavovi prema turskoj vlasti esto nijesu objektivno
analizirani u obimnoj literaturi o tome velikom crnogorskom
stvaraocu, ve su uoptavani i uzimani kao njegov (iskljuivi)
odnos prema islamskoj religiji. Njegoevoj osudi metoda otomanske vlasti, kada je ona koristila religiju kao podsticaj i oslonac za invazione i osvetnike pohode, davano je znaenje
antagonizma prema islamskoj religiji. Nuno je naglasiti tu distinkciju koja je prisutna u Njegoevu pjesnikom oblikovanju
tadanjih aktuelnih balkanskih problema. Posebno je potrebno
istai razlike u Njegoevim odnosima prema tome pitanju,
tj. njegov razvojni put od stavova koji su bili usmjereni kao
neposredni podsticaji balkanskim narodima na oslobodilaku
borbu do onih njegovih misaono-filozofskih saetaka o
konfliktima u prirodi i drutvenijem odnosima.
Kljune rijei: Njego, islam, otpor okupaciji i nadreligij
ski Njegoevi pogledi, zloupotreba Njegoevog djela za
velikodravne (velikosrpske) ciljeve

Petar II Petrovi Njego, mitropolit i dravnik, najznaajniji je crnogorski pjesnik. Njegova glavna djela, Lua mikrokozma, Gorski vijenac i epan
Mali, stoljee i po predmet su istraivanja i komentarisanja vie slavenskih
i drugih knjievnih kritiara i istoriara. Dva djela, Gorski vijenac i Lua
mikrokozma, posebno su izazivala interes kritike i vie puta su prevoena na
strane jezike.
123

Danilo RADOJEVI

Njego je djelovao u prvoj polovini 19. stoljea kad je mapa evropskih
drava bila daleko drukija nego danas. On je bio uporni i otvoreni borac
protivu turske okupacije balkanskih zemalja, to potvruje njegova sauvana
diplomatska i druga obimna prepiska; sadrajno-tematski njegova pjesnika
djela ispunjena su pomenutim problemima.

Trajnu poetsku vrijednost Njego je postigao u onim segmentima svoga literarnog djela u kojima traga za korijenima i uzrocima zala na Zemlji.
Razmatrajui ljudski usud, prilazio je ovjeku sa moralnoga aspekta, ime
je odbacio stav po kome je vjerska pripadnost bitno mjerilo za ocjenjivanje
ivotnog puta pojedinca: laktom vjere glupost ojka mjeri.

Smatrao je da svaka religija treba da ostane ista jer su ovjekova djela
vremena: sve oltare (...), trone i kumire / u prah razvijava vrijeme rukom
groznom.1 Otuda izlazi pjesnikova vjerska tolerancija koju je iskazao u stihovima: ist put osta sili vjerovanja (...) / svak uz svoju neka leti zraku;
/ prostora je dosta k rtveniku, / svi uz jednu - ne biva tjeskote.2 Njego
tom porukom eli osloboditi vjernike oeanja vjerske tjeskobe i konfliktnoga
agona, pa kae da se svak moe molitvama uspinjati do boanskoga trona, te
da to moe initi i uz jednu zraku (preko iste vjere).

Nerazumijevanje ovoga vieg misaonog sloja Njegoevih vjersko-mo
ralnih poruka prisutno je u kritici o njegovu djelu, to je otvaralo put onima
koji su te poruke pretvarali u pozive na vjerska sukobljavanja. Za takve svrhe
najvie je korien osnovni motiv Gorskog vijenca istraga poturica. U
vremenu kad je napisano to djelo (1846) crnogorski narod nalazio se u sta
nju kontinuirane borbe za ouvanje slobodne egzistencije pa je prevjeravanje
znailo izdaju narodnih interesa; primanje islama donosilo je privikavanje na
prisustvo okupatora na crnogorskome tlu, tj. imalo je karakter zatupljivanja
otrice borbenosti, razblaivanja konfrontacije.3

Neki komentatori toga Njegoeva djela pokuavali su odgovoriti na pitanje
da li se stvarno dogodila pomenuta istraga. Tzv. Zapis o istrazi pripisuje vla
dici Danilu, crnogorskome vladaru s kraja 17. vijeka, da je bio njen pokreta. Navodno, on je autor toga zapisa u kome poziva na obraun sa prevjerenicima, ime
je trebalo naknadno istorijski potvrditi Njegoevu poetsku fantaziju. Meutim,
utvreno je da tekst nije pisan Danilovom rukom. Do toga zakljuka doao je
istoriar Ilarion Ruvarac, a istragu je vezao za ustanak iz 1687. godine, koji je
podignut pod vostvom vladike Visariona Borilovia. Istoriar Risto Dragievi
konstatovao je da je, krajem 17. stoljea, svuda oko Crne Gore vreno masovno
prelaenje u islam, to je bilo uslovljeno tekim pritiskom turskih vlasti.


3

1
2

Misao, knj. II, 163.

Op. cit., knj. II, 176.
D. Radojevi, predgovor GV, Zagreb 1981, 9.

124

Osvrt na Njegoevo djelo u kontekstu vladavine Osmanlija

Porta nije naputala stav da je Crna Gora njena pokrajina, pa su otuda
slijedile kaznene ekspedicije i trajni pritisci da bi bila ubijena volja za otporom.
S druge strane, borba protivu tzv. poturica nije bio akt koji se dogodio jednog
dana. Njego je morao, da bi doveo do dramskog naboja i konflikta dvije etike,
dva pogleda na svijet nosioce borbe za nacionalnu slobodu i predstavnike
brutalne agresije, sliti sudare u jednu taku, i u odreeno vrijeme.4 U djelu
Gorski vijenac pjesnik je elio dati primjer drugim balkanskim narodima, da
se ugledaju na crnogorsku borbenu etiku, da moraju odlino odbaiti kompromise i prekinuti sa svikavanjem na potinjenost.

U Njegoevo vrijeme, kad je Otomanska Imperija jo drala veliki dio
Balkana, evropske kolonijalne sile bile su na vrhuncu ostvarivanja svojih
osvajakih apetita i nijesu mogle imati razumijevanja za pozive u pomo u
borbi za osloboenje. Neke od njih bile su protivu toga da Turska i dalje dri
teritorije koje je zauzela u periodu feudalne invazije, ali samo u toliko koliko
su same htjele da zamijene tursku vlast. S druge strane, koliko je crnogorski
borbeni glas bio usamljen, svjedoi Njego u pismu ruskom ministru spoljnih
poslova Neseljrodeu (1844) da su Albanci i Bonjaci, kao Portini privrenici,
od davnina zakleti crnogorski neprijatelji, i kad im poe za rukom da nam to
urade, oni tada nad nama izlivaju svu gnusobu svoje neovjenosti.5

Poznata je Njegoeva osuda toga evropskog hladnog pogleda na zbivanja u Turskoj. Samo su istaknuti pojedinci dizali glas, kao to je uinio
kotski pjesnik Lord Bajron koji je iskazivao simpatije prema helenskome
ustanku, osuujui osvajake ratove. Ti pogledi odveli su Bajrona u Grku
da bi pomogao ustanicima; taj gest je u skladu s njegovim shvatanjem ulo
ge literature kao kritike nehumanih odnosa. Bajron je u Grkoj ubrzo i imro
(1824). I na pjesnik Njego bio je, kako je sam zapisao, protivnik tiranije
i ljubitelj blagorazumne slobode, bio je pjesnik oslobodilakih i humanih
ideja, kao i lord Bajron; jednako su osuivali nasilje nad malim narodima.

Njegoeva poezija sadri energiju koja pokree na otpor onima koji
ukidaju slobodu. U drami epan Mali jedan od glavnih likova, iguman Teodosije Mrkojevi, objanjava ruskom izaslaniku knezu Dolgorukovu, da su Turci posrnuli pred jakim evropskim dravama, ali za Crnogorce oni su i dalje
krupan protivnik: Mi smo aka malena naroda, / bogu hvala opita slobodom.

Odnos Porte prema katolikoj crkvi, sudioniku otpora daljem irenju
Otomanske Imperije na evropskome tlu, ispoljio se i na Dukljansko-barsku
nadbiskupiju. Porta je produila procese potiskivanja katolike konfesije,
koji su bili zapoeti i trajali u vrijeme 170-godinjeg rakog poedovanja
4
5

D. Radojevi, op. cit., 9.

Pismo, III, 123.

125

Danilo RADOJEVI

dukljanske (zetske) drave. Osnivanjem Peke patrijarije (1557), Porta je

forsirala pravoslavnu konfesiju, pa je jurisdikciju te patrijarije proirila na
evropske teritorije koje je osvojila turska vojska. Turske dravne institucije
ometale su rad katolikome svetenstvu pa je Dukljansko-barska nadbiskupija, najstarija vjerska institucija na ovome prostoru, gubila vjernike, koji su
prelazili u pravoslavlje ili islam, a znaajan dio njih iselio se u podruja
Mletake Republike. Grad Bar, edite Dukljansko-barske nadbiskupije, prestao je biti centar, nadbiskupi su rezidirali na mletakoj teritoriji, u Budvi i
Perastu. O poloaju katolike crkve u Crnoj Gori, u tome vremenu, ostavio je
dokumentovani izvjetaj nadbiskup Marin Bici, koji je podnio papi Pavlu V,
1610. godine.6

Tenje Njegoeve za osloboenjem djelova crnogorske teritorije
praene su od ruske diplomatije pa su stizale opomene da obuzda Crnogorce
od upada na teritorije koje su drali Turci. Ruski konzul Gagi pisao mu je da
vie valja sloboda naroda crnogorskog nego jedan vezir skadarski i njegovo
prijateljstvo. Na taj nain je ruska diplomatija odvraala Njegoa da omogui
azil veziru koji se pobunio protivu Porte.

Stvarni poloaj crnogorskoga naroda Njego je saeo u pismu iz 1843:
Mi smo u rat sa svijem Turcima okolo nas, kako gotov svagda smo. Oni su
svagda sloni na nae zlo. Meutim, Njego se nije zaustavljao na osudi okupacije, ve je stalno bio obuzet milju o osamostaljivanju slavenskih naroda
koji su bili u sastavu Austrije, pa je (rezignirano) zapisao da neko nadahnue
upravlja Slavjanima, te se samovoljno u tue verige veu. On je u svojim
pjesnikim djelima i prepisci jasno iskazivao osudu svih osvajaa koji su se
javljali kroz vremena. U spjevu Lua mikrokozma to je iskazao kad je u voe
legiona zlih duhova protivu Tvorevoga poretka, pored Satane, unio imena
tri velika osvajaa: Napoleona, Cezara i Aleksandra (Makedonskog), ija je
imena dao itajui ih obratno (Neolopan, Razec, Askela).

Njego je bio prinuen da dokazuje diplomatiji velikih sila da borba
crnogorskoga naroda ima odbrambeni i oslobodilaki karakter, a da Turci
pred evropskom diplomatijom nose lanu masku civilizacije i poretka, pa
Crnogorce oglaavaju hajducima. Zato on koristi crkvenoslavensku rije gnusan da bi iskazao prirodu okupatora. Ta i sline Njegoeve nominacije Turaka
imale su funkciju podizanja kolektivnog otpora osvajau koji se uporno drao
logike iz feudalnoga doba. U tim segmentima pjesnikih djela Njego je (svje
sno) odustajao od metaforikih i dubljih iskaza, prelazio je na unu retoriku,
to je bilo primjereno onovremenom stanju duha, stalno usmjerenog na istoga
neprijatelja, s kojim su se sudarale mnoge crnogorske generacije.
6

M. Bici, Iskuenja na putu po Crnogorskom Primorju, Albaniji i Srbiji, Budva 1985.

126

Osvrt na Njegoevo djelo u kontekstu vladavine Osmanlija

U nae vrijeme, u kataklizmikim momentima raspada Jugoslavije, od
1988, korieni su istrgnuti segmenti iz Njegoeva djela, u njima je nalaeno
uporite za propagandu velikodravne ideje i genocidnih pretenzija, za manipulaciju slabo obavijetenim populusom, okovanim tradicionalnom epskom
svijeu. Tako su, na primjer, zloupotrijebljeni Njegoevi stihovi: to e avo
u krenu zemlju; Die narod, krsti zemlju; Udri za krst za obraz junaki.
Ili stihovi: Velikai proklete im due, / na komate razdrobie carstvo (...). /
Raspre eme posijae gorko. Meutim, Njego je u Gorskom vijencu kroz taj
poetski iskaz htio dati sliku iz feudalnoga doba. Za posebnu socio-psiholoku
analizu je nivo ispoljene moralne ravnodunost pri korienju Njegoevih stihova za savremeno podizanje populizma i agresivno ostvarivanje politikih
ciljeva. Nasilno dekontekstuiranje pjesnikove misli naroito je vidljivo kad ih
pojedini vjerski ideolozi upotrijebe da potkrijepe svoje aspiracije, prenosei
u nae vrijeme Njegoeve iskaze protivu onovremenih pripadnika islama.
A ti iskazi imali su kohezionu ulogu u crnogorskome narodu jer su tadanji
pripadnici islama djelovali po diktatu iz (okupatorskoga) dravnog centra
Porte. Zato se Njegoeva osuda islamizacije nikako ne moe primijeniti na
savremene odnose u kojima se afirmie meuvjerska tolerancija. Koristei kao
trajno aktuelnu (osnovnu) temu Gorskog vijenca istragu poturica agitatori
velikoravlja, poklonici krilatice osveta Kosova, nijesu prihvatali injenicu
da je, za stoljee i po od Njegoeve smrti, dolo do radikalnih drutvenih pro
mjena, kao i do promjena semantike pojedinih simbola. Zloupotrijebljeni su u
nae vrijeme i Njegoevi stihovi, Zlo initi ko se od zla brani, / tu zloinstva
nije nikakvoga, koje u njegovoj drami epan Mali izgovara jedan Turin, da
bi se opravdale genocidne akcije protivu Muslimana.

Na alost, injenica o savremenome nasilju nad Njegoevim poetskim
nasljeem nije prihvaena, niti valjano ocijenjena, pa se jedan uticajni bosanski politiar usudio da 1990. godine izjavi da je Gorski vijenac pria o istrebljenju poturica, a da su docniji zloini nad Muslimanima nastavak toga
to je Njego uzeo za predmet svoga djela.

127

Danilo RADOJEVI

Danilo RADOJEVI
A REVIEW OF NJEGOS WORKS IN THE CONTEXT
OF OTTOMAN RULE

As a statesman, politician and diplomat, Njego expressed his views
about the position of the Balkan peoples under Turkish rule. In addition to the
diplomatic and other correspondence, he transposed such views into his works
of poetry. Njegos attitudes towards the Turkish rule are often not objectively
analyzed in the voluminous literature on the great Montenegrin author; they
were generalized and taken as his (exclusive) relationship towards the Islamic
religion. Njegos condemnation of the methods of Ottoman rule, reflected in
the fact that it used religion as an encouragement and support for the invasion,
was often given the meaning of antagonism towards the Islamic religion. It is
necessary to emphasize this distinction, which is present in Njegos poetic
works, through which he shaped the contemporary Balkan problems. It is particularly important to emphasize the difference in Njegos attitudes towards
the issue.

Key words: Njego, Islam, resistance to occupation, abuse of
Njegos works

128

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.163.4(091)Petrovi Njego Petar II

Pregledni rad
Krsto PIURICA (Podgorica)
ROVCA I MORAA U NJEGOEVU DJELU1*
U ovome radu dat je osvrt na prisustvo Rovaca i Morae u
Njegoevu djelu. Njego o Rovanima i Moraanima nije mnogo pisao, niti pjevao tek toliko da se ta dva pogranina plemena ne zaborave. O Rovanima se, u datoj situaciji, izrazio kao i o
drugima, a o Moraanima je slika unekoliko drugaija. Junatvo
Uskoka Njego je cijenio, to se vidi iz pisama M. Medakovia,
vladiina sekretara. Vladika ljubljae, kae Medakovi, svakoga junaka, a osobito Uskoke, koji su krilo na krajini. Njima su,
kao pograninome prostoru Gornje Morae, Rovani i Moraani
pruili pomo pri obraunu sa Smail-agom engiem. Njego
je i to znao, to se nije otkliknuo drugi su razlozi.
Kljune rijei: Petar II Petrovi Njego, Rovca, Moraa

Prostor Rovaca i Morae jedva je naao malo mjesta u Njegoevim
pjesmama i pismima, ali to to je, predstavlja dio rovake prolosti i etike toga
prostora. Ne smeta da se nae na jednome mjestu prouavalaca Njegoeva
djela emu i, ovom prilikom, dajemo svoj doprinos.

U epskoj pjesmi Kula uriia objavljenoj s pjesmom Kula Aleksia
1847 u Beu 1850. god., Njego opjevava jedan istorijski dogaaj koji se desio u Crmnici, pa komentator Njegoevih pjesama, Radovan Lali, o dogaaju
i izdavanju pjesme kae sljedee: Na kraju pjesme Kula uriia Njego je
dao sljedeu napomenu:

U ovome je boju okolo sto i dvadeset bilo mrtvijeh i ranjenijeh s obije
strane, ali ih nije od turske strane vie palo no od crnogorske, jerbo su mnogi
Crnogorci poginuli juriei na Kule, nego Crnogorci podosta debane turske u
Kulama uzmu.

Ove je godine Porta otomanska koje u odijelu, koje u novcu, koje u itu
i u raznim stvarima, vie od sto tisuah talijerah potroila da smuti i pokolje
* Sluimo se edicijom: Petar Petrovi Njego Cjelokupna djela, Prosveta, Beograd
19511955. U daljem tekstu knj. i str. I Mihailo Lali Sabrana djela, Nolit, Beograd i
Pobjeda, Titograd, 1985.

129

Krsto PIURICA

Crnogorce, a to je jedino iz neovjene zlobe radila i uz moj prkos, samo da

obori ono praviteljstvo koje sam ja s mnogo mojega truda i krvave muke u
Crnoj Gori postavio. Ali joj bi za fajdu muka, samo to toliko novca prosu
i osramoti sebe pred svijetom pokazavi mu svoju opaku i varljivu ud
(knj. 2, 513).

Navodei (u pjesmi) ko ga je sve izdao, Njego spominje i Rovca i
Rovane, pa kae:
Izdae Rovca do Morae,
izdae Rovca svakolika
do Purena Tapukovia kneza
i serdara sa bratom Radovanom,
do jadnoga Nedi Radivoja,
do serdara Vlahovi Pavia
i mometa Petra Luinoga.
(2, 189)

Iza 337 st. (Izdadoe Rovca do Morae) nalazi se sljedei prireivaev
komentar: Izdadoe itava Rovca sve do Morae. Rovca pleme u crnogorskim brdima izmeu Morae, Bratonoia, Pipera, Bjelopavlia i Nikia. Zatvoreni u svojim nepristupanim brdima, Rovani su do poetka XIX vije
ka ivjeli samostalnim plemenskim ivotom, ali su stalno odravali veze sa
Cetinjem. Oni s ponosom istiu da turska noga nikad nije kroila na njihovo
zemljite. Ali je Osman-paa etrdesetih godina prolog vijeka ipak uspio da
primami neke od njih na svoju stranu, zbog ega Njego nalazi rijei osude i
za njih kao i za druga crnogorska i brdska plemena. Moraa oblast u Crnoj
Gori, u gornjem toku rijeke Morae. Dijeli se na Gornju i Donju Morau
(dvije Morae). Prisajedinjena je definitivno Crnoj Gori za vrijeme vladike
Petra I, 1820. godine.

Stihove 338343 (koje smo ve naveli) prireiva Lali komentarie ovako: Knez Puren Tapukovi ugledni narodni starjeina u Donjim Rovcima;
po irem bratstvu je Bulatovi. Serdar koji se pominje u st. 339. vjerovatno
je Mijat Bulatovi, koji je kao i Pavi Vlahovi bio u doba vladike Rada serdar
u Rovcima. Radovan Bulatovi bio mu je sinovac, a ne brat. Radivoje Nedi
(po irem bratstvu Bulatovi) prvi rovaki plemenski kapetan koga je posta
vio Njego (upor. objanjenje uz stih 96. ove pjesme). Pavi Vlahovi serdar
rovaki; za serdara ga je postavio Njego (upor. objanjenje uz stih 40. u pjesmi
Crminiani, str. 426). Petar Luin po bratstvu je Seli. U vrijeme o kome se
govori u pjesmi bio je vrlo mlad. Kasnije je postavljen za plemenskog kapetana
(poslije Radivoja Nedia). Poginuo je kod Ostroga 1877. godine. (knj. 2, 550)
130

Rovca i Moraa u Njegoevu djelu

Refleks te tzv. njegoevsko-rovake epizode nalazimo u Lalievu
romanu Gledajui dolje na drumove, str. 60. Pria naime Pejo Grujovi,
Laliev alter ego, kako etnici vode zatvorenike kolainskoga etnikog zatvora i kako ih sa strane posmatra etnika olo. Pejo pria: Gledaju nas varoani,
Kolainci, sa saaljenjem, pa se prisjete da i sami zasluuju saaljenje, postide
se i poure da se sklone prije no ih udo snae. Gledaju nas naoruanici sa
prezirom. Prepoznali su uitelja Vujisia i neto mu zajedljivo dobacuju. On
ne preuta susjedsku zlobu, no odgovori:
Nekate, Rovani, pamti se i vae...
ta se pamti?
Sve se pamti, pa i kad se ne kazuje.

Ali oni ga saprijee neka kae, ako nije kukavica, ta to ima da im
prebaci nekadanje ili sadanje. On izabra to manje boli:

U vrijeme vladike Rada, prije skoro sto godina, otili su neki Rovani
u Skadar, veziru se prijavili, poklonili, poljubili ruku i skut, dao im vezir na
poklon interce od ohe, kabanice neke tople, plave i zelene, srmom navezene.
Ogrnuli Rovani interce, pa se zore i kreniu, a naiao vladiin perjanik Radi
voje Nedin Bulatovi u kabanici od kostrijeti. Uzeli ga Rovani na sprdnju, kao
sad vi mene. Gledajte, ljudi, lijepa interca na ovome vladiinom perjaniku!...
ta si time htio da kae?
Ja samo to, kae Vujisi.
Zar ne smije da kae vie no samo to?
Dosta je toliko. Od tih interica vie nema ni krpice, ali se pria
eto pamti kao da je sasvim nova. Zapisana je i pamtie se jo neko
vrijeme.

Ali, vratimo se Njegou. U epskoj pjesmi ardak Aleksia obja
vljenoj kako smo naveli, a u podnaslovu je napomena (Njegoeva) Oko
Mitrovadne 1847 nalazi se slika boja Uskoka, (pograninog prostora s Gor
njom Moraom), i Turaka. U pjesmi se nekoliko puta pominje Moraa (To u
erat u Morau tvrdu, erajte ga u Morai tvrdoj, sve utee u Morau tvrdu), pri emu pada u oi da je Moraa tvrda bilo da to saoptavaju Turci ili
Crnogorci. Prevedeno na obian govor, pridjev tvrd pozitivnog je znaenja,
i to kod Crnogoraca da je Moraa pouzdan partner i junaan, a kod Turaka
neosvojiv (prostor), prostor koji zadaje muke i nevolje. Jedan od serdara,
uesnik boja, je slikan kako klikuje za pomo, to pjesnik saoptava kako
slijedi:
131

Krsto PIURICA

U Turke je serdar udario,

a klikuje birane junake
od Uskokah i dvije Morae.

Moraani su se pokazali kao vjeran, tvrd, oslonac Uskocima u ljutoj
borbi oko ardaka Aleksia i pjesnik im nije ostao duan u pohvali, to pokazuju stihovi:
No moraki etrdeset uskokah
od Turaka jade poradie:
dvanaest im je glavah posjekoe,
a suvie mrtvi i ranjeni,
koje Turci sobom odvukoe;
pedeset ih iva pohvatae,
koji im se krstom prekrstie,
te svijema oruje uzee,
bez oruja doma otpravie,
neka pamte e su dohodili (st. 347356).

U kontrastnoj slici Njego je naznaio jedan enski lik, rijedak u njego
voj poeziji, lik koji je uestvovao u ljutome boju. Prije trenutka koji emo
navesti, Njego je za fazu boja rekao:
Sve utee u Morau tvrdu,
samo osta esnaest puakah,
meu njima Rua Lakovia,
u ardaku na Kara-Malinsko (st. 151154).

Sada, kraj pjesme posveen je Rui i njenoj hrabrosti:

Nije udo, dragi pobratime,
jer Uskoci posjekoe Turke,
jer Uskoci uzee oruje;
tako su se vazda nauili.
No je udo od te enske glave
to uini Rua Lakovia:
u poeru pola za Turcima,
te s dvojice skinula oruje.
To je tee svoj turskoj krajini
no njihove posjeene glave! (st. 357366).

132

Rovca i Moraa u Njegoevu djelu

O Ljubici Radunovoj iz Gorskoga vijenca i Rui iz ove pjesme, svojevremeno smo posebno pisali i ove emo pisanje o njima skratiti. Lik Ruin
je nerazvijen, krajnje epizodian. On pokazuje koliko je ena prisustvovala
u Njegoevim inspiracijama i poslije Gorskoga vijenca. Osnovno obiljeje
toga lika je hrabrost, a odnos pjesnikov prema njemu izraen je u rijei udo,
kojom se izraava divljenje i potovanje prema onome to je junak uradio.

Lik je graen desetercem epskih narodnih pjesama. Uvodei ga u akciju
kao epizodinu pojavu, Njego je izbjegao da ga pretvori u heroja koji sijee
po razboju Turke. Makar je bacio u ivu vatru, Njego je izbjegao stvaranje
od Rue heroine romantiarskoga oreola i nije je slikao u okraju, onom koji
ostavlja kravave tragove. Nijednu tursku glavu, po obiaju crnogorskoga ratovanja, nije odekla, nijednim deferdarom nije opalila, a ipak je pokazala
junatvo: dva neprijateljska vojnika je razoruala. Tako ni Rua kao ni ostale
Njegoeve ene ne masti turskom krvlju svoje ruke, rat od nje ini surovu prirodu, plemenita je u rodoljublju i upotpunjuje kolekciju Njegoevih enskih
likova.

U Njegoevu Ogledalu srpskom (1846), pod br. XXX, nalazi se
narodna pjesma Klorinda srpska, ali je oigledno taj naslov dao Njego,
nikako narod. U pjesmi je opjevan udar Turaka, Nikiana i Kolainaca,
na ratniko uskoko gnijezdo u Gornjoj Morai, 30. jula 1795. God. Pjesma
nas privlai sadrajem s obzirom na temu, ali ne i na Njegoev udio u njenome uoblienju. Mi i ne mislimo da je Plana Tomaeva, junakinja pjesme,
Njegoev intelektualni proizvod, pa je zato nijesmo svojevremeno ni unijeli
meu Njegoeve linosti, a to je ove spominjemo to je samo radi teme. U
komentarima Njegoevih djela, pojedinih i cjelokupnih, nema objanjenja ko
je Klorinda, ijim je imenom Njego nazvao junakinju iz Morae.

U pjesmi sa planine Javorja vila klie gornjomorakog serdara Maliu
i obavjetava da turska vojska napada sa tri strane njegov zaviaj. On joj
mirno odgovara:
Ja s ne bojim vojske od Turakah
dok ja imam stotinu hajdukah,
sve Uskoka, silnije junakah,
a jot imam dobru uzdanicu,
uzdanicu pet stotin Rovanah
i pred njima Reda i Tapuko;
i dok mi je sva Moraa Donja,
i pred njima Rako i Radule i tu imam dobru uzdanicu;
i dok mi je sva Moraa Gornja,
133

Krsto PIURICA

i pred njima Mijat i Radoje.

Zapodjenut boj je krvav za obje strane
U to doba pristignue Turci,
pobie se Turci i Uskoci.
od sve Bosne i Hercegovine,
u Ljevita selo uljegoe,
i Ljevita selo opalie;
poerae niz Morau Gornju.

U pjesmi je posebno zanimljiva pozicija i sudbina Plane Tomaeve,
junakinje pjesme. Naime, Paripovi Zuko, jedan od uesnika boja,
na Ratnju vodu udario,
i dobra je roba ugrabio,
vjernu ljubu Dragovi Tomaa,
oteo joj iz naruja sina,
bacio ga u vodu Morau,
Moraa ga voda odnijela.
Ciknu, pisnu Tomaeva Plana:
A e si mi, Dragovi Tomau,
e je tvoja svijetla latinka
to te dii po Morai Gornjoj
i znadu te kieni junaci!
Mene mladu zarobie Turci,
uhvati me Paripovi Zuko,
ote mene sina iz naruja
i baci ga u vodu Morau,
Moraa ga voda odnijela,
jadnu mladu ucvijeli majku! (st. 6379).

Ostavi bez eteta Plana ipak nije pala u beznae i oaj, ostala je u
stroju kao vojnik. Kao krilatu je vidimo u borbi i u povoljnom trenutku se
neprijatelju osvetila:
Zuko pade, a Plana pripade,
te mu skide svijetlo oruje.
A drugi se Turin zagonio,
doeka ga Tomaeva Plana
malom pukom Paripovi Zuka,
te Turina dobro pogodila:
134

Rovca i Moraa u Njegoevu djelu

posred puca e mu srce kuca;

pade Turin u zelenu travu.
Tad ostali navalie Turci,
a pobjee Tomaeva Plana
i u Ratnju vodu zagazila,
prela vodu zdravo i veselo
i unese svijetlo oruje (st. 90102).

U pjesmi promiu uesnici boja sa turske strane: Paripovi Zuko,
Hadajli Mujo, Juso i Avdija, zanimljivo i kalauz turski Hrnkavi Paun, a sa
crnogorske, uz napomenute u navodima i: dva Mandia i dva Vujaia, Jokanovi
Marko, Hrnkovi Radoje, Toma Dragovi, Bui Luka, Pejovi Drago.

Atmosferu natkriljuju serdar Malia i nikiki Osman-kapetan. Prvi
poziva drugoga da se sastanemo, da mi nae roblje mijenjamo. Poenta
pjesme je u turskoj zakletvi:
Jo se kleli Turci na pogau
da ne vojte nigda na Morau!

Ne moemo u ovome trenutku odgonetnuti kako je Njegou palo na
pamet da Moraansku Planu Tomaevu nazove srpskom Klorindom, odakle mu to ime, kad i kako se srio sa njime. Klorinda je izmiljena junaki
nja Osloboenog Jerusalima Torkvata Tasa (154495). Teko sada mogu
provjeriti preko Njegoeve biblioteke je li on to djelo imao u svojoj biblioteci
ili biblioteci strica mu Petra I i koje izdanje. Sigurno je da je Klorinda juna
kinja Tasovog djela, ostalo je zasad (meni) u domenu nagaanja.

Nijesu Turci odrali rije s kraja pjesme Klorinda srpska, pa su na
Gornju Morau navojtili dvadeset pet godina poslije boja oznaenoga u pret
hodnoj pjesmi. U Ogledalu srpskom pod red. br. 52 nalazi se pjesma Boj na
Morai Gornjoj i odrednica ispod naslova (1819. god). Pjesma je ispjevana
na kalupu naega epskog pjesnitva: Bosanski vezir dobija od cara ferman da
kupi vojsku i poe na Morau:
O veziru, moja vjerna slugo,
eto sam ti ferman opravio.
caru zevka nema ni uzura
dok Moraa sjedi u kaura;
vojsku kupi, hajde na Morau,
kupi vojske koliko ti drago,
a ne ali haznu ni zahiru (knj. 5, st. 410).
135

Krsto PIURICA

Kad je vezir knjigu prouio okupio je oko sebe doglavnike u pokuaju
da nae izvrioce naloga. Javio se carev delibaa koji sitne knjige raspisuje, traei vojsku: jednu alje Sjenici i Novom Pazaru, drugu Prijepolju i
Bijelom Polju, treu Faslidi i Foi, etvrtu Gacku i Trebinju, petu nikikome
Osman-kapetanu. Zakazuje i zborno mjesto. Forma i sadraj knjiga su skoro
identini:
ujte, Turci, njemu brao draga,
jeste l uli, jeste l razumjeli,
e od cara ferman dopanuo:
caru nema zevka ni uzura
dok Moraa sjedi u kaura robe bule, a sijeku Turke;
ve su caru dave dodijale (st. 8086).

Na ratnome putu okupljene vojske su Uskoci, koje je trebalo, prije Morae, razuriti. Vojsku koja je razurila Drobnjak opazila je moraka
predstraa s planine Javorja i javlja serdaru Mijatu i kapetanu Jaki da se
vojska priprema da napadne Morau. Serdar i kapetan se dogovore da trae
pomo od Cetinja koju vladika i prua. Sad vladika alje knjige arovite svojim glavarima da kupe vojsku te da se Moraanima prui pomo. Tako je
jednu knjigu poslao u Martinie a na ruke popu i Vuksanu, drugu je poslao
Marku Bokoviu, s Orje Luke, pa je treu knjigu otpravio u Ostrogu igu
mnu oriji, a etvrtu knjigu otpravio na Poviju Mrkoju serdaru, koga
naziva krilom od krajine. U pjesmi figuriraju i Mijat i Mina Radovi. Turska
vojska ve je stigla u Morau:
Al planinu Turci pritisnuli,
sve barjaci ka mrki oblaci,
bojna koplja kako gora arna. (st. 263265).

Lukavstvom vojvode Mine, turska vojska je dovedena u klopku, ali je
borba ljuta.
Dok od Kape pukoe gromovi,
a u tursku vojsku udarie;
to ne bjehu nebesni gromovi,
no to bjee od Ostroga bane,
pored njega Mrkoje serdare,
na tursku mi udarie vojsku (st. 311316).
136

Rovca i Moraa u Njegoevu djelu

Srea se Moraanima nasmijala:

Turci bjeat plea obrnue,
a Srbi ih muki poerae:
sa dno ravna Polja Dragovia
do bijele kule Dragovia
pet stotinah glavah otkinue.
pet stotinah hatah ugrabie;
od bijele kule Dragovia
do velike Stupe Popadia
pet stotinah glavah otkidoe
pet stotinah hatah ugrabie (st. 318327).

Ali pogibija serdara Mrkoja na crnogorskoj strani pomutila je slavlje
Moraana, to se vidi iz pjesme:
No e srea, tu je i nesrea:
pue bumba, a pue lubarda,
ubi bumba Mrkoja serdara,
a lubarda uu barjaktara (st. 339342).

Budui da je pjesma posvema na kalupu epskoga pjesnitva to se u njoj,
njenoj strukturi, oea nain komponovanja slian deseterakome pjevanju, pa
je u njoj vidno epsko ponavljanje, razvuenost i stilsko obiljeje narodnih pjesama. Pjesnik je pet puta ponovio: caru nema zevka ni uzura dok Moraa sjedi
u kaura, ponavlja se sadraj delibainih zahtjeva adresatima, slini su zahtjevi
vladiinih pisama itd. Pjesma je najrazvuenija u dijelu odailjanja knjiga bilo
sa delibaine, bilo sa vladiine strane. Likovi Mijata serdara, kapetana Jake,
popa i Vuksana, Marka Bokovia, Mrkoja serdara, Mine Radovia, Krukovca
Nikole, ue barjaktara nijesu razvijeni, dakle nijesu individualizirani. Markantan je jedino ostroki iguman orije, koga pjesnik naziva banom:
Pred vojskom je od Ostroga bane
na njegova iroka dorina a kakav je od Ostroga bane:
na rame mu vezena iana,
a o bedri duga gadarija,
a na rame dida oblivena,
a od po nje vukom opivena,
navrh dide od meeda glava,
zinula je kako da je iva! (st. 239247).
137

Krsto PIURICA

Pjesnik nije imenovao delibau, niti ga je individualizirao. Prikazan
je kao vjeran sluga svoga gospodara, koji nareenje prihvata bez pogovora.
Nema likova s turske strane. Pjesma ima dokumentarnu vrijednost o jednoj
od mnogih bitaka Moraana i Rovana s okupatorskom stranom. Standardnog
stila i jezika ona je osrednje umjetnike vrijednosti, ali je skrenula Njegoevu
panju da je unese u svoju zbirku narodnih pjesama (knj. 5).

I meu Njegoevim pismima (knj. 7, str. 156 i 394) nalazimo dva
Njegoeva pisma, upueno jedno Moraanima, a drugo Moraanima i
Rovanima. I ta pisma imaju dokumentacionu vrijednost, u smislu njegovih
odravanja veza s brdskim plemenima. Prvo od tih pisama (Moraanima) datovano je sa Ostrog, 23. avgusta 1832. god, a glasi:
esni oe igumane Dimitrije,
Vojvodo Mino i svi ostali,
Ljubezno Vas pozdravljam!

Primio sam Vae pismo i razumio sve to mi piete radi Kolainacah to
su uinili i kako su nizam poerali, pak i to vidim kako Kolainci rade da nas
metnu u zlo i da nas umijeaju u njihova prestuplenija. Ja vam kaem da mir
koji ste s njima uinili drite, jer znam na kakvoj ste tu muci, no roblje njihovo
ne primajte ni po jedan nain, niti puajte da ovamo iu njihovi taoci, niti se
i u najmanju njihovu rabotu nemojte putati, nego na koji su nain poeli rat
na ta neka ga i svruju i neka ine to god znaju, i kaite im uprav da mi za nji
nita neemo znati ni za zlo ni za dobro. Gledajte vi pak dobro drite poredak
meu Moraanima i koji ne ide pravijem putem iljite ga ovamo.

Meutijem ostajem

Va dobroelatelj
arhim. ernogorski
Petrovi

Drugo pismo je Moraanima i Rovanima, 26. avgusta 1837. god.

(...) Sve treba da uinimo to moemo prema svojim snagama da
sprijeimo Turcima da gaze nau premuenu brau, koja jo stenju pod jarmom krvoednih tirjana. Nai deferdari moraju da se uju egod se prue
ruke za slobodu, a takvih ruka danas vidimo svuda po krajevima e ive naa
porobljena braa. Sloboda je ona svjetlost kojoj svako tei im se upozna i
shvati koliko vrijedi.

Ostavljamo pisma bez komentara, uz napomenu da se vidi da ih je pisao
gospodar koji misli o sudbini svojih sunarodnika. U posljednjem je, vidi se,
apostrofirana sloboda.
138

Rovca i Moraa u Njegoevu djelu

Kako se vidi Njego o Rovanima i Moraanima nije mnogo pisao,
niti pjevao tek toliko da se ta dva pogranina plemena ne zaborave. O
Rovanima se, u datoj situaciji, izrazio kao i o drugima, a o Moraanima
je slika unekoliko drugaija. Junatvo Uskoka Njego je cijenio, to se vidi
iz pisama M. Medakovia, vladiina sekretara. Vladika ljubljae, kae
Medakovi, svakoga junaka, a osobito Uskoke, koji su krilo na krajini. Njima
su, kao pograninom prostoru Gornje Morae, Rovani i Moraani pruili
pomo pri obraunu sa Smail-agom engiem. Njego je i to znao, to se nije
otkliknuo drugi su razlozi.
Krsto PIURICA
ROVCA AND MORAA IN NJEGOS WORKS

The paper provides an overview of the presence of Rovca and Moraa
in Njegos works. Njego did not write much about people from Rovca and
Moraa just enough to prevent these two border tribes from being forgotten.
And while the image of people from Rovca is quite similar to that of other
tribes, the situation with Moraa is somewhat different. Njego thought highly
of Uskocis heroism, which can be seen from the letters by M. Medakovi, the
Bishops Secretary. As a border area of Upper Moraa, people from Rovca and
Moraa assisted them in their struggle with Smail-aga engi, and Njego had
known this.

Key words: Petar II Petrovi Njego, Rovca, Moraa

139

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.163.4-2.09 urkovi Lj.

Izvorni nauni rad
Jakov SABLJI (Osijek)
Filozofski fakultet Osijek
[email protected]

MITOLOKE PREOBRAZBE U DRAMI

TIRESIJINA LA LJUBOMIRA URKOVIA
U radu se analizira drama Tiresijina la suvremenoga
crnogorskog dramskog pisca Ljubomira urkovia. Drama je
specifina po tome to se u njoj inovativno razrauje povijest
porodice Labdakovia. urkoviu su kao izvori za vlastitu,
djelomice parodijsku dramu posluile Sofoklove tragedije u kojima su protagonisti Edip i Antigona. Zato se intertekstualnost
kao odrednica koja znaajno obiljeava dramu Tiresijina la
analizira na nekoliko razina toga dramskog teksta na razini
fabule, likova, teme, motiva, anra, jezika i stila.
Kljune rijei: Ljubomir urkovi,suvremena drama, intertekstualnost, Sofoklo

Sofoklove tragedije Kralj Edip i Antigona u intertekstualnoj preradi
crnogorskoga dramskog pisca Ljubomira urkovia (Cetinje, 1952) spoje
ne su u originalno djelo podnaslovljeno porodina hronika u dva ina.
Sadrajne potke tih klasinih grkih tragedija u kojima se progovara o sudbini Labdakovia, dobile su novo ruho s novim znaenjima u Tiresijinoj lai
(2010) drami intrige s parodijskim sastavnicama.

Autor je odabrao i zanimljivu formu kojom se ne slijedi standardna
podjela na vie inova, slika i prizora. Uoljiva je podjela na dva ina tako da
se prvi in sastoji od dvadeset i jedne, a drugi od dvadeset i dvije slike. Takva
kompozicijska dvodjelnost opravdana je i tematski jer nakon dogaaja iz vremena uspona i pada mladoga kralja Edipa slijedi iznoenje zbivanja, s vremenskom distancom od sedamnaest godina nakon Edipove vladavine, iz doba
kad ga na tronu zamjenjuje Kreont, potom sinovi Eteoklo i Polinik, pa opet
Kreont. Odmak je od klasinoga uzorka postignut naglaenou fabularnoga
tijeka ispunjenoga obratima te intrigantskim uslonjavanjem radnje. Pojedine
141

Jakov SABLJI

slike, ija duina takoer varira, dinamino smjenjuju jedna drugu, a toj dinamici doprinosi i prevladavanje dijaloga u odnosu na slabiju zastupljenost
monolokih mjesta. Osobitost je kraja svake slike to sve odreda zavravaju
rijeima poput mrak ili zatamnjenje, a taj postupak ima i simbolike konotacije. U sreditu su radnje nesretni dogaaji nastali zbog mraka neznanja
koje je proizveo Tiresija svojim laima. Zatamnjenja, koja autor komentira
i autoironino: Mrak, po ko zna koji put (urkovi, 2010: 72),1 poprimaju
karakteristike stilskoga postupka kojim se naglaava razornost metaforinoga
sljepila kao stanja nedostatka pravih informacija ili posjedovanja iskrivljenih
injenica pa odatle i pogreke u djelovanju likova, njihovo tapkanje u mraku.

Antijunak urkovieve drame svakako je prorok Tiresija. Izvorno je
Tiresija slijepi prorok i vra koji osvjeuje Edipovu i Kreontovu krivnju, dok
je u Tiresijinoj lai njegova uloga suprotna jer iri sljepilo svojom kljunom
lai da je Edip Jokastin i Lajev sin, pri emu pokree lanac nesrea. Naime
pravoga je Edipa kao novoroene na Lajev nalog ubio kraljevski oficir
Frontis, a taj je kao jedini svjedok istine zbog navodne izdaje uklonjen po
Tiresijinoj uputi, pa je zla kob Edipove obitelji posljedica Tiresijinih spletki
i manipulacija. U Tiresijinoj lai iznesena je cijela kronika Edipove obitelji,
odnosno njezina reinterpretacija ispunjena fabularnim obratima, podmeta
njima, ucjenama i intrigama. Iako su zadrani temeljni likovi i njihov sukob,
poput onoga Kreonta i Antigone, mitske linosti i motivi oblikovani su u
skladu sa zakonitostima drame intrige. Kod urkovia se razotkriva sveopa
utemeljenost mita na lai. Zbog toga su u drami prevrednovane mnoge mitske
situacije te su prikazane kao plod dosjetke, ucjene, lai, krivoga tumaenja
ili podmetanja. Na primjer, Tiresija nalae Kreontu da klicama kuge zatruje
gradske bunare u Tebi kako bi se bolest prikazala kao Boja kazna. Takoer
pri povratku iz Delfa, Kreontovu imitaciju Pitijina kretanja Tiresija tumai
nalogom da se kazni ubojica negdanjega tebanskoga kralja Laja. Time je
otvoren prostor za Tiresijino poigravanje ostalim protagonistima usmjerava
njem njihovih slabosti i ambicija u svoju korist.

urkovi se posluio razradom izvorne situacije iz Sofoklova Kralja
Edipa u kojem naslovni junak Tiresijino proroko upuivanje na ocoubojstvo i
grijeh incesta najprije doivljava kao Tiresijinu i Kreontovu urotu. Time je autor dramsku radnju uvjerljivo razvio u tako naznaenom smjeru, pokuavajui
dati odgovor na pitanje to se moglo dogoditi iza kulisa da je Edipova optuba
zaista bila utemeljena. Ve je naznaeno da urkovievo djelo nije tragedija iako su u njemu svoje mjesto nala dva najpoznatija tragina lika kao
1

U daljnjem tekstu citati iz Tiresijine lai bit e obiljeeni samo brojevima stranica u
zagradama.

142

Mitoloke preobrazbe u drami Tiresijina la Ljubomira urkovia

to su Edip i Antigona. Naglasak nije toliko na nesretnoj sudbini i patnjama

tih protagonista koliko na objanjavanju i opisivanju mehanizama korupcije
i vlastodrake pohlepe, privatizaciji ciljeva zakonskih odredaba i manipulaciji dravnim tijelima. Tiresija pati takoer od metaforinoga sljepila jer
je motiviran eljom za osvetom zbog povrijeene sujete, budui da je njegovu samovanost Edipu poetku unizio svojim ignorantnim ponaanjem. U
elji da se osveti, ali i da sebe kao vrhovnoga sveenika uini apsolutnim
vladarom, odluuje se za prljavu igru u kojoj su njegovi pomagai istodobno
i njegove rtve koje postupno eliminira kako ne bi ostali svjedoci. Jedan je
od njegovih glavnih suradnika Kreont, prikazan kao jadnik koji nema svoju
osobnost, uplee se u Tiresijinu mreu lai u svojoj elji za moi. Iako negativac, Tiresija se otkriva kao izuzetno inteligentna i prepredena osoba koja
dobro poznaje psihologiju ljudi oko sebe i njihove slabosti jer je svjestan da
svaki ovjek ima svoju tamnu stranu pod ijim je utjecajem spreman uiniti
sve kako bi stekao eljeni ugled i status.

Iako je nezahvalno svoditi izlaganje na popisivanje slinosti i ra
zlika meu tekstovima, nuno je poznavanje suodnoenja bliskih tekstova
jer naroit tretman pojedinih odrednica izvornoga djela u novom (kon)teks
tu dobiva i drugaija znaenja te se time razotkrivaju autorske intencije.
Primjerice u urkovievu je dramskom djelu Jokasta dobila znatno vie
prostora. Uzrok je njezina sljepila izuzetna motiviranost seksom pa se u
vezi s njom uporno naglaava elja za seksualnim zadovoljstvima i tjelesnim kontaktom s njezinim tobonjim sinom i muem Edipom. Zbog toga i
dolazi do Jokastina kriva tumaenja Edipovih proroanskih snova u kojima
je Edip sanjao svoje i Tiresijine zloine. Iako je napomenuto da je Jokasta izrazito obrazovana ena te unato urkovievu nastojanju da oslika izvorno
antiko drutvo, Jokasta preuzima ulogu psihoanalitiarke ne libei se da u
svojem govoru objasni sr takozvanoga Edipova kompleksa: A prva slika
ene slika je majke, / i od nje prve lekcije o ivotu ui. / Ubistvo oca to
sanja svaki sin. / Jer da bi mukarac mogao postati / simboliki oca svojega ubiti mora (2425). Ironija je izgovorenoga komentara to itatelji/
gledatelji znaju da je urkovievu Edipu lano usaen Edipov kompleks te
je traginost njegove sudbine poraznija od sudbine njegova literarno starijega imenjaka budui da proivljava isto to i on, ali ne znajui da Jokasta i
Laj nisu njegovi roditelji. Iako se uporaba psihoanalitikoga jezika u drami
moe smatrati anakronizmom, njegova je upotreba opravdana ako se u obzir
uzmu i neki drugi primjeri. Tako se Edipovom izjavom Edip je drava! A
Edip to sam ja! (19) nesumnjivo aludira na francuskog kralja Luja XIV
(Kralja Sunce) i njegovu vrlo poznatu originalnu izjavu Drava to sam
ja! Time se ostvaruje univerzalizacija i aktualizacija problema u drami, te
143

Jakov SABLJI

se kao mogue mjesto radnje posredno sugerira kako vrijeme francuskoga

monarha tako i itateljeva suvremenost.

Isto tako imajui na umu karakter i postupke francuskoga vladara, njegovo rasipnitvo i neobuzdano troenje dravnoga novca na vlastite uitke i
ugaanje perverznim hirovima, moe se istodobno takva psiholoka karakterizaciju preslikati i na Edipa. Zapravo, postavlja se pitanje to se dogodilo s
Edipom u urkovievu scenariju. Oba su Edipa opsjednuta onim to se izvorno naziva hybris, odnosno pretjeranim ponosom koji ak prelazi u aroganciju.
Meutim, obojica imaju razliite namjere i sustav vrijednosti. Sofoklov junak
opsjednut je eljom da pomogne svojim kugom pogoenim podanicima te
javnom istragom ubojice vlastita oca. urkoviev je Edip korumpiran, prema
podanicima nemaran egocentrik koji ne zna upravljati dravnom blagajnom.
Motivira ga iznimna elja da se odri na prijestolju, potom elja da stane na
kraj kaznama bogova, ime presuuje samome sebi samo iskopavanjem oiju,
a ne zabadanjem eninih igala za kosu kako je postupio prvobitni Edip. Oba
imenjaka smatraju da je njihov status iznad statusa obinih ljudi. No prvotni
junak to ini zato da naglasi svoje herojstvo dokazano u porazu Sfinge te u
beskompromisnosti da nae ubojicu i spasi grad. Njegov pak dramski dvojnik
uzdie se da bi ouvao svoje vladarske beneficije i skrio svoje kukavitvo i
tajnu posve sluajnoga otkrivanja Sfingine zagonetke.

U urkovievoj drami ne postoji pravi dramski sukob koji bi bio arite
iz kojeg bi proizlazila sva etika problematika i meusobno suprotstavljanje
likova. Dodue, u drami postoje antagonisti, odnosno suprotstavljeni likovi. Na primjer, Edipovi sinovi blizanci Eteoklo i Polinik koji Tiresijinom
namjetaljkom meusobno zarate te se pobiju zbog prijestola. Nadalje, Tiresija
je usmjeren protiv Edipa, ali on to ne primjeuje zbog Tiresijina licemjerstva
i brojnih lai. Zapravo, na etikoj razini nema mnogo suprotstavljenih strana
jer su Edip, Kreont, Tiresija, Eteoklo i Polinik samo na politiki i interesno suprotnim pozicijama, a moralni su kvalifikativi koji im se mogu pripisati viemanje jednaki. Na etikoj razini mogue je izdvojiti Antigonu kao pozitivku,
a Tiresiju kao negativca. No iako Antigona postupa kao u tekstu izvornika,
njezina je rtva u biti relativizirana jer je posljedica Tiresijina plana da se
Kreont postavi na prijestolje.

Sve navedene osobine urkovieve prerade klasinih tragedija rezultat su njegove originalne reinterpretacije u kojoj se pojedine teme semantiki
proiruju, likovima se pridaju drugaiji obrasci ponaanja, ali se posee i
za pojedinim u tradiciji ve poznatim simbolima i postupcima u izvornu ili
poneto izmijenjenu obliku. Tako je na mikrotematskoj razini provodni element posuen iz motivskoga rekvizitarija tragedije, svakako Frontisov ma
kojim protagonisti oduzimaju ivot sebi ili drugima. Inovativnost zdruena s
144

Mitoloke preobrazbe u drami Tiresijina la Ljubomira urkovia

elementima drevnih mitova i tragedija vidljiva je u nastojanju da sudbina jedne

porodice dobije zaokruen oblik te da se itatelji/gledatelji ujedno podsjete na
mitsku pretpriu od Kadma i osnivanja Tebe do unutardramske sadanjosti. To
je nastojanje svakako zamjetno uvoenjem lika nijemoga tjelohranitelja koji
preuzima funkciju kora. Nazvan Straarom, ini se tek sporednom personom,
ali on je onaj koji sve vidi i uje te dobiva ulogu svojevrsnog pripovjedaa,
komentatora i povjesniara grada Tebe. Njegova je funkcija komentiranje
radnje i postupaka likova te u skladu s tim poprima karakteristike autorskoga pripovjedaa koji zbog svojega podreenoga socijalnoga poloaja ne
ulazi u osobitu interakciju s likovima, nego kao nijemi promatra prosuuje
dogoeno: Jer, biva, kraljeve bogovi postavljaju ili narod bira po zaslugama.
Ali mene iskustvo ui da sticaj okolnosti bilo koga moe popeti na tron u smutnim vremenima (107).

U jezino-stilskom smislu cijela je drama odstupanje od konvencija. Ne moe se rei da urkovi ne pokuava doarati uzvienost govora
karakteristinu za tragedije, ali istodobno tekst se ita s lakoom jer se, paradoksalno, pribliava razgovornom izraajnom tonu. U urkovievoj interpretaciji uzvienoga izriaja grke tragedije ostvaren je kratki spoj sveanoga govora likova te razgovornih fraza, jezika psovki, ali i seksualnih aluzija. Tako
je Antigona bandoglava (108), Tiresija je matori spletkaro (107), Kreont je
bilmez (10) koji bojao se ovna, bojao se govna (102) itd. Izuzetno uspjelima
treba smatrati i jezine igre koje nisu banalne i prigodne, nego slue boljoj
(samo)karakterizaciji likova. Ismena na Antigonin komentar da je lajavica
odgovara da su obje Lajevice (74), Antigonin je usud da se usudi sahraniti brata kako valja (95), a na vie naina kroz usta lanova porodice Labdakovia
reartikulira se edipovska dilema srodstvenih pozicija koje prelaze jedna u
drugu zbog klizanja identifikacija. Na primjer kad Jokasta istie svoja prava:
Teba to sam ja! Edip je Teba! / Pa zar u njegovoj kui ne mogu boraviti? A on
je boravio u meni. U meni je zaet, / i zainjao je u meni. (70) ili kad Antigona
govori o svojoj zamrenoj situaciji: Jer mene rodi baka, u njoj me zae brat. /
Mom ocu moja je majka isto to i meni. / A mene srce vue Hemonu. / Koji je
sin brata moje majke. / Pa onda i meni brat (96).

Tiresijina la mogla bi se smatrati parodijom. Ako se pod parodijom
podrazumijeva knjievno djelo napisano s ciljem humoristinoga, satirinoga
ili ironinoga komentiranja nekoga drugoga djela, njegove teme, stila ili autora, onda je urkoviev tekst samo djelomice odrediv kao takav knjievni oblik. Autor vjeto balansira izmeu ozbiljnoga i smijenoga, pokuavajui prije
svega biti realan u svojoj namjeri, nikako destruktivan u krajnjem karikiranju
i grotesci. Najbolje bi bilo govoriti o isprepletanju kominih i traginih ele
menata. Njihovim nadopunjavanjem u drami se ostvaruje sloenost ivotne
145

Jakov SABLJI

egzistencije u kojoj krive ljudske vrijednosti, kao to su laganje, koristo

ljubivost, neumjerenost, (samo)ubojstvo, i njihovo slijeenje prikazano na
ironian nain, dovode do traginih posljedica.

Kako je ve oprimjereno, urkovi funkcionalno prenamjenjuje Sofoklova Kralja Edipa i Antigonu u nastojanju da prikae pogubnost svevrijedeega
materijalizma, povezujui mitsku priu utemeljenu na sluajnim, ali sudbinski predodreujuim proroanstvima s realistinom priom zasnovanom na
sitnim ljudskim interesima kao posve ne-sluajnim motivatorima radnje. Preciznim uvidima u ljudsku psihu, autor uspijeva, generalno gledano, razmotriti
problem istinskih/lanih ljudskih potreba i vrijednosti. U preosmiljavanju
antikih tema i motiva, ostvaruje se podugaak niz ostalih tematsko-motiv
skih sklopova poput: ljubavi majke prema sinu, homoseksualnosti (Frontis i
Laj), potom moralnosti filozofije da cilj opravdava sredstvo, pitanja grjenosti
ako je grijeh poinjen u neznanju i drugih.

Tiresijina la dramski je tekst nastao kao posljedica suvremene krize
povjerenja u drutvene institucije. On je i odraz ideolokih ratova i perfidnih oblika koje oni poprimaju. Odatle i zanimanje za obradu edipovskih/
antigonskih tema budui da one sadrajno obuhvaaju djelovanje vladara i
elite. U urkovievu su tekstu izloeni naini njihova uvjeravanja, opravdavanja i legitimizacije vlastitih (ne)djela. Zbog toga Tiresija u dramskoj fikciji
Ljubomira urkovia sjedinjuje vladarske i boanske zakone pa rije kralja i
vrhovnoga sveenika postaje Boja zapovijed. Upravo da bi se demonstrirali
takvi odnosi, a ne zbog intertekstualnoga parazitizma i ismijavanja klasinoga
djela, u dramu se uklapa iznovljena mitska pria pa se posljedino javlja
skepticizam u istinitost (hi)storije.

Tiresija, ali i Edip i Kreont prikazani su kao mitotvorci. Vrlo je znakovito to je Tiresija, vrhovni sveenik, najkorumpiraniji lik. Je li to moda
pokuaj izravne kritike vladara koji i danas pomiljaju da su Bogom dani,
moda sveenstva koje samo deklarativno zastupa duhovnost favorizirajui
drutvene povlastice, ili pak nain posredne kritike lika i djela crnogorskih
vladara koji su ujedno bili i crkveni poglavari?

Naposljetku s aspekta itatelja nije manje vano to recepciju djela
obiljeava napetost, neprestano iekivanje to e se dogoditi dalje, na koji e
se nain dekonstruiratiznanje o izvornom mitu jer se iznova otkriva da njegovo mjesto zauzima znanje po diktatu monika, tj. konstrukcija od iskrivljenih
injenica koja je proglaena novim mitom. Kraj urkovieva teksta u kojem
se decidirano apostrofira la kao uzronik sveopega sljepila djeluje prilino
okantno i ostavlja itatelja u nevjerici, ali se ujedno takvim krajem legitimira
uvjerljivost samoga teksta u poticanju te iste nevjerice. Naime itatelj je osta
vljen u nedoumici: zar je mogue da se sve to dogodilo zbog lai?!
146

Mitoloke preobrazbe u drami Tiresijina la Ljubomira urkovia

Literatura
URKOVI, Ljubomir, 2010: Tiresijina la: porodina hronika u dva
ina. Cetinje: Kraljevsko pozoriteZetski dom, Sarajevo: Internacionalni
pozorini festival MESS, Kotor: Festival Teuta Novi antiki teatar Kotor,
KOTOR ART.
ESHIL, SOFOKLO, EURIPID, 2005: Grke tragedije. Zagreb: Mozaik
knjiga.
Jakov SABLJI
MYTHOLOGICAL TRANSFORMATIONS
IN TIRESIAS LIE BY LJUBOMIR URKOVI

The paper presents an analysis of the drama Tiresias Lie by contemporary Montenegrin playwright Ljubomir urkovi. The drama is specific as it
elaborates, in an innovative manner, the history of Labdakovi family. As a
source for his own, partly parodic drama, urkovi used Sophocles tragedies
with Oedipus and Antigone as protagonists. This is why intertextuality, as a
significant determinant of Tiresias Lie, is analyzed at several levels of this
drama text at the levels of plot, characters, theme, motives, genre, language,
and style.

Key words: Ljubomir urkovi, modern drama, intertextuality, Sophocles

147

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.163.4-31.09 Ki D.
Pregledni rad
Ethem MANDI (Podgorica)
[email protected]
PRIPOVIJEDANJE I DOKUMENTARNOST U DJELU
GROBNICA ZA BORISA DAVIDOVIA
Autor u ovome tekstu objanjava pripovijedanje, dokumentarnost i postmodernistike postulate kroz djelo Grobnica
za Borisa Davidovia Danila Kia. Koristei se, prije svega,
Kiovim autopoetikim tekstovima i formalistikim pristupom djelu, autor tumai pripovjedaku situaciju, metatekstualne reference i dokumenta, strukturu djela, ideoloku taku
gledita, kao i glavne osobine poetike Danila Kia.
Kljune rijei: Danilo Ki, formalizam, pripovijedanje,
dokumentarnost, strukutura, roman, anr, pripovijetka, Jurij
Tinjanov

Baviti se problemom dokumentarnosti u djelu Danila Kia predstavlja
izuzetno teak poduhvat. Dokumentarnost i reference kao knjievni feno
meni imaju mnogo funkcija u tekstu, stoga je potrebno mnogo prostora da bi
se napravila sveobuhvatna analiza. Ove emo se uglavnom baviti njenom
knjievnom funkcijom, ulogom u sieu prie, kao i povezanou dokumenata
s pripovjedaem prie. Pouzdanost i nepouzdanost izvora, to jest njihova istinitost van teksta, njihov udio u tekstu, komplikovan je zadatak za obradu i
ove se nee tretirati.

Grobnica za Borisa Davidovia je izmeu ostaloga istorijski roman po
tome to autor za grau uzima istorijske dogaaje iz perioda ratova i revolucija u Evropi tridesetih, etrdesetih i pedestih godina XX vijeka, s jednim
izuzetkom u prii Psi i knjige, ija se radnja odvija 1330. godine. Meutim,
kao to e kasnije biti pokazano, ta knjiga ne pretenduje da predstavi istorijske
injenice, iako se njima uveliko slui. Ona tei redefinisanju istorije, isticanju
onoga to je zajedniko svakom velikom zloinu, stvaranju dajdesta istorije,
u kojoj injenice pomijeane s fikcijom tvore sanjalaku i dirljivu pomeanost
razliitih sfera; stvaranju jedne jedine istorije, uvijek iste, istorije zla. Kako
kae u samoj knjizi pripovjeda: Ovim tekstom, ma koliko fragmentarnim
149

Ethem MANDI

pokuau da oivim uspomenu na udesnu i protivurenu linost Novskog. S

obzirom na to da se na poetku te prie postavlja pitanje: Da li ga je istorija
zaista sauvala?, taj tekst postaje, ne samo oivljavanje kao vraanje, ve
stvaranje linosti Novskoga.

U prvoj prii No sa drkom ruinog drveta, kae se da pria koja
slijedi, koja e biti napisana, ima jedinu nesreu (neki to zovu sreom) to
je istinita: ona je zapisana rukom asnih ljudi i pouzdanih svedoka.1 Iz toga
slijedi da ta pria, kao i sve ostale u knjizi, pokuavaju uvjeriti itaoca da su
istinite i zasnovane na istinitim dogaajima. Da se fiktivni autor slui dokumentima (u kojoj mjeri i da li su pravi itaoci esto to ne mogu razluiti)
i, da li ti dokumenti postoje, ili se autor moda igra s naom matom, vidimo u primjeru: Posle jedne vidne praznine u izvorima kojima se sluimo
(i kojima neemo optereivati itaoca, kako bi mogao imati prijatno i lano
zadovoljstvo da je u pitanju pria koja se obino na sreu pisaca, izjednaava
sa moi fantazije)... Ne moemo pobjei od oeaja ironijske pozicije koju
pripovjeda zauzima u odnosu na nas itaoce.

Takvih primjera potvrivanja dosljednosti, istinitosti tih pria, kao i
mistifikovanja, e pripovjeda tvrdi da se tu ipak ita neto to je fikitivno,
zaista je mnogo, i oni su u direktnoj vezi s dokumentaristikim pristupom u
tome djelu za koji se autor opredijelio. Dokumentarnost kao graa pojavljuje
se kao elja pripovjedaa za pravljenjem istorije. Pripovjeda stvara dajdest
istorije tako to kritiki propituje i stavlja pod sumnju zvanina dokumenta. Dokumentaristiki pristup je, jednom reju, antiromaniki, antipoetski
princip, okvir i posuda, Nojeva barka, koja vodi tanu i jasnu evidenciju o
inventaru2

U prii Mehaniki lavovi, prisustvujemo razotkrivanju istorije i tome
kako nastaju istorijske injenice. Eduard Erio, voa francuskih radnika, dolazi
u poetu Kijevu i postaje od velike vanosti za sliku revolucije na zapadu da se
on ubijedi kako se u revolucionarnoj Rusiji i dalje potuje i praktikuje religija.
Za tu priliku, eljustnikov e, po nareenju nadreenih, napraviti itav cirkus,
u kome e crkvu Svete Sofije, koja je u meuvremenu pretvorena u pivaru,
privremeno vratiti u slubu religije i dovesti, naravno, plaene vjernike, sve
roake i poznanike zavjere.

Iz svjedoanstva eljustnikova saznajemo pravi tok dogaaja, kako
su pivaru i stovarite privremeno sakrili, kako je Avram Romani, minker
u pozoritu, preruio samog eljustnikova u protojereja, stavivi mu bradu
i mantiju, kao i lani trbuh, kako je drao bogosluenje, i da su mu sva lica,

1
2

Danilo Ki, Grobnica za Borisa Davidovia, Biblioteka Dani, Sarajevo, 2004, str. 7.
Danilo Ki, as anatomije, str. 55.

150

Pripovijedanje i dokumentarnost u djelu Grobnica za Borisa Davidovia

osim jedne starice, koja su prisustvovala bila poznata (prepoznao je Alju koja
mu je toga jutra sluila aj). Eduard Erio zapisuje u notes predgovor svoje
knjige u kome itamo sljedee rijei: Nisu napujdali mehanike lavove da
ree na mene; mogao sam da posmatram u miru i slobodno.

Naravno, ne treba smetnuti s uma da je Eduard Erio jedina istorijska
linost u prii, a da je eljustnikov, dakle, proizvod naeg pripovjedaa i da
je shodno tome, svjedoanstvo koje daje Erio ono koje je istorija zapamtila.
Pripovjeda nam nudi, alternativnu priu i drugo vienje poznatih dogaaja
kroz svjedoanstvo eljustnikova, ije nam porijeklo nije poznato. U toj prii
itamo da nijesu sva zvanina dokumenta istinita, tavie, moemo sebe pitati
da li uopte moemo vjerovati stvarima koje nam se serviraju kao nepromje
nljive i bogom dane.

Grobnica je roman zato to prie u njoj, kojih je sedam, iako nezavisne
jedna od druge, razvijaju odreenu povezanost homogenost na nivou kompletne strukture. Homogenost je ostvarena preplitanjem likova i dogaaja,
slinou kompozicija, kao i znaenjskim jedinstvom. U samome podnaslovu
knjige stoji Sedam poglavlja jedne zajednike povesti; dakle, to je roman,
odn. superstruktura koja integrie sedam razliitih pria, koje obrauju sedam
biografija linosti zahveenih represijom totalitarnih sistema. U svih sedam
pria srijeemo menaeriju revolucionara, policajaca, otpadnika, pjesnika,
jeretika, izdajnika, robijaa, trockista, doktora, urednika, straara, slubenika,
isljednika koji su povezni jednom istom povijeu, povijeu zla.

Pitanje anra, iako je ta knjiga ve nazvana romanom, svakako je otvo
reno. Po Tinjanovu anrovi nijesu fiksne, neizmjenljive strukture, ve su one
uvijek podlone redefinisanju premjetanju. U tome smislu, ta knjiga bi
mogla biti nazvana zbirkom pripovjedaka, ili vijencem pripovjedaka imajui
u vidu njihovu visoku fragmentarnost. Jedini preostali imbenik koji pravi
distnikcije meu proznim tekstovima je, po rijeima samog Kia, njegova
duina. Ta knjiga, dakle, ima duinu nekog manjeg romana i odreenu pove
znost meu veim cjelinama, ali je, takoe, skup razliitih pria. Ta povezanost je po Tinjanovu siejna dinamika, i ona je glavni imbenik konstrukcije
proznih tekstova.

U prii No sa drkom od ruinog drveta, glavni lik Mika, ubija
tvora i zguljuje mu kou i tako ga kai o icu na dovratku. Kraj prie Krmaa
koja prodire svoj okot i smrt njene glavne linosti, Goulda Verskojlsa, neodoljivo podea na ono to je Mika uradio tvoru: Njegov zaleeni, goli
le, vezan icom, okrenut naglavce, bio je izloen pred logorskim ulazom
kao opomena onima koji su sanjali nemogue. Na ovome kraju kao da nam
se vraaju rijei oaja Reb Mendela: Neka me kazni veliki pravednik koji
je rekao da su svi ivi stvorovi jednako vredni njegove panje i milosti, i
151

Ethem MANDI

te dvije prie spajaju u sanjalaku poveznost sfera, e ne samo da tvorovi i

koininske kokoke nijesu jednake, nego su i koininske kokoke vrednije
od ljudi.

eljustnikov, koji se pojavljuje u drugoj prii kao sporedna linost,
pomonik komandanta, u treoj prii Mehaniki lavovi druga je glavna
linost i nalazimo ga u ulozi spoljneg saradnika lokalnoga lista. Naravno, kao
i sve linosti u toj knjizi, pod torturom priznaje sve zloine koje je poinio
i koje nije. Tako prva pria povezana s drugom, druga s treom itd., pravi
siejnu dinamku na nivou kompletne strukture. Iako sve prie djeluju kao
odvojene, nezavisne, jedan imbenik koji stavlja romaniki prosede u pogon jeste red pria. Prie nijesu date hronoloki, one su povezane tako da
izgleda kao da se deavaju sve u jednom vremenu, simultano, iako postoje
ponekad veliki razmaci u godinama. Povezivanje pria preplitanjem likova, ili
dogaaja ostvaruje se, kako bi Nabokov to nazvao, tehnikom sinhronizacije.
U tome se sastoji naputanje realistike, hronoloke povezanosti dogaaja.
Na kraju prie Psi i knjige u napomeni stoji: U ovom kontekstu redosled
varijanti je bez veeg znaenja; ipak sam se opredelio za redosled duhovnih a
ne istorijskih datuma.

Nevjerovatna slinost povijesti Grobnica za Borisa Davidovia i Psi
i knjige i snaga slike koju takva slinost priozvodi u umovima italaca, iako
se radi o priama koje su prostorom i vremenom deavanja udaljene est vje
kova, da je svako zlo isto otkad postoji ljudsko pamenje, da samo se mije
njaju imena, da, tovie, postoji neko avolsko kruenje dogaaja i da se oni
vraaju u identinome obliku u kojem su nekad bili.

U pogledu to boljeg objanjenja reda u kojem su se nale te dvije prie
i kakva je njihova povezanost prenio bih jedan dui dio Napomene iz po
vijesti Psi i knjige: Sluajno i iznenadno otkrie ovog teksta, otkrie koje
se vremenski podudara sa srenim zavretkom rada na povesti pod naslovom
Grobnica za Borisa Davidovia, imalo je za mene znaenje ozarenja i mirakla:
analogije sa pomenutom priom u tolikoj su meri oigledne da sam podudarnost motiva, datuma i imena smatrao bojim udelom u stvaralatvu, le parte de
Dieu, ili avoljim, le parte de Diable. Postojanost moralnih uverenja, prolivanje
rtvene krvi, slinost u imenima (Boris Davidovi Novski Baruh David Nojman), podudarnost u datumima hapenja Novskog i Nojmana (u isti dan kobnog
meseca decembra a u razmaku od est vekova, 1330...1930), sve se to odjednom
pojavilo u mojoj svesti kao razvijena metafora klasine doktrine o ciklinom
kretanju vremena: Ko je video sadaanjost, video je sve: ono to se dogodilo u
najdavnijoj prolosti i ono to e se zbiti u budunosti. Sjajan primjer kako i
na koji nain te prie ire svoje polje znaenja jedna na drugu, i povezuju se u
jedan nerazdvojivi mozaik, u jednu sliku koja povezana na vie nivoa.
152

Pripovijedanje i dokumentarnost u djelu Grobnica za Borisa Davidovia

Svih sedam poglavlja predstavlja sedam biografija istorijskih linosti i,
bivajui biografije, te prie iziskuju enciklopedijski pristup, koji autoru ni u
ranijim radovima nije bio stran, tako da daje gomilu dokumenata, svjedoenja,
zapisnika, fotografija, dnevnika, hronika, oglasa, istranih dokumenata, citata
i referenci iz knjiga drugih autora, itd.

Pripovjeda nam u priama nekad otkriva izvore iz kojih nam daje detalje, a nekad ih sakriva. U priama nailazimo na prave izvore, izvore koji
su nam poznati iz opte istorije, lako provjerljive, i neke veoma nepoznate i
teko provjerljive. Npr. u prii Mehaniki lavovi, u fragmentu Ljudina,
pripovjeda ostavlja fusnotu sa memoarima Eduara Erioa, jedine istorijske
linosti, dok, u fragmentu Onaj drugi, o eljustnikovu, koji nije istorij
ska linost, pripovjeda navodi da o njemu znamo pouzdanije samo toliko
da je imao oko etrdeset godina(...)3, iako je kao knjievni lik u potpunosti
podreen mati autora. Takva knjievna mistifikacija, koju je inaugurisao
Horhe Luis Borhes, gde se meaju istinito i lano4, ima za cilj postizanje
neke istorijske istine(...)5

Reference su nekad zamaskirane i ne daje se pravo ime autora citata,
kao na primjer u prii Krmaa koja prodire svoj okot, u kojoj je poetak
radnje smjeten u Dablinu, Irskoj i pripovijeda citira najpoznatijeg Dablinca,
Dejmsa Dojsa, nazivajui ga Dedalusov dvojnik, naravno po junaku njegovih djela, Stivenu Dedalusu: Prvi in ove drame zapoinje, dakle, u Irskoj,
najdaljoj Tuli, zemlji s onu stranu znanja.

U fragmentu Crna Bara, Gould Verskojls, prije nego to e napustiti Dablin, izgovara reenicu kojom izraava odvratnost prema svom gradu:
Napuklo ogledalce devojke za sve, krmaa koja prodire svoj okot.. Naravno,
na pripovjeda ne navodi porijeklo te reenice i te rijei pripisuje glavnom
junaku, iako svi koji su itali Uliksa znaju da je napuklo ogledalce djevojke
za sve, jedna od poznatih izreka Stivenu Dedalusa. Dablin iz Grobnice sa
svojom menaerijom ekscentrika podea na Dojsov Dablin 16. juna 1904.
godine, a Gould Verskojls kao da je pobjegao iz Dojsog, a ne Kiovog Dabilna.
U Grobnici za Borisa Davidovia pripovjeda, na nivou pojedinanih
povijesti, prisutan je samo kao glas, kao via instanca koja kontrolie slijed
prie, njenu psiholoko-motivacijsku povezanost. Pripovjeda je poput nekoga istoriara koji nam daje uvid u arhivu dokumenata i uvid u svoj stvaralaki
nagon. Ti autorefleksivni momenti, koji su tipini za modernu knjievnost XX
vijeka, u Grobnici su brojni. Npr. u prii Mehaniki lavovi, autor (pisac)
javlja se u parentezi kao komentator sopstvenoga djela: Nisam mogao da se


5

3
4

Isto, str. 32.

Danilo Ki, as anatomije, Prosveta, Beograd, 2005, str. 111.
Isto.

153

Ethem MANDI

liim zadovoljstva pripovedanja koje piscu daje varljivu ideju da stvara svet i,
dakle, kako se to veli da ga menja.6 U tome i slinim primjerima pripovjeda
nam se otkriva kroz nain na koji organizuje fabulu. Umberto Eko, u knjizi
est etnji pripovijednim umama kae da su mnoge teorije knjievnosti ustrajale na shvaanju da se glas modela autora uje iskljuivo kroz organizaciju injenica (fabule i siea)... Pri tome, model autora kod Eka je ono to
kod formalista i strukturalista predstavlja (ili neto to je jako slino tome)
pripovjedaa, a ne autora-pisca.

Na nivou pojedinanih povijesti pripovjeda je, koristei se
enetovskom terminologijom, ekstradijegetiki koji je iznad prie, odnosno,
koji je superioran u odnosu na priu koju pripoveda.7 italac nema nikakve
podatke o vremenu u kojem se on nalazi (naravno, postoji izvjesna vremenska distanca u odnosu na pripovijedano vrijeme, potrebna da bi o dogaajima
postojala dokumentacija), ni kako on izgleda, ni kako se zove. U tome smislu,
stepen vidljivosti svodi se na komentare i autopoetike opaske, a pouzdanost
pripovjedaa prenosi se na nivo koji bi italac trebao da smatra autoritativnim
opisom fikcionalne istine.

italac prisustvuje stvaranju istorije, i to fikcionalne, a pripovjeda-
pisac, prema rijeima samoga Kia, postaje Bog. Pisac postaje Bog na nain
Bojeg arhivara i zapisniara koji u asu smrti vadi veliki protokol postupaka
i iz njih ita ve zapisane postupke, misli i ideje svojih junaka!8 Ja bih ga na
zvao terminom kojim je Roland Bart nazvao pisce u eseju Smrt autora, a to
je moderni skriptor. Autor kao da se povodio za naelima pisanja koje je Flober
dao u svojim pismima, e kae: Umjetnik treba da bude u svom djelu kao bog
u svemiru, nevidljiv a svemoan; nek se svuda osjea, ali neka se ne vidi.

Glas iz Grobnice je moderni skriptor, kompilator dokumenata i
poeduje izuzetno veliki inventar izvora kojima se slui u predstavljanju
pria. Taj inventar izvora, koji nekad imaju argumentalnu, a nekad ornamentalnu funkciju, kree se na skali od lanih do pravih, esto je podvrgavan su
mnji i ironijskoj lupi pripovjedaa. Imamo, ve pomenut, primjer u poglavlju
(svih sedam manjih cjelina te knjige moemo nazivati poglavljima, pripovijetkama, povijestima, biografijama, priama) Grobnica za Borisa Davidovia.
Pripovjeda, nakon to nas je u priu uveo reenicom: Istorija ga je sauvala
pod imenom Novski, pita: No ono to odmah izaziva sumnju jeste pitanje:
da li ga je istorija zaista sauvala?

Primjera ornamentalnoga izvora ima mnogo, ali u za priliku izdvojiti samo jedan. U poglavlju Krmaa koja prodire svoj okot na poetku


8

6
7

Danilo Ki, Grobnica za Borisa Davidovia, str. 33.

lomit Rimon-Kennan, Narativna proza, str. 54.
Danilo Ki, as anatomije, str. 114.

154

Pripovijedanje i dokumentarnost u djelu Grobnica za Borisa Davidovia

fragmenta Izbledele fotografije, e sam skriptor upuuje na njegovu moguu

lanost i ornamentalnost reenicom: Pouzdanost dokumenata, makar bili
nalik na palimpseste, ovde za trenutak prestaje. Fotografije (snimci) sa kojih nam pripovjeda ita dalju sudbinu Gould Verskojlsa su ornamentalnog
karaktera i daju nam statine opise njegovog izgleda u ratu.

Primjer argumentalnoga izvora moemo nai u prii Psi i knjige, u
kojem pripovjeda daje u fusnoti Divernoovo objanjenje povodom jedne
reenice iz teksta. Fusnota iz iste prie o dekretu Arnoa Deana, argument
alni je citat. Pripovjeda ga komentarie rijeima koje moemo poistovjeti
s politikim i pragmatinim ciljem te knjige koja opisuje staljinistike i totalitarne sisteme: U kolikoj meri lini stav i graanska hrabrost u tekim
vremenima mogu da izmene sudbinu koju kukavice smatraju neminovnom i
proglaavaju je fatumom i istorijskom nunou.9

Ekstradijegetiki pripovjeda, koji ne uestvuje kao lik u prvih est
pria, pojavljuje se u sedmoj prii Kratka biografija A. A. Darmolatova. On
postaje dio prie i o njemu saznajemo da je bio na Njegoevom jubileju o kojem pie i na kojem se pojavio sam Darmolatov i da (pripovijeda) ima ujaka,
koji je uvar muzeja. Pripovjeda se otkriva na Njegoevom jubileju kad je
Darmolatov eo na Njegoevu golemu stolicu, nalik prijestolu kakvoga boga.
Pripovjeda eksplicitno kae Ja (ja koji priam ovu priu) i iznosi nam svoju osnovnu i jedinu funkciju u djelu, a to je prianje prie. Otkrivajui svoje
prisustvo u posljednjoj prii, pripovjeda postaje intradijegetiki, odnosno dio
je istorije o kojoj pria i, sljedbeno tome, knjiga koju stvara postaje i sama dio
istorije, dio dokumenata, dio krhkog ljudskog pamenja i ideoloki gledano
pokuaj graanske hrabrosti i line inicijative.

Dakle, imamo pripovjedaki okret na samome kraju knjige opisavi,
u prostoru, jedan evropski krug kredom (Bukovina, Poljska, Irska, panija,
Francuska, Maarska, Rusija) i, u vremenu, jednu vertikalu od nekih est vekova, objektivni se Duh Pripovedanja na poslednjim stranicama otelovljuje
kao Duh Pripovedaa, koji se tu, na kraju pojavljuje kao jasno naglaeno Ja
naratora.10

To to se pripovjeda pojavljuje na samom kraju knjige, u posljednjoj
prii, nije sluajno. Posljednja pria je ujedno i sublimacija i naravouenije cijele knjige. Na samom poetku prie, pripovjeda kae U nae vrijeme kad se
mnoge pesnike sudbine grade po udovino standarnom modelu epohe, klase
i sredine (...). To je, dakle, vrijeme u koje je smjeten pripovjedni glas. Vrijeme u kojem on stvara priu. Sam taj poetak ima i ironian karakter, to je,
9

Danilo Ki, Grobnica za Borisa Davidovia, str. 115.

Isto, str. 58.

10

155

Ethem MANDI

kako emo vieti iz Darmolatovljeve biografije, svako vrijeme takvo i svako

vrijeme daje neki model pravljenja pjesnika i pisaca, kojim upravljaju vie
sile, i da im se (pjesnicima) omoguava potpuna sloboda u izboru stvaralakih
metoda, ali pod uslovom..., to e rei da ideologije esto stvaraju pjesnike.

U toj prii pominje se i Novski, glavni lik biografije Grobnica, kao
poznanik i Darmolatovljeva veza za izdavanje njegovog djela. Kasnije, nakon
pada Novskog, Darmolatov biva progonjen zbog poznanstva s revolucionarima. Vidimo da se Darmolatovljeva biografija sastoji od svega, osim od opisa
njegove knjievnosti, to jest, da je ona potpuno nevana i minimalizirana, i u
slubi revolucije i vremena u kojem ivi. Sam pripovjeda u njemu ne vidi dobrog pjesnika ijim je djelom vano pozabaviti se i kae: Nije mi namera da se
ovde poblie pozabavim pesnikim osobenostima Darmolatova, niti da ulazim
u sloeni mehanizam knjievne slave. Darmolatov se kao linost, kao ovjekbiografija, razvija u vremenu koje obuhvata vrijeme u kojem se deavaju sve
prethodne prie, s ve pomenutim izuzetkom u prii Psi i knjige.

U post scriptumu prie kae se da je slika Darmolatovljevih monji
ula u sve novije udbenike patologije i da je njegov sluaj uveanih monji
(elephantiasis nostras) medicinski fenomen i pretampava se u stranim
strunim knjigama. Taj pjesnik je postao poznatiji po svojoj bolesti nego po
svom djelu, i njegov ivot je naravouenije piscima da za pisanje nisu dovoljna samo muda.

Ukoliko je forma mogunost izbora onda je izbor enciklopedijskog
stila tih pria, u skladu sa ivotima linosti koje predstavljaju, i koje, poput
srednjovjekovnih hagiografija, opisuju njihove ivote od roenja (biolokog
ili revolucionarnog), pa sve do loginog, neumtinog kraja, smrti (opet bioloke
ili revolucionarne). Fragmentarnost njihovih biografija, koja je intencionalna,
predstavlja nemogunost da se obuhvate svi momenti u ivotu jednog ovjeka,
pogotvu ovjeka koji je ivio u godinama ratova i revolucija. Fragmentarnost
je slika nepouzanog ljudskog pamenja, necjelovitosti i nepouzanosti dokumenata i kulturne batine, nepouzdanosti istorije i istorijskog predanja.

Grobnica za Borisa Davidovia obrauje likove koje su totalitarni sistemi progutali, iji je ivot postao niz istorijskih dogaaja i koji su nestali u
lavini ivota. U samoj prii Grobnica za Borisa Davidovia kae se da su
Grci imali obiaj da naprave kenotafe, prazne grobnice, za ljude koji su umrli,
a ije tijelo nije bilo mogue pronai. Ta knjiga predstavlja moderni kenotaf za
rtve staljinistikih logora i svih totalitarnih sistema, ona je pamenje, tijelovoda, vatra i zemlja, dua-alfa i omega svih ljudi koje istorija nije mogla da
sauva.

156

Pripovijedanje i dokumentarnost u djelu Grobnica za Borisa Davidovia

Literatura
Eko, Umberto. est etnji pripovjednim umama, Algoritam, Zagreb,
2005.
Flober, Gistav. Pisma, Lom, Beograd, 2011.
Ki, Danilo. Homo poeticus, Prosveta, Beograd, 2007.
Ki, Danilo. ivot, literatura, Prosveta, Beograd, 2007.
Ki, Danilo. as anatomije, Prosveta, Beograd, 2005.
Ki, Danilo. Grobnica za Borisa Davidovia, Biblioteka Dani,
Sarajevo, 2004.
Rimon-Kennan, lomit. Narativna proza.
Tinjanov, Jurij. Pitanja knjievne povijesti, Matica Hrvatska, Zagreb,
1998.
Ethem MANDI
NARRATION AND DOCUMENTATION IN THE
TOMB FOR BORIS DAVIDOVICH

The author of this article explains the narration, documentation and
postmodern principles through the Tomb for Boris Davidovich by Danilo Ki.
Using, primarily, Kis autopoietic texts and a formalistic approach, the author interprets the narrative situation, meta-textual references and documents,
structure of the work, the ideological point of view, as well as the main features of the poetics of Danilo Ki.

Key words: Danilo Ki, formalism, narration, structure, novel, genre,
Yury Tynyanov

157

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.163.4.09 Petrovi Njego Petar II

Izvorni nauni rad
Vesna KILIBARDA (Podgorica)
Filofski fakultet Niki
[email protected]
ITALIJANSKE TEME U NJEGOEVOJ BILJENICI
Prilog razmatra zapise italijanske inspiracije u Njegoevoj
Biljenici, sveici depnog formata neobine sudbine, objavlje
noj vie od stotinu godina poslije smrti crnogorskog vladikepjesnika, i to u samo jednom izdanju do danas. Italijanske
teme u Biljenici najveim dijelom vezane su za Veneciju, kako
savremenu, tako i nekadanju Mletaku republiku, mnogo manje
za neke druge italijanske krajeve, uglavnom one koje je Njego
imao prilike da upozna. Prilog ima za cilj da rekonstruie kontekst ovih Njegoevih italijanskih zapisa, sainjenih od kratkih
fragmenata putopisne proze i raznovrsnih misli, zapaanja i podataka koji se odnose na pojave, linosti i dogaaje koji su pri
vukli posebnu panju crnogorskog vladike-pjesnika, ostavljajui
prepoznatljiv odjek i u njegovom pjesnikom djelu.
Kljune rijei: Njego putopisac, Njego i Venecija, Njego
u Italiji

Njegoeva Biljenica pojavila se pred naunom i irom publikom ravno
stotinu i pet godina poslije smrti crnogorskog vladike i pjesnika.1 Objavljena
1

Poslije Njegoeve smrti biljenicu je preuzeo njegov sestri Stevan Perovi Cuca
(18301857), i sam pjesnik, ponijevi je sa sobom kad je, zbog sukoba s knjazom Danilom
Petroviem, 1854. godine napustio Crnu Goru. Perovi je biljenicu poslao srpskom piscu
Ljubomiru Nenadoviu koji, iako Njegoev prijatelj i oboavalac, za vladiina ivota o njoj
nije nita znao, a tokom nekoliko godina, koliko je bila kod njega, iz nje nije nita obja
vljivao, niti je pominjao. Nenadovi je kasnije biljenicu predao knjazu Nikoli I Petroviu,
u ijem je domu uvana kao svetinja. Podijelila je i izbjegliku sudbinu te vladarske porodice, a poslije smrti Nikole I, 1921. godine u Francuskoj, zavrila je u porodinom sefu
u jednoj banci u Nici. O njoj je od tada, a posebno tokom i poslije Drugog svjetskog rata,
brinula uglavnom princeza Ksenija, koja je i poklonila Narodnom muzeju Crne Gore na
Cetinju, u kome se i danas nalazi. Up. Dr Pero o, Njegoevo uzdarje. Neobina istorija dosad nepoznatog Njegoevog dnevnika, Politika, 8. april 1956, str. 10; ta pria

159

Vesna KILIBARDA

je 1956. u izdanju Istorijskog instituta NR Crne Gore koje je donijelo faksi

mil i prepis njenog sadraja, ukljuujui i pjesmu Paris i Helena ili No
skuplja vijeka, iji je autograf pronaen u koricama te neobine sveice.
Izdanje je, uz rjenik i registar, propraeno i jednim neoekivano kratkim
i iznenaujue turim pogovorom koji potpisuje Redakcioni odbor u sastavu: Jago Jovanovi, Pero o, Risto Dragievi, Jevto Milovi i Milo
Vukovi. Odbor je smatrao da nije bilo potrebno davati komentar, jer e
italac sam, bez tekoe, moi da shvati i razumije svaku biljeku2, pa je
Biljenica ostala bez ikakvih prateih napomena, ako se izuzmu one koje se
odnose na dileme vezane za transkripciju Njegoevog rukopisa. U pogovoru
nema ni rijei o zanimljivoj sudbini te sveice, iako se iste godine, uoi
njenog izlaska iz tampe na Cetinju, u beogradskoj Politici oglasio Pero o,
jedan od lanova Redakcionog odbora, koji je, nastojei da makar dijelom zadovolji veliko interesovanje javnosti, dao dragocjene podatke o dotadanjoj
istoriji biljenice i iznio prve informacije o njenoj sadrini.3 Upravo je o,
jo uoi Drugog svjetskog rata, saoptio podatak o njenom postojanju.4 On
ju je, konano, i prenio iz Pariza u Crnu Goru, a za to izdanje izvrio je transkripciju rukopisa.

Sljedee 1957. godine u Letopisu Matice srpske iziao je prikaz Jelene
auli koja nije propustila priliku da se na cetinjsko izdanje i kritiki osvrne.5
Zamjerajui to u knjizi nije dat ni istorijat rukopisa, ni njegov opis, spoitala
je Odboru da je iz nekih razloga izostavio opirni komentar koji je bio
pripremio Pero o, a koji bi prouavaocima Biljenice bio koristan a iroj
publici neophodan. Ona kritikuje i formalnu stranu ovog izdanja, tvrdei da ni
imenski registar ni rjenik malo poznatih rijei nijesu potpuni, i sugeriui da
bi bolje bilo da je format knjige zadrao format originala, kako bi se tampani
tekst mogao s njim lake uporeivati. Jelena auli zamjera Odboru ak i na
izboru ilustracije, smatrajui da je umjesto slike Njegoeve biste, rad Ivana
Metrovia, izdanju primjerenija bila dagerotipija Anastasa Jovanovia iz
vremena kad je Njego unosio svoje zapise u biljenicu.6 Ukratko, aulieva
smatra da ovo izdanje belenice ne zadovoljava ni naune, ni ire potrebe i
Njegoev dnevnik. Svestrano interesovanje velikog pjesnika, Politika, 15. april 1956,
str. 10; Jelena auli, O Njegoevoj Belenici, Letopis Matice srpske, 380, 2, 1957, str.
139146.
2
Njegoeva Biljenica, Istorijski institut NR Crne Gore, Cetinje, 1956, str. 209.
3
Dr Pero o, nav. radovi.
4
Dr Pero . o, Prilozi za kulturnu istoriju Crne Gore, sa sedamdeset slika, izdanje autora,
Grafiko umetniki zavod Planeta, Beograd, b. g. [ 1939].
5
Jelena auli, nav. rad, str. 146.
6
Isto.

160

Italijanske teme u Njegoevoj Biljenici

predlae da je beogradska Prosveta ponovo objavi, s neophodnim komentarom i objanjenjima i s upotpunjenim rjenikom i registrom, kao desetu
knjigu Njegoevih Celokupnih dela.7

Jelena auli ne samo da je u svom prikazu dala opis te Njegoeve
sveice, saoptavajui podatke o formatu i broju strana i iskazujui svoje
utiske o Njegoevom rukopisu i nainu unoenja zabiljeaka, nego je iznijela
i odreene pretpostavke u vezi s nekoliko kljunih tema koje e zaokupljati
panju i docnijih, rijetkih istraivaa, a koje se odnose na raznovrsnost
sadrine, hronologiju zapisivanja, mogue izvore i uzore Biljenice. to se tie
datiranja zapisa, za koje je oito da nijesu unoeni hronolokim redosljedom,
aulieva je kao najraniji datum u Biljenici identifikovala 14. mart 1844.
godine, vezan za Njegoevu prvu poetu Veneciji, drei da je vladika upravo
toga dana poeo da unosi svoje zapise u malu sveicu s koricama od crnoga
platna, koju je, prema pretpostavci ove autorke, mogue tada i nabavio u ovom
gradu.8
Za razliku od Jelene auli, Alojs maus, koji o Biljenici pie 1963.
godine povodom obiljeavanja stopedesete godinjice roenja crnogorskog vladike-pjesnika, vjeruje da svaki potovalac Njegoevog genija a
posebno istoriar knjievnosti mora biti blagodaran Istorijskom institutu
na Cetinju i redakcionom odboru [...] na trudu uloenom oko izdavanja
Njegoeve Biljenice.9 maus se u svom prilogu pozabavio najvie pita
njem hronologije i rasporedom njenoga sadraja, svjestan da je to samo
prvi pokuaj i da e za definitivno rjeenje pitanja koje ta sveica po
stavlja pred nauku biti potrebne mnogobrojne korekture i preciziranja.10 On
uoava da pitanje nastanka i meusobnog odnosa Njegoevih esto uzgrednih i prividno sluajnih zapisa, nastalih u razdoblju izmeu 1844. i 1851.
godine, uslonjava injenica da Biljenica ipak nije dnevnik u koji se upisivalo po hronolokom principu, ve skup najraznovrsnijih zapisa, unoenih
esto na preskok i preko reda na praznim stranama ili praznim mjestima ve
djelimino popunjenih strana, to je uvijek iznova naruavalo hronoloki
red i njegovo utvrivanje uinilo skoro nemoguim.11 Zakljuivi da se o
hronologiji moe govoriti samo priblino, maus vjeruje da je ipak morao
Isto. Redakcioni odbor Prosvetinog izdanja Njegoevih djela sainjavali su N. Banaevi,
R. Bokovi, R. Lali, V. Latkovi, P. Petrovi i M. Stevanovi.
8
Isto, str. 140. J. auli iznosi i podatak da je princeza Jelena, ki Nikole I i budua italijan
ska kraljica, dala da se za Njegoevu biljenicu pripremi navlaka od crvenog velura, sa
dvije kope, na kojoj je pisalo Souvenirs. Isto, str. 139.
9
Alojs maus, O Njegoevoj Biljenici, Glasnik Etnografskog muzeja, knjiga III, Cetinje
1963, str. 29.
10
Isto.
11
Isto, str. 30.
7

161

Vesna KILIBARDA

postojati neki Njegoev prvobitni plan rasporeda zapisa, ija je koncepcija

kasnije, oito, naruena. On dri da je Biljenica u stvari neka vrsta zbornika,
zasnovanog na tematskom ili sistematskom umjesto hronolokog principa.
Taj autor u Biljenici identifikuje, kao manje ili vie samostalne jedinice,
etiri obimnija kompleksa, razlikujui meu njima Njegoeve originalne filozofske misli (I), ispise na francuskom iz Lamartinove i Igoove poezije (II),
skupinu zapisa najrazliitije sadrine, koji svjedoe o irini i mnogostranosti Njegoevih interesovanja (III) i, najzad, Njegoeve putnike biljeke
(IV).12 Teite zapisivanja, po mausu, vremenom se sve vie prenosilo na
trei kompleks, koji taj autor naslovljava Variae. U njemu preovlauju zapisi iz istorije, geografije, mitologije, etnografije, astrologije i drugih oblasti,
koji su imali za cilj da obogate Njegoevo opte obrazovanje. Ti su podaci preuzimani iz razliitih izvora, najvie francuskih i ruskih, smatra Jevto
Milovi koji se na Biljenicu osvre takoe 1963. godine.13 Treba dodati da
je vladika u tu sveicu unio i jo neke, veoma raznorodne zapise, meu koji
ma se nalaze i adrese pojedinih linosti, spisak njegovih dunika, dnevni
program ishrane, mjeseeve mijene u 1846. godini, koncepti raznih pisama
itd., to pokazuje da mu je ona povremeno sluila i kao neka vrsta agende.

Moe se rei da Njegoevi zapisi italijanske inspiracije pripadaju
uglavnom treem i etvrtom kompleksu mausove podjele. Od ukupno 129
rukopisnih stranica Biljenice na italijansku tematiku otpada priblino 16,
lociranih uglavnom pri samom njenom kraju.14 to se njihove sadrine tie,
najvei dio, oko dvije treine tih zapisa, odnosi se na Veneciju. Vencijanske
teme grupisane su u prvoj skupini Njegoevih italijanskih biljeaka, ali ih,
sporadino rasutih, ima i na jo nekim italijanskim stranicama te rukopisne
sveice. S obzirom na to da je hronologija Biljenice ispreturana, mogue ih
je moda, uz razumljive rezerve, preciznije datirati i protumaiti u kontekstu Njegoevih poeta Veneciji. Crnogorski vladika razliitim je povodima u
tome gradu due ili krae boravio tri puta (1844, 1847, 1850), a kroz njega
je u nekoliko navrata i prolazio.15 Svoje neposredne utiske iz prvog susreta s
gradom na lagunama, prilikom etvorodnevne poete u martu 1844. godine,
pretoio je u vrlo upeatljive kratke odlomke nadahnute putopisne proze,
ija bogata jezika metaforika pokazuje snagu njegove vizuelne uobrazilje.
Isto, str. 3334.
Njegoeva Biljenica, Narodni list, Zadar, 21. septembar 1963. Pretampano u: Jevto. M.
Milovi, Staze ka Njegou, Univerzitetska rije, Titograd 1983, str. 341345.
14
Up. str. 42, 110115, 119124, 126128 rukopisnog originala ili str. 163, 187189, 191194
prepisa u postojeem izdanju Biljenice.
15
Vie u: Vesna Kilibarda, Njego i Venecija, u: Venecija i slovenske knjievnosti, Slovo
Slavia, Beograd 2011, str. 289302.
12
13

162

Italijanske teme u Njegoevoj Biljenici

Moda zauujue, ali Njegoeva slika Venecije je mrana, njegovo vienje

pomalo i prezrivo:

14ga marta 1844 god[ine].16 Pojavie se zvonici mletaki kako giganti gazei
po moru. (Pletenica od dima i pletenica od parohodni kolah, preko mora, prva crna i
alostna, a posljednja srebrna (vesela, kipea)17... Venecija se vidi sa zvonika svet[og]
Marka kao gomila crnih klijetakah, izbaenih burom u morske luine; odande ovjek
vidi kakvu je alostnu kabanicu oblaila18 ... Kue venec[ijanske] ne imaju domaih
(gazdah), nego su iz njih utekli, a ostale kue puste, te se rue i padaju. Gondule, kao
traurni grobovi. Smijena vkusa! Mletke su kao da ih je volkan svojim dihanijem
zapahnuo.19

Poznato da je Njego tokom toga boravka nastojao da to bolje upo
zna Veneciju, a posebno njenu istoriju.20 Koracima je premjerio Ponte di Rialto, zapisujui u Biljenici koliko je nogah taj most dug i irok, dok mu se
Datum je po starom kalendaru, po kome se kod nas tada raunalo vrijeme. Za datume po
novom kalendaru, potrebno je dodati 12 dana za XIX a 13 za XX vijek. Stoga neki autori
taj Njegoev datum navode kao 26. mart.
17
Njegoeva biljenica, str. 187.
18
Isto, str. 188.
19
Isto, str. 189.
20
Jefto Milovi je objavio dva policijska izvjetaja na italijanskom jeziku, pronaena u
Optem upravnom arhivu u Beu (Allgemeines Verwaltungsarchiv), poslata tokom toga
Njegoevog boravka u austrijsku prestonicu pod oznakom hitno. Oni sadre podatke
sakupljene, kako se navodi, zahvaljujui aktiviranju odgovarajueg i obazrivog nadzora
austrijske policije nad crnogorskim vladikom prilikom toga boravka u Veneciji. U prvom
izvjetaju biljei se da je Njego odeo u hotelu Leone bianco (naziv hotela upisan je i u
Biljenici) i da je u stalnom kontaktu s ruskim konzulom, iji ga sin prati tokom razgledanja
grada. Navodi se kako u razgledanje znamenitosti Venecije odlaze gondolom, budui da
su pojava i nain odijevanja ovog neobinog putnika, dok su prvoga dana obilazili grad
pjeice, na poseban nain privlaili panju naroda. U drugom izvjetaju, poslatom na dan
kad je vladika parobrodom ve napustio grad, uputivi se prema Trstu, naglaava se kako je
Njego gondolijerima davao najizdanije napojnice. Konstatuje se i da se vladika, izuzev
s ruskim diplomatskim predstavnikom i njegovim sinom, nije viao ni s kim drugim, osim
to su ga u hotelu poetili bogati poednik oro Korona, rodom iz Skadra, ve godinama
nastanjen u Veneciji, kao i Petar Restuev, ruski potporunik koji se u tome gradu zadesio
samo u prolazu. U izvjetaju se notira da je na veeri u kui ruskog konzula, prireenoj
no uoi Njegoevog odlaska, primijeeno prisustvo brojnih Rusa koji su se tada zatekli u Veneciji. U policijskom izvjetaju zabiljeen je i podatak da je vladika poetio kue
slikara Liparinija i Skjavonija. Up. Jefto Milovi, Stvarna pozadina Drakove scene u
Gorskom vijencu, Radovi Filozofskog fakulteta, Razdio lingvistiko-filoloki (3), Zadar,
5/19631964, str. 149159. Pretampano u: Jevto M. Milovi, Staze ka Njegou, Univerzitetska rije, Titograd 1983, str. 270280.
16

163

Vesna KILIBARDA

Ponte dei Sospiri uinio podoban prevozu erez Aheron.21 Uz pomen slikara
Skjavonija (Natale Schiavoni, 17771858), unio je podatak da su njegov sin
i unuka, takoe slikari, zajedno s njim tvorci nimfah koje su mu se, oito,
veoma dopale, o emu svjedoi opaska u Biljenici u kojoj kae: No je bijeda to samo na kartinama i pod njin krov obitavaju.22 Utisak na vladiku
ostavile su i tri slike iz kolekcije Palate Manfrin (Palazzo Manfrin Vernier),
pa je, uz opis tema, u Biljenici zapisao i njihove naslove.23 Unio je i podatak da je Venecija osnovana kao kolonija azijatska koju je doveo Trojanac
Antenor, kao i na koliko ostrovah se prostire (130) i koliko u njoj ukupno ima mostovah (306).24 Posebnu panju crnogorskog vladike privukla je
Dudeva palata (Palazzo Ducale). Zapisi u Biljenici svjedoe da je Njego
s njenog centralnog prozora uivao u lijepom pogledu na more i na Trg degli
Schiavoni, a izlazio je i na balkon sa koga je Napoleon nekad posmatrao trku
gondulah.25 Najupeatljiviji, mada turoban utisak ostavio je na njega prizor
koji je zatekao u glavnoj sali te palate:


Moj ulazak u palatu i primjeanije na statue i obraze od mramora:
imper[ator] rim[ski] Trajan bez nosa, crnoga obraza; imper[ator] Kaligula lei
alostno pri zidu; grabljivi Paris uti zablenut u oak bez po nosa; Jupiter bez
oih; Minerva s velikom kapom, mranoga i naruenoga vida; opet imper[ator]
Trajan bez oih; Ulis slomjenih nogah; Trag[edija] i Komed[ija], dvije statue, s vratah svet[og] Joan[a] od Akre, mrane i pokrite prainom; Trag[edija] nosi glavu mrtvu
obezobraenu u ruke; Cibela, slomjene krune; Minerva slomjene kape i naruena,
predsjedateljstvuje ovom alostnome sobraniju bogovah i polubogovah, u velikoj
alostnoj zali.26

Oito, kod Njegoa su te drevne skulpture, kao i slike koje u Biljenici
pominje, manje pobuivale estetski doivljaj, a vie melanholine misli o
prolaznosti i nitonosti ljudskoj, kao to na drugim mjestima on vie
govori o visini i irini uvenih arhitektonskih spomenika, nego o njihovoj ljepoti. U Biljenicu je, na primjer, pored podatka od kada do kada je
graena, na dva odvojena mjesta ak dva puta upisao koliko je metarah
ili lakatah iroka i dugaka Crkva Svetoga Marka i koliko ima kolonah
mramornijeh, kao i koliko je nogah visok njen zvonik, na koji se oito i


23

24

25

26

21
22

Isto, str. 188189.

Isto, str. 187.
Isto, str. 188.
Isto, str. 189.
Isto, 188189.
Isto, str. 188.

164

Italijanske teme u Njegoevoj Biljenici

peo, u poreenju sa zvonicima crkava Sv. Petra u Rimu, Sv. Stefana u Beu
i Katedrale u Strasburu.27

Njegoev doivljaj Venecije i Italije uopte izazivao je razliite komentare njegovih prouavalaca. Jelena auli tim povodom zakljuuje da je
Njego imao prilino izgraeno merilo za ocenjivanje knjievnosti ali ne toliko i drugih umjetnosti.28 Olga Stuparevi u Njegoevoj sklonosti ka mjerenju
i premjeravanju nalazi neto od romantiarski naivne zanesenosti fizikim
veliinama.29 Milovan ilas, meutim, dri da je Njegoa u Italiji privlailo
sve to je na prvi pogled znamenito i izrazito, a naroito ono to je veliko
obimom, i to ne toliko ili samo kao potvrda dostignua ljudskog uma i ruku
nego, mnogo vie, kao doivljaj propadanja koje je utoliko punije ukoliko je
neto sebe vie dotjerivalo i utvrivalo za vjenost.30 Mirko Deanovi istie
kako je doivljaj Venecije, ne samo kod Njegoa, nego i kod nekih drugih
junoslovenskih romantiarskih pisaca, nadahnjivao oprene oeaje, od divlje
nja i zanosa do neobjanjive melanholije i ete.31

Njegoa je Venecija zanimala ne samo kao grad nego i kao drava, po
starinskom nazivu Mleci, a kratkotrajni boravak 1844. godine oito mu je
posluio i kao neposredna, mada ne i jedina inspiracija za prikaz mletake ci
vilizacije u epizodi o Draku u Mlecima iz Gorskog vijenca, dramskog spjeva
zavrenog prije njegove druge poete tome gradu, do koje e doi tri godine
kasnije. Prikaz Mletaka u tome Njegoevom djelu u saglasnosti je s podacima
i sudovima iz Biljenice, mada je spektar mletakih tema u spjevu mnogo
iri (st. 14601690). Prepoznatljiv je odjek Njegoevih zapisa iz Biljenice u
nekim stihovima te uvene epizode. Na primjer, biljeka da u nizu portreta u
Sali Velikog vijea (Sala del Maggior Consiglio) Dudeve palate nema Marina Faliera, te da njegovo mjesto crna zavjesa pokrijeva, jer su tome dudu
odsjekli glavu 1354 (sic!)god[ine] na glavne ljestvice pred palatom, zato to je
ovaj ohtio da unitoi respubl[iko] pravl[enije], drugi pak kau da je bio ertva
intrigah i lae,32 pretoen je u stihove: Grbii se meni kunijae / da su jednom biri i pijuni / oblagali jednoga principa / pred senatom i svijem narodom,
Njegoeva Biljenica, str. 191, 193, 194.
Jelena auli, nav. rad, str. 141.
29
Olga Stuparevi, Srpski putopis o Italiji, u: Uporedna istraivanja I, Institut za knjievnost
i umetnost, Beograd 1976, str. 111.
30
Milovan ilas, Njego, pjesnik, vladar, vladika, Zodne, Beograd-Ljubljana, 1988,
str. 549.
31
Mirko Deanovi, Mleci u hrvatskoj i srpskoj knjievnosti, Filologija 2, Zagreb 1959,
str. 126.
32
Njegoeva Biljenica, str. 187. Marin Falier (12751355) bio je pedeset peti mletaki dud,
pogubljen 1355. a ne 1354. godine, kako stoji u Biljenici. Kao izdajnik Republike, bio je
osuen ne samo na smrt, nego i na brisanje imena i slike u palati, tj. damnatio memoriae.
27
28

165

Vesna KILIBARDA

/ i da su mu glavu otkinuli / ba na stube njegova palaca (st. 15211526).

Njego u Biljenici notira i da kad su salon gradili, trinaest su mjestah za
portrete odvie napravili, pa su ostala prazna.33 Taj detalj njegovu panju
privukao je vjerovatno kao dokaz da neizvjesna i nemilosrdna sudbina ne zaobilazi ni mone vladare i drave. U zabiljekama se nalaze i podaci da je 115
dudah bilo svega u Mletkama, te da je njina vlada ukinuta 1797 god[ine],
a navedena su i imena prvog i potonjeg mletakog duda, to svjedoi da
su Njegoa zanimali razliiti detalji hiljadugodinje istorije Presvijetle republike.34 Posebnu panju crnogorskog vladike privukle su mrane klijeti
e su davili i muili prestupnike to, po njegovim rijeima, Mlecima slavu
mrai.35 Sam Njego, koji je dao da se napravi prvi zatvor na Cetinju (1831),
silazio je u te podzemne tamnice ispod Dudeve palate (tzv. pozzi) i s njihovih
zidova prepisivao u Biljenicu zapise na italijanskom jeziku koje su ostavili
nekadanji sunji.36 Ti Njegoevi neposredni utisci nesumnjivo su ostavili traga u sljedeim stihovima iz Gorskog vijenca: Najgore im pak bjehu tavnice /
pod dvorove e dude stojae; / u najdublju jamu koju znade / nije gore no u
njih stojati: / konj hoae u njima crknuti, / ovjek pae tu svezat ne ae, / a
kamoli ojka nesretnjega; / oni ljude sve tamo vezahu / i davljahu u mranim
izbama (st. 14741482). Njegoev stav u skladu je s etikim obrascem tzv.
ojstva klasine Crne Gore, po kome je vrhunski nedostojnim smatrano ne
samo gaenje linog dostojanstva ovjeka kroz fiziko muenje osuenika ili
poniavanje osumnjienih i uhapenih, nego i nepotovanje date rijei.37

Prikaz Mletaka u Gorskom vijencu u znaku je negativnog stereotipa,
nita manje izraenog nego u Njegoevom prikazu otomanskog svijeta u istom
djelu.38 Epizoda o Draku u Mlecima specifina je i po tome to, u kontekstu
imagolokih tumaenja, predstavlja jedan od onih ne tako estih primjera koji
podupiru tezu da se u prikazivanju Drugog omalovaavajui stereotipi [...]
ne raaju samo na Zapadu da bi se okomili na Balkan, nego [...] mogu da se
zametnu i na ovoj drugoj strani, da bi uzeli na nian Zapad.39


35

36

37

Isto, str. 188.

Isto, str. 187.
Isto, str. 188.
Isto, str. 189.
Up. Slobodan Tomovi, Komentar Gorskog vijenca, Univerzitetska rije, Niki 1986, str.
219243.
38
Negativnu sliku Mletake republike, s kojom su Crnogorci vjekovima ivjeli u najbliem
suedstvu, Njego je razvio i u nekim svojim prije i poslije Gorskog vijenca napisanim djelima (Glas kamentaka, Svobodijada, Ogledalo srpsko, Lani car epan Mali). O tome
up. Vesna Kilibarda, nav. rad, str. 294296.
39
Ivan olovi, Balkanistiki diskurs i njegovi kritiari, http://www.republika.
co.rs/490-491/
33
34

166

Italijanske teme u Njegoevoj Biljenici

to se venecijanskih tema tie, osim pomenutih, u Biljenici se nalazi
jo samo jedna biljeka koja se hronoloki i tematski moe dovesti u vezu
s Njegoevom drugom, mnogo duom poetom Veneciji, u trajanju od oko
dvadeset i pet dana, tokom februara i marta 1847. godine. Iako nije mogue
sasvim pouzdano razlikovati Njegoeve zapise o Veneciji iz prvog (1844) i
drugog (1847) boravka, neka rjeenja ipak namee iri kontekst. Zna se da je
tokom toga drugog boravka vladika najvie bio posveen pregledanju spisa i
dokumenata u mletakom Arhivu. Otuda, vjerovatno, u Biljenici i podaci o
Dravnom arhivu (Archivio di Stato), za koji Njego zapisuje da je smjeten
u samostanskom kompleksu Santa Maria dei Frari (Convento dei Frari) i da
broji do 300 salah u kojima ima komadah papira 10.562.115, bez mnogobroj
nijeh svezakah.40 O svom radu u tome arhivu nekoliko podataka Njego je
ostavio u predgovoru svoga djela Lani car epan Mali e kae:
... da sluajem ne pooh u Mletke u poetku 1847 godine, ne htijah nita vjernoga
o njemu [epanu Malom prim. V.Kilibarda] svome rodu objelodaniti. Ali u Mletke
kada dooh, potrudim se i kojekako uljezem u ogromnu arhivu bive stare republike
mletake [...] uvara od arhive, staroga markiza Solarija, gotovo slobodnom i veselom gorskom poezijom i prianjem zamaijam, te mi dobri starac pone po mojoj udi
igrati; pet est valjatijeh pisariah tri itave neelje po svima uglovima od arhive
kopae, i to god se moglo na o udnovatom epanu i o drugijem stvarima odnosei
se Jugoslovenstva, sve ispisae.41

Zanimljivo svjedoanstvo o tome Njegoevom boravku u Veneciji
zabiljeio je Milorad Medakovi, njegov tadanji sekretar, koji ga je na tome
putu i pratio.42

Manji dio italijanskih zapisa u Biljenici moe se dovesti u vezu s
Njegoevim putovanjem kroz razne italijanske krajeve u posljednjoj godini
njegovoga ivota (18501851).43 Meu njima nema ni putopisnih fragmenata,
ni Njegoevih opservacija kakvih je bilo meu prvim zapisima iz Venecije. U
Biljenicu on sada uglavnom upisuje ture podatke koji su mogli biti unijeti i
tokom ali i poslije obilaska odreenih kulturno-istorijskih znamenitosti. Prema
Njegoeva biljenica, str. 191.
Petar Petrovi Njego, epan Mali Proza - Prevodi, u: Celokupna dela, knjiga etvrta,
Prosveta-Obod-Svjetlost, Beograd-Cetinje-Sarajevo, 1967, str. 10.
42
Medakovi je isprva bio zaduen da, po vladiinoj elji, svakoga dana prepisuje gramate
ruskih careva mletakim dudevima, a nekoliko ih je, po ovom autoru, vladika i svojeruno
prepisao. Up. Milorad Medakovi, P. P. Njego, poslednji vladajui vladika crnogorski,
Knjigopeatnja A. Paevia, Novi Sad 1882, str. 132134.
43
Up. Vesna Kilibarda, Njegoevo posljednje putovanje: kroz Italiju 1850-1851, Lingua
montenegrina, V/1, 2012, br. 9, str. 151172.

40
41

167

Vesna KILIBARDA

njihovom sadraju, vrlo je mogue da se ove radi o tzv. knjikom znanju,

tj. o podacima preuzetim iz raznih tampanih izvora. Ozbiljno bolesni Njego,
tada ve veliki i priznati pjesnik, nije vie mnogo zapisivao, nije ak trpio ni
zapisivanje svoga saputnika, Ljubomira Nenadovia, kako je ve primijetila
Isidora Sekuli.44 Biljeio je i dalje podatke o visini, duini ili irini zname
nitih kulturno-istorijskih zdanja koja je razgledao, nekad ih i sm mjerei i
premjeravajui, nekad preuzimajui podatke iz dostupnih izvora. U tom smislu, vezano za Njegoeve dvije poete Rimu, prvu u januaru a drugu u aprilu
1851. godine, u Biljenici se pominju i neke rimske znamenitosti, i to papska
basilika Sv. Petra (San Pietro) i antiki spomenici Koloseum (Colosseo), koji
je s panjom razgledao, i Pompejev teatar (Teatro di Pompeo), razruen u
srednjem vijeku, o kome se mogao samo obavijestiti. Crkva Sv. Petra i Koloseum dvije su od tri rimske znamenitosti za koje je sam vladika u pismu svom
transkom prijatelju Dimitriju Vladiavljeviu ustvrdio da su u vjenom
gradu na njega ostavile najsnaniji utisak.45 To je u Pismima iz Italije po
tvrdio i srpski putopisac i Njegoev tadanji saputnik Ljubomir Nenadovi.
Za Koloseum, najvei amfiteatar antikoga Rima, sagraen u prvom vijeku
n.e., Njego u Biljenici zapisuje kako se u vrijeme praznika vialo [...] e
padnu po pet hiljadah divljih zvjerova i veliko islo maebojacah i da je u
njega moglo stati vie od stotine hiljadah duah i sjeeti, zaklonjeni platnom od sunca i vremena.46 O drugoj rimskoj znamenitosti, hramu Sv. Petra,
najveoj hrianskoj crkvi, u Biljenici na jednom mjestu vladika daje podatke
o tome koliko je stopah visoka, duga i iroka, upisuje broj njenih oltarah i
kanelah, kao i kad je i koliko dugo graena, a na drugom, i dalje opsjenjen
brojevima i veliinama, uporeuje po visini zvonik ove crkve sa zvonicima
katedrale u Strasburu i crkava Sv. Stefana u Beu i Sv. Marka u Veneciji.47 to
se tree rimske znamenitosti tie, a koja se i prema svjedoenju samog Njegoa
i prema potvrdi Nenadovia nala na prvom mjestu Njegoevih rimskih prefe
renci, a to je Rafaelova slika Preobraenje, u Biljenici nema ni pomena. Ime
toga majstora visoke renesanse zabiljeeno je u toj sveici, uz podatak o
godini njegovog roenja i smrti, meu imenima najslavnijeg kolorista od
Italije, Ticijana, i uz pomen vajatelja, pitura i arhitekta Mikelanela.48

Isidora Sekuli, Njegou knjiga duboke odanosti, Srpska knjievna zadruga, Beograd
1951, str. 335.
45
Pismo je datirano 31. januara po starom kalendaru. - Petar Petrovi Njego, Izabrana
pisma, u: Celokupna dela, knjiga esta, str. 202206.
46
Njegoeva biljenica, str. 192.
47
Isto, str. 191, 193.
48
Njegoeva biljenica, str. 191192.
44

168

Italijanske teme u Njegoevoj Biljenici

U toj posljednjoj skupini biljeaka italijanske tematike pominju se,
uz uobiajene podatke o ogromnim dimenzijama, i Crkva Sv. Ambrozija
(SantAmbrogio) u Milanu i Avgustov amfiteatar u Veroni (Arena di Verona),
iako nema podataka da se Njego zadravao u ta dva grada.49 Kao to je i kroz
Torino samo proputovao eljeznicom, a u Biljenicu, na ak dva mjesta, upi
sao podatak o dimenzijama mosta na rijeci Dori koja protie kroz taj grad.50
Ono to ipak iznenauje jeste injenica da u Biljenici nema zapisa vezanih za
Napulj, u kome je vladika poetkom 1951. godine u kontinuitetu proveo preko
tri mjeseca. O tome junoitalijanskom gradu, meutim, Njego je ostavio zanimljive putopisne fragmente u ve pomenutom pismu D. Vladisavljeviu.
Takoe, u Biljenici nema ni zapisa koji bi se odnosili na Firencu, iako se na
povratku iz Napulja vladika nekoliko dana zadrao razgledajui taj grad i njegovu okolinu. Na putu prema Firenci Njego je, u drutvu Nenadovia, svratio
da vidi uveni Krivi toranj (Torre pendente), odnosno zvonik Katedrale u Pizi.
Mogue da je tom prilikom bilo rijei i o Galileu Galileju, koji je na tome
tornju nekad vrio eksperimente, pa se uveni uzvik italijanskog naunika
Eppur si muove! naao zapisan i u Njegoevoj Biljenici i u Nenadovievim
Pismima.51

Na kraju, vjerujemo da misli, zapaanja i podaci u Njegoevoj Biljenici
koji se odnose na pojave, linosti i dogaaje italijanske provenijencije, ma
koliko njihov udio u cjelokupnom korpusu te sveice bio skroman, ipak doprinose rasvjetljavanju pojedinih aspekata knjievnog djela ali i same linosti
crnogorskog vladike i pjesnika.
Literatura
olovi, Ivan (2010). Balkanistiki diskurs i njegovi kritiari,
http://www.republika.co.rs/490-491/
Deanovi, Mirko (1959). Mleci u hrvatskoj i srpskoj knjievnosti,
Filologija 2, Zagreb 1959, str. 121136.
ilas, Milovan (1988). Njego, pjesnik, vladar, vladika, Beograd-Ljubljana: Zodne.
Kilibarda, Vesna (2011). Njego i Venecija, u: Venecija i slovenske
knjievnosti, Beograd: SlovoSlavia, str. 289-302.
Kilibarda, Vesna (2012). Njegoevo posljednje putovanje: kroz Italiju
18501851, Lingua montenegrina, V/1, br. 9, str. 151172.
Isto, str. 193-194.
Isto, str. 163, 192.
51
Isto, str. 194.
49
50

169

Vesna KILIBARDA

Milovi, Jevto (19631964). Stvarna pozadina Drakove scene u

Gorskom vijencu, Radovi Filozofskog fakulteta, Razdio lingvistikofiloloki (3), zadar, 5, str. 149-159.
Milovi, Jevto (1983). Njegoeva Biljenica, u: Staze ka Njegou, Titograd: Univerzitetska rije, str. 341345.
Stuparevi, Olga (1976). Srpski putopis o Italiji, u: Uporedna istraivanja
I, Beograd: Institut za knjievnost i umetnost, str. 103182.
Sekuli, Isidora (1951). Njegou knjiga duboke odanosti, Beograd: Srpska
knjievna zadruga.
auli, Jelena (1957). O Njegoevoj Belenici, Letopis Matice srpske,
Novi Sad, 380, 2, str. 139146.
o, Pero [1939]. Prilozi za kulturnu istoriju Crne Gore, sa sedamdeset
slika, Beograd: izdanje autora, Grafiko umetniki zavod Planeta, b. g.
o, Dr Pero (1956). Njegoevo uzdarje. Neobina istorija dosad nepoznatog Njegoevog dnevnika, Politika, Beograd, 8. april, str. 10.
o, Dr Pero (1956). ta pria Njegoev dnevnik. Svestrano interesovanje
velikog pjesnika, Politika, Beograd, 15. april, str. 10.
maus, Alojs (1963). O Njegoevoj Biljenici, Glasnik Etnografskog
muzeja, knjiga III, str. 2936.
Tomovi, Slobodan (1986). Komentar Gorskog vijenca, Niki: Univerzitetska rije, str. 219243.
Vesna KILIBARDA
ITALIAN THEMES IN BILJEZNICA
BY PETAR PETROVIC NJEGOS

The enclosure investigates records of Italian inspiration in Biljeznica
by Njegos, a pocket-size booklet of an extraordinary destiny, published more
than one hundred years after the death of the Montenegrin ruler and poet,
only in one edition until today. Italian themes in Biljeznica mostly refer to
Venice, both contemporary and former Venetian Republic, less to other Italian
areas, mostly those that Njegos had the opportunity to acquaint. The goal of
the enclosure is to reconstruct the context of these Italian records of Njegos,
comprising short fragments of travel prose and various thoughts, observations
and data referring to phenomena, persons and events that attracted a special
attention of the Montenegrin ruler-poet, leaving a remarkable echo also in his
poetic work.

170

Key words: Njegos travel writer, Njegos and Venice, Njegos in Italy

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.111(73).09 Plat S.

Pregledni rad
Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI (Podgorica)
Filozofski fakultet Niki
[email protected]
UMIJEE SINTETIZOVANJA IVOTA I KNJIEVNOSTI:
KRITIKI I TEORIJSKI POKUAJI RAZUMIJEVANJA
POETIKE SILVIJE PLAT ILI IZUAVANJE TIINA
I KONTRADIKTORNOSTI TEKSTA (I)
U prvome dijelu rada koji je naslovljen ,,Umjee sintetizova
nja ivota i knjievnosti: kritiki i teorijski pokuaji razumijeva
nja poetike Silvije Plat ili izuavanje tiina i kontradiktornosti teksta, namjera mi je da predstavim neke od najreprezentativnijih
pojedinanih tekstova i studija koji su u protekle tri decenije objavljeni o amerikoj pjesnikinji Silviji Plat; da ih sistematizujem i
opiem; i izvedem zakljuak o dominantnim knjievnoteorijskim
modelima uopte, pratei razvoj kritikoga i teorijskoga mikro
kosmosa koji se od ranih sedamdesetih godina konstituie o
pjesnikome i proznome radu te pjesnikinje (pri tom na umu
imam uglavnom psihoanalitiki kritiki model, feministiki,
itd.). U uvodnome dijelu podetiu na koncept interpretacije i/
ili itanja ili, drugaije reeno, skicirau mapu teorijske analize
toga koncepta, pri emu u se posebno osvrnuti na formulacije
koje su u tome kontekstu iskazali Eko, De Man, itd.
Kljune rijei: itanje, interpretacija, poezija, tekst, Silvija
Plat

Nekoliko sjajnih pjesama objavljeno je u asopisu The New Yorker, 3.
avgusta 1963. godine. Napisala ih je pjesnikinja koja italakoj publici nije bila
poznata, a iji glas je zvuao drugaije od ostalih, do tada poznatih pjesnikih
glasova. Pomenute pjesme intrigantno su pripisane Silviji Plat (19321963).
Kako u asopisu nije bilo rubrike u kojoj su predstavljani saradnici, o pomenutoj pjesnikinji itaoci nijesu mogli nita saznati. Zloslutna godita navedena
u zagradama pored imena pjesnikinje potvrdila su da ona nije vie meu nama
na ovoj tunoj planeti. Otila je, poput Alkestide, u Zemlju mrtvih.
Erika Dong, Zavoenje demona1, 2007. godine
1

Ars, asopis za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja, br. 56, 2010, str. 92.

171

Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI

Taj pjesniki glas (kakogod da se zvala ona kojoj je pripadao) bio je
u potpunosti evoluirao. Nije bio suv, niti je mirisao na gorkoslatke dvadesete
u stihovima Doroti Parker, niti je bio romantian/ironian/transcendentalan
poput glasa Edne St. Vinsent Milej. Moda je konfesionalnu otvorenost isprovocirao Robert Lovel. Moda je En Sekston doprinijela svojim mranim
menstrualnim ludilom. Na njen pjesniki glas nijesu uticale u ritmike himne
uvijene meditacije o ljubavi i smrti iz pera Emili Dikinson. Nije bilo mogue
uporediti ih sa pjesmama drugih autora.
Erika Dong, u istoj knjizi.
Uvod

Knjiga je poseban svijet, napisao je Bart u Kritici i istini i dodao kako
kritiar pred knjigom oea uslove za jeziko ostvarenje koji nijesu drugaiji od
onih koje pisac oea pred svijetom. U istoj knjizi on je naveo kako delo nije
okrueno, niti odreeno, niti zatieno, niti usmereno nikakvim okolnostima.
Nema stvarnog ivota da nam kae koje znaenje treba da mu pripiemo []
ma koliko reito bilo, ono poseduje neto od konciznosti delfijskog proroita,
ije se rei prilagoavaju prvobitnom kodu (proroite nije buncalo), a opet su
otvorene za vie znaenja, zato to su one izgovorene izvan svake okolnosti,
izuzev same dvosmislenosti. (Kritika i istina, 1966).2 Za itaoca, onog koji
e ga paljivo proitati, tekst je, prema Umbertu Eku, poput bate sa stazama
koje se razdvajaju: Da upotrebim metaforu Horhea Luisa Borhesa (jo jedan
duh koji je veoma prisutan u ovim raspravama i koji je i sam drao predavanja
na Nortonu pre dvadeset pet godina) pie ovaj semiotiar u knjizi est etnji
kroz narativnu umu, uma je bata sa stazama koje se razdvajaju. ak i kad
nema utabanih staza u umi, svako moe da napravi sopstvenu, odluujui da
li e da krene levo ili desno od odreenog drveta i da kod svakog sledeeg opet
naini izbor.3 Borhesovo gledite po tome pitanju interesantno je etimo se,
knjiga i lavirint su jedno: roman se moe proitati na razliite naine. Pjesma, takoe. Dotakavi se pitanja interpretacije apstraktne poezije u jednom
intervjuu,4 Mardori Perlof navodi kako su djelimino i sami pjesnici krivi za
Don Starok, ,,Rolan Bart, http://polja.eunet.rs/polja456/456-19.htm
Umberto Eko, est etnji kroz narativnu umu, Narodna knjiga Alfa, Beograd 2003,
str. 1213.
4
David Clippinger, Marjorie Perloff Interview,
http://www.argotistonline.co.uk/Perloff%20interview.htm, But we suffer from the awful
high school (and also college teaching) which reads poems for their messages. I always
have to remind students not to think in terms of the message. Then, too, the opposite obtains: go to a reading by Language poets and their students and everything read is judged
to be unassailable. No one questions how something is said. No one asks whether, say,
2
3

172

Umijee sintetizovanja ivota i knjievnosti...

nedoumice koje poetski iskazi izazivaju: ,,Ne odgovara nam sklonost koju u
akademskoj sredini ispoljavaju da se pjesma ita iskljuivo zbog poruke.
Podsjeam studente da ne razmiljaju u kontekstu poruke. Povremeno, neto
sasvim suprotno preovlada: poite na pjesniko vee koje organizuju Jeziki
pjesnici i njihovi studenti i shvatiete da se sve to proitaju prihvata kao
apodiktino. Niko ne postavlja pitanje kako je neto reeno. Niko nee posta
viti pitanje, na primjer, da li je Kulid to to je rekao morao rei ba na taj
nain i biti tako opskuran. Kao i u drugim primjerima, postoje dobre i loe
verzije. Napisano je mnogo uasne jezike poezije koja nije toliko opskurna
koliko je nejasna i loe napisana. Sasvim prirodno, ovo odbija itaoce. I same
pjesnike djelimino treba kriviti jer oni odbijaju da objasne to rade (ili ne
rade) i zapravo samo ekaju pravu reakciju.5

U uvodnome tekstu drugoga izdanja Nortonove antologije podeaju
nas na vitalnost, uzbudljivost, kompleksnost knjievno-teorijske oblasti,6 i na
visoko kompetentne teoretiare koji razmatraju razliite modele itanja, ini
ciraju, stimuliu i regeneriu teorijske rasprave o interpretaciji:
,,Na primjer, Fridrih lajermaher, detaljno pie o interpretaciji i kao
istorijski informisanoj gramatikoj eksplikaciji i kao psiholokoj identifikaciji s autorom. Njegovo gledite u suprotnosti je sa perspektivom Frederika
Dejmsona koji zagovara sloeni trofazni proces interpretacije koji se posebno
fokusira na ideoloku kritiku socijalnih kontradiktornosti, klasnih antagonizama i istorijskih etapa socijalnog razvoja koji se manifestuju u tekstu. Umje
sto toga Pol de Man opisuje itanje kao vrstu egzegeze u kojem e itaoevo
ponovno ispisivanje ili ponovno prikazivanje teksta zamijeniti originalnom
interpretativnom alegorijom: itanje za njega neizostavno postaje pogreno
itanje.7
Coolidge really has to say it that way and be so obscure. And, as in everything else, there
are good and bad versions. Theres a lot of terrible language poetry that isnt so much
obscure as it is just vague and badly written. So naturally this sets people off. And the poets
themselves are partly at fault in that they refuse to explain what theyre doing (or not doing)
and just wait for the right response.
5
Ibid.
6
The Northon Anthology of Theory & Criticism, second edition, ed. Vincent B. Leitch,
W.W.NORTON & COMPANY, New York, London 2010, pogledati u uvodnom tekstu na
stranama 333.
7
Ibid., str. 3, For instance, Friedrich Schleiermacher draws a detailed account of interpretation both as historically informed grammatical explication and as psychological identi
fication with the author. His view contrasts with the perspective of Frederic Jameson, who
advocates an elaborate three-phase process of interpretation focused specifically on ideology critique of social contradictions, class antagonisms, and historical stages of social
development manifested in texts. And Paul de Man instead pictures reading as a mode of
exegesis wherein the readers rewriting or restaging of the text replaces the original with an
interpretative allegory: reading for him becomes misreading.

173

Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI

Svoje specifino znaenje (kako itamo u Reniku knjievnih termina)
interpretacija je dobila tek u savremenoj nauci o knjievnosti.8 U helensko
doba znaila je tano razumevanje knjievnog teksta9, iako se u periodu od
srednjovjekovnoga doba i humanizma taj termin nije shvatao kao poseban
nain razumevanja i prikazivanja knjievnih tekstova10:

Interpretacija naega veka treba da prikae knjievno delo u njegovoj
umetnikoj posebnosti i znaajnosti, upravo u njegovoj jedinstvenosti i neponovljivosti; treba da logikim putem prikae njegovu estetiku bit. Time se
i razlikuje od explication de texte (tumaenja teksta), kakva se od 19. veka
radi u francuskim kolama: francusko tumaenje je delom jezini i stvarni
komentar, delom ukazivanje na pojedine stilske karakteristike, delom vredno
vanje. Interpretacija naprotiv eli uvek da govori o knjievnom delu kao o
umetnikoj celini, koju stvaraju i izgrauju pojedini elementi dela. [] Ako
je pogreno misliti da se kompletna nauka o knjievnosti iscrpljuje u interpretacijama, ipak bez nje nema nauke.11

To je jedan od naina na koji moe da se inicira pria o trajektorijama elementarnoga interpretacijskog toka o pjesnikome ostvarenju jedne od
najznaajnijih amerikih autorki, Silvije Plat. I kratak pogled na tekstove koji
su o njenome stvaralatvu napisani, svjedoi o suoavanju s manihejskom
logikom binarizma, koja je tako draga strunjacima knjievnosti, sadrina
ili forma, deskripcija ili naracija, predstava ili znaenje.12 Grosso modo nije
mogue ukazati na poetiku genezu njena stvaralatva koju pratimo oslanjajui
se na navode kritiara koje karakterie nauna zasnovanost metoda i okrenutost tekstu; ili kontekstualista koju su u svojim osvrtima ispitivali nasta
njenost teksta dugim lancem parazitskih prisustava, odjeka, aluzija, gostiju,
duhova koji su pripadali nekim prethodnim tekstovima,13 kako je to naveo
dekonstrukcionista D. Hilis Miler, podeajui nas, jo jednom, na Borhesa
i njegovu tezu prema kojoj je dobra literatura ona koja u sebi sadri itavu
prethodnu knjievnost i svi pisci svijeta oduvijek, u stvari, piu istu knjigu.
Don Fredriks Nims zapoeo je analizu tehnike strane Silvijinih pjesama u
tekstu koji je naslovio Poezija Silvije Plat: Tehnika analiza u kome je prvu
reenicu uputio mladim pjesnicima, prevazilazei okvire zadate teme: Za
boravite Ariel na kratko; izuavajte Kolos. Opazite sve stihovne forme, sve
Renik knjievnih termina, ,,TERMIN Interpretacija,
http://www.interpretacije.com/p/termin-interpretacija.html
9
Ibid.
10
Ibid.
11
Ibid.
12
Umberto Eko, Granice tumaenja, Paideia, Beograd 2001, str. 20.
13
Ars, asopis za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja, br. 56, 2010, str. 99.
8

174

Umijee sintetizovanja ivota i knjievnosti...

upotrebe ritma i rime; obratite panju kako se biraju pjesnike slike i kakav je
njihov meusobni odnos; kako se, tendenciozno, koristi zvuk.14 On navodi da
u zbirci Kolos glas esto vibrira:
[] kao da ne pripada pjesnikinji. Ponekad, kao u pjesmi Ploa za
primanje poruka od duhova to je glas Valasa Stivensa, pravinog hroniara
svih odvratnih opadanja. U Usjedjelici to je glas Rensoma, a u Tamnoj
kui Retkea. Prisutan je Dilen Tomas, ali i neki drugi glasovi. Ima u ovoj zbirci sjajnih stihova napisanih po ugledu na druge pjesnike i (to pokazuju i neki
drugi stvaralaki impulsi) jasno je da su to bili momenti koji su je pripremali
da u Arielu iskae svoj glas. Moda pjesnik najbolje pronalazi sebe nakon to
je pokuao da bude neko drugi.15

O stvaralatvu pjesnikinje o kojoj je rije pisali su kritiari koji su ini
cirali modifikaciju paradigme, u tekstovima o njoj ali i o drugim autorkama/
autorima (Sandra Gilbert, Linda Vagner-Martin, Dajen Midlbruk, aklin Rouz
itd.), i iji rad nalikuje bekonovskoj strukturi kad se nakon euforine prve
berbe, prelazi na bahusovsku fazu u destruktivnom i u konstruktivnom delu,
destruens i construens16 i autorka sasvim potiskuje iz prouavanja, iako je za
mnoge kritiare upravo ona sredinja referencijalna taka u skladu sa registrima nekada aktuelnih interpretacijskih tokova. Istraivanje sekundarne literature objavljene o Silvijinom djelu svjedoi o pravilu da izmjene paradigme
nastaju gomilanjem rasprava koje su im prethodile, na ta se sasvim korisno,
kako se ini autorki ovoga teksta, mogu nadovezati rijei Riarda Rortija17
koji je pisao o dva tipa tekstualizma: prvi tip obrauje tekst prema naelu
unutranje koherencije; drugi, zastupaju kritiari koji smatraju da je svako
itanje promaeno oni ne pitaju za intencije autora ili teksta ve prekuju
tekst tako da ga saobraze svojim namerama i lie na psihoanalitiara koji
slobodno tumai san ili anegdotu kao simptom ubilakog nagona.18 Dosezi
kritiara, koje razvrstavamo u dva interpretacijska okvira, a ije emo zakljuke
ovom prilikom zbog prostorne ogranienosti tek blago skicirati (objavljeni u
Kembridovom priruniku za Silviju Plat,19 uz kratko podeanje i na druga
Ars, asopis za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja, br. 12, 2009, str. 102.
Ibid.
16
Eko, op. cit., str. 127.
17
Rortijev citat, kao i znaajan dio teksta u ovom, uvodnom dijelu, citiran je ili parafraziran
iz Ekove Granice tumaenja. Konkretno, Eko se vie puta poziva na Riarda Rortija i to na
stranama: 2931, 51, 300, 325, 329, 333.
18
Tu Ekovu studiju, u nekim njenim segmentima, prepoznali smo kao dobar okvir u koji se
mogu smjestiti sve ambivalentnosti koje prepoznajemo kao karakteristiku interpretacijskih
diskursa o stvaralatvu Silvije Plat i zato smo je citirali ili parafrazirali.
19
U uvodnom tekstu te knjige prireivaica navodi da su su za prirunik koji je priredila od
posebnoga znaaja tri objavljene knjige: zbirka pjesama Teda Hjuza, Roendanska pisma,
14
15

175

Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI

izdanja koja nas na razliite naine inspiriu), pokazuju koliko je beskorisno

itanje prema vlastitim eljama koje potpuno zanemaruje semantike konvencije u pozadini,20 i u tekstove uvode intentio operis. Oni, da parafraziramo
Eka, potvruju da neko tumaenje, ako nam se i uini opravdanim na nekom
mjestu u tekstu, moe da se prihvati samo ako bude potvreno, to ide u prilog
tvrdnji jednoga kritiara na kojega nam je ukazao Eko, a koji pie koliko su
aavi ljudi koji kau da pedantno iitavanje teksta predstavlja smrt njegove
magije uskrauje nam zadovoljstvo u tekstu (R. Bart).
***

U autopoetikome tekstu pod naslovom Kontekst, Plat je dala
pledoaje raznovrsnim interpretatorima, posebno onima koji su pisali o radikalizaciji njenih politikih interesovanja i buenju interesovanja za ensko
pitanje, o njoj (da parafraziramo rijei napisane o Adrien Ri) kao eni koja
je proivjela istoriju ena dvadesetoga vijeka, potvrujui izmeu ostaloga i
Eliotovu tezu prema kojoj nijedan pjesnik, nijedan umjetnik, nema za sebe
cjelovito znaenje:

Jedna od injenica koja bi mogla da izbije na svetlost dana tokom
takvog procesa jeste naa tenja da dok hvalimo nekog pesnika, podvlaimo
one vidove njegovog dela u kojima on najmanje podsea na bilo kog drugog.
[] Sa zadovoljstvom se zadravamo na onome po emu se taj pesnik ra
zlikuje od svojih prethodnika, a naroito od svojih neposrednih prethodnika;
nastojimo da pronaemo neto to se moe izdvojiti da bismo u tom uivali.
Meutim, ako priemo jednom pesniku bez ovakvih predrasuda, esto emo
otkriti da ne samo najbolji ve i najindividualniji delovi njegovog dela mogu
biti oni u kojima su mrtvi pesnici, njegovi preci, najsnanije potvrdili svoju
besmrtnost.21

Do Dil, urednica Kembridovog izdanja, navodi da su istorijski
kontekst stvaralatva Silvije Plat i njeno angaovanje u politikoj, kulturnoj
1998, u kojoj se vratio ivotu i djelu Plat; Dnevnici Silvije Plat vrijedni zbog razumijevanja
izvora i praksi pisanja kojima je bila sklona; objavljivanje Ariela (iz 2004. godine u kojem
je vraen originalni redosljed pjesama), s predgovorom koji je napisala Platina kerka,
Frida Hjuz. Ted Hjuz je u predgovoru sabranim pjesmama Plat napisao da izdanje Ariela koje je objavljeno posthumno nije slijedilo originalni redosljed niti je ukljuivalo sve
pjesme koje je ona u tu knjigu namjeravala da ukljui, dok je u drugom tekstu napisao kako
je u pjesnikome razvoju koji je bio sjajan kao njen, hronoloki red pjesama veoma vaan
za njihovo razumijevanje.
20
Eko, op.cit., str. 127.
21
Petar Milosavljevi, ur., Teorijska misao o knjievnosti, Svetovi, Novi Sad 1991, str.
469470.

176

Umijee sintetizovanja ivota i knjievnosti...

i ideolokoj sferi, esto bili zanemarivani u entuzijazmu koji je oduvijek

karakterisao itanje njenih djela kao privatnih i introspektivnih kao vrstu
ogledanja (prietimo se, jo jednom, Barta prema kome elja, strast, frustracija mogu i te kako proizvesti suprotne predstave, stvarni motiv se moe
pretvoriti u alibi koji mu protivrei, rad moe biti upravo fantazam kojim
autor kompenzuje lo ivot...,22 i rijei Toril Moi koje na pravi nain upotpunjuju tu vrstu pribliavanja Silviji Plat: izuavanje tiina i kontradiktornosti
teksta omoguie kritiaru da ga poveu sa specifinim istorijskim kontekstom u kome se itav niz razliitih struktura ukrta kako bi stvorile upravo te
tekstualne strukture, tako da autorova lina situacija i namjere mogu postati
tek jedna od mnogih konfliktnih niti koje sainjavaju kontradiktorni konstrukt
koji nazivamo tekstom23). U ve pomenutoj knjizi, reprezentativnom uzorku
sekundarne literature o poetskim i proznim formama Silvije Plat, koja nam
daje za pravo da ustvrdimo kako njeno djelo ostaje polje stalnoga propitivanja, prostor, kako je to napisala Pegi Kamuf, ,,za razliite vrste efekata,
ponuen je recentan kritiki osvrt (na prijelazu iz jednoga u drugi vijek, i na
taj nain podoban za izvoenje zakljuaka o knjievno-teorijskom korpusu
u totalitetu): u prvom dijelu raspravlja se o njenome pisanju u odnosu prema
kontekstu i perspektivama dvadesetoga vijeka s ciljem da se pokae kako ono
nije zatvoren konstrukt koji govori sam za sebe; nastalo je u odreenim istorijskim, ideolokim, knjievnim i linim kontekstima i, tavie, da je predstava o Plat koju smo prihvatili, proizvod kompleksnog, nepostojanog i spornog tkiva diskursa.24 U drugom dijelu25 slijedi konkretniji osvrt na neke od
tekstova koje je napisala. Fokus kritiara je na diverzitetu i jednome broju
vanih aspekata koji joj djelo sainjavaju, u svom njegovom bogatstvu,
zanatskom umijeu, tehnikoj kompleksnosti, koncentrisanoj i ambicioznoj
razradi pjesnike forme.26
Takoe preuzeto iz teksta Dona Staroka o Rolanu Bartu (http://polja.eunet.rs/
polja456/456-19.htm)
23
Ars, asopis za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja, br. 56, 2010, str. 85.
24
Jo Gill, ed., The Cambridge Companion to Sylvia Plath, Cambridge University Press,
Cambridge, 2006, str. XI, The aim here is to show that Plaths work is not entire unto itself; that it emerged in particular historical, ideological, literary and personal contexts, and,
moreover, that the figure of Plath we may think we know is a product of a complex, mutable
and contested tissues of discourses.
25
to nas podea na rijei Mardori Perlof kada je pokuavajui da opie, uz tendenciju
generalizovanja, modus amerikoga knjievno-teorijskog modela u prvoj deceniji XXI vijeka, navela kako okretanje tekstu jeste ono to knjievno-teorijskoj misli nedostaje na prijelazu u novi vijek. Pogled na antologije kazuje da se politika previe uplela u interpretacije
knjievnih tekstova. Ona navodi da francuska knjievnoteorijska misao svakako treba da se
regenerie.
26
Jo Gill, ed., The Cambridge Companion to Sylvia Plath, Cambridge University Press, Cam22

177

Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI

Dil zakljuuje da su se pristupi djelu Silvije Plat tokom vremena mijenjali i da ih karakterie ortodoksija kritikoga miljenja. U najranije obja
vljenim studijama, njeni tekstovi razmatrani su u kontekstu konfesionalne
kole, s kojom je pjesnikinja nerijetko dovoena u vezu, to je stav koji se
danas definie kao ograniavajui iako, kako to Dil navodi, revizije konfesionalizma u djelu Fukoa i Debore Nelson sugeriu potencijalnu vrijednost
ponovnoga okretanja djelu Silvije Plat u svijetlu preispitane definicije toga
termina.27 U jednome od ranije objavljenih tekstova o poeziji Silvije Plat (u
kontekstu konfesionalizma) Rozental28 navodi da njene pjesme, poput Dva
pogleda na sobu sa leevima, predstavljaju pokuaj da se jukstapozicijom u
vezu dovedu okantna, lina iskustva, brutalne injenice o smrti s optom temom smrti na nain kako je predstavljena na slici Panorama dima i pokolja
(Brojgel) i sa transcendentnom prirodom umjetnosti, to ukazuje na preokupacije u kasnijoj poetici Silvije Plat. Rozental navodi da je nakon pjesniki
njine smrti Ted Hjuz napisao da u njenoj kasnijoj poeziji ivi udnovata muza,
goletna, bijela i divlja u skeletnoj kukuljici, i da pluta iznad pejzaa kao na
slikama primitivnih slikara, poput plamtee, luminozne vizije raja raja, koji
je u isto vrijeme jezovito zastraujui, stalno mjesto prikaza vizija smrti. U
slinom kontekstu, Hjuz je napisao kako u tekstovima njenih pjesama identifikujemo jedinstvene centre moi i svjetlosti koji su zajedniki svim pjesmama, ali je mali broj pjesama prigodan i njene se pojedinane pjesme vjerno
izgrauju u jednu dugu pjesmu.
[] Njene pjesme su kao poglavlja u mitologiji gdje je zaplet, sagledan u cjelini i u retrospektivi, snaan i jasan iako su mu porijeklo i
dramatis persone, u osnovi, enigmatine. Svijet njene poezije nastanjen je
simbolikim dogaajima, matematikim simetrijama, jasnovidou i metamorfozama... Njena inicijacija u duhovni svijet bila je neizbjena i nije se
naglo desila. U njoj su, to je sluaj sa malim brojem pjesnika jo od davnina,
priroda, pjesniki genij i aktivno bie postali jedno. Moda nam nije potrebno
psiholoko objanjenje da bismo razumjeli kako bolnu i udnu sudbinu to
namee. Ona ne posjeduje uobiajenu budnost i mo kojom bi se zatitila od
sopstvene stvarnosti. [] Moda je to jedna od privilegija ili cijena koja se
mora platiti kada ste ena i u isto vrijeme inicirani u pjesniki red dogaaja.29
bridge, 2006, str. XI, in its richness, its craft and its technical complexity, and it focuses
on Plaths concentrated and ambitious use of poetic form.
27
Korisni tekstovi na tu temu, temu konfesionalizma, mogu se proitati u asopisu PMLA
Publication of the Modern Language Association of America, March 2012, Volume 127,
Number 2. Temat je priredila Debora Nelson.
28
Ars, asopis za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja, br. 12, 2009, str. 104.
29
Ibid., str. 100.

178

Umijee sintetizovanja ivota i knjievnosti...

Pogledajmo kakve jo zakljuke moemo izvesti iz ponuenih kritikih uzoraka. U tekstu pod naslovom Svijet kao slika o temama Silvije Plat, Anet
Lavers pie da su njene pjesme sutinski simbolike:

One izvode svoje znaenje, dubinsko i ponekad doslovno, iz fundamentalnog koda, u kome su objekti i njihovi kvaliteti obdareni fiksiranim
znaenjem i postavljeni u hijerarhijski odnos. [] italac e neizostavno percipirati takav sistem i bez obzira koliko se nejasno nazirao, prihvatae ga dok
ita... kod je krajnje rigidan, kao i objekat, jednom obavezan znaenjem kojeg
nikada ne biva lien: mjesec, snijeg, crna boja, uvijek imaju istu funkciju.
Ali, stav pjesnika moe varirati i tako nagovijestiti ambivalentnost: crvena
ili plava boja mogu imati razliite uloge u razliitim kontekstima. [] Ali te
razlike su minimalne i moemo se samo diviti neiscrpnoj svjeini inspiracije
koja dozvoljava beskrajne varijacije tako fiksiranih tema.30

Prema Lavers, prepoznavanje te karakteristike pomae nam da uvidimo i sljedee: u izraavanju iskustava, Plat je zazirala od sredstava koja su
im tradicionalno pripisivana slino je i sa njenim odnosom prema sopstve
nome ivotu, jer mnogi dogaaji su bez sumnje bili doivljeni na mitolokom
i simbolikom nivou, u vrijeme kada su se desili. Fond kulturalnih slika, koji
je opseniji nego to se na prvi pogled ini, doprinosi nastojanju da ostvari neophodnu distinkciju u svome ivotu i umjetnosti: reminiscencije na klasini
svijet, nagovjetaji istorijskih dogaaja, aluzije na savremene dogaaje,
brojne hrianske anegdote i simboli, filozofski koncepti, legende.31 Ipak,
zakljuuje se da predmet njenih pjesama nije nita drugo do individualno
iskustvo: poetna taka moe biti neka senzacija, radnja, apstraktna ideja ili,
veoma esto, objekat koji ima funkciju pokretaa fluidnog simbolizma.

Primarni iskustveni objekat se tada lagano istrauje, preispituju se
posebno njegovi simboliki potencijali da bi se konano organizovali prema
nepoznatim kategorijama, sa ovjekom koji stoji vrsto u centru. Priroda,
stvarnost, svijet, samo naizgled se preispituju kao potencijalni izvori znaenja;
jer to se znaenje bira jednom za svagda i od tada e biti koriteno samo
zbog svojih izraajnih mogunosti. Raspoloenje nikada nije kolektivno; iako
pjesnikinja projektuje svoje privatno iskustvo na iroj pozadini, glas koji govori ostaje individualan.32

Pratei dalje navode Lavers, o odreivanju optih poetskih karakte
ristika pjesama Silvije Plat, moglo bi se zakljuiti i sljedee: a) iskuavanje
ivota u njenim pjesmama prikazuje se kao igra izmeu posebnoga i optega (i
iskazuje kroz irok raspon leksike i pjesnikih slika); b) jukstapozicioniranje
Ibid., str. 100101.
Ibid.
32
Ibid.
30
31

179

Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI

uzvienog i naravnog, pjesnikog ili naunog diskursa, otkriva se konstantna i iva razmjenu izmeu dubine i povrine; c) ambivalentna uloga pjesnika,
najobinijeg ali i najneobinijeg od svih bia, najblieg prirodi ali i najdaljeg
od nje,33 jedna je od tema koja pjesnikinju neprestano intrigira; d) dijalektika
ivota i smrti jedinstvena je tema njenih pjesama i, kako to precizno navodi
Lavers, pjesnika egzistencija je predstavljena kao kosmika drama u kojoj se
ta dva velika principa konfrontiraju i njihova borba se izraava kroz obrasce
ija struktura je, shodno tome, antitetika: ivotni princip obiljeavaju boje,
pulsirajui ritam, buka, vrelina, blistavost, ekspanzija, emocija i komunikacija. Smrt ja na suprotnom polu: iskazuje se tminama, zastojima, tiinama,
mrazevima, precizno definisanim uglovima i vrstinom stijene, draguljima,
lobanjama, suvoama, svime to je samostalno i odvojeno i to izvodi svoje
pozitivne atribute iz nekog drugog izvora, umjesto da ih generie slobodno
jer smrt je odsustvo, praznina. Takav je okvir u kojem ove pjesme zasnivaju
svoje brojne varijacije.34

U daljem tekstu navodi se kako simbolika mrea kojom Plat zaodijeva
svijet percepcije ima linu vrijednost (i moramo pristati na djeliminu identifikaciju s njom), iako zbog stilskih kvaliteta konaan sud o njenim pjesmama
moramo donositi nezavisno od njena ivota, to je stav koji podea i na jednu od polemika iz predgovora Kembridovom priruniku u kojem Frida Hjuz
izraava strepnju zbog italake sklonosti ka disekciji kljunih pjesama Silvije
Plat. Dil odgovara da njena poezija ne moe postojati izvan interpretacijskih
procesa: sugerisati da moe biti tako znai negirati kompleksnost i bogatstvo
njena pisanja, svoditi pisanje na singularitet. U ovoj taki ne slaem se sa
Fridom Hjuz koja kae da pjesme govore same za sebe. Ono to pjesme govore
zavisi i od onoga ko ih ita i kada, kako i zato se itaju zakljuuje ona.
Literatura
Annas, Pamela J., A Disturbance in Mirrors: The Poetry of Sylvia Plath,
Westport, Connecticut: Greenwood Press 1988.
Ars, asopis za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja, br. 1-2, 2009.
Ars, asopis za knjievnost kulturu i drutvena pitanja, br. 5-6, 2010.
Bloom, Harold, ed., Sylvia Plath: Comprehensive Research and Study
Guide, Chelsea House Publishing 2001.
Bennett, Paula, My life, a loaded gun:Dickinson, Plath, Rich, and Female
Creativity, Urbana: University of Illinois Press 1990.
Ibid.
Ibid.

33
34

180

Umijee sintetizovanja ivota i knjievnosti...

David Clippinger, Marjorie Perloff Interview, http://www.argotistonline.

co.uk/Perloff%20interview.htm
Eko, Umberto, Granice tumaenja, Paideia, Beograd 2001.
Eko, Umberto, est etnji kroz narativnu umu, Narodna knjiga Alfa,
Beograd 2003.
Gill, Jill, ed., The Cambridge Companion to Sylvia Plath, Cambridge
University Press, Cambridge, 2006.
Juhasz, Suzanne, Naked and Fiery Forms: Modern Poetry by Women:
A New Tradition, New York: Harper & Row 1976.
Kroll, Judith, Chapters in a Mythology: The Poetry of Sylvia Plath, New
York: Harper & Row 1976.
Milosavljevi, Petar, ur., Teorijska misao o knjievnosti, Svetovi, Novi
Sad 1991.
Ramakrishnan, E. V. Crisis and Confession: Studies in the Poetry of Theodore Roethke, Robert Lowell and Sylvia Plath, South Asia Books 1988.
Renik knjievnih termina, ,,TERMIN Interpretacija,
http://www.interpretacije.com/p/termin-interpretacija.html
Rose, Jacqueline, The Haunting of Sylvia Plath, Cambridge, MA: Harvard
Univ. Press 1992.
Don Starok, ,,Rolan Bart, http://polja.eunet.rs/polja456/456-19.htm
The Northon Anthology of Theory & Criticism, second edition, ed. Vincent
B. Leitch, W.W.NORTON & COMPANY, New York, London 2010.
Van Dyne, Susan R. Revising Life: Sylvia Plaths Ariel Poems, Chapel Hill:
University of North Carolina Press 1993.
Wagner, Linda W. ed. Critical Essays on Sylvia Plath, London and New
York: Routledge, Chapman and Hall 1984.

181

Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI

Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI
THE ART OF SYNTHESIZING LIFE AND LITERATURE:
CRITICAL AND THEORETICAL ATTEMPTS AT UNDERSTANDING
SYLVIA PLATHS POETICS OR LISTENING TO TEXTUAL
SILENCES AND CONTRADICTIONS (I)

In the first part of the paper entitled The Ability of Synthesizing Life
and Literature: Critical and Theoretical Attempts at Understanding Sylvia
Plaths Poetics, or Listening to Textual Silences and Contradictions, the
authors intention is to focus on the presentation of critical and theoretical
models that create the corpus about American poet Sylvia Plath. Within the interpretation of results, the focus will be on some of the most representative individual texts and books that have been published about Plath over the span of
thirty years; their systematization and description; and on a conclusion about
dominant interpretative models in general, tracing the critical and theoretical
microcosm that has, since the early seventies, been constituted about Plaths
poetic and prose forms (psychoanalytical, feminist critical model, etc). In the
introductory part of the paper, the concept of interpretation and/or reading is
briefly introduced, and a map is outlined of theoretical attempts at analyzing
these concepts, with a special emphasis on the formulations by Eco, de Man,
and others theorists.

182

Key words: reading, interpretation, poetry, text, Sylvia Plath

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 003.349.1:272(497.16)
Pregledni rad
Ivan JOVOVI (Bar)
Matica crnogorska
[email protected]

OSVRT NA BARSKI GLAGOLJSKI MISAL IZ 1893. GODINE
Barski misal iz 1893. godine moemo oznaiti kao
sociolingvistiki relikt davno minulih stoljea, mada, u
konanici, i kao neuspjeli politiki projekat njegovih inicijatora. Uprkos tome, Misal na glagoljici je trajna zaloga prijateljstva crnogorskoga i hrvatskoga naroda, ije je tampanje
obogatilo zajedniku irilo-metodsku riznicu kulturnoga blaga
ta dva naroda. Kako se pribliava 120-godinjica od njegova
prvog izdanja, stvara se obaveza za dostojno obiljeavanje
toga jubileja, ne samo unutar barske nadbiskupije, ve i od
strane referentnih institucija Crne Gore i Hrvatske.
Kljune rijei: Misal, glagoljica, Antun Pari

Crnogorsku hiljadugodinju povijesnicu, sloenu po svojoj civilizacijskoj strukturi, uglavnom prepoznajemo po brojnim linostima i obilju
raznovrsnih sukoba i ratova. Meutim, previe proizvedene istorije na tako
malome prostoru manifestuje se u nemogunosti njena apsorbovanja kod
znaajnoga dijela crnogorske populacije, u ijoj kolektivnoj memoriji je mnogo prisutnija ona dogaajna od kulturne istorije.

Jedan od moguih razloga takvog stanja su neproduktivne institucije,
koje djeluju bez utvrene nacionalne strategije u toj oblasti. Nasuprot spomenutog procesa postoje vrijedni pojedinci i nevladine organizacije koje svojim
entuzijazmom i odgovornim odnosom prema kulturnoj batini pokuavaju
nadomjestiti birokratizovano djelovanje crnogorskih institucija kulture. Naj
bolja potvrda navedenog stava jeste luksuzno opremljeni reprint Barskoga
ili Parieva glagoljskog misala na staroslovenskome jeziku (Tree izdanje,
Rim, 1905) u suizdavatvu NVO Ivan Maurani i Fonda za manjine Crne
Gore. Reprint izdanje ima posebno znaenje, jer se radi o veoma rijetkoj knji
zi, nedostupnoj iroj javnosti.

Iako je ratniki mentalitet Crnogoraca trajna identifikaciona odrednica,
esto zaboravljamo i ostale segmente naega nacionalnog habitusa, poput
183

Ivan JOVOVI

brojnih tragova materijalne i duhovne kulture naih predaka. Kad je u pita

nju pismenost na slovenskome jeziku, akademik Pavle Mijovi smatra da je
autentinost duha crnogorskoga ovjeka najbolje oitovana u Ljetopisu popa
Dukljanina, Oktoihu i Gorskome vijencu, e svako od navedenih djela
nastaje na onim istorijskim razdjelnicama koje su bile od presudnoga znaaja
za ouvanje identiteta crnogorskoga naroda u svim fazama njegova razvitka.
Ujedno one svjedoe da knjiga na crnogorskome prostoru nije bila incident
kulture.1

Da bismo spoznali drutvene okolnosti koje su uslovile nastanak Barskoga misala na glagoljici iz 1893. godine, neophodno je razmotriti najdublje
slojeve nae duhovnosti, kako bismo shvatili da povratak glagoljice krajem
XIX vijeka u Crnu Goru nije bila neutemeljena projekcija crnogorskoga knja
za i dijela ondanjeg hrvatskoga katolikog episkopata. Prva od gore spomenutih knjiga, Ljetopis popa Dukljanina nastala je u okrilju najstarije ive
duhovne institucije na crnogorskom tlu Dukljansko-barske nadbiskupije. U
buli pape Klementa III 1089. godine kojom je utemeljena nadbiskupska ka
tedra u Baru, vidimo da se pod crkvenom vlau barskog nadbiskupa nalaze
manastiri Latina, Grka i Slovena.2 U doba Dukljanskog kraljevstva ta duhovna
institucija zauzimala je centralno mjesto u drutvenim procesima na ovome
dijelu Balkana, zbog ega je u jednome trenutku prepoznata kao Primaria
Sedes (Prvoprijestolnica) hrianstva cijelog slovenstva.3 To je razlog to su
barski nadbiskupi jo u XIII stoljeu poeli da nose titulu archiepiscopus
Sclaviniensis prvi put zabiljeene 1256. godine.4

Treba napomenuti da ni u Rimu ni u Carigradu nijesu blagonaklono gledali na proces kulturne emancipacije junoslovenskih naroda. Odluke Splitskog sabora 925. godine nanijele su teak udarac slovenskom bogosluju,
pobjedom popova latinaa nad glagoljaima. Knjievnik Milo Crnjanski u tim saborskim odlukama nalazi osnov buduih nesporazuma meu
junoslovenskim narodima, vievi poraz popova glagoljaa kao neprovratno
izgubljenu nit povezivanja katolianstva i pravoslavlja.5 Ipak u istorijskoj
nauci preovladava miljenje da u primorskim latinskim biskupijama juno od
Neretve nema tragova progona slovenske liturgije.

Jo poetkom X vijeka u basenu Skadarskog jezera postojale su slo
venske crkve u kojima se obavljala knjievena i prepisivaka djelatnost pod
uticajem Ohrida i Rima. Slovenska literatura u Duklju dolazila je iz Ohrida


3

4

5

1
2

P. Mijovi, Iz kulturne prolosti Bara, Bar, 1995, str. 134.

R. Rotkovi, Kraljevina Vojislavljevia XI i XII vijek, Podgorica, 1999, str. 48.
L. Tomanovi, Primas Serbiae, Zapisi, Podgorica, 1927, str. 350.
M. uflaj, Srbi i Arbanasi, Beograd, 1925, str. 90.
M. Crnjanski, Sveti Sava, Beograd, 2011, str. 1516.

184

Osvrt na Barski glagoljski misal iz 1893. godine

(rasadnika glagoljice), i prvenstveno se odnosila na biblijske tekstove, dok su

djela religiozne dogmatike dolazila iz Rima. Uostalom, pop Dukljanin, odnosno
nadbiskup Grgur barski kae na poetku Ljetopisa da ga je preveo sa slo
venskoga na latinski jezik, dok iz autorovog izlaganja zakljuujemo da je bio
upuen u ivot i djelo slovenskih prosvetitelja sv. irila i Metoda.6 Iako izvornik
Ljetopisa popa Dukljanina nije sauvan na slovenskome jeziku, dosadanja
istraivanja ukazuju da je latinska verzija prepisana s glagoljskoga predloka.7

Staroslovenski jezik tokom srednjega vijeka smatran je za jedan od
sakralnih jezika pri katolikoj crkvi u Duklji/Zeti, budui da je papa Inoent IV
1248. godine dao saglasnost barskoj nadbiskupji da se latinska sluba prevede
na staroslovenski jezik.8 Iako je slovenska liturgija do skoranjih dana imala
dosta protivnika u katolikoj crkvi, ali i izvan nje, rimska kurija se nije proti
vila slovenskome bogosluenju u onim dijecezama u kojima je ono stoljeima
bilo utemeljeno, odnosno za ijom su upotrebom postojale duhovne potrebe
vjernika i klera. Na to ukazuju i kodicili pape Benedikta XIV i Pia VI u drugoj
polovini XVIII vijeka, kojima se ponovo omoguava upotreba slovenske liturgije u barskoj nadbiskupiji, kao i u nekim drugim krajevima Dalmacije.9 Zato
meu crkvenim mobilijarom u primorskim upama barske dijeceze nailazimo
na misale na slovenskome jeziku, o emu svjedoi izvjetaj barskoga nadbiskupa Frana Borzija 1795. godine. Meutim, iz spomenutoga izvjetaja ne
doznajemo da li su misali tampani glagoljicom ili irilicom (bosanicom),10
budui da je Kongregacija za irenje vjere u Rimu jo 1627. godine odobrila
upotrebu tih crkvenih knjiga na primorju za potrebe katolika slovenskoga porijekla.11 Slian sluaj je i sa pastirskim pismom barskoga nadbiskupa Marina
Bicija 1610. godine, upuenim barskom kleru i vjernicima na slovenskome
jeziku, ali nepostojanje izvornika onemoguava konkretna saznanja o pismu
kojim je napisana ta poslanica.12

Kod katolikog klera i vjernika u barskoj dijecezi od XVII vijeka
nailazimo na sporadinu upotrebu slovenskoag jezika u slubenoj i privatnoj korespondenciji, na latininom i irilinom pismu, ali ne i na glagoljici.
R. Rotkovi, op.cit., str. 359.
A. Radoman, O pismu izvornika hronike Kraljevstvo Slovena Popa Dukljanina,
Lingua Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezokoslovlje Vojislav Nikevi,
Cetinje, 2008, str. 10108.
8
. Bokovi, Stari Bar, Beograd, 1962, str. 270.
9
Antivari, Catholic Encyclopedia
10
I. Jovovi, Naznake o slovenskom jeziku i pismu meu barskim katolicima do Bekog
dogovora, Lingua Montenegrina, br. 7, Podgorica, 2011, str. 315.
11
P. Butorac, Kulturna povijest grada Perasta, Perast, 1999, str. 252.
12
M. Bici, Iskuenja na putu po crnogorskom primorju, Albaniji i Srbiji 1610 godine, Budva,
1985, str. 20.
6
7

185

Ivan JOVOVI

Meutim, ove ne moemo zauzeti konaan stav, s obzirom na to da srednjovjekovni arhiv barske nadbiskupije uniten za vrijeme turske uprave, od
kaptolskoga do samostanskih i upnih arhiva. To je razlog da sva saznanja
o toj duhovnoj instituciji do druge polovine XVIII vijeka dobijamo posredno, koristei prvenstveno arhive Rima i Venecije, kao i arhive gradova du
istonojadranske obale. Tako, na primjer, sredinom XVIII vijeka susrijeemo
pobornike glagoljtva u zadarskoj nadbiskupiji, ije mjesto roenja vezujemo
za podrumijski kraj. Jedan od popova glagoljaa je don Jure Jovi, roen u
Gornjim estanima, a obavljao je slubu u upi Arbanasi nedaleko od Zadra.
Drugi mnogo poznatiji glagolja je Ivan Petani (Petanovi), roen u selu Briska u Krajini 1715. godine, koji je kao djeak napustio zaviaj. Bio je imenovan za ibenskog biskupa, ali kao glagolja nije odgovarao latinakom dijelu
zadarskog nadbiskupskog kaptola, pa je zbog intriga bio primoran da papi
vrati oznake biskupske asti. Meutim, papa ga je ubrzo imenovao za rektora
zavoda u Loretu (Italija), najznaajnijem katolikom studijskom centru za bogoslove sa junoslovenskoga etnikog i jezikoga prostora.13

Za vrijeme Otomanske uprave barska nadbiskupija je teko devastirana u duhovnom i materijalnom pogledu. Sve kole pri crkvama i samosta
nima bile su zatvorene. Obnavljanje prosvjetne djelatnosti katolike crkve u
Starome Baru (naselje Gretva) vezujemo za 1845. godinu, kad je otvorena
konfesionalna kola, u kojoj su eca poduavana pismenosti i vjeronauci na
slovenskome jeziku.14

Tek potpisivanjem Konkordata izmeu Knjaevine Crne Gore i Svete
Stolice 1886. godine, stvoreni su preduslovi za reafirmaciju barske nadbiskupije. Koristei povoljne spoljnopolitike prilike poslije potpisivanja Konkordata, knjaz Nikola u dogovoru s nadbiskupom Milinoviem i J. J. trosmajerom
nastoji da isposluje saglasnost Svete Stolice oko upotrebe staroslovenskoga
liturgijskog jezika u katolikoj crkvi u Crnoj Gori. U obrazloenju svoga
zahtjeva, knjaz Nikola u pismu papi istie da je on prvi slovenski vladar koji je
sa Svetom Stolicom potpisao konkordat, pri tome konstatujui da bi potpisani
konkordat imao potpunu primjenu ako bi u njegovoj dravi Boja sluba bila
na staroslovenskome jeziku.

U svome obraanju papi, knjaz Nikola evocira uspomene na istorij
ski razvitak katolike crkve na ovim prostorima, osobito u primjeni slovenske liturgijske slube, e spominje slovenske misionare sv. irila i Metoda,
ijom je zaslugom slovenski jezik uvrten meu sakralne jezike. S tim u vezi
K. Krsti, Arbanisi u Zadru, Zadar, 1988, str. 57. Usp. M. Barani, Arbanasi i etnojezini
identitet, Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2008, str. 563.
14
P. Perkoli, kole u Baru u tursko vrijeme, Sveti Nikola (Katoliki list mladih), Bar, jul,
2001, str. 11.
13

186

Osvrt na Barski glagoljski misal iz 1893. godine

on napominje papi jednu znaajnu linost iz crnogorske crkvene povijesti,

barskoga nadbiskupa Andriju Zmajevia, koji je izmeu ostaloga poznat po
tome to je za njegova pontifikata u barskoj arhidijecezi uveden staroslovenski jezik. Na kraju pisma navodi da uvoenje staroslovenskoga jezika ima i
dravnu i politiku konotaciju, jer bi se taj nain crnogorski podanici raznih
vjera pribliili jedni drugima, a ujedno katolici bi mogli na maternjem jeziku
razumjeti Boju slubu.15

Uvoenje starosloveskoga jezika u liturgijski obred katolike crkve
u Crnoj Gori, imalo je ire crkveno-politiko znaenje, to zakljuujemo
po interesovanju velikih sila, ali i po novinskim lancima u domaoj i ino
stranoj tampi. Naroito je za to pitanje bio zainteresovan hrvatski katoliki
episkopat, bez ijega angaovanja teko da bi se isposlovalo vraanje slo
venske liturgije. Upravo zbog tih irih interesa, papskim kodicilom je Sveta
Stolica 29.03.1887. godine, nakon vie vjekova, ponovno odobrila upotrebu
staroslovenskoga jezika u katolikoj crkvi u Crnoj Gori.16

Na zahtjev crnogoske vlade i hrvatskih intelektualaca, a za potrebe
crnogorskih katolika, Kongregacija za irenje vjere u Rimu pristala je da
odtampa liturgijske knjige na graanskoj irilici, ali se ruska diplomatija suprotstavila toj odluci, vievi u tome nove zakulisne radnje rimske kurije.17

Istovremeno sa objelodanjivanjem papskoga kodicila koji se odnosio
na upotrebu staroslovenskoga jezika, beka vlada i njen poslanik pri Vatikanu,
grof Paar, preduzeli su korake kako bi pokrenuli papu da povue tu dozvolu.
Ali sve to je austrougarska diplomatija mogla da postigne bilo je obeanje
pape Lava XIII da Crna Gora dobijenu koncesiju nikako ne proiri na slovenska podruja Habzburke monarhije.

Austrougarski poslanik pri Vatikanu u jednoj studiji s prilino nediplomatskim vokabularom optuuje Vatikan za politiku kratkovidost, smatrajui
da je inicijator, odn. glavni krivac za realizaciju te ideje akovaki biskup J.
J. trosmajera. U stvari beka vlada je strahovala od panslavistikih snaga pri
katolikoj crkvi u ekoj, Slovakoj i Hrvatskoj, jer su se pribojavali da te
snage ne zahtjevaju ona ista prava koja je Sveta Stolica priznala Crnoj Gori.

Svakako da je ta odluka rimske kurije imala mnogo ire okvire nego
to je to bila barska nadbiskupija, ali pojedini istoriari u zahtjevu knjaza
Nikole vide i isto lokalne interese za uvoenjem staroslovenske liturgije u
katolikoj crkvi u Crnoj Gori. Jedna od tih pretpostavki poiva na tvrdnji da je
N. Petrovi, Djela (priredio Ratko urovi), Podgorica, 2001, str. 940.
R. Dragievi, Ugovor Svete Stolice sa Knjaevinom Crnom Gorom 1886, Zapisi, XII,
knjiga XXIV, 1940, str. 8385.
17
J. Rastoder & . Rastoder, Dr Nikola Dobrei nadbiskup barski i primas srpski, Budva,
1990, str. 14.
15
16

187

Ivan JOVOVI

crnogorski knjaz putem slovenskoga bogosluja htio postepeno da slavizira

Albance katolike vjere. Meutim, vie je vjerovatno da je njegova glavna ambicija bila da kod domaih katolika, kao i onih na junoslovenskim prostorima, borbom za slovensku liturgiju, stvori simpatije za sebe i crnogorsku dina
stiju, i da pokae da e on kao eventualni vladar neke budue junoslovenske
dravne formacije biti tolerantan i naklonjen pripadnicima rimske crkve.18

Iako je papa Lav XIII svojim kodicilom 1887. godine rijeio pitanje oko
upotrebe staroslovenskoga jezika u barskoj nadbiskupiji, pokazalo se da to
pitanje u potpunosti nije skinuto sa dnevnoga reda, jer je postojao problem kojim pismom (irilicom ili glagoljicom) treba tampati staroslovenske crkvene
knjige. To je posluilo kao osnov za bezrazlono odugovlaenje tampanja
Misala, koje se proteglo na vie godina. U pozadini je stajao austrougarski
pritisak na rimsku kuriju, to je stvaralo nezadovoljstvo kod knjaza Nikole
i nadbiskupa Milinovia. U jednome pismu od 26.12.1889. godine, biskup
trosmajer savjetuje knjaza Nikolu da bude strpljiv, ukazujui mu na bezrezervnu lojalnost nadbiskupa Milinovia. Na kraju spomenutog pisma,
trosmajer crnogorskome knjazu saoptava stvarne razloge odugovlaenja
tampanja Misala, rijeima koje bezmalo imaju proroki karakter: Nesrei
naoj uzrok je rascjepkanost, razdvojenost i rastrojnost naa. Nai neprijatelji
o tomu rade, da u rascjepkanosti uvjek slabi ostanemo. Najvea nam je pak
nesrea to smo mi sami u dui rascjepkani i razdvojeni a nai vjeiti neprijatelji iz svih sila nastoje, da nam duu i srce otruju i da nas jednoga od
drugoga razdvoje. Vjera nam je sveta s jedne to jest pravoslavne i s druge to
jest katolike, divna ona s jedne i druge strane strane na ljubav i slogu opo
minje. Mi Slavjani na jugu Bog sam znade kakvu emo sudbinu doekati. Od
dvoga jedno ili drugo: ostat na vijeke razdvojeni, tako da nam je smrt i propast
konani udes; ili emo svi to nas je na balkanskom poluotoku zdruiti se tako
da nam je konani udes ivot, sloboda, pobjeda i slava.19

Nakon urgencije knjaza Nikole i nadbiskupa Milinovia, papa Lav
XIII ostao je na svojim ranijim stajalitima, pa je posebnim kodicilom
15.03.1890. godine odobrio tampanje crkvenih knjiga glagoljicom za barsku nadbiskupiju.20

Dozvolom papske kurije vie nije bilo prepreka za tampanje Misala, a
glavnu aktivnost na realizaciji toga projekta je preuzeo nadbiskup Milinovi.
Iz njegova pisma upuenog tadanjem ministru prosvjete i crkvenih poslova
M. Zoller, O odnosima J.J. trosmajera prema Crnoj Gori, Istorijski zapisi, 1-2,
Podgorica, 1978, str. 191.
19
F. Ivanievi, imun Milinovi, Puka prosvjeta, II/1922, str. 79.
20
D. ivkovi, Neka razmiljanja oko publikovanja Misala i bogosluenja na staroslovenskom jeziku, Glasnik cetinjskih muzeja, knjiga I, 1968, str. 76.
18

188

Osvrt na Barski glagoljski misal iz 1893. godine

Jovanu Pavloviu saznajemo da se Milinovi konsultovao oko izrade Misala

sa najvienim hrvatskim naunicina toga doba, i tom je prilikom ovlastio Dragutina Antuna Paria u struno-organizacionim i tehnikim poslovima u vezi
s pripremanjem i tampanjem Misala. Prvobitna zamisao da se Misal tampa
u Zagrebu bila je u potpunosti neostvariva, jer se pobornici te ideje nijesu
mogli izboriti za njeno ostvarenje. To je uticalo da se tampanje Misala otegne
do sredine 1893. godine.21 Primjerak Misala tampanog u Rimu nadbiskup
Milinovi sveano je uruio knjazu Nikoli, a kardinal Rampola je takoe poslao primjerak ministru spoljnih poslova, javljajui mu da e tampanje Misala biti zavreno do kraja godine, kad e preostali tira poslati u barsku nadbiskupiju. Takoe, Milinovi je s odobrenjem i blagoslovom pape Lava XIII
poslao na poklon i jedan primjerak ruskom caru Aleksandru III posredstvom
ruskog poslanika na Cetinju.22

Meutim, prvu slubu na staroslovenskome jeziku u katolikoj crkvi
u Crnoj Gori trebalo je saekati jo godinu i po dana, tj. do 01.01.1895. godine. Bogosluenje u katedrali u Starome Baru je ciljno odrano na mlado
ljeto i datum sveane mise poklapao se sa godinjicom oslobaanja Bara od
Turaka. U Glasu Crnogorca taj dogaaj je zabiljeen u lanku pod naslovom Sa barske sveanosti. Na poetku toga novinskog lanka prisutne su
istorijske reminiscencije u pogledu upotrebe staroslovenskoga jezika, dok
su najvee zasluge pripisane knjazu Nikoli i nadbiskupu Milinoviu za realizaciju toga svetog cilja. Iz reportae zakljuujemo da su drava i crkva
ozbiljno pristupile organizaciji te sveanosti. Ima ve etiri pet dana da
se ine pripreme u ovdanjoj varoi za mnoge predstavnike iz svih krajeva
nae mile domovine. Nemilosrdna priroda na nae veselje se nije obazirala,
nego svoje sile, kiu i vjetar upotrebila ali badava. Na ministar predsjednik g.Vojvoda Boo Petrovi i pored sve te prirodne nepogode, sa svojom svitom jue je prispio. Ovdanja varo bila je zastavama iskiena, a
barska Arci-biskupija, zastavama i raznim vjenevima od lovorike. U crkvi
pri bogosluenju, bilo je naroda od sve tri vjeroispovjesti, da, koliko god
to je crkva prostrana, u njoj narod nije mogao stati, nego je i avlija oko
crkve dosta punana bila. Po obavljenoj misi, sveanost je nastavljena u
nadbiskupskome dvoru, uz prisustvo najviih predstavnika politike vlasti i
delagacija crnogorskih gradova. Kraj teksta posveenog tim sveanostima u
Baru, izvjeta Glasa Crnogorca zavrava ovim rijeima: Ko god razumije
ovog dogaaja svak e rei: daj Boe da se u ovjeanstvu raaju i dugo ive
muevi, koji su kao rimski Papa Lav XIII i crnogorski knjaz Nikola I, pa
M. Nikevi, Odsjaji kultura (Hrvatska i crnogorska kultura stoljeima), Zagreb, 2002,
str. 8082.
22
D. Vujovi, trosmajer i Crna Gora, Pobjeda, feljton 0215.07.1990.
21

189

Ivan JOVOVI

takvim duhovima Boe daj izvrioca njihovih poduzea, kao to je dananji

barski prabiskup o.imun Milinovi.

Zbog strahovanja austrougarskih vlasti da bi Misal mogao biti prodavan u slovenskim biskupijama Habzburke monarhije, austrougarski poslanik pri Vatikanu otkupio je skoro cjelokupni tira Misala, zbog ega je
samo 45 primjeraka poslato u Crnu Goru. Meutim, i da je u dovoljnom
tirau dopremljen u Crnu Goru, Misal ne bi rijeio pitanje bogosluenja na
staroslovenskome jeziku. Radi se o tome to crnogorska katolika provincija
nije imala dovoljno popova glagoljaa koji bi se njome sluili. Staroslovenska
sluba u Crnoj Gori jedino je bila primjenjivana u barskoj crkvenoj optini, a
jedini poznavac glagoljice meu klerom barske nadbiskupije bio je opat Metod Radi.23

Ipak, glagoljanje u katolikoj crkvi u Crnoj Gori na razmei XIX
i XX vijeka nije dalo znaajnoga rezultata, s obzirom na to da je u pitanju
bila lingvistika regresija u odnosu na nekadanji srpskohrvatski jezik. Staroslovesnki liturgijski jezik, koji je u srednjem vijeku Junim Slovenima bio
jednako blizak i razumljiv, nije mogao nai jae uporite u irim narodnim
masama, zbog izmijenjenih drutveno-politikih okolnosti, pa otuda njegova
disfunkcionalnost u svakodnevnome ivotu. Zato Barski misal iz 1893. godine
moemo oznaiti kao sociolingvistiki relikt davno minulih stoljea, mada, u
konanici, i kao neuspjeli politiki projekat njegovih inicijatora. Uprkos tome,
Misal na glagoljici je trajna zaloga prijateljstva crnogorskoga i hrvatskoga
naroda, ije tampanje je obogatilo zajedniku irilo-metodsku riznicu kulturnoga blaga ta dva naroda. Kako se pribliava 120-godinjica od njegova prvog
izdanja, stvara se obaveza za dostojno obiljeavanje toga jubileja, ne samo
unutar barske nadbiskupije, ve i od strane referentnih institucija Crne Gore i
Hrvatske.
Literatura
Antivari, Catholic Encyclopedia
Barani, M. Arbanasi i etnojezini identitet, Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2008.
Bici, M. Iskuenja na putu po crnogorskom primorju, Albaniji i Srbiji 1610
godine, Budva, 1985.
Bokovi, . Stari Bar, Beograd, 1962.
Butorac, P. Kulturna povijest grada Perasta, Perast, 1999.
Crnjanski, M. Sveti Sava, Beograd, 2011.
D. ivkovi, op.cit., str. 7071.

23

190

Osvrt na Barski glagoljski misal iz 1893. godine

Dragievi, R. Ugovor Svete Stolice sa Knjaevinom Crnom Gorom

1886, Zapisi, XII, knjiga XXIV, 1940.
Ivanievi, F. imun Milinovi, Puka prosvjeta, II/1922.
Jovovi I. Naznake o slovenskom jeziku i pismu meu barskim katolicima do Bekog dogovora, Lingua Montenegrina, br. 7, Podgorica, 2011.
Krsti, K. Arbanisi u Zadru, Zadar, 1988.
Mijovi, P. Iz kulturne prolosti Bara, Bar, 1995.
Nikevi, M. Odsjaji kultura (Hrvatska i crnogorska kultura stoljeima),
Zagreb, 2002.
Perkoli, P. kole u Baru u tursko vrijeme, Sveti Nikola (Katoliki
list mladih), Bar, jul, 2001.
Petrovi, N. Djela (priredio Ratko urovi), Podgorica, 2001.
Radoman, A. O pismu izvornika hronike Kraljevstvo Slovena Popa
Dukljanina, Lingua Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i
jezokoslovlje Vojislav Nikevi, Cetinje, 2008.
Rastoder, J. & Rastoder, . Dr Nikola Dobrei nadbiskup barski i primas
srpski, Budva, 1990.
Rotkovi, R. Kraljevina Vojislavljevia XI i XII vijek, Podgorica, 1999.
uflaj, M. Srbi i Arbanasi, Beograd, 1925.
Tomanovi, L. Primas Serbiae, Zapisi, Podgorica, 1927.
Vujovi, D. trosmajer i Crna Gora, Pobjeda, feljton 0215.07.1990.
Zoller, M. O odnosima J.J. trosmajera prema Crnoj Gori, Istorijski
zapisi, 1-2, Podgorica, 1978.
ivkovi, D. Neka razmiljanja oko publikovanja Misala i bogosluenja
na staroslovenskom jeziku, Glasnik cetinjskih muzeja, knjiga I, 1968.
Ivan JOVOVI

A REVIEW OF THE BARS GLAGOLITIC MISSAL FROM 1893

The Bars Missal from 1893 may be described as a sociolinguistic relic
of long past centuries, but also, ultimately, as a failed political project of its
initiators. Nevertheless, the Glagolitic Missal is a permanent pledge of friendship between Montenegrins and Croatians, as its printing enriched the common Cyril-Methodius cultural heritage of the two nations. On the eve of 120th
anniversary of its first publication, an obligation arises to adequately celebrate
this date, not only in the Bars Archdiocese, but also by relevant institutions in
Montenegro and Croatia.

Key words: Missal, Glagolitic script, Antun Pari

191

GRAA

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 811.163.4373.21(497.16Spu)
Preliminarno saoptenje
Vuki PULEVI (Podgorica)
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti
ORIJENTALIZMI U TOPONIMIJI SPUA
I NEPOSREDNOJ OKOLINI
U radu je prikazano 156 toponima s teritorije Spua i neposredne okoline koji u osnovi imaju orijentalizme. Kako su topo
nimi fiksirani za lokalitete, oni predstavljaju trajna svjedoanstva
o vievjekovnom osmanlijskom prisustvu na prostorima Crne
Gore. Po strukturi prikazani toponimi su veoma razliiti, a
najvie je onih koji su i do danas zadrali lina imena ili prezimena vlasnika imanja (njive, livade, ume), kao npr. Beirovina,
Burazerovina, Kolarevina, Remove ume i dr. Na slian nain
imenovani su i graditeljski objekti: Huseinova damija, Ali-agina vrata, Dervi-paina kula, Azizija, Birindi kula, efketija i dr.
Zabiljeeno je i 9 toponimiziranih mahala, kao i nekoliko naziva
mostova, orografskih i hidrografskih objekata i dr.
Kljune rijei: toponimija, orijentalizmi, Spu

Na pravcu Skadar Podgorica Niki i dalje prema Hercegovini
Turci su naseljavali najpogodnije ravniarske terene s plodnim zemlitem i
povoljnom klimom i hidrografijom. Tu su se nalazile i najbolje lokacije za
izgradnju naselja i gradova, kao i glavna saobraajnica od Hercegovine prema
Skadru i Istanbulu. Na tome pravcu nalazio se i Spu, koji je pruao sve pogodnosti za ivot osmanlijske vlastele, zato je i bio dobro utvren i uvan.
Predstavljao je vanu osmatranicu u sredinjem dijelu Crne Gore, odakle
su se u svim pravcima kontrolisali svi znaajni procesi i dogaaji u irem
regionu, kako prema podlovenskome dijelu Crne Gore tako i prema tzv.
Brdima. Tome su znatno doprinosili meandar rijeke Zete i usamljena i veoma
eksponirana Spuka glavica, koja je dominirala Bjelopavlikom ravnicom.
Oko Glavice nalazile su se kue i imanja osmanske vlastele, a na samome
vrhu i jako utvrenje, iji su se ostaci i konture ouvali i do danas.

Svjedoanstva o turskim poedima i vladanju ovim prostorima sauvana
su preko brojnih (mikro)toponima s orijentalnim apelativima, koji su veoma
195

Vuki PULEVI

raznovrsni: kue, kule, tvrave, damije, mostovi, izvori, potoci, njive, livade,
panjaci, mahale pa i itava naselja i sela. Takvi su Birindi kula, Tvrava
efketija, Burum, Kemezaa, Beglak, Bulin most, Remova uma, Musina livada, Mujov potok, Beirovina, Mamuevine, Begovine, eevina, Paina
kua i dr.

Pored brojnih parcijalnih podataka razasutih po raznim putopisima,
istoriografskim radovima, leksikonima, enciklopedijama i dr., postoje i dvije veoma znaajne tematizovane knjige u kojima je sveobuhvatno prikazan
Spu i njegova istorija. Prva je Spu na Glavici i oko nje (1999) poznatoga
novinara i publiciste ura Lakovia. Druga je Spu i njegova okolina (2007),
koja ima formu i strukturu monografije, iji je autor doktor istorijskih nauka
Branko Babi.

U Lakovievoj knjizi nijesu posebo prikazivani toponimi, ali se
strpljivim iitavanjem mogu sresti dragocjeni podaci o nazivima brojnih
utvrenja, mahala, sakralnih objekata i dr., kao i o njihovim lokacijama.
Lakovieva knjiga sadri dragocjene podatke o tome da su ugledne spuke
porodice poedovale imanja i podalje od Spua: u Pjeivcima (uglavnom
pored rijeke Zete), Ljekopolju, Ljeanskoj nahiji, Vranjini, ak i u Crmnici. O
tome svjedoe brojni toponimi, npr. u Pjeivcima: Kuevina poed porodice
Kuevia, Trnovica Trnjevia, Kula Abdula Turovia i dr. Informator Rade
Mugoa (iz Donje Gorice Ljekopolje) saoptio nam je vie toponima iz
Ljekopolja koji se mogu povezati sa spukim vlasnicima, kao to su Beirovo
polje, Beglak, Ametovine, Kalaine, Koristovaa, irkovina i dr. Slino je i sa
svim drugim krajevima u kojima su spuki Turci imali svoja imanja i ekonomske uticaje.

Monografski karakter knjige Spu i njegova okolina, autora Branka
Babia, ogleda se u svestranoj obradi definisane teme. Uz prirodne karakte
ristike Spua i okoline prikazan je i istorijski kontinuitet od praistorije i antike,
preko junoslovenskoga naseljavanja i vievjekovne osmanlijske vladavine,
do istorijske prekretnice koju je donijela l879. godina i Berlinski kongres.
Svi ti dogaaji ostavili su slojevite tragove na crnogorski jezik i onomastiku
kao njegov veoma bitni dio. Babi (str. 4145) znalaki je izdvojio i poglavlje Toponimi Spua i okoline, u kome je prikazao 422 recentna toponima,
preuzeta iz katastarskih knjiga Optine Danilovgrad (Zaviajni muzej). Na
tome spisku nalazi se oko 40 toponima s osmanskim obiljejima.

Babi je toponime svrstao prema tzv. katastarskim optinama Danilovgrada: Spu, Grbe, Novo Selo, Kosi, Podglavice i Jelenak. Ove izo
staje prostrano Crnako polje, Prielje, Velje Brdo (selo) i dr., koji pripadaju
Optini Podgorica.
196

Orijentalizmi u toponimiji Spua i neposrednoj okolini

Pri izuavanju toponimije Spua, i Bjelopavlia u cjelini, dobro moe
koristiti monografija Bjelopavlii i Pjeivci (1923) Petra obajia, ne toliko
zbog toponima (kojih i nema dovoljno u knjizi), koliko zbog etnogeografskih
i istorijskih tumaenja i objanjenja.

Obimnu grau o toponimiji Bjelopavlia sakupio je poznati onomastiar
Drago upi, ali, naalost, ostala je nepublikovana, osim dva kraa priloga u
kojima je objanjavao toponime sa sufiksima -ina, -ac i ica te priloga o fitotoponimima i zootoponimima oko srednjega toka rijeke Zete.

Veinu toponomastikih podataka, vie od 100, dobili smo od infor
matora s terena: S(lavko) Raspopovi, B(ajo) Kneevi, B(ranko) Danki,
R(ade) Mugoa. I autor ovoga priloga, V. Pulevi, zadrao je u memoriji vie
toponima iz sela Crnci i Crnakoga polja, koji su njegov rodni kraj.

Kako smo postepeno ulazili u probleme spuke toponimije, to smo
sve vie uoavali njihovu sloenost, koja je nadilazila mogunosti autora.
Zapravo, toponimiju s orijentalnim supstratom mogu uspjeno izuavati samo
dobri poznavaoci odgovarajuih jezika, jer se jedino oni smiju sa strunom
sigurnou uputati u etimologiju i semantiku takve leksike. Iz svih tih razloga
morali smo da zaobilazimo sve one toponime koji su za nas bili neprozirni, a
njih je bilo i previe. Zato ovaj skromni toponomastiki prilog treba ocijeniti
samo kao podsticaj i ideju o potrebi konstituisanja jednoga multidisciplinarnog projekta o izuavanju orijentalizama u crnogorskome jeziku, koji bi obuhvatio i sloene onomastike probleme.
Ada (Vada) v. Vada.
Adska (Acka) vrata jedan od ulaza u utvreni Spu. (Vie izvora)
Adsko groblje na desnoj obali Zete. Spu. (BABI B. 2007:119)
Adijin most na rjeici Suici, selo Mijokusovii. Bjelopavlii (na staroj
granici regiona Spua). (I: Sait aboti)
Adov kr katastarska optina Podglavice, blizu Spua. (BABI B. 2007:44)
Adova ploa u blizini Daljma. Spu. (I: S. Raspopovi)
Adovac izvor. Selo Podglavice, Martinii. (I: S. Raspopovi)
Alagina vrata jedna od kapija na spukome bedemu. (I: S. Raspopovi).
(= Ali-agina vrata)
Ali-agina vrata na everoistoku prema Piperima bila su izlazna vrata
Ali-agina vrata. Spu. (BABI B. 2007:117). (=Alagina vrata).
Alijina lokva prema vrhu Lisca, iznad Gostilja. Bjelopavlii. (I: S.
Raspopovi & B. Kneevi)
Asovina livada. Selo Kosi, Bjelopavlii. (BABI B. 2007:43; I: S.
Raspopovi)
Avnija utvrenje i vojni poloaj u reonu Spua. (BABI B. 2007:276)
197

Vuki PULEVI

Azizija utvrenje i vojni poloaj u reonu Spua. (B. Babi. 2007:276)

Babovine u selu Kosi. Bjelopavlii. (UPI D. 1970a:304)
Babovite u katastarskoj optini Kosi. Bjelopavlii. (BABI B. 2007:43)
Bakovac u katastarskoj optini Grbe, kod Spua. (BABI B. 2007:41)
Balavevia potok uma, livada i potok (uliva se u Zetu). Selo Podglavice,
blizu Spua. (I: S. Raspopovi)
Baraevina uma pored mosta na Suici (na putu Spu Danilovgrad).
(I: S. Raspopovi)
Barovo livada. Selo Kosi, Bjelopavlii. (I: S. Raspopovi)
Bata u katastarskoj optini Spu. (BABI B. 2007:41)
Bearice u selu Gostilje. Bjelopavlii. (UPI D. 1970:311)
Beina livada iza Moromia, prema Gradini. Blizu Spua. (I: Bajo Kneevi)
Beirov grm u katastarskoj optini Spu. (BABI B. 2007:41)
Beirovica u katastarskoj optini Kosi. Bjelopavlii. (BABI B. 2007:43)
Beirovia mala mahala izmeu Derdemeza, Buruma i karaule Spu.
(BABI B. 2007:118)
Beirovia ume u katastarskoj optini Kosi. Bjelopavlii. (BABI B.
2007:43)
Beirovii u katastarskoj optini Kosi. Bjelopavlii. (BABI B. 2007:43)
Beirovina(ne) u katastarskoj optini Kosi. Bjelopavlii. (BABI B.
2007:43)
Beirovo guvno u katastarskoj optini Spu. (BABI B. 2007:41)
Bekovo guvno u katastarskoj optini Grbe, blizu Spua. (BABI B.
2007:41)
Beglaci livada (na njoj je danas spuko groblje). (BABI B. 2007:41; I: S.
Raspopovi)
Begovine selo u Bjelopavliima. (Vie izvora)
Beandi-kula (peta kula) na vrh Zorskog luga ... na samom brijegu Zete.
Gradio je Dervi-paa 1862. (DRAGOVI M. 1976:234-235)
Birindi-kula (prva kula) tvrava na dnu Vranjickih njiva, gradio je
Dervi-paa 1862. Na putu Podgorica Spu. (DRAGOVI M. 1976:233)
Blokhauzi-karaule u Martiniima, Turski blokhauzi vie utvrenja u
Martiniima. Bjelopavlii. (BABI B. 2007:198)
Bostani kompleks imanja (njive i vonjaci) u centru Spua. (PECO A.
2007:46-47 rije bostan stavlja meu turcizme.)
Bubine livada ispod Spua prema rijeci Zeti. (I: S. Raspopovi)
Bulin most na rjeici Brestici (lijeva pritoka Zete), Crnako polje (blizu
Spua). (I: B. Danki)
Burazerovia bare (kao: Bare Burazerovia) imanje u Crnakome polju
(blizu Spua). (I: B. Danki)
198

Orijentalizmi u toponimiji Spua i neposrednoj okolini

Burazerovia kula u selu Kujava. Bjelopavlii. (I: Sait aboti)

Burazerovina lokalitet u selu Kujava. Bjelopavlii. (UPI D. 1970a:304)
Burazerovina lokalitet u selu Martinii. Bjelopavlii. (UPI D. 197a:304)
Burdine u katastarskoj optini Novo Selo, kod Spua. (Babi B. 2007:42.)
Postoje i nazivi: Burine, Burevine, Burine, Burinje i sl. NAPOMENA:
nazivi neprozirni.
Burum dio Spua. (Vie izvora.) Postojalo je i Burumsko groblje
(Burum). (BABI B. 2007:41 & 119)
Burumska mala zapadne i everozapadne padine Spuke glavice. (BABI
B. 2007:118)
Bustur vea livada, dio Donjega Sela. Martinii. (I: S. Raspopovi)
Colevine kompleks livada i njiva u Crnakom (Spukom) polju. (I: B.
Danki.) U Spuu je ivjela muslimanska porodica Colevii, po kojoj je,
vjerovatno, i nastao naziv Colevine (nap. V. Pulevi).
ajnica mahala na jugozapadnim padinama Glavice. Spu. (BABI B.
2007:160.) Pominje se i kao ajnice (BABI B. 2007:41).
ajnica na izlazu iz Spua prema Piperima. (I: S. Raspopovi.)
akmaica u selu Kujava. Bjelopavlii. (UPI D. 1970:313)
akmaka glavica u Bjelopavliima (UPI D. 1970:311)
engel-kula na pravcu Spu Podgorica. (BABI B. 2007:276)
eremidica lokalitet u selu urilac. Bjelopavlii. (UPI D. 1970:312)
eremidica lokalitet u selu Glavica. Bjelopavlii. (UPI D. 1970:312)
eremidica lokalitet u selu Kujava. Bjelopavlii. (UPI D. 197:312)
eremidnica lokalitet u selu Vrela. Bjelopavlii. (UPI D. 1970:312)
ukovac dio Spua. (Vie izvora). Ranije mahala (mala). (Babi B. 2007)
ukovii u katastarskoj optini Spu. (BABI B. 2007:41)
ukovina u katastarskoj optini Spu. (BABI B. 2007:41.) (Vjerovatno
isto to i ukovine.)
ukovine livada pod Bubine, popred Zete kod Spua. (I: S. Raspopovi)
ulevina u katastarskoj optini Spu. (BABI B. 2007:41)
Derdemez dio Spua izmeu lijeve obale Zete i Spuke glavice. (BABI B.
2007:115.) Danas se u narodu uje i Dardamez dio Spua: u Dardamezu i
Mali ivjele su izvorne turske familije, tj. civilno tursko stanovnitvo (I: S.
Raspopovi).
Dervievia uba (kao: Uba Dervievia) u selu Kosi. Bjelopavlii. (I: S.
Raspopovi)
Dervi-paina kula (=Pazarite) na brijegu iznad rjeice Brestice, 60
koraka daleko od crnogorske granice, blizu Spua. (BABI B. 2007:203)
Dizdarevia mala do Ade. Spu. (BABI B. 2007:118)
199

Vuki PULEVI

Dortandi-kula (etvrta kula) na prostranoj livadi koja se zove Dedova

uma. Kulu je gradio Dervi-paa 1872. U podnoju Veljega brda na putu
Podgorica Spu. (Dragovi M. 1976:234)
eevina u katastarskoj optini Jelenak. Bjelopavlii. (BABI B. 2007:44)
ulina u katastarskoj optini Spu. (BABI B. 2007:41)
umrukana ak je Spu imao i umrukanu (carinarnicu) blizu spukog
mosta. BABI B. 2007:118-119)
Endek u katastarskoj optini Kosi. Bjelopavlii. (BABI B. 2007:43)
Fazlovina imanje (livada) u Crnakom (Spukom) polju. (I: B. Danki)
Ferizovine imanje u Crnakom (Spukom) polju. (I: B. Danki)
Frbovaki udut u selu Crnci (gravitira Spuu). (BABI B. 2007:45)
Galiia ploa na Stologlavu (pored Spua). (I: S. Raspopovi)
Hamidija fortica na Veljem Stologlavu, podignuta 1876. Postoje ostaci
bedema i kasarne. Pored Spua. (BABI B. 2007:224227)
Hifizija utvrenje i vojni poloaj u regionu Spua. (BABI B. 2007:276)
Huseinova damija istono od evernoga ulaza u most. Spu (BABI B.
2007). Pominje se i naziv Husein-agina damija. (I: S. aboti)
Ibrasim u katastarskoj optini Kosi. Bjelopavlii. (BABI B. 2007:43)
Iandi kula (druga kula) tvrava na dnu Vratkova potoka. I nju je gradio
Dervi-paa 1862. Na putu Vranjicke njive Spu (u podnoju Veljega brda).
(DRAGOVI M. 1976:233234)
Ispuj, Ispus Ispu mahala Spu. (BABI B. 2007:104)
Jeni Koj (Yeni ky, Jeni-Keui) turski naziv za Novo Selo. Blizu Spua.
(BABI B. 2007:206 & 223)
Kadijina bukva kod Lokava, Gostilje. Bjelopavlii. (I: V. Kneevi)
Kapu-tabija utvrenje u reonu Spua. (BABI B. 2007:276)
Karaula na lijevoj obali rijeke Zete, jugozapadno i juno od Beirovia
male. Spu. (BABI B. 2007:118)
Kemezaa na drebaniku blizu Danilovgrada. (I: V. Vukevi)
Kolarevina u katastarskoj optini Spu. (BABI B. 2007:41)
Kolainovii zaselak kod Martinia. Bjelopavlii. (PECO A. 2007:133
toponim Kolain smatra turcizmom: podruje pod kolasom.)
Kuevina u Pjeivcima. Naziv po porodici Kuevi, vlasnik iz Spua.
(LAKOVI . 1999:36)
Kula Abdula Turovia u Pjeivcima. Naziv po vlasniku iz Spua.
(LAKOVI . 1999:36)
Kula na Gomilu turska kula pored Zorskoga luga, na prilazu Spuu iz pravca
Podgorice. Gradio ju je Omer-paa, kad je ratovao protiv Crne Gore 1852.
godine. (DRAGOVI M. 1976:235)
200

Orijentalizmi u toponimiji Spua i neposrednoj okolini

Kula na Stologlav ova kula sluila je Turcima kao straarica od strane

Komana i Zagaraa. Na samom ulazu u Spu. (DRAGOVI M. 1976:235)
Kulina zapadno od Burumske male (Burum). Spu. (BABI B. 2007:118)
Lulaeva bara blizu rjeice Brestice i Mlina. Na samome prilazu Spuu.
(I: B. Kneevi)
Madovina lokalitet u selu urilac. Bjelopavlii. (UPI D. 1970a:305)
Madovina lokalitet u selu Jastreb. Bjelopavlii. (UPI D. 1970a:305)
Mahala toponim u Spuu. (Vie izvora.) NAPOMENA: Vjerovatno je u
pitanju uopteni (svedeni) naziv koji je u sadanjoj upotrebi. Inae, BABI B.
2007:118119 istie da je Spu u svome razvoju imao devet mahala.
Mala ciganska (Ciganska mala) na granici Spua i Pipera. (BABI B.
2007:180)
Mamuevina selo izmeu Spua i Danilovgrada. (Poznati toponim.)
Meikukia lazine (Lazine Meikukia) livade pored sela Kosi.
Bjelopavlii. (I: S. Raspopovi)
Mehteb U Spuu je postojao i mehteb kao osnovna kola. (BABI B.
2007:129)
Memedova glavica u Spuu, lokalitet na kome je bio zadruni dom. (Ime je
potisnuto, zaboravljeno). (I: S. Raspopovi)
Metia grm - u katastarskoj optini Podglavice. Blizu Spua. (BABI B.
2007:44)
Metia trn livada. Selo Podglavice. Blizu Spua. (BABI B. 2007:44; I: S.
aspopovi)
Mlin na vodotoku Dobrik u Pjeivcima. Vlasnitvo spuke vlastele.
(LAKOVI . 1999:36)
Moromika kula (Smail-paina kula) na Moromikoj glavici. Blizu Spua.
(BABI B. 2007:203)
Mujin brijeg dio Visoice. Selo Podglavice. Blizu Spua. (I: S. Raspopovi)
Mujov potok njiva/livada i potoi. U Crnakome polju. Blizu Spua. (I: V.
Ljumovi, sadanji vlasnik imanja.)
Muletina u katastarskoj optini Grbe. (BABI B. 2007:41). NAPOMENA:
toponim neproziran.
Muratova glavica na Beglakama, na oko 30-tak metara jugoistono od
zadrunog doma ... bio je to omanji hum: visine 7-8 metara, prenika 30-tak
metara. Poravnan je 1966/7. god. (LAKOVI 1999:87.) NAPOMENA:
Toponim Muratova glavica treba povezati s nazivom Memedova glavica,
poto je u pitanju ista lokacija, te je ostalo da se provjeri radi li se o sino
nimima ili o eventualnoj greci nekoga od informatora.
Musina livada u katastarskoj optini Grbe, kod Spua. (BABI B. 2007:42)
201

Vuki PULEVI

Mustafina damija izmeu Derdeneza i Bekovia male (u blizini nje je

bila i trea spuka damija). Spu. (BABI B. 2007)
Njee dvije livade na dvije strane Zete. Kosi Podglavice. Bjelopavlii.
(I: S. Raspopovi). NAPOMENA: Toponim neproziran.
Odina mahala U selu Grli. Kosovi Lug. Bjelopavlii. (I: S. aboti)
Omerovina u selu Brijestovo. Bjelopavlii. (UPI D. 1970a:306)
Paina kua pored Spuke glavice, e je sad eljeznika stanica. (I: B.
Kneevi)
Paina kua u Bregovima Mijovia. Donji Crnci. (Vie izvora.) U
19. stoljeu u Spuu je ivjela porodica Pai.
Pazar dio Spua e se vodi trgovina. (DRAGOVI M. 1976:236)
Pazarite vidi Dervi-paina kula.
Ramov kiljan na putu Gostilje Radove. (I: S. Raspopovi.) U arancima
postoji toponim Ramovo drijelo.
Ramov laz dio izmeu Maljta i Visoice. Selo Podglavice kod Spua.
(BABI B. 2007:44; I: S. Raspopovi)
Ramovac mali izvor i potok (uliva se u Zetu), izvire ispod Maljta u blizini
Spua. (I: S. Raspopovi)
Redovina od Martinia prema Gostilju. Bjelopavlii. (I: S. Raspopovi)
Redovina u selu Paii. Bjelopavlii. (UPI D. 1970a:306)
Redovine blizu mlina, prema Prielju. Istono od Spua. (I: S. Raspopovi)
Remove ume uma u Donjim Crncima, blizu Pazarita. (I: P. Savovi)
Reovina u katastarskoj optini Spu. (BABI B. 2007:41)
Salkovina (toponim biljei BABI B. 2007:149).
Sarkovina u selu Kujava. Bjelopavlii. (UPI D. 1970a:306).
NAPOMENA: toponim je neproziran.
Selimbegovina lokalitet pored rijeke Suice. Selo Begovine. Bjelopavlii.
(I: M. Vlahovi)
Selimovina u selu Jastreb. Bjelopavlii. (UPI D. 1970a:306)
Selmanovina uz Rimani, ispod Mahale. Spu. (I: B. Kneevi)
Semovina lokalitet u selu Martinii. Bjelopavlii. (UPI D. 1970a:306)
Semovina u selu Jastreb. Bjelopavlii. (UPI D. 1970a:306)
Serdar kula u katastarskoj optini Grbe, kod Spua. (BABI B. 2007:42.)
Kao lokacija pominje se i Kolovoz blizu Spua. Postoji dopunjeno ime Serdar
(ekrem) kula u Daljmu. Gradio ju je Omer-paa 1852. i 1853. u vrijeme njegovih ratova protiv Crne Gore. Imao je in serdar-ekrema. (DRAGOVI M.
1976:235.)
Smail-paina kula vidi: Moromika kula.
Souk su (Hladne vode) utvrenje i vojni poloaj u reonu Spua. (BABI
B. 2007:276)
202

Orijentalizmi u toponimiji Spua i neposrednoj okolini

Spuka tvrava izgradnju tvrave (sa 24 kule) organizovao je Hodaverdi paa po sultanovoj naredbi. Gradnja je zavrena 1704. Na samome vrhu
Spuke glavice izgraena je posebna tvrava (90x1325m), s prateim objektima. (BABI B. 2007:115)
Spuki most najzad od znaaja je i spuki most sagraen od kamena i
drveta. (BABI B. 2007:129)
abov krug livada (sad novo groblje). Martinii. (I: S. Raspopovi.)
abovo oko estavela u koritu Suice (pritoke Zete). (BABI B. 2007:20.)
efketija tvrava na Veljem brdu. Zidao ju je efket-paa. (DRAGOVI M.
1976:234 & BABI B. 2007:276.)
krljevo kuite dio Maljta, kod Spua. (I: S. Raspopovi). NAPOMENA:
toponim neproziran.
ogovina u selu Jastreb. Bjelopavlii. (UPI D. 1970a:307)
ogovina/ogovine u Novome Selu. (BABI B. 2007:42)
uovina u selu Brijestovo. Bjelopavlii. (UPI D. 1970a:307)
uma Zotovia livada i uma. Selo Podglavice, kod Spua. (I: S. Raspopovi)
Taban izvor u Donjim Crncima, blizu Spua. (I: B. Danki)
Tablja dio Spua. (BABI B.2007:118/legenda ispod slike; I: S. Raspopovi.)
Trnovica u Pjeivcima. Naziv po porodici Trnjevi, vlasniku iz Spua.
(LAKOVI . 1999:36)
Uandi kula (trea kula) pri vrhu Miletine njive, blizu rijeke Zete, na
padinama Veljega brda. Na putu Podgorica Spu. Gradio ju je Dervi-paa
1862. (DRAGOVI M. 1976:234)
Utvrenje na Visoici (Visoica je glavica u blizini Spua). (BABI B.
2007:280)
Vada (Ada), Mahala Vada dio Spua na desnoj obali meandra Zete.
(BABI B. 2007:115; I: S. Raspopovi)
Vinja postoji vie toponima vezanih za ovu voku: Vinja, Vinjata
livada, Vinjice, Podvinje i dr. (PECO A. 2007:219 fitonim vinja ubraja u
turcizme.)
Zadrmovac livada ispod Maljta, kod Spua. (I: S. Raspopovi)
Zemani most (Zemeni most) na rijeci Zeti, u selu Podglavice. (I: S.
Raspopovi). BABI B. 2007:43 toponim locira u katastarskoj optini Kosi.
Zotovina livada pored mlina, uza Zetu. Spu. (I: S. Raspopovi.) U
katastarskoj optini Spu. (BABI B. 2007:41). U selu Glavica. Bjelopavlii.
(UPI D. 2007a:305.) Naziv po begu Zotoviu.

203

Vuki PULEVI

Literatura
BABI, B. (2007): Spu i njegova okolina od praistorije do 1879. godine.
Cetinje.
UPI, D. (1970): Mikrotoponimi sa sufiksom -ac i -ica u Bjelopavliima.
Prilozi prouavanju jezika, 5:309313. Novi Sad.
UPI, D. (1970a): Mikrotoponimi sa sufiksom -ina u Bjelopavliima.
Prilozi prouavanju jezika, 5:304307. Novi Sad.
UPI, D. (1977): Govor Bjelopavlia. Institut za srpskohrvatski jezik.
Srpski dijalektoloki zbornik, knj. 23. Beograd.
UPI, D. (1981): Iz toponimije oko srednjeg toka rijeke Zete. SANU
Onomatoloki prilozi, 2:171187. Beograd.
UPI, D. (1994): Sloenice u bjelopavlikoj mikrotoponimiji. CANU
Nauni skupovi, 33(11):227232. Podgorica.
UPI, . (1990): Onomastika Ljekopolja. SANU Onomatoloki
prilozi, 11:451474. Beograd.
DRAGOVI, M. (1976): S. puta. In: VUKOVI, . (1976): S praga u
svijet. Biblioteka Lua, str. 227243. Titograd.
LAKOVI, . (1999): Spu na Glavici i oko nje. Pobjeda. Podgorica.
LIPOVAC-RADULOVI, V. (1981): Romanizmi u Crnoj Gori
jugoistoni dio Boke Kotorske. Cetinje Titograd.
LIPOVAC-RADULOVI, V. (1997): Romanizmi u Crnoj Gori Budva i
Patrovii. Novi Sad.
MUSI, S. (1972): Romanizmi u severozapadnoj Boki Kotoskoj. Filol. fak.
Beograd. Univerz. Knj. XLI. Beograd.
PECO, A. (2007): Turcizmi u Vukovim rjenicima. In: PECO, A. (2007):
Radovi o turcizmima. Bosansko filoloko drutvo i Akademija nauka i
umjetnosti BiH. Izabrana djela IVI, knj. 5:7311. Sarajevo.
SMAILOVI, I. (2003): Bosansko-turski rjenik. Sarajevo.
KALJI, A. (1966): Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Svjetlost.
Sarajevo.
OBAJI, P. (1923): Bjelopavlii i Pjeivci. Srp. Etn. Zbor., Knj.
XXVII, Naselja i poreklo stanovnitva, Knj. XV. Beograd. (Reprint: CID,
1996. Podgorica).
O, L. B. (2002): Romanizmi i grecizmi u crnogorskom jeziku. Centr. nar.
bibl. ure Crnojevi. Pos. izd. 45. Cetinje.

204

Orijentalizmi u toponimiji Spua i neposrednoj okolini

Vuki PULEVI
WORDS OF ORIENTAL ORIGIN IN THE TOPONYMY
OF SPU AND ITS SURROUNDINGS

The paper lists 156 toponyms from the territory of Spu and immediate surroundings, whose stems are of Oriental origin. Bearing in mind that
toponyms are inseparable from their locations, they are a testimony of centuries-long Ottoman presence in the territory of Montenegro. According to their
structure, the toponyms listed are very different, whereas the majority of them
have maintained personal names or surnames of land (fields, meadows, forests) owners, such as Beirovina, Burazerovina, Kolarevina, Remove ume,
etc. In a similar manner, constructions have been named: Huseinova damija,
Ali-agina vrata, Dervi-paina kula, Azizija, Birindi kula, efketija, etc. Several names of quarters, bridges, orographic and hydrographic buildings are
also listed.

Key words: toponymy, words of Oriental origin, Spu

205

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 811.163.4373.21(497.16 Crmnica)

Preliminarno saoptenje
Adnan IRGI & Aleksandar RADOMAN (Podgorica)
Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica
adnan.cirgic @icjk.me
aleksandar.radoman @icjk.me
PRILOG TOPONOMASTICI
CRMNIKOGA SELA BRAENI
Autori ovoga priloga pokuali su dati popis toponima
crmnikoga sela Braeni, koje su zabiljeili na terenu od informatora Milorada Radomana. Dati spisak sigurno ne sadri
svu braensku toponimiju, ali su u njemu vjerovatno svi toponimi koji se danas pamte.
Kljune rijei: Braeni, Crmnica, toponimija

Crmniko selo Braeni nalazi se na drugome kilometru staroga kolskog
puta koji od Vira vodi prema Rijeci Crnojevia, na uzvisini iznad Oraovskoga
polja. Seosko jezgro koje se nalazi na 155 m nadmorske visine razvilo se u
plitkoj, prisojnoj karsnoj zaravni okruenoj brdima Meret, Silim, Strana i Brijeg. Naselje je zbijenoga tipa pa samo jezgro sela ini est kaskadno povezanih kua, izvan ega su jo samo tri starije i tri kue sagraene u posljednjih
tridesetak godina. Zemljite je krenjako i oskudno vodom. Jedini periodini
izvor u selu je kore, ali je stanovnitvo ovoga sela koristilo izvore Sopot i
Mogila, koji pripadaju suednim selima, a vodom se snabdijavalo i iz nekoliko
bistijerni. Seoski atar znatno je vei od samoga seoskog jezgra, a u njegov
opseg ubrajaju se i suedna manja naselja Selokue (danas naputene) i Potkraj. Povrina atara (zajedno sa suednim Kruevicama) je 1020 ha, 62 a i 59
m2.1 Selo se kao mahala Bratene s 14 kua prvi put pominje u turskim defte
rima iz 1521. i 1523. godine.2 Kao itelj sela i vlasnik imanja u tim se defte
rima spominje Rado Bratan(ov), pa uvjerljivo djeluje pretpostavka Radosava
1

Jovan Vukmanovi, Crmnica. Antropogeografska i etnoloka istraivanja, SANU,

Beograd, 1988. str. 357.
Branislav urev & Lamila Hadiosmanovi, Dva deftera Crne Gore iz vremena Skenderbega Crnojevia, II sveska, ANUBiH, Sarajevo, 1975, str. 62.

207

Adnan IRGI & Aleksandar RADOMAN

Bokovia da je ime sela dobijeno od linoga imena Bratn preko nominativa mnoine mukoga roda, sa znaenjem Brtjenovi.3 Ipak, Bokovia treba
ispraviti u akcentu, budui da je naziv sela Brani, a ne Breni, kako on
biljei. Od kraja XVII vijeka seosko jezgro nastanjuje bratstvo Radoman, iji
se predak doselio s Ljubotinja. Na ranije vlasnike imanja koja danas ulaze u
sastav Braeni i na mogue staroedioce podeaju neki toponimi: Lunjeva
zgrada, Talina kua, Popo(i)a zgrada, Omeroia kamenica, Lakoia bregovi,
Bastai, Bokanov dolac, Plameneva njiva... Jovan Erdeljanovi je poetkom
XX vijeka u irem arealu sela zabiljeio toponime ardak Perkoevia i Alijina skala4 no ti su nazivi dananjim stanovnicima sela nepoznati.

Sve prisutniji proces urbanizacije u Crnoj Gori umnogome podstie
nestajanje brojnih toponima naih ruralnih krajeva. Naa su sela danas manje
ili vie pusta, a nestaju i oni koji su pamtili obilje lokalnih toponima. I rijetki
stanovnici koji su ostali na selu uglavnom zaboravljaju te toponime jer su i
u njihovu ivotu izgubili praktinu primjenu. Nema vie razloga da se pamte
imena linjaka jer se list vie ne bere, ne pamte se brojni sitniji panjaci u
bregovima e se erala stoka u vrijeme zabrana livada jer se te livade vie ne
kose, ne pamte se ni imena sitnih batina koje su se doskora obraivale tako
da je plug u meu zadirao jer se ni te batine vie ne koriste. I tako dalje.
Mnogi su nai toponimi nepovratno izgubljeni. A ako jo uvijek ima njihovih
pamtia, uglavnom su to stariji ljudi koji ne mogu izii na teren i neposredno
ukazati na imena pojedinih lokaliteta.

Kad je u pitanju crmniko selo Braeni, autori ovoga priloga imali su
sreu to su naili na posljednjega dananjeg tipinog govornog predstavnika
toga sela, Milorada Radomana (ro. 1943), izuzetno vitalna ovjeka s kojim
smo oktobra ove godine obili kompletno selo i zabiljeili toponime koje
prenosimo ove. Srena je okolnost to je Milorad Radoman cijeloga ivota
bio vezan za svoje selo, u kojemu se i danas bavi stoarstvom. Tako je i morao
upamtiti sve toponime o kojima je rije.
Prije no prijeemo na spisak toponima crmnikoga sela Braeni, treba
skrenuti panju na problem njihove klasifikacije. Da su braenski toponimi
popisani koju deceniju ranije, lako bi se mogli razvrstati na nazive batina, livada, panjaka, kamenjara, voda i sl. Meutim, kako su batine danas uglavnom
zaputene, autori ovoga priloga ne mogu dati jasnu distinkciju izmeu naziva
kojima su se nekad oznaavale batine od naziva kojima su oznaavane livade
ili panjaci. Panjaci su danas uglavnom zaputeni i obrasli umom, nerijetko
3

Radosav Bokovi, Povodom nekih toponima, in: Odabrani lanci i rasprave, CANU,
Titograd, 1978, str. 381.
Jovan Erdeljanovi, Stara Crna Gora Bokelji, Narodna biblioteka Radosav Ljumovi,
Podgorica, 1997, str. 82.

208

Prilog toponomastici crmnikoga sela Braeni

su takve i livade, a batine su pretvorene ili u livade ili zaputene i obrasle

umom. Gotovo nestvarno djeluje podatak da je dananje polje, obraslo gu
stom vrbovom umom, prije svega 20-ak godina bila oranica. I nekadanji kamenjari, zbog nestanka sitne stoke i zbog toga to se list odavno ne bere, danas
su obrasli grabovinom ili sitnim rastinjem. Stoga je bilo kakva valjana klasifikacija danas gotovo nemogua. I ono malo odravanih livada i batina za koju
e godinu vjerovatno biti umarci i panjaci. Brojne su staze i putevi takoe
zarasle umom, godinama se ne koriste, pa su vjerovatno zbog toga izgubljene
i iz eanja naega informatora. ini se da su najbolje ostali upameni nazivi voda jer, iako pri Jezeru, selo Braeni prilino je ljeti bezvodno. Zato su
koriene i najsitnije kamenice i lokvice kako bi se s njih mogla pojiti stoka,
a posebno su se uvale bistijerne u kojima je bila voda za pie. Iako je selo
davno dobilo vodovod, na informator jo uvijek odlino pamti svaku (danas
gotovo potpuno zaputenu) bistijernu i kamenicu u selu.

Prije no pokuamo dati kakvu takvu klasifikaciju braenskih toponima,
ukratko emo se osvrnuti na nekoliko apelativa koji su u vezi s problemom ovoga rada. Kaskadne bate koje su nastajale kultivisanjem i podziivanjem strmoga terena zovu se zgrde ili zgrdice (a podzide koje dre te zgrade zovu se
mece). Ako se takve zgrade nalaze uz kuu i ako se u njima sije i sadi povre,
te se bate zovu dardni ili dardini. Vea zgrada zove se ledna ili prdo - i
to onda ako se ne obrauje (otuda i glagol zalednt u znaenju zaputiti, zalivaditi njivu). Vee bate nazivaju se njve, a vee obradive povrine (uglavnom
u polju) zovu se btine. A manja parcela u okviru njive zove se dolc (rjee
d). Mjesto e se sijalo povre zove se bostn. Movarna zemlja zove se
ptkisa, a za pjeskovitu zemlju kae se da je preljva. Veliina zemlje rauna
se na rla (oko 1800m2), odnosno na motke (etvrtina rala). Voda moe biti
izvr (iva voda), kmenica (prirodno udubljenje u kamenu e se skuplja
kinica; ako je rije o dubljim kamenicama (poput one u Loniima), narod ih
je najee zasvodio kako u njih ne bi upadala stoka), lkva / lkvica (prirodna
ili vjetaka udubljenja u zemlji ili kamenu, obino male zapremine, e se ljeti
pojila stoka), bistjerna (ozidana i zasvoena jama u kojoj se skupljala kinica
(ili se s proljea punila s kakva izvora) koja se koristila za pie i kune potrebe).
Padina na brdu (bilo gola bilo umovita) zove se strna, a golet povrh brda zove
se kdra. Otri i visoki kriljci u kamenjaru zovu se klj, a umovite uvale
ili usijeci na brdu nazivaju se vle. Zaravan ili istina na brdu, izmeu ume i
kakve provalije, naziva se ber. S obzirom na to da je, kako je ve reeno, danas
teko uoiti razliku izmeu toga to je dolac, njiva, dardin(i), zgrada i sl. i da
su sva imanja manje-vie zaputena te da su ak i neki vinogradi danas postali
ume, teko je napraviti valjanu klasifikaciju braenske toponimije. Stoga smo
se odluili da toponime o kojima je rije izdvojimo u ove kategorije:
209

Adnan IRGI & Aleksandar RADOMAN

1. Vode (izvori, bistijerne, kamenice, lokve)

2. Putevi (i pjeaki i kolski, i zaputeni i oni koji su danas u funkciji)
3. Obradive povrine (i one koje su se obraivale i one rijetke koje se
danas obrauju)5
4. Neobradive povrine (ume, kamenjari i sl.)
5. Ostalo
Vode

Bistjern u Lonie dobro ouvana bistijerna u prirodnoj jami,

zasvoena odozgo
Cn kmenica voda (ona midi kad malo jae kie ponu, nije ona
prevelika)
Grnj bistjerna uma u kojoj se nalazi i lokvica
Grlo izvor (zimski) blizu crkve
Grl prirodna bistijerna izmeu dva kripa (a nai su stari pobaali
kra ozgor da ne upada ivo)
Kalmut izvor pitke vode u Potkraju (odio je od Mogile, to je bila
ica od Mogile, to je vazda tilo bilo)
Konvli kanali s vodom u polju
Klj bistijerna iznad kua Radomana (vrlo mala bistijerna s izuzetno
hladnom vodom, koristila se iskljuivo za pie)
Lipr strana, kamenjar i izvor u tome kamenjaru (tu lipa nema;
no usret toga Liproa, tun je izvirala voda iz gologa kra, iz jene male
kamenice, to je moda po tojzi vodi nazvano, ili ot esa drugoga se tako
zove ja ne znam)
Ljeskvac izvor u polju
Ljtnj vda voda iza Vrha (pripada Daboviima)
Mogla izvor (malo jae kie kat su ona uzavri, i vele preko ljeta
nee visoije da se ona isto uje u dubinu da ide, no ja nijesam odijo)
Omroia kmenica voda (kamenica) u Dubravi
Orotica rijeka to prolazi Oraoskim poljem
Pop(v)a vda bistijerna pokraj puta prema Selokuama, koju je oni
pop Peroi ogradijo
Spot izvor (to uzavri, tu se nekt mlini mljeli, ali sad je sve manje
te vode; kat su velike kie, moe viet e je to ka vodopad, ali brzo
kala)

U obradive povrine svrstali smo i zgrade ili njive koje su obrasle iprajem, a koje su se
donedavno obraivale. Meutim, povrine koje su se nekad obraivale a danas su obrasle
gustom umom (kakvih ima u polju, recimo) ili kaskade koje su razorene erozijom zemljita
i zarasle u gusti ear svrstali smo u neobradivo zemljite, tj. u kamenjar ili ume.

210

Prilog toponomastici crmnikoga sela Braeni

kr zimski izvor (ako odavri ujesen, onda ne faljiva do proljetnjega Nikolja dne)
Ubli uma (ima tun mala voda, mali izvor zimski)
Putevi
Bnat kolski put (odnosno nasip ispod puta) od magistrale do uspona
prema selu Braeni
Dnja dda kolski put od Benta do Braeni
Dpiosk dadca krak puta koji se odvaja od puta Vir Rijeka i vodi
kroz Oraosko polje prema Dupilu
Grnja dda kolski put od Braeni k Daboviima
Dda krlja Nikle (ili Str dda) nezavreni kolski put koji je
trebalo da spoji Braeni s Dupilom i dalje
Iznad Bstn pjeaki put
Kroza zgrde pjeaki put
Ns Ploe pjeaki put
Niz Grl pjeaki put
Niz Grezu pjeaki put kroza selo
Niz Jzbine pjeaki put
Niz Ronklje pjeaki put
Niz jkovinu pjeaki put
Niza Sklu pjeaki put
Niza Smkvicu pjeaki put
Niza Strancu pjeaki put
Most kameni mosti iznad Kalimuta, Pod skalom
Most kameni prijelaz na izvoru Kalimuta
P(t) Tora pjeaki put
Pt po(v)r zgrd pjeaki put iznad Lunjevih zgrada
Skla pjeaki put
Skla selokck pjeaki put
Sklica pjeaki put i uspon prema Loniima
Srdnj dda dio kolskoga putu od Vira prema Braenima
s Ploe strana, put prema Toru
Uz Grl pjeaki put
Uz Grezu pjeaki put kroza selo
Uz Jzbine pjeaki put
Uz Ronklje pjeaki put
Uz jkovinu pjeaki put
Uza Sklu pjeaki put
Uza Smkvicu pjeaki put
Uza Strancu pjeaki put
211

Adnan IRGI & Aleksandar RADOMAN

Obradive povrine
Bsti livade i kuita u polju, u podnoju Lakoia bregova
Boknov dlac nekadanja batina (zaputena)
Bostnii njivice u polju (zaputene) pored Kalimuta
Bostni njiva u polju (zaputena)
Brgovi strana, v. Lakoia bregovi
Brgeze njive iznad Selokucke skale, u pravcu Narca (danas
zalivaene)
Dlac nekadanja parcela u Njivama
Dnj bistjerna uma (danas nema ni bistijerne ni lokvice)
Dnj njve parcela u Njivama
Dgelja nekadanja batina u polju
Dk zaputena njiva
Fica ledina (Markova ledina)
Grnje njve njive u Selokuama
Grnje zgrde kaskadna imanja iznad puta od Braeni prema
Selokuama
Grodolac njiva ispod puta, e je vidikovac
Gdobe dvije zgradice u strani vie Njiva
Greze nekadanje dvije livadice (manja i vea) ispot kue Mitrove,
danas zaputene
Kolvrt njive u polju, od puta prema Viru do Kalimuta, danas uma
Komnjsk njva zaputena batina (nije komunica, tu se oralo)
Kpta zgradica (tu su se sadijevale kope sijena)
Lkia brgovi strana, odnosno kaskadna imanja ispod Dade kralja
Nikole (to izgori o Nikolju dne u proljee)
Livdica livada u polju
Lni imanje u strani, sastavljeno od vie kaskadnih danas zaputenih
njiva (na tome je imanju dobro ouvana bistijerna i kuite, neko je
ivijo tun, ma je ne znam ko)
Lunjve zgrde livade, batine (danas prilino zaputeno ili pretvoreno u panjake) (tu su tizi Lnjevi ivjeli)
Meugla(v)ce njivica izmeu glavica (nema motika zemlje)
Mil(v)ia lg polje pri jezeru, danas preeeno magistralom i
prugom (od Velje stijene, ispod Sopota i Crnija kra do Lisinja)
Na Klj zgrada (po motike)
N(v)r Grnj njv parcela u Njivama
Nazmo velika batina (4 rala)
Njve velike batine (danas pretvorene u panjake) naspram Crkve,
pored puta
212

Prilog toponomastici crmnikoga sela Braeni

Njvice batina, jedna motika zemlje

Orosk plje veliko polje uz rijeku Oraoticu
Petno(v)ina zgrada u selu
Plmneva zgrda batina (obrasla ibljem)
Plndita batine od Mostia do pot Torijun (tun je nekd ivo
plandovalo)
Pnici njive, danas ledine
Pop(v)ia zgrda batica
Pot Ficom njiva
Pot km batica
Ptkrj predio u polju, pri brdu
Prd livada, dio Lunjevih zgrada
Pina batina u polju (zove se takon e je zemlja preljava)
Ronklje predio ispod crkve, nekadanje oranice (oko dva rala
zemlje), a danas zaputeno i zaraslo u ipraje, ostaci kuita
Rpe batina
Zlzi livadice
Zmoe livada
kve nekad njive, danas vodoplavni teren obrastao trskom, bara,
izmeu magistrale, i Benta
Neobradive povrine
Bvk strana od Mogile do Umca, vie kua u Potkraju
Brjeg glavica pri ulazu u selo, s lijeve strane puta, prema polju
elovljestijen strana iznad puta nadomak Vira (od Podgorice)
Dra(v) k kamenjar prema Daboviima
Dubrva uma povie Lonia
Dg lz kamenjar, neprohodna uma
Gl brjeg glavica
Grnj bistjerna uma (u kojoj se nalazi i lokvica)
Grab(v) prdo strana
Jzbine uma
Jeko(v)laz strana (ona vla), preko Crne kamenice
Jg strana
Lz v. Jeukolaz
Lzine gusta grabova uma
Lipr strana, kamenjar i izvor u tome kamenjaru (tu lipa nema;
no usret toga Liproa, tun je izvirala voda iz gologa kra, iz jene male
kamenice, to je moda po tojzi vodi nazvano, ili ot esa drugoga se tako
zove ja ne znam)
213

Adnan IRGI & Aleksandar RADOMAN

Lisnj brdo, pripada Daboviima

Lkia k kamenjar i uma (komunica)
Ljtnj vh v. Vrh
Ljt k vrh, kamenjar od Lonia prema Mogili
Mkina gla(v)ca strana iznad Popo(v)e vode, put Selokua
Mlc brdo iznad Crne kamenice
Ml eskta uvala na vrhu glavice
Mert brdo, strana iznad Lunjevih zgrada, vidikovac iznad polja
Mrknje strana
Msn vrh
Na(v)r ka glavica, mjesto e se skree uz Dabovie za Vuku goru
Na(v)r Brjega glavica na kojoj je prva radomanska kua pri
ulazu u selo
Nrc brdo iznad magistrale, iznad jezera, preko Burgeze
br zaravan u brdu, zapadno od Tora
Ple strana prema Gornjoj bistijerni
Pod Sklm predio ispod radomanskih kua
Psijek uma (tu su nekad klaine gorele, pa se ono posijee, pa se
branilo ivome da ide u to poeeno)
Rukica strana, uma, ispod Dugoga laza
Ru(v) gla(v)ca glavica, kripovi
Silm brdo iznad radomanskih kua
Smkvica strane, od Po(d) Skale do Srednje dade
Strna strana (sve zovemo Strana od Malca do Grlia)
Stranca kamenjar
irk strna brdo
Ubli uma (ima tun mala voda, mali izvor zimski)
jkovina strana iznad radomanskih kua
mc brdo, prema Dupilu
s Ploe strana, put prema Toru
Vlj eskta uvala na vrhu glavice
Vlj stijna uzvienje iznad puta nadomak Vira (od Podgorice)
Vlj kmen stijena vie Vinograda
Vingrd strana obrasla u ipraje, iznad kua Radomana (nekad bio
vinograd u kaskadnim imanjima)
Vh vrh brijega vie kua Radomana (granica izmeu Braeni i
Dabovia)
Za Gl brjeg strana
Zasilm strana, uma
drjelo uvala (usijek) izmeu dva vrha vie kua Radomana
214

Prilog toponomastici crmnikoga sela Braeni

Ostalo
Boknov tr nekadanje kuite
Ckva Svet Ptke braenska i dabovika crkva
Dnj vlat dvorite jedne radomanske kue
Dv edka dva stanca oko stanca, odnosno dva kamena oko
kamena meaa (stanac) (tu je edan otri kamen stnc i u njega ovi
stanevi, bajagi ka edoci)
rilovo kite kuite u brdu, na granici sela Braeni, iznad
Jev jma peina (u kojoj su se skrivali za vrijeme rata) pri strani
iznad polja, ispod Mereta
Klina lokalitet u Strane
Kica naputena kuica kod Mostia, Pod Skalom
Kte ostatak kue u Lunjevim zgradama
Lbdov torijn krivina na putu Vir Braeni s prirodnim obrisom
labuda na stijeni pokraj puta
Lk(v)ii kuita u Potkraju
Na(v)rplja mjesto e su Purlije, ispot puta
Tlina ka kua nepoznata porijekla meu radomanskim kuama
(danas vlasnitvo Radomana); po predanju koje biljei Vukmanovi
Talija je u Braeni doselio iz Brela
Tr spratno kuite u brdu, nekad se na tome lokalitetu nalazio
kameni tor za spraanje stoke
Torijn krivina na putu Vir Braeni (U Skalu)
Vlat v. Donji volat
Adnan IRGI & Aleksandar RADOMAN
CONTRIBUTION TO THE TOPONOMASTICS
OF CRMNICAS VILLAGE BRAENI

The authors of this paper have attempted to provide a list of toponyms
in Crmnicas village Braeni, recorded on the spot from informant Milorad
Radoman. A list certainly does not contain all the toponyms in Braeni, but it
most likely includes all the toponyms that are still remembered.

Key words: Braeni, Crmnica, toponymy

215

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 811367.62(497.16 Crmnica)

Preliminarno saoptenje
Sveto Markov UROVI (Bar)
IZ LEKSIKE CRMNIKOGA SELA DUPILO1*
Ovaj rad predstavlja leksikografski prilog koji sadri
rijei to ih je autor sakupio od 1985. godine u selu Dupilo, u
Crmnikoj nahiji.
Kljune rijei: Dupilo, Crmnica, toponimija

adet, -a, m. obiaj

ajter, -a, m. ef, volja
alamunja, -e, f. razbojnik, snalaljiva osoba
angarija, -e, f. stare stvari, otpad
ankaret, -a, m. grdna, runa osoba
apa, -e, f. miris, vonj
aram, -a, m. ono to je prokleto; prokletstvo
avetan, -tna, -tno lud, blesav
avizat se, -am, pf. doi sebi, osvijestiti se
baun, -a, m. ostava za meso
badanj, -dnja, m. drvena kaca, bure za vino, meso i sl.
baga, -a, m. mjera za ito (20 kg)
banak, -nka, m. dugaka klupa bez naslona
banda, -e, f. strana, bok
bandake, pril. s boka, postrance
barabar, pril. jednako, isto
barelo, -a, n. drveni sud za vodu koji se tovari
baro, -a, m. buba, insekt
bastat, -am, impf. smjeti, biti hrabar
bastadur, -a, m. hrabar ovjek
batit se, -im, pf. sresti se
baun, -a, m. skrinja, sanduk
betija, -e, f. arlatan
* Rad je priredila i strukturi asopisa prilagodila Jelena uanj.

217

Sveto Markov UROVI

betit, -im, pf. preskoiti, nadvisiti, prestii

bijelit, -im, pf. kreiti
biskat, -tem, impf. istiti, trijebiti
bialo, -a, n. trule, crvotoina
bia, -e, f. kuka, kerua
biin, -a, m. kuak, pas
blejat, -im, impf. priati bez veze, lupati
bljudva, -e, f. zdjela, vangla, supijerna
bljutaka, -e, f. slaba rakija
bljuvanje, -a, n. povraanje
bolanda, -e, f. kantar, mjera
bostan, -a, m. njiva
botilja, -e, f. boca, flaa
brdun, -a, m. lastar, mladika na lozi
brecat, -am, impf. galamiti, vikati
brea, -e, f. trudna ena
brnjica, -e, f. alka, minua
bronin, -a, m. lonac, pinjata
brstina, -e, f. grana, prut
brtulin, -a, m. prulin, aparat za prenje kafe
bruket, -a, m. kocka, rijeb
burokat, -am, impf. junaiti, duvati
busat se, -am, impf. hvaliti se
buit, -im, pf. pasti, slomiti se
bukat, -a, m. loa riba
capica, -e, m. alatka za kopanje, mala motika
ceka, -e, f. rasa, soj, prva klasa
celiv, -a, m. poljubac
cibar, -bra, -bro bistar, pametan
cica, -e, f. uturica
ciknut, -em, pf. pui, propasti
cklo, -a, n. staklo
ckvrnja, -e, f. cicija, jado
cmiljet, -lim, impf. dogorijevati (o svijei), lagano tei (o vodi)
cotat, -am, impf. hramati
crevlja, -e, f. cipela
crijepnja, -e, f. zemljani sud za peenje hljeba
apra, -e, f. koa
ardak, -a, m. balkon, terasa, doksat
eprljat, -am, impf. grebati
218

Iz leksike crmnikoga sela Dupilo

erek, -a, m. komad, dio mesa

esov, -a, -o kakav
okanj, -anja, m. aa za rakiju
epanica, -e, f. drvo za vatru, kamin
eperan, -rna, -rno veseo, bistar, raspoloen
eremida, -e, f. cigla, kanalica
ikara, -e, f. olja za kafu
interac, -rca, m. jakna, dolama, koporan
iunica, -e, f. nezgoda, ala, posljedica
osati se, -am, impf. rugati se
otek, -a, m. batina
utuk, -a, m. budala, glupak
dati, rje. valjda, moda
davija, -e, f. svaa, polemika
dekica, -e, f. ebe, prekriva
demek, rje. kobajagi, kao, recimo
demirodak, -a, m. nosa drva na ognjitu
denjat, -am, impf. eljeti, htjeti
derdemez, -a, m. inadija, nepretvor, tvrdoglav ovjek
dimidana, -e, f. stakleni sud za rakiju ili vino
domata, -e, f. paradajz
draa, -e, f. trn, bodlja
dragoman, -a, m. tuma, pisar u sudu
dralo, -a, n. drka
duduk, -a, m. svirala, frula; neznalica
damadan, -a, m. prsluk izvezen zlatom
danja, -e, f. vrsta ljive; ensko ime
deferdar, -a, m. dugaka puka
dibra, -e, f. loa rakija
dora, -e, f. krmaa, svinja, prasica
eskota, -e, f. tjeskoba
ugum, -a, m. bakarni sud za vodu
usto, pril. tano, upravo, taman
uturum, nepromj. pridj. star
facan, -cna, -cno truo, kvaran
faculet, -a, m. maramica
fanjela, -e, m. potkoulja
fastak, -a, m. mangup, galiot
fetat, -am, impf. rezati na krike
fetit, -im, pf. uzeti, ukrasti, potei
219

Sveto Markov UROVI

fetak, -tka, -tko star, otrcan

fijok, -a, m. manica
fijomanto, nepromj. pridj. nov, ouvan
fis, nepromj. pridj. zoran, bistar
fitilo te munja te udarila, kap te trefila
foj, -a, m. list papira
fortica, -e, f. tvrava
fortuna, -e, f. navala, guva; vjetar
frengat, -am, impf. ribati etkom
frkadela, -e, f. ukosnica, nala
frleknut, -em, pf. baciti
frnjok, -a, m. vrga, udarac prstima
fugin, -a, m. miner
fukara, -e, f. sirotinja; nitavilo
furmina, -e, f. ibica
fustuljina, -e, f. komina od groa
galiot, -a, m. mangup, lo ovjek
galjuv, -a, m. nepristojna osoba, gladnica
garib, -a, m. udak, stranac, sirotan
glamnjica, -e, f. zapaljeno drvo
glib, -a, m. blato, prljavtina
gnjat, -a, m. potkoljenica, list
golija praa oskudno odjeven
gravalja, -e, f. cigla na vrhu krova
grepa, -e, f. ipka
grib, -a, m. lov na ukljeve
grst, -i, f. mjera za koliinu, pregrt
guka, -e, f. gomila vune, konca, dlaka i sl.
hajter, -a, m. korist, ar, interes
ibret, -a, m. nemirna osoba, vragolan
ijedit, -im, impf. ljutiti, nervirati
ikanat, -nta, m. hipoteka, zajam zelenaki
iljat, -am, impf. lukaviti, varati
inkaret, nepromj. pridj. ruan, nagrdan, odvratan
inokosan, -sna, -sno sam, bez pomoi
intrat, -am, pf. naii, sresti
isan /hinsan/, -a, m. ovjek
iskups, -bem, pf. izvui, iupati
istrait, -im, pf. unititi, nestati
iuat, -am, pf. izgubiti pamenje, poseniliti
220

Iz leksike crmnikoga sela Dupilo

iurit, -im, pf. izlapiti, ispariti, postati zaboravan

itopat, -am, pf. naii, potrefiti
izagnjet, -im, pf. istruliti, propasti
izmet, -a, m. sluba, posao, pospremanje, rad u kui
ilje, -gnem, pf. izai
jaudija, -e, f. cicija, krtac, tedia
jedanak, pril. istovremeno, odjednom
jeftika, -e, f. suica, bolest, tuberkuloza
jeka, -e, f. odjek, galama, eho
jektat, -im, impf. odzvanjati, odjekivati
jemje, -a, m. ralo, raonik
joncat se, -am, impf. ljuljati se, njihati se
kaa, -e, f. metalni sud za vodu s drkom
kain, -a, m. lavor
kalein, -a, m. koija, eza, zaprega
kali, -a, m. udo; runa osoba
kaltavat, -aje, m. malterisati
kamara, -e, f. soba, odaja
kamenica, -e, f. vodokup u kamenu
kameno, pril. slabo, jadno
kami, rje. slabo, jadno, nita
kamizat, -am, pf. opametiti se
kamoeti, -nem, pf. sakriti, izgubiti, spremiti
kantun, -a, m. oak
kapac, -pca, m. vlasnik, imalac, onaj koji se pita
kartica, -e, f. papir za duvan
kastig, -a, f. sprdnja, sramota, kazna
kastio, kaela, m. drveni sud za pranje
kastradina, -e, f. suvo bravlje meso
kaeta, -e, f. sanduk
kaua, -e, f. zatvorska elija
kazamat, -a, m. zatvor, zatvorska elija, robija
kazma, -e, f. kramp, budak
kijamet, -a, m. nevrijeme
kismet, -a, m. srea
klaina, -e, f. kreana
klada, -e, f. trup, panj
klak, -a, m. kre
klasmor, -a, m. kloar, neuredan ovjek, odrpanac
klepaka, -e, f. sprava na mlinu za ito
221

Sveto Markov UROVI

klepetua, -e, f. zvono za ovna; prialica

klisat, -e, impf. hramati
klobuk, -a, m. eir
kolecat se, -e, impf. ljuljati se, mrdati
kolijer, -a, m. kragna
kolo, -a, m. toak, krug
kolomat, -a, m. edalo oko gumna
kolombo, -a, m. kukuruz
komod, -i, f. udobnost, irina
konoba, -e, f. podrum, staja za stoku
kontrina, -e, f. zavjese
kopanja, -e, f. drveno korito
koporan, -a, m. sako, jakna, ogrta
kopornut, -em, pf. krenuti, pouriti
koret, -a, m. dio crnogorske nonje
korut, -a, m. alost za blinjim
koet, -a, m. pleka kastradine
kotolja, -a, m. podmeta za noenje na glavu
kotula, -e, f. haljina, suknja
krlja, -e, f. panj
krok, -a, m. korak
krpatak, -tka, m. komad tigle kanalice
kuelja, -e, f. alatka za preu vune
kufelica, -e, f. prosuena smokva
kuljar, -a, m. oak, kraj
kuljota, -e, f. trbonja, veliki stomak
kuljat, -am, m. imati dijareju
labikat, -am, impf. lupati, zveckati, zvrjati
lagum, -a, m. mina, eksplozija
lakomica, -e, f. lijevak, pirijelica
lapis, -a, m. olovka
laspaak, -ka, m. komad, ostatak
lastra, -e, f. lim, pleh
lembo, -a, m. jaka kia, upor
lencun, -a, m. arav, plahta
lenger, -a, m. kotva, sidro
lenka, -e, f. kanap za ve, trik
lentra, -e, f. slika, fotografija
lentrat, -am, impf. slikati
lepetnut, -em, pf. otii, oamariti, odalamiti
222

Iz leksike crmnikoga sela Dupilo

levor, -a, m. pitolj, revolver

libat se, -am, impf. ljuljati se
libit se, -im, impf. stieti se, ustruavati se
liman, -a, m. mali zaliv, luica
limica, -e, m. turpija
lizijeran, -rna, -rno slab, krt, njean
lomina, -e, f. draa, korov, ikara
lopia, -e, f. kutlaa
lumbrela, -e, f. kiobran
ljesa, -e, f. taraba od debljega prua
maca, -e, f. teki malj, eki
madijer, -a, m. modrica, podliv
mainat, -am, pf. ostaviti (posao), bataliti
makanja, -e, f. siroe
makina, -e, f. maina, fabrika
maljic, -a, m. eki
manit, -a, -o lud, blesav, bijesan
manjkamenat, -nta, m. manjak
mastio, maela, m. drveni sud za pranje vea
maice, -a, m. (pl. tantum) sprava za ar, hvataljka
matrak, -a, m. nita, nula
mazbata, -e, f. pismo, knjiga
mekobrazan, -zna, -zno njean, popustljiv
milet, -a, m. narod, masa
miritat, -am, impf. nadoknaditi, namiriti
mitarit se, -im, impf. linjati se, mijenjati perje
mnit, -im, impf. misliti
mobilje, -a, n. (pl. tantum) namjetaj, pokustvo
mojasilj, -a, m. kono oboljenje
molovat, -ujem, impf. kreiti
monza, -e, f. pesnica, aka
motovilo, -a, n. nespretan, nekoristan
muat, -im, impf. utati
mulegin, -a, m. pregrada, zid od prua
munida, -e, f. lo ovjek, neovjek
muonat, -a, -o ljutit, nervozan
na poruku, pril. blizu, na dohvat ruke
nave, ava, f. (pl. tantum) drvena posuda za tijesto
nadgornjavat se, -am, impf. takmiiti se
naijedit, -im, pf. naljutiti
223

Sveto Markov UROVI

nakarada, -e, f. ruan, grdan majci

nakomod, pril. polako, natenane
nakveit, -im, pf. nakriviti, iskriviti
naloga, -e, f. guva, navalica
naodit, -im, impf. nalaziti, padati (o kii)
napuat, -am, impf. ljutiti, srditi
nasoit, -im, pf. preporuiti
navidijet, -dim, impf. napadati stalno nekoga
navrata, -e, f. mjesto e se voda kupi i skree
navrnut, -em, pf. svratiti, navratiti
nefalj, pril. sluajno, grekom, nehotice
nemripuka, -e, f. slab ovjek, neborac, kukavica
noice, -a, f. (pl. tantum) makaze
ober, -a, m. uzbrdica, strmen
obidovat, -ujem, impf. probati, malo pojesti
oburdat, -am, pf. razvaliti, poruiti
odar, odra, m. krevet, leaj
odit, -im, impf. ii, hodati
odiva, -e, f. ena iz roda
odlibat, -am, pf. odliti, isprazniti
odak, -a, m. kua, dom, dimnjak
ofit, -a, m. zakup, najam
ofrengat, -am, pf. oribati, ietkati
ofrlje, pril. odoka, bez mjere, otprilike
ofundat se, -am, pf. sruiti se, oburdati se
omrit, -im, pf. ocrniti, nagaraviti
omrza, -a, f. mrnja, svaa
omuvat se, -am, pf. ubosti (kad govee ubode obad, osa i sl.)
ondan, pril. prekutra
onomadne, pril. prekjue
opake, pril. naopako
opoznit, -im, pf. zakasniti
oprekljat, -am, pf. ugojiti se, odebljati
optat, -am, pf. spaziti, primijetiti
opuvat, -am, pf. pojesti, uzeti
orijat, -a, m. nitkov, nezasit ovjek, osoba bez manira
orluk, -a, m. veselje, galama, mnozina
oseknut se, -em, pf. oistiti nos
osmanik, -a, m. mjera za ito, drveni sud od 10 kg
ostalenica, -e, f. neudavana ena
224

Iz leksike crmnikoga sela Dupilo

ostanj, -a, m. goni volova, osoba koja isti ralo/plug

osvijeklit, -im, pf. pomesti
oklapit, -im, pf. uzeti, ukrasti, pojesti
okrap, -a, m. vrsta zmije
ovice, -a, m. (pl. tantum) vez na crnogorskoj koulji
otaborit, -im, pf. odmoriti, ulogoriti
oica, -e, f. kaika
pamaga, -e, f. stara, iznoena obua
pas, -a, m. pokoljenje, generacija
pasat, -am, pf. proi
paada, -e, f. pribor za jelo
patarica, -e, f. vana linost; strana kreveta
patipanj, -a, m. suvi kola, biskvit
pea, -e, f. komad; veliina
peit, -im, pf. udariti
peda, -e, f. mjera za duinu: razmak od vrha palca do maloga prsta (oko 20 cm)
pedav, -a, -o spor, trom, nespretan
pedenca, -e, f. uzbrdica
pepeljak, -ljka, m. ograeni dio zida za peenje hljeba
perin, -a, m. duga kosa
petar, -tra, m. tavan
pia, -e, f. stona hrana, sijeno za zimu
piljug, -a, m. mladica, izdanak
pinjata, -e, f. vei lonac za varenje na ognju/verigama
piplica, -e, f. pile, mlada koka
pirit, -im, impf. paliti vatru, gorjeti
pirijelica, -e, f. lijevak, lakomica
pirun, -a, m. viljuka
pisaljka, -e, f. olovka za tablu
pitat, -am, impf. nuditi, moliti, hraniti
pizma, -e, f. zloba, pakost, zavist
piun, -a, m. ivica zida, volta
plasa, -e, f. komad zemlje, leda i sl.
plea, -a, n. (pl. tantum) lea, rebra na leima
pljaska, -e, f. fleka, mrlja
pljatenica, -e, f. jetra, slezina
pljatit, -im, pf. oamariti
pljat, -a, m. tanjir
poara, -e, f. teta od stoke
poatit, -im, pf. - predahnuti, udahnuti
225

Sveto Markov UROVI

pokat se, -am, pf. pomokriti se

podlima, -a, m. poluga, podmeta za rame
podnjivit, -im, pf. uzgojiti, othraniti
podrepnica, -e, f. zadnji kai samara
podument, -a, m. baza, temelj, osnova
podumenta, -e, f. vidi podument
pofermat, -am, pf. odobriti, potovati, cijeniti
pogan, -i, f. bezobraznik
poganica, -e, f. zmija
pojata, -e, f. tala
pojat, -em, impf. pjevati
pojit, -im, impf. davati vodu
pomet, -a, m. mraz, hladnoa
pometina, -e, f. lijentina; plodova voda
pontura, -e, f. promaja
poplat, -a, m. taban
poprug, -a, m. prednji kai samara
porat, -a, m. luka, gat
portela, -e, f. otvor na podu ili tavanu
posrkat, -em, pf. popiti, ispiti
postopica, -e, f. uska staza, prtina kroza snijeg
potkoleit, -im, pf. postaviti, zaglaviti, utvrditi
potleua, -e, f. koliba, straara, krovinjara
prdakana, -e, f. zatvor
prea, -e, f. oprana i izvlaena vuna
prea, -e, f. potreba
prete, -em, pf. prestii; ozdraviti
pretio, -la, -lo debeo, ugojen
preat, -im, impf. motriti, pijunirati
prijenjak, -a, m. sprava za zatvaranje vrata spolja
prikotnjet, -im, pf. zagorjeti (o erpi, loncu i sl.)
primit se, -im, pf. popeti se
privalit, -im, impf. utati
prnjacat, -am, impf. buniti se, koprcati
proingat, -am, pf. proerati (o dijareji)
prokufelit, -im, pf. oronuti, oslabiti, ostarati
prosoit, -im, pf. odati, propijati
prosulja, -e, f. tiganj, tava
promagat, -am, pf. ojaditi; smrati
properat, -am, pf. napredovati, zaraditi
226

Iz leksike crmnikoga sela Dupilo

prozukat, -am, pf. smrznuti, promrznuti

prt, -a, m. trag u snijegu
prtit, -im, impf. gaziti snijeg, probijati se kroz snijeg
pruga, -e, f. autobus
prun, -a, m. sprava za prenje kafe
pustina, -e, f. deblja podloga za eenje
putijer, -a, m. vea aa, krigla
puvalica, -e, f. cijev koja slui za potpalu vatre
ramaljez, -a, m. panjega, otvor za palangu
ranit, -im, impf. spremati, ostavljati, pohranjivati
raskubat, -am, impf. vui, derati, kidati
raa, -e, f. suknja
razbulan, -a, -o otvoren (pismo, koverat)
razmarit, -im, pf. otopiti, omekati
razurit, -im, pf. razvaliti, poruiti
remik, -a, m. kai
rilica, -e, f. usna
rivat, -am, impf. ii, dolaziti
rkina, -e, f. stara krpa
rodulica, -e, f. kalem za konac
rpa, -e, f. gomila, hrpa; krupan ovjek
rumetin, -a, m. kukuruz; kukuruzno brano
sa, -a, m. metalni poklopac ispod kojega se pee
sadak, -a, m. nosa pinjate na vatri
saket, -a, m. kesa, vreica
salidan, -a, -o sreen, izravnat
samodavit, -im, pf. slomiti, pasti, saplesti
san, -a, m. lavor, kain
eknut, -em, pf. viknuti, razgalamiti se, burno odgovoriti
ekomanit, -im, impf. grditi, ogovarati; galamiti, vikati
en, -i, f. prikaza, utvara
en, -i, f. hlad
enokos, -a, m. livada, travnjak
enopad, -a, m. enka, hladovina
siija, -e, f. jeftika, tuberkuloza
sijerit se, -im, impf. uditi se, sprdati se
silav, -a, -o svileni pojas za oruje
sindir, -a, m. lanac
skalapit, -im, pf. zbiti, sklopiti, savladati
skapulat, -am, pf. spasiti, pretei
227

Sveto Markov UROVI

skopos, -sti, f. snaga, ivahnost

solat, -lta, m. dinar, para, novac
speigat, -am, pf. istui, slomiti, izgubiti, potroiti
sporuan, -a, -o praktian, koji ide naruku
sprtit, -im, pf. zgaziti
stegno, -a, n. butina, batak
stelja, -e, f. meki dio samara
stima, -e, f. panja posveena gostu
stolova, -a, m. tronoac s naslonom
stramac, -mca, m. duek, prostira
stud, -i, f. zima, mraz, hladnoa
suit, -im, pf. baciti, izliti
suklata, -e, f. nespretan, smotan ovjek
sumavat, -aje, impf. - gledati, posmatrati
sumpre, -a, m. pegla na ar
supijerna, -e, f. zdjela za supu/orbu
surgum, -a, m. progon, izgon, napad
suturisat, -em, pf. slomiti, pasti, povrijediti se
suvopletnjak, -a, m. sitan, mrav ovjek
svijeklit, -im, impf. istiti, mesti
amata, -e, f. ruganje
enit se, -im, impf. pomaknuti se
esan, -sna, -sno zgodan, uredan
eanj, -nja, m. mjera za duinu: rairene ruke
ijun, -a, m. nalet vjetra, kia
ia, -e, f. boca, flaa
iana, -e, f. puka na kremen
kaf, -a, f. fioka
kancijera, -e, f. polica za sue, kredenac
kanj, -a, m. tronoac
katula, -e, f. kutija
klapit, -im, pf. ukrasti; oamariti
kljanac, -nca, m. noni zglob
krinja, -e, f. sanduk za odjeu
krnja, -e, f. mrva, trun, praina
krokat, -am, pf. ne opaliti, ne pogoditi, zakisnuti (o fieku)
kudela, -e, f. olja, aa
kura, -e, f. aluzina, drveni prozorski kapak
kur, -a, -o taman, crn, lo
ljeme, -ena, n. vrh krova kue
228

Iz leksike crmnikoga sela Dupilo

okat se, -am, impf. aliti se, erati egu

orak, -rka, m. kocka, rijeb
pag, -a, m. dep
pag, -a, m. konop, vrpca
pagarica, -e, f. rupa, skrivalica u zidu
tacija, -e, f. stanica
ufit, -a, m. tavan, petar
ut, -a, -o koji nema rogove
utan, -a, m. glup ovjek
vagnut, -a, -o lud, blesav
tain, -a, m. obrok, vojniki hljeb
takat, -kta, m. snaga, mo
takulin, -a, m. novanik
tanica, -e, f. jedinac
tandara, -e, f. stara puka
tantarat, -am, impf. mnogo priati
taulin, -a, m. sto, astal
tea, -e, f. erpa
tefter, -a, m. notes, sveska rauna
tigla, -e, f. cigla, crijep
tipatnik, -a, m. vrag, avo
tiraka, -e, f. treger, naramenica
tirenta, -e, f. komadi
tiskat, -am, impf. gurati
to, -a, m. soc od kafe
toavolje, pril. prazno, siromano
traga, -e, f. rasa, soj
tragat, -am, impf. traiti, istraivati
travea, -e, f. kecelja
tringo nov dobro ouvan
tulit, -im, impf. gasiti
tuminjat, -am, impf. gorjeti, dimiti polako
tuta, -e, f. noni sud, noa
uba, ubla, m. bunar, bistijerna, studenac, pojilo
ublo, -a, n. vieti uba
uglijer, -a, m. ar, eravica
uja, -e, f. jed, bijes, ljutnja
ujait, -im, impf. utvrditi, pojaati
ukoanjit, -im, impf. ozepsti, zalediti
ulje, -em, pf. ui
229

Sveto Markov UROVI

upirit, -im, pf. upaliti, zapaliti

upor, -a, m. jak pljusak, kia
ueka, -e, f. trud za paljenje cigara
usiit se, -im, pf. umusiti, naljutiti, ukrutiti
uperak, -rka, m. umetak
utanait, -im, pf. dogovoriti, precizirati
utulit, -im, pf. ugasiti
uzet se, uzmem, pf. smanjiti se, suziti
vagan, -a, m. drveni sud
vakat, -kta, m. vrijeme, rok
vapor, -a, m. parobrod, laa
vardat, -am, impf. preturati, prevrtati; galamiti
varodne, -eva, n. podne, najvia vruina
vas u golu vodu sav u znoju, mokar
vel, -a, m. sveana krpa za glavu
veledun, -a, m. kapot, gunj
veljat se, -am, impf. praviti se vaan
vida, -e, f. araf
vidat, -am, impf. lijeiti
viganj, -a, m. kovanica
vijedro, -a, n. drveni sud za vodu
volat, -lta, m. terasa
vrgnut, -em, pf. baciti, tresnuti, utei
zabreknut, -em, pf. nadoi u vodi (bava, kaca)
zabrodit, -im, pf. ugaziti, potopiti
zabulan, -a, -o zatvoren (pismo)
zadriga, -gla, -glo neotesan, debeo, neumjeren
zagon, -a, m. zalet, juri, nasrt
zaklop, -a, m. poklopac
zaleg, -a, m. zalogaj, puna usta
zaloit, -im, pf. pojesti, progutati
zaljutit, -im, pf. oamariti
zamit, -im, pf. povesti, odvesti, poerati stoku
zamiritat, -am, pf. zasluiti, zaraditi
zapalangat, -am, pf. zatvoriti, zakljuati
zapanut, -em, pf. zagrcnuti
zapatat, -am, pf. zatvoriti, zakljuati
zapotit, -im, pf. oznojiti
zaprdovat, -ujem, impf. rugati se, sprdati
zapretat, -am, pf. staviti u pepeo (jaje, krtolu i sl.)
230

Iz leksike crmnikoga sela Dupilo

zapuit, -im, pf. zakopati

zatisak, -ska, m. ep, oklasina, pampur
zatrajat, -em, pf. ostati dugo, kasniti
zatutean, -na, -no punaak, podebeo
zavidat, -am, pf. zaviti, zarafiti
zduva, -a, m. vra, vidovnjak
zipa, -e, f. kamen, grumen
zlojo, -a, m. slabi, mravko
zlojutro, -a, n. nevolja, slab ovjek
zlopitan, -a, -o kome se ne moe ugoditi
zvek, -a, m. bruka
zvelektat, -em, impf. galamiti, glasno priati
arulja, -e, f. sijalica
ika, -e, f. iskra, varnica
ivo, -oga, n. stoka, mal
mira, -e, f. varak
ulit, -im, impf. mnogo raditi; guliti, drati
NARODNI IZRAZI I MUDROSTI
- injet izmet sluiti, biti potrko
- dat kome dvije iz osta oamariti koga dvaput
- dvoje u jedno breme trudnica, blizanci
- imat oko sokolovo vieti dobro
- imat srce na vrh guzice lako se ljutiti, biti ivan
- ies drve dobiti batine
- ja ti jemac garantovati
- jesi li ga ueja izgubi li ga
- kam ti u dom nema nita
- kosa na srgue uvijena kosa, loknice
- krsti vuka, vuk u goru dabe ga savjetuje, ui
- mainat rabotu ostaviti posao
- mali mi je posa ne interesuje me
- na koji si konat dokle si stigao u poslu
- na sokola nema mesa biti mrav, ilav
- na svu preu na brzinu
- nabit kome obrue dobiti batine
- ne bijeljet zuba biti ozbiljan, alostan, na muku
- ne puva mu ispod smara nosi teko breme
- nee se izut odati tajnu
231

Sveto Markov UROVI

- nemat ni kukavice sirotinja, jadi

- nemoj ga cvijelit nervirati, zadijevati
- nije mi peda meu oi nijesam glup
- nijedna munida nikakav ovjek, nikakva roba
- nijesam toavolje jei milo mi je
- noas ti samodava pukla kletva: crkao, slomio se
- nos okieni sramota, bruka
- obraz okieni sramota, stid, bruka
- obrnut alavija okrenuti srea
- ognjica te naduila kletva: crkao od vruine
- oru u jednu brazdu prijatelji, drugari, isto misle
- ostat za bruku ne odrati obeanje
- ovi bi avolu ispod maljica uteka mangup, hitar, iv
- plakat usta s kime ogovarati koga
- sruit ivo srediti stoku navee
- stavit kome zvono isticati se, veljati se
- stojat ka fendak biti mrav, jadan
- apat kuu muti u drutvu sve valja biti javno
- ta se guzicama sporekati se, naljutiti se
- ufatit koga en uplaiti se, prepasti se
- ugnat koga u brazdu dovesti u red
- uzet kome obraz osramotiti koga, obrukati
- valjat vola iz jarma puno vrijeeti
- vu brukete izvlaiti slamku: manja slamka gubi, kladiti se
- zlome si dovijek duan nezahvalan
Sveto Markov UROVI
FROM THE LEXICON OF VILLAGE DUPILO IN CRMNICA

The paper represents a lexicographical article containing words collected by the author from 1985 in village Dupilo in Crmnica.


Key words: Dupilo, Crmnica, toponymy

232

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 736.311
Preliminarno saoptenje
Aleksandar RADOMAN (Podgorica)
Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica
[email protected]
O NOVOPRONAENOME PEATU
DUKLJANSKOGA KRALJA BODINA
U ovome prilogu dat je osvrt na novootkriveni peat dukljan
skoga kralja Bodina, nastao najvjerovatnije poetkom osme decenije XII vijeka. Pored osnovnih napomena vezanih za ovaj
dragocjeni izvor, u dodatku je data i ilustrovana rekonstrukcija
peata.
Kljune rijei: Konstantin Bodin, peat, protosevast, eksusijast, Duklja, Sv. Teodor, Sv. ore

Nedostatak dokumentarnih izvora za crnogorsku istoriju srednjega vijeka, osobito za period Vojislavljevia, predstavlja veliki problem za nau istoriografiju. Takvo stanje esto je izvor brojnih nedoumica pa i osporavanja
jedinoga domaeg narativnoga izvora, Kraljevstva Slovena Popa Dukljanina,
koji nam se sauvao u znatno poznijem latinskome prijepisu. Ipak, posljednjih nekoliko decenija, trudom u prvome redu Vojislava D. Nikevia, Radoslava Rotkovia i Boidara ekularca, ono postojeih izvora nalo se sistematizovano u okviru nekoliko edicija i zbornika, od kojih je najzamanija
Monumenta Montenegrina prireivaa Vojislava D. Nikevia. Koliki znaaj
u tim okolnostima ima pronalazak novih izvora, nije teko naslutiti. Otkrie
olovnoga peata dukljanskoga kralja Bodina, koje je naunoj javnosti 2008.
godine predstavio francuski medijevalist an-Klod ene,1svakako pripada
prvorazrednome dogaaju i za crnogorsku medijevalistiku, sfragistiku i
istoriografiju.

1

Jean-Claude Cheynet, La place de la Serbie dans la diplomatie Byzantine la fin du XIe

sicle, Zbornik radova Vizantolokog instituta, XLV, Beograd, 2008, 8998.

233

Aleksandar RADOMAN

Peat je pronaen u Arheolokome muzeju u Istanbulu. Djelimino
oteeni kruni natpis na aversu i reversu peata na grkome jeziku: Konstantin, protosevast i eksusijast Duklje i Srbije2 jasno je uputio na dukljanskoga kralja Bodina. Detaljnom analizom peata, na osnovu njegovih sigilo
grafskih karakteristika, ene je njegov nastanak smjestio u sam poetak
Bodinove vladavine,3 kad su odnosi izmeu njega i novoga vizantijskog cara
Aleksija I Komnina (10811118) bili dobri.4 To dragocjeno eneovo otkrie
prati i vrijedna analiza nekoliko problema vezanih za sam peat od datacije i ikonografije do pitanja titula koje se javljaju na peatu. Nakon enea,
problemu titula eksusijastis i dostojanstva protosevast u posebnome prilogu
panju je posvetio Predrag Komatina.5 No i jedan i drugi autor prave istu
metodoloku greku u skladu sa shvatanjima tradicionalistike, hegemonij
ske istoriografije, dukljanskoga kralja Bodina tretiraju kao srpskoga vladara,
premda je iz same Bodinove titule zasvjedoene na peatu jasno da je Srbija
osvojeni, dakle pridodati entitet.6

Bez pretenzija da donesemo neke novine vezane za eneovo otkrie u
ovome prilogu, samo emo naznaiti najbitnije karakteristike peata, donosei u
dodatku njegovu rekonstrukciju koju je za ovu priliku uradio Milutin Markovi.

Na aversu peata nalazi se poprsje Svetoga Teodora koji u desnoj ruci
dri koplje a u lijevoj tit u ijem je sreditu prikazan biser od kojega se prema rubovima tita ire zraci. S jedne i druge strane lika smjeten je natpis:
|| || , odnosno u eneovoj rekonstrukciji () ().
U prostoru koji okruuje poprsje sveca, oivien prstenovima, nalazi se
djelimino oteen natpis: + ......C.....CCT, po eneu: [()
] K[] [()]. Na reversu je poprsje Svetoga
ora, koji dri koplje i izdueni tit. S jedne i druge strane lika nalazi se natpis: | || O, odnosno: () (). Oko sredinje krunice u
kojoj je lik sveca smjeten je natpis: ZCC ICSCR... ili
u eneovoj rekonstrukciji: () () ().
2

[() ] K[] [()] () ()

()
Bodin je na prijestolu zamijenio kralja Mihaila 1081. godine. V. Tibor ivkovi, Dva
pitanja iz vremena vladavine kralja Bodina, Zbornik radova Vizantolokog instituta, XLII,
Beograd, 2005, 45.
Jean-Claude Cheynet , isto, 9596.
Predrag Komatina, Vizantijska titula Konstantina Bodina, Zbornik radova Vizantolokog
instituta, XLVIII, Beograd, 2011, 6176.
Dukljaninova vijest da je Bodin zauzeo Raku i Bosnu, najvjerovatnije oko 1083/1084.
godine, u istoriografiji je gotovo bezrezervno prihvaena. Ukoliko bi se takva datacija
Bodinove ekspanzije prema everu uzela kao pouzdana, to bi znailo da je 1083/1084.
godina donja granica mogueg nastanka peata.

234

O novopronaenome peatu dukljanskoga kralja Bodina

O tituli eksusijastis i dvorskome dostojanstvu protosevast, opirnije su
pisali ene i Komatina. Pozivajui se na tzv. Listu titula, odnosno 46. poglavlje Knjige o ceremonijama Konstantina Porfirogeneta, Komatina zakljuuje
da je titula predstavljala jednu od najviih vladarskih titula koje
je carski dvor priznavao vladarima susednih naroda, viu i znaajniju od titu
le i ostalih iz nje izvedenih titula, koje se pobrajaju u Listi adresa.7
Dostojanstvo protosevasta, kao jedno od najviih u hijerarhiji dvorskih dostojanstava, uveo je upravo Bodinov savremenik, car Aleksije Komnin, odmah
nakon stupanja na prijesto.8 Poznato je da je Bodin naslijedio kraljevsku titulu
od svoga oca Mihaila, to potvruju i latinski izvori toga doba, no injenica
da se na novopronaenome peatu potpisuje vizantijskom titulom, kako s pravom pretpostavlja Komatina, svjedoi da je on, najvjerovatnije na poetku
svoje vladavine u vrijeme odravanja dobrih odnosa s novim carem Aleksijem
Komninom, titulu smatrao odgovarajuom zamenom za svoju
kraljevsku titulu prilikom obraanja carskom dvoru, ne naruavajui carske
obrasce.9 ene pretpostavlja da se peat nalazio na nekom pismu kojim se
Bodin obraao caru te da je u korespondenciji s imperijalnom kancelarijom
morao koristititi titulu koju mu je priznao car.

Kad je rije o ikonografiji, ene konstatuje kako nije neobino to je
jedan kralj ratnik za svoj peat odabrao prikaze dva sveta ratnika. No injenica
da je rije o kultovima rairenim na Istoku, kod ovoga autora izaziva nedoumi
ce i pitanja na koje ne daje odgovor. eneove pretpostavke da je Bodin kult
Sv. Teodora mogao donijeti iz Antiohije, e je bio u progonstvu kao vizantijski zatoenik, ili da je izbor Sv. ora svojevrsno odavanje poasti dinastiji
Komnin, moemo sasvim odbaiti. Po svemu sudei, ene nije podrobnije
upoznat s crkvenim prilikama u Duklji XI vijeka. Naime, kako je poznato
iz istorijskih izvora,10 patron katedralne crkve u Baru bio je upravo Sv. Teodor. Ta je crkva izgorjela u poaru krajem XI vijeka i na njenim temeljima
Predrag Komatina, isto, 67.
Vizantijski hroniar XI vijeka Jovan Skilica svjedoi da je Bodinovu ocu, Mihailu, car Konstantin Monomah, najvjerovatnije oko 1052. godine, dodijelio protospatarsko dostojanstvo
(v. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom III, Vizantoloki institut, Beograd,
1966, 162). Prema Fransoa-Olivije Tuatiju protospatar je dostojanstvo prvoga meu spatarima, titula vizantijskog stratega, ukinuta za vreme Aleksija Komnena (v. Fransoa-Oli
vije Tuati, Istorijski renik srednjeg veka (Zapad, Vizantija, Islam), Unireks, Podgorica,
2008, 297). To je dostojanstvo nie od dostojanstva protosevasta potvrenog na Bodinovu
peatu, to posredno potvruje i promjenu statusa dukljanskih vladara, odnosno oprezno
prilagoavanje imperijalne kancelarije kraljevskome statusu dukljanskih vladara.
9
Isto, 71.
10
V. Jovan Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje od XVI do XIX veka, Nauna
knjiga, Beograd, 1950, 427.
7
8

235

Aleksandar RADOMAN

sagraena je crkva Sv. ora, prvi put notirana u istorijskim izvorima 1125.
godine.11 Uostalom, i povran uvid u registar kultova rasprostranjenih u
Duklji XXII vijeka ukazae na dominaciju upravo istonjakih kulto
va.12Prikaz Sv. Teodora na Bodinovu peatu odgovara njegovu ikonografskom
prikazu na fresci iz XI vijeka u Zemenskome manastiru u zapadnoj Bugarskoj.
Zanimljivo je da se lik Sv. ora javlja i na olovnome peatu Bodinova sina,
kralja ora, pronaenom kod Borisovgrada u junoj Bugarskoj i naunoj
javnosti predstavljenom 1938. godine.13

Ovim sumarnim opisom novootkrivenoga olovnog peata dukljanskoga
kralja Bodina i komentarima nekih spornih pitanja vezanih za njega, nijesmo
pretendovali da damo zavrnu rije o ovome problemu. Naprotiv, namjera nam
je bila da crnogorskoj naunoj javnosti skrenemo panju na jedan dragocjen,
u nas nepoznat i jo uvijek nedovoljno prouen dokumentarni izvor s kraja XI
stoljea.
Bibliografija
Catalogue of Byzantine Seals at Dumbarton Oaks and in the Fogg
Museum of Art: The East (continued), Constantinople and environs,
unknown locations, addenda, uncertain readings, Edited by Eric McGeer
& John Nesbitt & Nicolas Oikonomides, Dumbarton Oaks, 2005.
Cheynet, Jean-Claude: La place de la Serbie dans la diplomatie Byzantine la fin du XIe sicle, Zbornik radova Vizantolokog instituta, XLV,
Beograd, 2008.
Gerasimov, T.: Un sceau en plombe de eorges fils du roi Bodine, Studia
historico-philologica Serdicensia, I, Serdicae, 1938.
Sv. ore smatran je zatitnikom Bara, prijestonoga grada Dukljansko-barske nadbiskupije, a iz perioda XIXII vijeka s teritorije Duklje poznate su jo dvije crkve posveene tome
svecu ona u Podgorici iz XI vijeka i benediktinska opatija na ostrvcu pored Perasta koja
se prvi put pominje 1166. godine.
12
V. Istorija Crne Gore, knjiga prva, Od najstarijih vremena do kraja XII vijeka, Redakcija za
Istoriju Crne Gore, Titograd, 1967, 439442.
13
T. Gerasimov, Un sceau en plombe de eorges fils du roi Bodine, Studia historicophilologica Serdicensia, I, Serdicae, 1938, 217218. Na aversu se nalazi latinski natpis:
Geor(gius) regis Bodini filius, a na reversu je prikazan Sv. ore s grkim natpisom
(). Poznat je jo jedan peat iz XXI vijeka, Nikite, carskog spatarokandidata
i arhonta ostrva Diokleje ([] ), kojeg autori monografije o vizantijskim
peatima dovode u vezu s prostorom Duklje (v. Catalogue of Byzantine Seals at Dumbarton
Oaks and in the Fogg Museum of Art: The East (continued), Constantinople and environs,
unknown locations, addenda, uncertain readings, Edited by Eric McGeer & John Nesbitt
& Nicolas Oikonomides, Dumbarton Oaks, 2005, 155). Na aversu toga peata, ba kao i na
poznatome peatu arhonta Petra, nalazi se Bogorodica.
11

236

O novopronaenome peatu dukljanskoga kralja Bodina

Istorija Crne Gore, knjiga prva, Od najstarijih vremena do kraja XII

vijeka, Redakcija za Istoriju Crne Gore, Titograd, 1967.
Komatina, Predrag: Vizantijska titula Konstantina Bodina, Zbornik
radova Vizantolokog instituta, XLVIII, Beograd, 2011.
Radoni, Jovan: Rimska kurija i junoslovenske zemlje od XVI do XIX
veka, Nauna knjiga, Beograd, 1950.
Tuati, Fransoa-Olivije: Istorijski renik srednjeg veka (Zapad, Vizantija,
Islam), Unireks, Podgorica, 2008.
Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom III, Vizantoloki
institute, Beograd, 1966.
ivkovi, Tibor: Dva pitanja iz vremena vladavine kralja Bodina,
Zbornik radova Vizantolokog instituta, XLII, Beograd, 2005.
Aleksandar RADOMAN
ON THE NEWLY DISCOVERED STAMP
OF THE DOCLEAN KING BODIN

The paper presents an overview of the newly discovered stamp of the
Doclean King Bodin, created most probably at the beginning of the eighties
of the XII century. In addition to the basic comments related to this valuable
source, an illustrated reconstruction of the stamp is provided.


Key words: Constantine Bodin, stamp, prtosebastos, Doclea, St.
Theodor, St. George

237

Ilustracija: Milutin Markovi

PORTRETI

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 811.163.4:929Radojevi D.
Pregledni rad
Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI (Podgorica)
Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica
adnan.cirgic @icjk.me
aleksandar.radoman @icjk.me
DANILO RADOJEVI KAO MONTENEGRIST
U ovome prilogu dat je osvrt na filoloki rad akademika Danila Radojevia. Radojevi pripada generaciji crnogorskih autora koji su odbacujui uvrijeena shvatanja tradicionalistike
nauke trasirali puteve moderne montenegristike. Njegova nauna
interesovanja su iroka, pa je svojim radovima dao znaajan doprinos u vie disciplina knjievnoj istoriografiji, folkloristici,
jezikoslovlju, kulturologiji, arhivistici, etnologiji, heraldici... U
knjievnoistorijskim radovima Radojevi pokazuje iroko obrazovanje i posveenost osvjetljavanju nepoznatih ili manje poznatih
segmenata naega knjievnoga i kulturnoga nasljea.
Kljune rijei: Danilo Radojevi, montenegristika, istorija
knjievnosti, jezikoslovlje

Za razliku od dananje Crne Gore, u kojoj postoje neophodni
drutveno-istorijski okviri i institucije za bavljenje crnogorskom kulturnom
batinom, donedavno nije bilo ni drutvenih uslova ni institucija crnogorskih koje bi mogle uposliti naunike i kulturologe eljne prouavanja i afirmacije sopstvene prolosti. No izgleda da ni institucije ni drutveni uslovi
nijesu u tome presudni. Da nije tako, ne bi se moglo govoriti o paradoksu
da je Crna Gora imala vie reprezentativnih predstavnika iz oblasti montenegristike u doba kad ta nauka nije imala drutvenu verifikaciju i podrku,
no to ih ima danas u vrijeme povraene dravne nezavisnosti i makar
verbalnoga zalaganja za ouvanje sopstvenoga nacionalnog i dravnog
identiteta. Istina, sve je vie doktora i magistara po Crnoj Gori, no sve je
manje i osnovnoga poznavanja sopstvene kulturne prolosti i sve manje
stvarnoga doprinosa crnogorskoj kulturi. Zbog svega toga svako se valjano
istraivanje i danas mora oslanjati na montenegriste starije generacije, koji
su utirali put i dravnoj nezavisnosti i zvaninoj afirmaciji montenegristike.
241

Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI

Jedan od znaajnijih predstavnika te generacije, i dalje vrlo aktivan, jeste

Danilo Radojevi.

Danilo Radojevi brat je Radoja Radojevia poznatoga zainjavca
nauke o crnogorskoj samobitnosti. No nije to ono to njega ini znaajnim jer
Danilov rad nije ostao u enci bratovljeve djelatnosti. Teko je zamisliti kakvu
sintezu o crnogorskoj kulturologiji, istoriologiji, njegoologiji, arhivistici i sl.
bez oslonca na studije i radove Danila Radojevia. Za razliku od dananjih
suvie usko specijalizovanih i prilino neznavenih i povrnih naunih i kulturnih djelatnika, predstavnici starije generacije morali su kompenzirati sve
ono to je institucionalno nedostajalo Crnoj Gori. Stoga su bili aktivni u svim
segmentima drutvenih nauka i kao istoriari, i kao knjievni kritiari, i
kao jezikoslovci, i kao knjievni istoriari, a neki od njih poput Danila
Radojevia bili su aktivni i kao knjievnici. Njegov je knjievni rad ostao
u enci naunoga rada, to je bilo i realno oekivati kad se zna koliko je malo
bilo i tada i danas onih koji su se bavili afirmacijom Crne Gore i njene kulturne prolosti. Taj knjievni rad nee biti povod ni ovoga teksta.

Danilo Radojevi roen je u Mokrome, kraj avnika, 1932. godine.
Filoloki fakutet i magistraturu zavrio je u Beogradu, a na Sveuilitu u
Zagrebu stekao je zvanje doktora humanistikih nauka. Do danas je objavio
18 monografskih publikacija, priredio 14 knjiga te nekoliko desetina studija,
eseja i novinskih lanaka.1 O njegovu radu Krsto Piurica je zapisao: Danilo Radojevi je znani nam crnogorski knjievnik i kulturni poslenik koji je
ve due vremena prisutan na crnogorskoj kulturnoj i drutvenoj sceni. On
je jedan od najangaovanijih crnogorskih intelektualaca to utkivaju sebe u
savremena crnogorska previranja i utiu na tokove drutvene svijesti dananje
Crne Gore. Danilo sa svojim bratom Radojem spada u najui krug onih kulturnih radnika koji rade na revitalizaciji crnogorske dravnosti i vaspostavlja
nju samobitnosti crnogorskoga naroda i njegove nacije. Visoko obrazovan i
uen Danilo Radojevi imponuje crnogorskoj intelektualnoj eliti koja se, u
svojoj grevitosti, oslobaa retardirane prolosti i trasira nove puteve crnogorskoga drutvenog i kulturnog ivota.2 Kao i brat mu Radoje, za takav rad Danilo je Radojevi bio nagraen zabranom objavljivanja radova 1972. godine
(tzv. Bijela knjiga).3 No i prije te zvanine zabrane, njima je objavljivanje u
Crnoj Gori praktino bilo onemogueno, pa su svoje stavove mogli iznositi
1

Opirnije o tome vieti u: Ljiljana Lipovina-orevi, Bio-bibliografija Danila Radojevia,

Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012.
Krsto Piurica, Njego (i oko njega) u naunikovome ogledalu, u knjizi Danila Radojevia,
Studije o Njegou, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2011, str. 7.
Vieti: Vojislav P. Nikevi, Jezikoslovne studije, Centralna narodna biblioteka Crne Gore
ure Crnojevi, Cetinje, 2004, str. 810.

242

Danilo Radojevi kao montenegrist

samo u ondanjim hrvatskim asopisima (koji su takoe uskoro proglaeni

nacionalistikim). Na ednici CK SK Crne Gore, 24. XII 1971. godine, konstatovano je: Crnogorski separatisti Danilo i Radoje Radojevi i Vojislav
Nikevi objavljivali su svoje tekstove u onim glasilima u Hrvatskoj u kojima
su, prema sadanjoj ocjeni tih sredina, nacionalisti imali bitnog uticaja. Izgovor je bio da su za njih glavna sredstva informisanja u Crnoj Gori zatvorena,
to je tano.4

Premda je po svojemu obrazovanju u prvome redu istoriar knjievnosti
i filolog, Radojevi se od poetaka bavljenja naukom, kako je ve reeno,
uspjeno ogledao i u drugim naunim disciplinama kulturnoj, politikoj,
vojnoj i crkvenoj istoriji, arhivistici, heraldici, jezikoslovlju... Sagledan s
ove distance ini se da se nauni opus Danila Radojevia, zapravo, u kontinuitetu izgraivao oko zanemarenih, tabuiziranih pitanja crnogorske istorije i kulture. Tako ve na samome poetku njegove naune karijere, krajem
ezdesetih godina XX stoljea, srijeemo niz kritikih i polemikih radova
vezanih za crnogorsku istoriju, jezik i kulturno nasljee koje je publikovao
u znaajnim junoslovenskim asopisima toga vremena. Ve 1967. godine
objavljuje kritiki osvrt na izdanja Leksikografskoga zavoda u Zagrebu e
uoava brojne primjere izostanka vanih jedinica vezanih za crnogorsku kulturnu i politiku istoriju. I ne samo to, da je rije o tendecioznome postupanju Radojevi potcrtava primjerom odsustva jedinice Crnogorci iz prvoga
izdanja Enciklopedije Leksikografskoga zavoda, iako su data objanjenja za
sve druge nacije. Radojevi upozorava: Kao logina posljedica ovakvog stava redaktora Enciklopedije, potpuno je izostao prijegled crnogorske istorije
i svih crnogorskih duhovnih tekovina do sada! Znai, jedini Jugoslovenski
leksikografski zavod nije obradio u posebnoj jedinici politiku i kulturnu
istoriju itavog jednog naroda!5 Na slian nain, osvrnuo se i na pojavu
prve knjige ambiciozno zamiljenoga dravnog projekta Istorija Crne Gore.
Konstatujui da je rije o znaajnoj sintezi, Radojevi ipak najvie pro
stora u svojemu osvrtu posveuje analizi manjkavosti te knjige, posebno
dijela Istorije iji je autor Jovan Kovaevi. Navodei brojne primjere nedosljednosti i oskudnih saznanja koje Kovaevieva radnja nudi, Radojevi
posebnu panju posveuje problemu narodnosne pripadnosti slovenskih plemena koja su naselila prostor bive rimske provincije Prevalis, ukazujui na
zablude tradicionalistike istoriografije, iji je izdanak i Kovaevi, koja je
po svaku cijenu dokazivala da je rije o Srbima. Analitiki i dokumentarno
4

Danilo Radojevi, upieva verzija 'Bijele knjige', Dukljanski horizonti, Crnogorsko

drutvo nezavisnih knjievnika, Podgorica, 1995, str. 196.
Danilo Radojevi, Enciklopedijske nedosljednosti, Knjievne novine, br. 294, Beograd,
1967, str. 8.

243

Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI

obesmiljavajui takve tendencije, Radojevi zakljuuje: Znai, ako ne polazimo od romantiarskih pretpostavka o ivotu i odnosima raznorodnih slavenskih plemena koja su dola na Balkan i imala razliita imena, od kojih su neka
i danas poznata (...), onda neemo ivjeti u maglama terminolokih odrednica romantiarske istoriografije.6 U zagrebakoj Kritici Radojevi 1969.
godine publikuje dva amblematina teksta. U prvome od njih, Neistoriska
paradoksiranja o Dukljaninu7, kroz osvrt na predgovor prvome crnogorskom
izdanju Ljetopisa Popa Dukljanina, koje je za prestinu Biblioteku Lua
Grafikoga zavoda priredio dr Slavko Mijukovi, lucidno razotkriva mehanizme marginalizovanja najstarijih perioda crnogorske prolosti i najvanijega
domaega izvora za crnogorsku istoriju do sredine XII stoljea. Minucioznom
analizom postojeih izvora i literature, u tome obimnom osvrtu, Radojevi
je manirom istinskoga erudite opovrgao brojne neloginosti i netanosti
Mijukovieva tendencioznog istoriografskog domiljanja iji je jedini interes bio da novom interpretacijom Ljetopis prilagodi poeljnoj istorijskoj
vizuri kontinuiteta srpske idejne i dravne tradicije na prostorima dananje
Crne Gore. U drugome radu, objavljenom u Kritici 1969. godine, Kontinuitet
jedne antinacionalne (antidravne) politike8, polemiui sa stavovima Mitra
Peikana, Radojevi pie o posebnostima crnogorskoga jezika i problemima
s kojima se suoava pod pritiskom nametnute, unifikatorske jezike norme. U
vremenima kad je i sami pomen crnogorskoga jezika imao prizvuk neopro
stive jeresi Radojevi je imao i graanske hrabrosti i naunoga rafinmana i
intuicije da formulie, naalost, i danas podjednako aktuelan sud: Crnogorski
lingvisti, pa i Peikan (...) sluili su istome, unitaristikome duhu believske
epohe (osjeali su se kao nekada drava i crkva, bili su podravani od reima,
pa su se ponaali u jeziku kao tvorci zakona o prekrajima: proturali su la
da dirati u jezik znai dirati u jedinstvo!). Tako su za posljednjijeh pedeset
godina olako gazili sve osobenosti crnogorskog jezika, trudili se da sve poravnaju i podreu (pod tijem pritiskom mnogi crnogorski intelektualci stvarali
su kompleks da je crnogorski jezik arhaian, primitivan).9

Ovim kratkim osvrtom na rani kritiki angaman Danila Radojevia
namjera nam je bila da ukaemo na neke paradigmatine topose njegova
naunoga postupka i stila. Tokom decenija predanoga istraivakoga rada

Danilo Radojevi, Povodom prve knjige Istorije Crne Gore, Stvaranje, br. 5, Titograd,
1968, str. 514.
V. Danilo Radojevi, Neistoriska paradoksiranja o Dukljaninu, Kritika, br. 6, Zagreb,
1969, str. 370377.
Danilo Radojevi, Kontinuitet jedne antinacionalne (antidravne) politike, Kritika, br. 8,
Zagreb, 1969, str. 583587.
Isto, 585.

244

Danilo Radojevi kao montenegrist

Radojevi je otvorio i problematizovao brojna pitanja vezana za crnogorsku politiku, vojnu i kulturnu istoriju. Nekim od tih pitanja nerijetko se i
vraao, pa je njima posveivao i djela monografskoga karaktera. Primjera
radi, viedecenijski trud i pionirski posao na osvjetljavanju zapretane po
vijesti Crnogorske pravoslavne crkve, preporuio ga je da bude autor jedinice
Crnogorsko-primorska mitropolija za drugo izdanje Enciklopedije Jugoslavije, a ta ga je iz poznatih kuhinja beskrupulozno napadana jedinica ponukala na dalji nauni angaman, to je rezultiralo pojavom kapitalne knjige
Iz povijesti hrianskih crkava u Crnoj Gori: crkveno-povijesne rasprave.10
Teme crnogorskih potuenika i uzroka nestanka crnogorske drave 1918. godine, kojima se kontinuirano vie decenija u brojnim studijama bavio, iscrpan leksikografski opis dobie u knjizi CXIV godina i linosti (18271941).
Prilog leksikonu linosti koje su doprinijele nestanku crnogorske drave.11
Viedecenijsko bavljenje proskribovanim autorima, Sekulom Drljeviem i
Saviem Markoviem tedimlijom, Danilo Radojevi e takoe zaokruiti
posebnim izdanjima njihovih djela.12

No u ovome prilogu vie panje emo posvetiti Radojevievu filoloko
me radu, odnosno njegovu knjievnoistorijskome opusu. U tome opusu, pored
znaajnih monografija, studija i ogleda o raznovrsnim fenomenima crnogorskoga knjievnoga nasljea, posebno mjesto pripada i prireenim izdanjima.
Pored dva izdanja Njegoeva Gorskoga vijenca13, Antologije crnogorske revo
lucionarne poezije14, dragocjenog dokumentarnog svjedoanstva Pisma Vuku
Karadiu Vuka Popovia15, te dijela zaostavtine Radoja Radojevia16 i ve
V. Danilo Radojevi, Iz povijesti hrianskih crkava u Crnoj Gori: crkveno-povijesne rasprave, Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika, Podgorica, 2000. Drugo izdanje publi
kovala je Dukljanska akademija nauka i umjetnosti 2010. godine.
11
V. Danilo Radojevi, CXIV godina i linosti (18271941). Prilog leksikonu linosti koje
su doprinijele nestanku crnogorske drave, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti,
Podgorica, 2011.
12
Dr Sekula Drljevi, Politika misao. Izabrana djela, uvodna studija, izbor tekstova i dokumentarnih priloga dr Danilo Radojevi, Podgorica, 2007; Dr Danilo Radojevi, Tri
zabranjene knjige Savia Markovia tedimlije, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti,
Podgorica, 2008.
13
Petar II Petrovi Njego, Gorski vijenac, priredio Danilo Radojevi, kolska knjiga,
Zagreb, 1981; Petar II Petrovi Njego, Gorski vijenac, kolska knjiga, Zagreb, 1985.
14
Antologija crnogorske revolucionarne poezije, izbor Danilo Radojevi, u knjizi: Jugoslovensko pjesnitvo NOB i revolucije: SR Bosna i Hercegovina, SR Crna Gora, SR
Hrvatska, SR Srbija, Spektar, Zagreb, 1983.
15
Vuk Popovi, Pisma Vuku Karadiu, priredio Danilo Radojevi, CID, Podgorica, 1999.
16
Radoje Radojevi, Muenici, priredio Danilo Radojevi, Centralna narodna biblioteka
ure Crnojevi, Cetinje, 2005; Radoje Radojevi, Osporavana kultura: kritike i polemike, priredio Danilo Radojevi, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi, Cetinje,
2006.
10

245

Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI

pominjanih knjiga Sekule Drljevia i Savia Markovia tedimlije, Radojevi

je crnogorsku knjievnu istoriografiju i folkloristiku zaduio finalizovanjem
antologijskoga izbora crnogorskih narodnih basni Kad je sve zborilo17 njegova rano preminuloga brata Radoja, za koji je Danilo napisao predgovor i pogovor, publikovanjem antologijskoga izbora crnogorskih narodnih pria Potopno vrijeme18 te osobito prireivanjem rukopisa Tubalica Vuka Vrevia19,
za koji je napisao i instruktivan predgovor. Kad se zna da je taj etnoloki,
folkloristiki, knjievo i jeziki neprocjenjiv Vreviev rukopis na objavljivanje ekao cijelih 118 godina, znaaj Radojevieva izdanja postaje i oitiji.

Dvojici crnogorskih pisaca Radojevi je posvetio posebnu panju Petru II Petroviu Njegou i Mirku Banjeviu. Dok je njegova magistarska radnja
tretirala probleme vezane za Njegoevo knjievno djelo, u doktorskoj diser
taciji odbranjenoj na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1978. godine pozabavio se genezom stvaralatva Mirka Banjevia. Radove o Njegou Radojevi
je poeo objavljivati od 1967. godine, a kruna njegova njegoolokoga rada
su dvije knjige Studije o Njegou (Beograd, 1974)20 i Studije o Njegou.
Njegoeva raskra (Podgorica, 2011).21 Ova druga knjiga nije tek novo
izdanje, ve po svemu nova cjelina. Ona zapravo predstavlja izbor tekstova, objavljenih u periodinim publikacijama i zasebnim knjigama, koje je
Radojevi napisao i objavio tokom viedecenijskoga bavljenja njegoolokim
temama. Knjiga sadri dvanaest studija i ogleda u kojima se ispituju razliiti
aspekti Njegoeva stvaralatva, recepcija Njegoeva djela u kritikoj literaturi
te donose savremeni primjeri zloupotrebe Njegoeva djela. Sastavljena je iz
dvije cjeline. U prvu, naslovljenu Studije o Njegou ule su tri studije publi
kovane u knjizi Studije o Njegou 1974. godine. Studije Geneza Njegoeve
estetike, Problemi etike u Njegoevu Lanome caru epanu Malom i
Komentari Gorskoga vijenca iz ovoga dijela knjige svaka na svoj nain
osvjetljavaju neke od osnovnih problema njegoologije. Autor pokazuje zavidnu upuenost u obimnu literaturu o Njegou, vjeto pomjerajui fokus na
pojedine vorine probleme tri Njegoeva najznaajnija djela, ispravljajui
Kad je sve zborilo. Crnogorske narodne basne, izbor Radoje Radojevi, predgovor i pogovor Danilo Radojevi, Biblioteka Lua, knj. 61, NIO Pobjeda, Titograd, 1979.
18
Potopno vrijeme. Crnogorske narodne prie, izbor Radoje Radojevi i Danilo Radojevi,
predgovor i pogovor Danilo Radojevi, Biblioteka Lua, knj. 67, NIO Pobjeda, Titograd, 1982.
19
Vuk Vrevi, Tubalice, priredio Danilo Radojevi, NIO Pobjeda, Titograd, 1986;
Vuk Vrevi, Tubalice, drugo, proireno izdanje, priredio Danilo Radojevi, Institut za
crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2011.
20
Danilo Radojevi, Studije o Njegou, Knjievna zajednica Petar Koi, Beograd, 1974.
21
Danilo Radojevi, Studije o Njegou. Njegoeva raskra, Institut za crnogorski jezik i
knjievnost, Podgorica, 2011.
17

246

Danilo Radojevi kao montenegrist

zablude tradicionalistikih tumaenja i donosei nove analize najvanijih

mjesta. U drugome dijelu knjige, naslovljenom Njegoeva raskra nahode
se tekstovi raznorodna obima i anra od radova o recepciji Njegoeva djela
do osvrta na djela Isidore Sekuli, Anice Savi-Rebac, Vojislava P. Nikevia
i Milovana ilasa te svjedoenja o primjerima zloupotrebe Njegoeva djela
u prolosti i sadanjosti. No centralno mjesto u tome dijelu knjige pripada
obimnijoj studiji O pojavi lika Miloa Obilia kao mitskoga junaka u svijesti
Crnogoraca, prvobitno objavljenoj 1987. godine u asopisu Ars. Akribino
analizirajui mnotvo izvora i literature, Radojevi u toj prelomnoj studiji osvjetljava genezu pojave mitskoga lika Miloa Obilia u Crnoj Gori, superiorno dokazujui da do Petra II Petrovia Njegoa o Obiliu u narodnoj svijesti
Crnogoraca nema ni pomena. O znaaju te studije na posredan nain svjedoi
i injenica da je i u novijim radovima vodeih crnogorskih folklorista u potpunosti uvaena Radojevieva argumentacija, makar i bez navoenja njegove
studije u spiskovima literature. Meritoran sud o ovoj Radojevievoj knjizi izrekao je knjievni istoriar Krsto Piurica: I u knjizi Studije o Njegou, (...)
Radojevi pokazuje visoku kulturu i informisanost ne samo o Njegou, ve i
o vremenskome kontekstu ivota i pjesnikoga djela vladike Rada.22

Najvei dio radova vezanih za izuavanje crnogorske knjievne batine
Radojevi je sabrao u svojim knjigama, no mi emo se ovom prilikom detaljnije osvrnuti na one naslove u kojima su teme iz knjievne istorije dominantne. Rije je o knjigama Crnogorska literatura i tradicija23 i Od knjievnog
do povijesnog.24

U knjizi Crnogorska literatura i tradicija Radojevi je objedinio devetnaest priloga, raznovrsnoga tematskog usmjerenja, opsega i anra od
kompleksnijih studija o Kraljevstvu Slovena Popa Dukljanina ili pojedinim
vrstama usmene knjievnosti do kraih ogleda o poeziji Stefana Mitrovia,
Janka onovia ili Aleksandra Lesa Ivanovia, drei se pritom hronolokoga
reda i nastojei da osvijetli najznaajnije fenomene crnogorske literature.

Na samome poetku knjige nalazi se studija Kraljevstvo Slavena Popa
Dukljanina, prvobitno objavljena u Zadarskoj reviji 1990. godine. Kao to
smo ve pomenuli, Radojevi se problematikom nae najstarije sauvane
hronike iz XII vijeka bavio jo od 1969. godine, objavivi do danas znatan
broj radova o razliitim pitanjima vezanim za Kraljevstvo Slovena,25 pa se
Krsto Piurica, isto, str. 7.
Danilo Radojevi, Crnogorska literatura i tradicija, Montenegrin P.E.N. Centre, Cetinje,
1993.
24
Danilo Radojevi, Od knjievnog do povijesnog, Crnogorsko drutvo nezavisnih
knjievnika, Podgorica, 2003.
25
Up. Danilo Radojevi, Neistoriska paradoksiranja o Dukljaninu, Kritika, br. 6, Zagreb,
22
23

247

Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI

ta studija moe posmatrati kao sinteza njegovih prouavanja hronike. Pisana

svedenim, enciklopedijskim stilom, raspravljajui o pitanjima rukopisa i
redakcija, a prije svega o istorijskim i literarnim vrijednostima hronike, ta
studija donosi sveobuhvatan uvid u problematiku, osvjetljavajui znaaj i
domete, istorijske koliko i knjievnoistorijske, nae najstarije srednjovjekov
ne hronike. U zakljuku rada Radojevi veli: Dukljaninova ambicija bila je
velika, da registruje i ocijeni bitne dogaaje i aktere, od vremena dolaska Gota
i Slavena na Balkansko poluostrvo do pievog vremena. Kraljevstvo Slavena
nesumnjivo dokazuje da su pretci Crnogoraca imali jak smisao za istorijsko
predanje, koje je, to je u prirodi usmene predaje, doivljavalo razliite transformacije, dopune i odstupanja; djelo je, dakle, kako i sam autor saoptava,
velikim dijelom narodna istorija.26

U radu Mleci kao simbol kod naih stvaralaca, analizirajui prikaz Mletaka u djelima Petra II Petrovia Njegoa, Stefana Mitrova Ljubie
i Radovana Zogovia, odnosno pratei transformaciju stereotipa o Drugom, Radojevi daje znaajan doprinos imagolokim propitivanjima u naoj
knjievnoj istoriografiji. Poredei tretman Mletaka u djelima ta tri autora,
on suptilno objanjava slinosti i razlike od Njegoeve zaokruene slike
o Mlecima kao simbolu otuenosti, preko Ljubiina bogaenja te semantike
snanom nijansom konfesijske distingviranosti, do Zogovieva povratka na
Njegoevu simboliku, s naglaenom univerzalizacijom osnovnoga motiva.

Ogledom Narodni duh u poslanicama Petra Prvog, prvi put objavljenim u knjizi Crnogorska literatura i tradicija, Danilo Radojevi je dao
enciklopedijski preciznu analizu ivota i djela Petra I Petrovia Njegoa, s
posebnim osvrtom na njegove poslanice, za koje konstatuje kako se izdvajaju irinom misli, razvijenom metaforikom i vjetinom gradiranja svoga
unutranjeg osjeajnog svijeta, kao i bogatstvom opisa dramatinih zbivanja,
poev od porodinog ivota do krupnih bitaka.27

Vraajui se nepresunoj temi Njegoeva knjievnoga djela, Radojevi
u eseju Istraga kao dramski osnov, koji je zapravo dio predgovora izdanju
Gorskoga vijenca prireenog 1985. godine, pravi otklon od tradicionalistikoga
1969, str. 370377; Danilo Radojevi, Pop Dukljanin: prilog bibliografiji Kraljevstva
Slovena, Stvaranje, br. 89, Titograd, 1986, str. 12331236; Danilo Radojevi, Smisao
sporova nekih istoriara oko izvora za staru crnogorsku istoriju, Ars, br. 1, Cetinje, 1987,
str. 4146; Danilo Radojevi, Problemi izuavanja Kraljevstva Slavena, Monitor, br. 333,
str. 5253 i br. 334, str. 5253; Danilo Radojevi, Kraljevstvo Slavena, Monitor, br. 348,
Podgorica, 1997, str. 4647; Danilo Radojevi, Zapis na marginama Kraljevstva Slavena,
u knjizi: Opet crnogorske teme, DANU, Podgorica, 2009, str. 108115.
26
Danilo Radojevi, Crnogorska literatura i tradicija, Montenegrin P.E.N. Centre, Cetinje,
1993, str. 14.
27
Isto, str. 22.

248

Danilo Radojevi kao montenegrist

pristupa problemu istrage poturica, posmatrajui ga s aspekta motivacije

samoga teksta, a ne s aspekta njegove istorinosti.28 Na primjerima iz teksta Gorskoga vijenca on pokazuje na koji je nain Njego oko toga motiva
izgradio dramski sukob potcrtavajui njegov znaaj za homogenizaciju nacije
i izbjegavanje cijepanja bia, ali i kao primjer borbe suednim, porobljenim
narodima. Sa slinom suptilnou, na neto iroj osnovi, tome problemu u
crnogorskoj knjievnoj istoriografiji pristupao je i Boidar Pejovi.29 Kako
se u posljednje vrijeme, ak i kod dobrih poznavalaca naega knjievnog
nasljea, sve ee moe uti teza o Njegoevu antiislamizmu, ove emo na
vesti i malo opirniji stav kojim Radojevi zakljuuje svoj esej, ali, po naem
miljenju, i precizno i ubjedljivo stavlja taku i na taj problem: Posebno treba
naglasiti da Njego nikada nije ispoljio mrnju prema muslimanima. Naprotiv, on je cijelim svojim monim literarnim djelom tragao za korijenima kon
flikata meu ljudima. Smatrao je da je ovjek, kao potomak anela (Adam)
koji je prognan na Zemlju, te kao usamljeno i sebi preputeno bie duan
da se bori za ostvarivanje odnosa u kojima e svaki pojedinac i narod biti
slobodni. Prilazei ljudima moralnim kriterijumima, otro je naglaavao da
laktom vjere, glupost ojka mjeri.30 Ta njegova iroka tolerancija nije u
koliziji s njegovim osuivanjem muhamedanstva kada se ono, u jednom istorijskom trenutku, izjednailo s nosiocima najsurovije agresije.

U prilogu Epistolarna kazivanja Vuka Popovia Radojevi osvjetlja
va lik i djelo Rinjanina Vuka Popovia, sakupljaa crnogorskoga usmenog nasljea, ije djelo je znaajno za istorijska, etnografska, lingvistika,
kulturoloka i druga izuavanja crnogorske prolosti. Time je Radojevi,
nakon to je iz arhiva SANU publikovao rukopis Tubalica Vuka Vrevia,
crnogorskoj naunoj javnosti pribliio i drugoga poznatog saradnika Vuka
Stefanovia Karadia, dotad sakrivenog velom anonimnosti Karadievih
zbirki usmene knjievnosti. Obimnu grau dragocjene Popovieve korespondencije s Karadiem upravo je Radojevi prvi izdvojio i sakupio u knji
zi Pisma Vuku Karadiu.31 A ta su pisma, kako s pravom u eseju konstatuje
Radojevi, ne samo izvanredno svjedoanstvo o tri decenije (18361864)
drutvenoga, politikoga i kulturnoga ivota Crne Gore, ve i trag otuenja
crnogorske kulturne batine, budui da je Popovi, osim grae iz usmene
O istorinosti istrage poturica zavrnu rije dao je Vojislav P. Nikevi u knjizi Istraga
poturica mit ili stvarnost, Almanah, Podgorica, 2001.
29
Up. Boidar Pejovi, Tragedija unifikacije u Gorskom vijencu, u knjizi: Problemski
ogledi, Svjetlost, Sarajevo, 1974, str. 3850.
30
Danilo Radojevi, Crnogorska literatura i tradicija, Montenegrin P.E.N. Centre, Cetinje,
1993, str. 29.
31
Vuk Popovi, Pisma Vuku Karadiu, priredio Danilo Radojevi, CID, Podgorica, 1999.
28

249

Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI

knjievnosti koju je Karadi utapao u svoje zbirke, Karadiu slao i vrijedne

rukopisne i tampane crkvene knjige. Ocjenjujui vrijednost epistolarnih kazivanja Vuka Popovia, Radojevi zakljuuje: Pisma Vuka Popovia predstavljaju veoma znaajan dio crnogorske epistolarne literature, to je rezultat
njegovog pripovjedakog dara i moi zapaanja. On je uspio ostvariti vei
broj portreta iz crnogorskog politikog ivota i ratnike povijesti. Naroito je
vrijedna ona opta slika koju pisma sadre, o Crnogorcima toga nemirnoga
perioda, u kojemu su voeni veliki ratovi protiv osvajaa, a u samoj Crnoj
Gori dolazilo do politikih konflikata.32

Ogledom Etiki problemi u djelu S. M. Ljubie, objavljenome
u znaajnome zborniku Crnogorske akademije nauka i umjetnosti Stefan
Mitrov Ljubia 1976. godine, Radojevi je ponudio jedan opti osvrt na etike
probleme u Ljubiinu djelu. Polazei od premise da su u osnovi Ljubiinih
pripovjedaka najee problemi koje raa borba za slobodu pojedinaca i
drutva, Radojevi na nizu primjera iz Ljubiina djela problematizuje fenomene borbe, sloge, izdaje, nasilja i morala u Ljubiinu opusu. Dotiui i pitanja
eksplicitne poetike Stefana Mitrova Ljubie, Radojevi sumira svoje analize
stavom da Ljubiina etika misao ima dva osnovna toka: a) afirmacija pozitivnih moralnih principa i djela, i b) otvorena, aktivna borba protivu zla, nepravde, izdaje i svega to se ukljuuje u borbu za negiranje moralnih svojstava
ovjeka. Poto je svaka individua na frontu borbe za moralno ostvarenje, nuni
su mudrost, junatvo, ojstvo i stalna spremnost da se djeluje za kolektivni interes, jer je sluenje ciljevima ostvarivanja naroda, njegovog duhovnog, mo
ralnog i istorijskog trajanja najvii moralni princip.33

Radojevi nije propustio da se osvrne ni na djelo etvrtoga klasika
crnogorske knjievnosti XIX vijeka Marka Miljanova Popovia, kojemu je
posvetio ogled Literarni otpori Marka Miljanova. Kao i u drugim svojim
osvrtima na knjievne fenomene, autor i ove djelo sagledava u kontekstu
vremena u kojemu je nastalo, analizirajui u prvome redu motive njegova
nastanka, vezanost za drutveni ambijent sredine iz koje potie te u njemu
izloen aksioloki sistem. Osim tih pitanja koja se tiu imanentne strukture Popovieva djela, Radojevi detaljno ralanjuje i Popoviev drutveni
angaman, osvjetljavajui razloge njegova razlaza s Knjazom i naglaavajui
da je ak i u tim okolnostima kuki vojvoda iz rodoljubivih pobuda odbio da
bude zastupnik tuih interesa okrenutih protiv crnogorske drave i njenoga
suverena. U zakljuku toga priloga Radojevi konstatuje da djelo Marka
Miljanova Popovia afirmie najvie moralne vrijednosti, pa je izdaja data
Danilo Radojevi, Crnogorska literatura i tradicija, Montenegrin P.E.N. Centre, Cetinje,
1993, str. 39.
33
Isto, str. 45.
32

250

Danilo Radojevi kao montenegrist

samo kao uzgredna pojava, kao tamna pozadina iroke narodne borbe za
ideal slobodnog ivljenja.34

U eseju Lik Crnogorke u drami Balkanska carica Radojevi podea
na genezu motiva rascjepa u dinastiji Crnojevi koja je dovela do islamizacije
Stanie Crnojevia i pada crnogorske srednjovjekovne drave. Radojevi prati
prisustvo toga motiva od usmene pjeme enidba Maksima Crnojevia, preko
Dike crnogorske Sima Milutinovia Sarajlije i Njegoeva Gorskoga vijenca,
ukazujui na neke motivske slinosti s Danteovom Boanstvenom komedijom, da bi u fokus svojega ispitivanja smjestio Balkansku caricu Nikole I
Petrovia. Autor eseja s punim pravom dokazuje da je odstupajui od varijanata motiva prisutnih u nabrojanim djelima Nikola I u prvome redu iz
rodoljubivih pobuda za glavnoga junaka svoje tragedije odabrao Crnogorku.
I upravo u dubokoj etinosti toga lika te u nekim idejama drame, a ponajvie
onoj o vjeri u sopstvene snage za ouvanje slobodne egzistencije, Radojevi
prepoznaje svjeinu i aktuelnost djela, ne proputajui da naznai i njegove
formalno-stilske mane.

U ogledu Rije o asopisu Zapisi Danilo Radojevi osvre se na
asopis nesumnjiva znaaja za crnogorsku nauku i kulturu pokrenut izmeu
dva svjetska rata. Autor iznosi sud da je najznaajniji dio toga asopisa
zapravo izvorna graa koja je u njemu objavljivana, a u centar interesovanja
postavlja pitanje kako je u tome asopisu interpretirana crnogorska istorija,
pravno nasljee, jezik i knjievnost u odnosu na crnogorsko nacionalno bie
insistirajui prije svega na etikim aspektima. On s pravom daje zamjerku
to se u znatnom broju istoriografskih radova objavljenih u tome asopisu
Crnogorci shvataju kao regionalni fenomen. Ipak, opta ocjena asopisa je
povoljna: Znaaj asopisa Zapisi za crnogorsku kulturu je veliki. Njime
je, izmeu dva svjetska rata, u vrijeme potpunog brisanja Crnogoraca, ve
samim kvantitetom objavljene grae, postavljeno pitanje njihovog nacionalnog identiteta.35

Studija Cetinjski Brijest i Belveder kao pjesniki motivi okrenuta je
problemima crnogorskoga meuratnoga pjesnitva. Autora prije svega zanima
koliko je to pjesnitvo uspjelo kao transponirani, umjetniki, izraz jednog istorijskog stanja i odnosa. Impuls buntovnitva, reakcije na eksploataciju, torture i moralno uniavanje Radojevi ilustruje primjerom poeme Brijest Mirka
Banjevia, posveene kultnome cetinjskom toposu, Brijestu pod kojim su se
okupljali glavari i pod kojim je kralj Nikola dijelio pravdu, a koji je posijeen
1937. godine. Kako primjeuje Radojevi: M. Banjevi u poemi Brijest,
Isto, str. 55.
Isto, str. 68.

34
35

251

Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI

kroz sudbinu toga spomenika personificira poloaj crnogorskoga naroda. Na

slian nain reagovao je i Radovan Zogovi kad je potaknut policijskom torturom, hapenjima i muenjima crnogorskih komunista 1936. godine napisao
poznatu pjesmu Internacija Crne Gore. Nakon Belvederskih demonstracija (1936) i njihova krvavog guenja od strane andarmerije, pjesnikim otporom tom nasilju oglasili su se Savo Dragojevi, Janko onovi i Mirko
Banjevi, pa Radojevi kroz analizu pjesnikih postupaka i osobenosti svakoga od tih autora i njihovih ostvarenja ponaosob, precizno ilustruje istorijski
ambijent i naine na koji su crnogorski meuratni pisci pruali pjesniki otpor
reimskome nasilju.

Iako neto ire zasnovan, ogled Skadarsko jezero inspiracija pjesnika
svojim sredinjim dijelom takoe je usmjeren na osvjetljavanje crnogorske
meuratne poezije. Radojevi podea na korpus crnogorskih narodnih le
gendi koji se vezuje za Skadarsko jezero i konstatuje da je ono bilo istovremeno izvor dobra, straha i patnja. Polazei od premise da je crnogorska
socijalna literatura najpotpunije odrazila stanje obespravljenosti crnogorskoga
naroda u versajskoj Jugoslaviji, Radojevi kroz analizu pjesama Skadarsko
jezero Mirka Banjevia i Kontrabandije Janka onovia lucidno pokazuje na
koji je nain ideja o regulaciji Skadarskoga jezera nala odjeka u crnogorskoj
meuratnoj poeziji i kako su crnogorski pjesnici toga doba iskazivali svoju
misao o ugroenosti cijeloga drutva.

Crnogorskim pjesnicima Radojevi je posvetio jo etiri priloga u
knjizi Crnogorska literatura i tradicija obimniju studiju Intelektualno i
emotivno jezgro poezije Radovana Zogovia te krae osvrte Zapis o djelu
Janka onovia, Pjesniki govor Stefana Mitrovia i Lirika Aleksandra
Ivanovia. Dok je prvi rad kompleksnije strukturiran pokuaj da se da cjelovit uvid u poetiku Radovana Zogovia, koju Radojevi lapidarno definie kao
angaovanost za ugroenog i unienog ovjeka, preostala tri eseja pisana
su svedenim, enciklopedijskim stilom i prepoznatljivom erudicijom autora
s namjerom da u najkraim crtama oene kljune poetike smjernice tri
znaajna crnogorska lirika.

Posljednji blok knjige ine etiri rada iz oblasti crnogorske usmene
knjievnosti. U prvome od njih, Najstarije crnogorske legende, Radojevi
se nadovezuje na istraivanja Anice Savi-Rebac, Radmile Fabijani i Radoja Radojevia dajui pregled najstarijega ciklusa crnogorskih narodnih
legendi, o caru Dukljanu i tragajui za istorijskim i mitskim slojevima u njemu. Opsenije studije Crnogorske narodne basne, Crnogorske narodne
prie i Crnogorske tubalice prvobitno su publikovane kao predgovori
antologijama basni, pria i tubalica. Svaka od njih predstavlja sveobuhvatan knjievnoteorijski i knjievnoistorijski uvid u konkretni anr usmene
252

Danilo Radojevi kao montenegrist

knjievnosti. Radojevi i u tim radovima pokazuje sve kvalitete svojega

naunoga postupka izvanredno poznavanje kako ire problematike, geneze
i poetike pojedinih anrova, tako i drutvenoistorijskih okolnosti pojave i
razvoja tih anrova u crnogorskoj sredini.

Pozitivan sud o knjizi Crnogorska literatura i tradicija izrekao je njen
urednik, Pavle Mijovi u Rijei urednika, objavljenoj u prvome izdanju
knjige: U ovoj knjizi Danila Radojevia dublje se i izdalje otkrivaju porivi
ka nasilnom zauzimanju naeg duhovnog prostora i pobiranju njegovih bogatih plodova. Pisac knjige je pjesnik, ali svoj pjesniki jezik pretae u racio
nalno prozno tivo uspjeno vrjednujui literarne ostavtine uzornih veterana
crnogorske moderne. italac e u njoj, nadam se, s lakoom to zapaziti i naslutiti puteve koji su Crnogorce kroz besprimjerno rtvovanje sebe, vodili sve
veem istanjivanju i zametanju tragova i korijena. Treba ovom piscu odati
priznanje to je ispravno usmjerio svoja istraivanja u oblasti naeg duhovnog
nasljea.36

Knjievnoistorijski ogledi dominiraju i u Radojevievoj knjizi Od
knjievnog do povijesnog. U prvome dijelu knjige, naslovljenom Knjievne
teme, nahodi se dvanaest priloga iz oblasti filologije. Problemski ogled O
nekim nerealnim problemima s nacionalnim i internacionalnim u knjievnosti,
objavljen u zagrebakoj Kritici 1969. godine, raspravlja o teorijskoj ravni tretmana nacionalnog i internacionalnog, ralanjujui neke od suptilnih modela
negacije crnogorske knjievnosti. Problemskoga su karaktera i ogledi Ele
menti poetike crnogorske socijalne literature i Crnogorska knjievnost
izmeu regionalnog i nacionalnog. Dok je u prvome dat enciklopedijski
sveden i informativan opis poetikih i estetikih osnova crnogorske socijalne
literature, u drugome se autor kritiki osvre na antinacionalnu kulturnu politiku u Crnoj Gori poslije II svjetskog rata i posebno na tretman crnogorskoga
knjievnoga nasljea u prvih nekoliko kola prestine Biblioteke Lua, u
kojima je crnogorska knjievnost tretirana kao regionalni fenomen srpske
literature, da bi tek od IX kola Biblioteka i podnaslovom i koncepcijom bila
nacionalno definisana kao Antologija crnogorske knjievnosti. Ostali radovi
u ovom bloku knjige Od knjievnog do povijesnog krai su osvrti na odreene
literarne i kulturne fenomene, kao to su primjeri zloupotrebe Njegoeva
djela, zapisi o Mauranievu djelu, poemama Mirka Banjevia, novelisti
ci Radovana Zogovia, proznome opusu Nikole Lopiia te poeziji Janka
onovia i Radmile Nikevi-Brajovi. Segment knjige posveen knjievnim
temama Radojevi zakljuuje osvrtima na dvije knjige iz domena filologije.
Pavle Mijovi, Rije urednika, u knjizi: Danilo Radojevi, Crnogorska literatura i
tradicija, Montenegrin P.E.N. Centre, Cetinje, 1993, str. 3.

36

253

Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI

U tekstu Crnogorska epika u studiji Radovana Zogovia osvre se na opsenu

studiju Radovana Zogovia tampanu kao predgovor Antologije crnogorskih
epskih pjesama raznih vremena. Radojevi afirmativno pie o Zogovievu
prireivakom poduhvatu i knjievnoistorijskoj analizi predoenoj u predgovoru, pa zakljuuje: U studiji koja prati izbor, Zogovi nije uopteno govorio
o izabranim pjesmama, ve je napravio ogroman napor izvrivi pojedinanu
estetsku analizu (odabranih pjesama), a preko njih i crnogorske epike uopte.
Zaustavljajui se analitiki na noseim mjestima, pokazao je kako treba itati
epiku, to je u njoj zadralo trajnu poetsku dra i za domae itaoce moder
nog senzibiliteta, kao i za one iz drugih kultura.37 U osvrtu Inicijativa za
normiranje jezikog unitarizma Radojevi kritiki analizira Rjenik (i)
jekavizama srpskog jezika Branislava Ostojia i Dragomira Vujiia, odnosno
predgovor toj knjizi iji je autor Branislav Ostoji. Primjeujui da se pod
vidom objektivnih naunih analiza u tome tekstu zapravo kriju oite politike
tendencije, Radojevi navodi veliki broj nedosljednosti, netanosti i krivih
interpretacija u pristupu materiji te zakljuuje: Igrajui jezikog demokratu,
Ostoji nee da vidi da je jedini put normiranja crnogorskog jezikog izraza
tretiranje njegove dijahrone cjelovitosti, dakle i jezike tradicije, potvrene
viestoljetnom literarnom upotrebom, to je dobilo svoj moderni oblik tokom
XIX vijeka...38

Filolokim temama Danilo Radojevi se bavio i u drugim svojim
knjigama Dukljanski horizonti,39 Crnogorci na limesu40 i osobito u knjizi
Opet crnogorske teme.41 U svim tim radovima zrcali se prepoznatljiv postupak i stil autora, iji je kljuni pokretaki cilj osvijetliti nepoznate slojeve
crnogorskoga knjievno-jezikoga nasljea i raskrstiti sa starim nametnutim
zabludama o njemu. Kao to je iz ovoga osvrta na Radojeviev filoloki rad
razvidno njegova interesovanja su iroka, i kreu se od propitivanja teorij
skih, estetskih, ontolokih i etikih dimenzija knjievnoumjetnikoga djela do
konkretnih analiza knjievnih fenomena u rasponu od srednjovjekovnih tekstova i usmenoknjievne ostavtine do vrhova crnogorske meuratne socijalne
literature i savremenih literarnih tokova. Posebno mjesto u Radojevievu
filolokome opusu pripada crntralnoj figuri crnogorskoga knjievnog kanona
Petru II Petroviu Njegou, kojemu je posvetio na desetine pojedinanih radova, dva prireena izdanja i dvije knjige. Radojevievu naunu panju pored
Danilo Radojevi, Od knjievnog do povijesnog, CDNK, Podgorica, 2003, str. 70.
Isto, str. 75.
Danilo Radojevi, Dukljanski horizonti, CDNK, Podgorica, 1995.
Danilo Radojevi, Crnogorci na limesu, Crnogorski centar Meunarodnog P.E.N.-a,
Podgorica, 1999.
41
Danilo Radojevi, Opet crnogorske teme, DANU, Podgorica, 2009.


39

40

37
38

254

Danilo Radojevi kao montenegrist

Njegoa, posebno je zaokupljao i pjesnik Mirko Banjevi, pa je o njemu ostavio veliki broj priloga i jo uvijek neobjavljenu doktorsku disertaciju Ge
neza stvaralatva Mirka Banjevia. Kad se Radojeviev filoloki opus sagleda
kao cjelina, namee se utisak da je rije o jednome od najsuptilnijih tumaa
crnogorske knjievno-jezike batine, utemeljivau moderne crnogorske
knjievne istoriografije i vrijednome pregaocu na poslu ouvanja crnogorske
nacionalne, kulturne, jezike i knjievne samosvijesti.
Bibliografija
Antologija crnogorske revolucionarne poezije, izbor Danilo Radojevi,
u knjizi: Jugoslovensko pjesnitvo NOB i revolucije: SR Bosna i Hercegovina, SR Crna Gora, SR Hrvatska, SR Srbija, Spektar, Zagreb, 1983.
Drljevi, Sekula: Politika misao. Izabrana djela, uvodna studija, izbor
tekstova i dokumentarnih priloga dr Danilo Radojevi, Podgorica, 2007.
Kad je sve zborilo. Crnogorske narodne basne, izbor Radoje Radojevi,
predgovor i pogovor Danilo Radojevi, Biblioteka Lua, knj. 61, NIO
Pobjeda, Titograd, 1979.
Lipovina-orevi, Ljiljana: Bio-bibliografija Danila Radojevia, Institut
za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012.
Mijovi, Pavle: Rije urednika, u knjizi: Danilo Radojevi, Crnogorska
literatura i tradicija, Montenegrin P.E.N. Centre, Cetinje, 1993.
Nikevi, Vojislav P.: Istraga poturica mit ili stvarnost, Almanah,
Podgorica, 2001.
Nikevi, Vojislav P.: Jezikoslovne studije, Centralna narodna biblioteka
Crne Gore ure Crnojevi, Cetinje, 2004.
Pejovi, Boidar: Tragedija unifikacije u Gorskom vijencu, u knjizi:
Problemski ogledi, Svjetlost, Sarajevo, 1974.
Petrovi Njego, Petar II: Gorski vijenac, priredio Danilo Radojevi,
kolska knjiga, Zagreb, 1981.
Petrovi Njego, Petar II: Gorski vijenac, priredio Danilo Radojevi,
kolska knjiga, Zagreb, 1985.
Piurica, Krsto: Njego (i oko njega) u naunikovome ogledalu, u
knjizi Danila Radojevia, Studije o Njegou, Institut za crnogorski jezik i
knjievnost, Podgorica, 2011.
Popovi, Vuk: Pisma Vuku Karadiu, priredio Danilo Radojevi, CID,
Podgorica, 1999.
Potopno vrijeme. Crnogorske narodne prie, izbor Radoje Radojevi i
Danilo Radojevi, predgovor i pogovor Danilo Radojevi, Biblioteka
Lua, knj. 67, NIO Pobjeda, Titograd, 1982.
255

Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI

Radojevi, Danilo, Neistoriska paradoksiranja o Dukljaninu, Kritika, br.

6, Zagreb, 1969.
Radojevi, Danilo: upieva verzija Bijele knjige, Dukljanski horizonti, Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika, Podgorica, 1995.
Radojevi, Danilo: Enciklopedijske nedosljednosti, Knjievne novine,
br. 294, Beograd, 1967.
Radojevi, Danilo: Kontinuitet jedne antinacionalne (antidravne) politike, Kritika, br. 8, Zagreb, 1969.
Radojevi, Danilo: Povodom prve knjige Istorije Crne Gore, Stvaranje,
br. 5, Titograd, 1968.
Radojevi, Danilo: Crnogorci na limesu, Crnogorski centar Meunarodnog
P.E.N.-a, Podgorica, 1999.
Radojevi, Danilo: Crnogorska literatura i tradicija, Montenegrin P.E.N.
Centre, Cetinje, 1993.
Radojevi, Danilo: CXIV godina i linosti (18271941). Prilog leksikonu
linosti koje su doprinijele nestanku crnogorske drave, Dukljanska
akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2011.
Radojevi, Danilo: Dukljanski horizonti, CDNK, Podgorica, 1995.
Radojevi, Danilo: Iz povijesti hrianskih crkava u Crnoj Gori: crkvenopovijesne rasprave, Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika,
Podgorica, 2000.
Radojevi, Danilo: Od knjievnog do povijesnog, Crnogorsko drutvo
nezavisnih pisaca, Podgorica, 2003.
Radojevi, Danilo: Opet crnogorske teme, DANU, Podgorica, 2009.
Radojevi, Danilo: Studije o Njegou, Knjievna zajednica Petar Koi,
Beograd, 1974.
Radojevi, Danilo: Studije o Njegou. Njegoeva raskra, Institut za
crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2011.
Radojevi, Danilo: Tri zabranjene knjige Savia Markovia tedimlije,
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2008.
Radojevi, Radoje: Muenici, priredio Danilo Radojevi, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi, Cetinje, 2005.
Radojevi, Radoje: Osporavana kultura: kritike i polemike, priredio
Danilo Radojevi, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi,
Cetinje, 2006.
Vrevi, Vuk: Tubalice, drugo, proireno izdanje, priredio Danilo
Radojevi, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2011.
Vrevi, Vuk: Tubalice, priredio Danilo Radojevi, NIO Pobjeda,
Titograd, 1986.
256

Danilo Radojevi kao montenegrist

Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI

DANILO RADOJEVI AS A MONTENEGRIST

The authors of this paper provide an overview of the philological work
of academician Danilo Radojevi. Belonging to a generation of Montenegrin
authors who rejected the traditionalist perceptions, Radojevi is one of those
who traced the paths of modern Montenegristics. His scientific interests are
broad, and his contribution is significant in many disciplines literary historiography, philology, culturology, ethnology, etc. In his historical-literary
works Radojevi shows a broad education and commitment to shed light on
unknown or lesser known segments of our literary and cultural heritage.

Key words: Danilo Radojevi, Montenegristics, the history of literature, philology

257

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.163.4:929Mini V.
Pregledni rad
edomir DRAKOVI (Cetinje)
Matica crnogorska
VUK MINI OLIENJE KULTURNOGA IZAZOVA I
STVARALAKOGA ENTUZIJAZMA
(Podeanje na jednog od protagonista duhovnoga
i politikoga preporoda Crne Gore)
Autor ovoga priloga daje osvrt na ivot i rad Vuka Minia.
itav ivotopis Vuka Minia bio je jedna ubjedljiva pria o
etikome i estetikome od toga kako se od eteta gradi i formira ovjek, i kako nastaju originalne i zrele, mentalno snane i
dominantne linosti. To je raritetna pria o ljudskome postanju,
o racionalnome sazrijevanju ivota i odgovornome troenju vremena, o dostojanstvenome rvanju i sa najsloenijim ivotnim
izazovima. Dugi proces kolovanja i strunoga sazrijevanja,
uporedo sa sticanjem naune afirmacije najviega ranga samo
su podizali univerzalnu vrijednost ovoga skromnog i stamenog
ovjeka.
Kljune rijei: Vuk Mini, Crna Gora, crnogorski jezik

U novembru 1983. godine, u listu Rad, u rubrici Junaci naih dana
(iz pera crnogorskoga pjesnika i novinara Fehima Kajevia), izmeu ostaloga pie: Nemirni duh na trnovitoj stazi ivota iz siromatva do najvieg
duhovnog bogatstva, od ukradenog djetinjstva do odbrane doktorata to je
krivulja rada i uenja Vuka Minia! U nastavku teksta Kajevi citira Minia:
Ja sam generacija siromanih godina. Rat nam je ukrao djetinjstvo. Morali
smo isuvie mladi da brzo sazrijevamo, da se snalazimo Ja sam se davno
odluio, onog dana kada sam otiao iz Proenja, da se druim sa knjigama.
Knjige su mi bile najbolji drug i skoro i jedini prozor u svijet koji se ni jednog
trenutka nije zamaglio.

Vuk Mini je roen 1940. godine. Bio je jedno od desetoro ece (petoro
brae i isto toliko sestara) u brojnoj porodici Minia iz mojkovakoga sela
Proenja. Bio je odlian ak, i uz to uvijek veoma smiono dijete. Siromatvo
259

edomir DRAKOVI

i tzv. ranjeno, odnosno ratno etinjstvo prosto su ga istisnuli iz roditeljskoga

doma! Prvo je zavrio podoficirsku sanitetsku kolu. Bio je, dakle, vojni pitomac (i to najbolji u klasi) i ve sa sedamnaest godina domogao se svoje
plate i pristojnih uslova za ivot. Surova ivotna kola, odnosno veoma gruba
prozainost roenja i odrastanja, izvorno su krijepili njegovu mentalnu snagu
i bogatili njegovo moralno ilite. Radio je u Jugoslovenskoj narodnoj armiji od 19571962, zatim u Medicinskome centru u Karlovcu (19621964).
Meutim, kao sutinski pregalac i ovjek budunosti, mladi Vuk Mini uz
rad stalno ui: zavrava gimnaziju, a onda je na Vioj pedagokoj koli u
Karlovcu diplomirao na grupi ruski jezik i knjievnost. Potom je od 1964.
do 1976. radio kao nastavnik po mnogim manjim mjestima u Crnoj Gori i
Bosni i Hercegovini, da bi ve 1973. godine (vanredno studirajui, ali gotovo
redovno stiui) diplomirao na Filozofskome fakultetu u Novom Sadu. Uporno uei i radei, i lino i principijelno mijenjao je uzuse ustajale drutvene
sredine. Nametao je alternativu neznanju, povrnom i pogrenom obrazova
nju, zaputenom vaspitanju. Oprezan je bio prema ideologijama politikim,
stranakim i kvazireligijskim svjestan njihovih pogubnih posljedica za
narod iz gomile, za preputene pojedince u licemjerno tetoenim tzv. narodnim masama.

Definitivno se vraajui Crnoj Gori, godinu dana (1976) bio je se
kretar Mjesne zajednice Kruevac u Titogradu, a od 1976. do 1984. radio je
kao prevodilac za ruski jezik u Mornariko-tehnikome remontnom zavodu
Sava Kovaevi u Tivtu. Neumoran u borbi za bolji ivot, magistrirao je na
Zagrebakome sveuilitu 1980. godine, na kojemu je i doktorirao samo tri
godine kasnije, na temu: Interferentni i konstitutivni odnosi usmene narodne
i pisane knjievnosti u djelima Mihaila olohova i Branka opia. Od 1984.
godine (do iznenadne smrti u Bijelome Polju 2003. godine) radio je kao profesor na Katedri za ruski jezik i knjievnost na Nastavnikome, odnosno na
Filozofskome fakultetu u Nikiu.

U potenim kulturno-istorijskim i drutveno-politikim realijama, rad
bi trebao biti osnovni, tj. presudni kriterijum koji odreuje mjesto ovjeka u
drutvu. Naalost, nije veliki broj onih koji ostvare takve elje. ivot esto
avolski zna da bude nemilosrdan i oprean snovima i nerealnim planovima. Meutim, snana linost Vuka Minia kao da je ostvarila sve svoje elje,
poev od djeakih snova toga travog maliana iz surovoga mojkovakog
zalea, koji se 1955. godine otisnuo trbuhom za kruhom u potpuno mu nepoznati i neizvjesni svijet. Bukvarski jednostavno, na primjeru Vuka Minia
uzorno je dokazana simbioza mentalne snage, tj. snage volje i moi njegove
inteligencije, koji samo u zdravome sadejstvu ostvarene linosti grade snanu
vertikalu razlonosti i primarne humanosti. U drukijem odnosu razvoja, i
260

Vuk Mini olienje kulturnoga izazova i stvaralakoga entuzijazma

najvea inteligencija ako infrastrukturno nije zasnovana na temeljima

jakoga karaktera biva rizina raskrsnica i promajno mjesto na kome se esto
svata dogaa, ili se moe dogoditi.

Jedinstven je primjer i kako se dr Vuk Mini, redovni profesor univerziteta, direktno ukljuio u predreferendumski politiki ivot Crne Gore!
Oeajui veliku opasnost po budunost Crne Gore od dodatno smraenoga
i nameraenoga hegemonalno-svetosavskog velikosrpskog nacionalizma
(Miloevievskog), samoinicijativno je poao u prostorije reformisanoga
krila tivatskoga DPS-a i ponudio saradnju i elju da koliko mogu pomo
gnem u svetoj dunosti crnogorskoj i graanskoj: za odbranu njena dostojanstva i istog imena, i vraanja njene potpune samostalnosti. Dakle, potpuno
svjesno, i bez rezerve (ak i politiki angaovano) Vuk Mini je snano
pregnuo za slobodnu, samostalnu i emancipovanu Crnu Goru! Naravno,
takva linost rado je prihvaena Vuk se odmah veoma aktivno ukljuio u
drutveno-politiki ivot Crne Gore. I to ne simulirajui, niti bilo kako; nego
veoma dinamino: britkim perom, osobeno snanom ivom rijeju, estokim
polemikama i izuzetno ubjedljivim i sugestivnim elaboracijama kulturnoistorijskih i drutveno-politikih problema. Postao je gotovo nezamjenjiv u
indipendistikome i procrnogorskome bloku! Nastavljajui da ivi jednako
skroman i poten ivot, do potonjega dana (izmeu ostaloga) vozei jugo
ak i na veoma estim slubenim relacijama do Podgorice i Nikia. Naalost,
nije doekao 21. maj 2006. godine. Sagorio je u vrtlogu borbe, u svome dugom
i nemilosrdnom, cjeloivotnom dvoboju sa banalnim i podmuklim izazovima
ivota.
Rijetkom stazom, od izgledne anse do ostvarenoga kapaciteta!

Dr Vuk Mini bio je ovjek irokog interesovanja, i u svemu iskrenoga
i snanoga djelovanja. Prevoenjem sa ruskoga jezika bavio se itavoga radnog vijeka, a naune priloge, pripovijetke, razne strune zapise, epigrame,
reportae i sl. objavljivao je u mnogim listovima i asopisima, poev od: Jedinstva, Mostova, Pobjede, Prosvjetnog rada, Zbornika Matice srpske (za
slavistiku), Stvaranja, Spona, Odziva, revije Ovdje, Univerzitetske rijei, itd.
O osobenome sistemu vlastite poetike Vuka Minia pisao je jo 1980. J.
Grebelja u zagrebakome Veernjem listu, a ta poetika (kako je sam govorio)
poela je u njemu da tinja i prije nego je sigurno ovladao azbukom, sluajui
uz ognjite mnoge mudre razgovore, koji su ga navodili na razmiljanje o
vjekovnoj borbi naroda za opstanak, i uporedom pretakanju i sublimiranju
mudrosti toga istog naroda Poev od jedne posebne formule ovjenosti,
koja ga je naroito zaokupljala: Junak ovjeku konja vodi!? Na osnovu
261

edomir DRAKOVI

toga tipinog iskaza naeg, esto paradoksalnog podneblja, Mini se kasnije

spremno hvatao u kotac odnosa najjaih stvaralakih veza i kreativnih uzaja
mnosti izmeu narodne i usmene pjesme i prie, i kasnije pisane tj. autorske knjievnosti. Jo kao italac, a ne kao nauni radnik, zapazio sam da
su najbolja ona knjievna djela koja sublimiraju mudrost naroda, koja na
osnovu proienog iskustva bivaju pretoena u istu filozofiju, obrazlae
dr Mini sutinski znaaj narodnoga predanja i narodnoga vjerovanja za razvijanje kasnijeg narodnog i nacionalnog duhovnog habitusa (Pobjeda, V/1983).
Zbog toga je, stasavajui sa tako iroke vaspitne i obrazovne platforme, Mini
bio podjednako uspjean slavista, univerzitetski profesor, istoriar kulture i
literature, knjievnik, prevodilac, folklorista. Veoma obrazovan, uz to razuman i hrabar Mini je uvijek bio i idealan demokratski sagovornik, kakvim
se pokazivao kao poslanik u Crnogorskome parlamentu: kao dio najistije
savjesti nae nedavne nepriline istorijske etape kada se, naalost, i mnogo
varalo i obmanjivalo, i klelo i klevetalo, a esto i olako ubijalo!

Najtee za istinu je vrijeme kad sve moe da bude istina, govorio je
poljski sociolog S. J. Lec. Odnosno, istorija je puna kao oko, a ipak je prije
svega rupa! Takvim posljedicama je u zadnjem periodu ivota bio posebno
zaokupljen prof. Mini, to ga je navelo da se aktivno eksponira i pokae u
punome svijetlu angaovanoga intelektualca, nameui se kao snana moralna
kategorija crnogorske sauvane izvornosti i primarne dokumentarnosti. I kad je
u svome politikom i javnom djelovanju reagovao vrlo konkretno i enegrino,
ili se principijelno suprotstavljao kao kamijevski pobunjeni ovjek uvijek
je ostajao (prije svega) otvoren, lucidan i dosljedan, to je uporedo garantovalo njegovu uroenu dentlmensku odmjerenost i dobrodunost. Minievo
politiko djelovanje u pripremi Referenduma sa samostalnu Crnu Goru je
apriori bilo moralno i intelektualno angaovanje to je u tim godinama, za
najiru javnost, dopunjavalo njegove kreativne sadraje, i kompletiralo iroki
dijapazon njegove stvaralake linosti. Takvo duhovno osvjeenje, za razliku
od inae dominantne nam provincijalne malograantine (koja inferiorno i
snishodljivo ivi i radi iz rauna), Vuk Mini se nikad, niemu i nikome nije
ni predavao ni prodavao. Nego, po principu: Da istina ne ostane bez svjedoka, on je uvijek bio u ii interesovanaja, postojan i dostojanstven, hrabro
govorei i obrazlaui, piui i okupljajui ljude oko istine! Kao ovjek
mjere i demokratskog rezona, uvao se takoe opasno svirepe duhovne
batine, iako duboko svjestan da je najtee uticati na javno mnjenje. I kad je
komunicirao sa ljudima skromne pameti i kratkog horizonta koji misle da
znaju, a ne znaju da misle; ve gledaju pojave, a ne vide sutinu vie je na
stojao da ih potakne na razmiljanje, poui i podeti na odgovornost, prizove
na uvaavanje i nekoga ko je drukiji.
262

Vuk Mini olienje kulturnoga izazova i stvaralakoga entuzijazma

Neko je davno primijetio: Valjda knjige utiu (poneto) da svijet bude
bolji. Jamano, bez njih bi sigurno bio mnogo gori! Kao da je i zbog toga Vuk
Mini stalno nastojao da to vie bude u drutvu knjiga i autora zaslunog
najmudrijeg dijela planete marljivo tome beskonanome ljudskom bogatstvu dajui i svoj pristojan i originalan doprinos. Objavljivanjem znatnijih
naslova poeo je sredinom devete decenije prolog vijeka, knjigom Odnosi narodne i pisane knjievnosti u Tihom Donu Mihaila olohova i Prolomu Branka opia (Niki, 1986), zatim antologijom Odabrane stranice
stare ruske knjievnosti: izbor, prevod i propratni tekstovi (Cetinje, 1994), pa
zbornikim knjigama Domae i ruske teme (Niki Tivat, 1990), te monografijom Mojkovako kolstvo 18701995 (Podgorica, 1997), a priredio je za
tampu i Sabrana djela mitropolita Mitrofana Bana (1999). Takoe, priredio
je knjigu pira Raete Bokeljke prie (Tivat, 1986), potom Valove lutanja
Mirka M. Kostia (Tivat, 1990), kao i ivotopis ili uspomena iz ivota mitropolita Mitrofana Bana (Cetinje, 1991).

Od znaajnijih prijevoda s ruskoga jezika prof. Minia treba istai knji
gu Crnogorska teokratija Jovana P. Roganovia, i njegov veliki doprinos
prevoenju vietomne Crne Gore u prolosti i sadanjosti Pavela Apolonovia
Rovinskog. Takoe, jedan je od prevodilaca i kapitalne monografije Evgenija
Ljvovia Nemirovskog o Crnojevia tampariji i njenim inkunabulama, Poeci
tamparstva u Crnoj Gori 14941496. Meutim, prevoeni su i Minievi radovi, npr. O crnogorskoj narodnoj epici od Vuka do Putilova, na ruski jezik, ili
Naa narodna epika i ruske biljine na makedonski jezik. Vuk je bio uesnik
i brojnih naunih skupova na prostoru bive Jugoslavije, ali i u Rusiji, Bugarskoj, Slovakoj, Njemakoj.
Talenat je brusio radom i karakterom

itav ivotopis Vuka Minia bio je jedna ubjedljiva pria o etikome i
estetikome! Od toga kako se od eteta gradi i formira ovjek, i kako nastaju
originalne i zrele, mentalno snane i dominantne linosti. To je raritetna pria
o ljudskome postanju, o racionalnome sazrijevanju ivota i odgovornome
troenju vremena, o dostojanstvenome rvanju i s najsloenijim ivotnim izazovima. Dug proces kolovanja i strunoga sazrijevanja, uporedo s sticanjem
naune afirmacije najviega ranga samo su podizali univerzalnu vrijednost
ovoga inae skromnog i stamenog ovjeka, koji je bio svjestan koliko se teko,
ak i personalno razapinje novo nebo, i da za to imaju ansu samo oni poje
dinci koji vrlo konkretno vjeruju u budunost radei za njen preporod, i koji
je svakodnevno oblikuju kao izvjesnu i ostvarivu riznicu nade. Zbog toga
263

edomir DRAKOVI

je, kad se ve ostvario u svome osnovnom ivotnom opredjeljenju (kao nauni

istraiva i univerzitetski profesor), ubijeen sam sasvim spontano, i bez
elje da i tim svojim rezultatima dodatno utie na sticanje vee popularnosti i
irega autorskog prestia poeo sve vie i krajnje iskreno da se vraa onome
to mu je najvie nedostajalo, ega je sve vie bio i eljan i edan: etinjstvu,
zaviaju, rodnoj grudi, i njihovim fenomenima ivota. Ono to nije mogao
nadoknaditi, niti nauiti i stei ni na jednoj koli niti univerzitetu bila je glad
za etinjstvom. Jedino u emu su njegov ivot i njegova linost bili uskraeni,
i to je bilo snanije od bilo kakvoga poriva za autorskim prestiom.

Zbog toga se Vuk Mini, kao ve zrela linost i zavidan intelektualac,
poeo baviti knjievnou, odnosno prije svega pisanjem pria za omladinu,
i to na jedan veoma emotivan i osobeno lirski nain; redovno u njihovoj
kratkoj i jezgrovitoj formi. I to je vrijeme vie odmicalo, kao da se Mini
sve vie predavao toj novoj strasti, pisanju za podmladak. Imaginarno se
vraajui ranoj mladosti kao raju ivota, i njegovoj najbujnijoj i najljepoj
bati. Svjestan da su mladi narataji najvrednije i najbolje s im raspolae
svako drutvo, ali i najranjiviji sastav kojemu se ne poklanja odgovarajua
panja. S tim u vezi, reklo bi se da njegovo stvaralatvo o eci i za ecu
predstavlja posebno iskreni i spontano sugestivni iskaz njegova karaktera!
Naravno, ta Minieva proza (to je knjievna kritika ve istakla) ima visoke
umjetnike domete, jer autorov talenat i karakter nije podlegao pragmatinim
i pounim izlaganjima, ili slinim pedagokim ili didaktikim didaskalijama.
Taj posebno znaajni, literarni opus Vuka Minia ine (koliko je meni poznato) sedam knjiga: Dva svijeta (1987), Ljudi kao mravi (1995), Mladi sa pruge
(1998), Meu ptiicama (1998), Naa velika livada (2000) i ta jede kralj
(2000). Godine 2001, u izboru i sa predgovorom Rajka Cerovia, pojavila se
jo jedna knjiga Minievih kratkih pria, naslovljena imenom jedne od njih
Rudo polje.

to je vrijeme vie odmicalo, Vuk se sve vie i fiziki i stvaralaki
vraao zaviaju. Na koliko suptilan i odgovoran nain, posebno govore, recimo, i njegove literarno-reporterske opservacije koje je svakodnevno objav
ljivala podgorika Pobjeda, a koje je on u kontinuitetu pisao svih tih dana
(ini mi se) zadnjeg godinjeg odmora koji je proveo u mojkovakome kraju
i svome rodnom Proenju. Koliko je bio kreativan i komunikativan, izmeu
ostaloga pokazuju i injenice da je bio i lan Udruenja knjievnika Crne
Gore, predednik Drutva za ruski jezik i knjievnost Crne Gore, ef Katedre
za rusku knjievnost u Nikiu, lan Predednitva Komisije za folklor na
Slavistikom konkresu itd.

Kao razuen i odgovoran intelektualac (inae po osnovnoj vokaciji
slavista), Mini nikad nije uzmicao od problema nego analitiki i argumen264

Vuk Mini olienje kulturnoga izazova i stvaralakoga entuzijazma

tovano spremno im iao u susret. O tome govori i jedan od njegovih posljednjih javnih nastupa: predavanje o jeziku, na tribini Univerziteta Crne Gore
8. aprila 2003. godine, koje poinje kljunim stavom: Svaki narod ima svoj
jezik. Nema nemutih naroda Druga je stvar kako je koji narod politiki
voen kroz istoriju, i koliko je autentino mogao da ostvaruje sopstvenu istoriju kulture!? To to je engleski jezik zvanino nametnut narodima Amerike
(ak i Indijancima), ili recimo Australije nikako ne moe biti pravilo za
uskraivanje prava drugim narodima da svoj jezik nazivaju svojim imenom!
Zatim taj pouzdani istraiva elaborira o nacionalnim i nacionalistikim
lingvistikim usaglaavanjima na junoslovenskim prostorima od vremena
Bekoga dogovora (1850), poev od stavova i ideja Vuka Karadia i Bogoslava uleka, Franca Mikloia i Ivana Maurania, te kako je to politiki
jo uvijek nedefinisano, nemuto beko dogovaranje, tj. jo uvijek politiki
obazrivo imenovanje junoslovenskih jezika kao junog narjeja kasnijim odgovarajuim drutveno-politikim dogovorima, odnosno konvencijama
ozvaniilo nazive srpski, i hrvatski jezik. Odnosno srpsko-hrvatski
u Novosadskome dogovoru (1954). Ni na tome politikom i lingvistikom
dogovaranju (kao ni u Beu, naravno), opet nije bilo ni Crne Gore, niti njenih
institucija i pojedinaca (u koliko u njih ne raunamo Radovana Lalia, Mihaila Stevanovia i Jovana Vukovia, koji su bili predstavnici srpske kulturne i
jezike politike). Zbog toga, obrazlae dalje dr Mini, Crna Gora i Crnogorci
vremenom zapadaju u potpuno apsurdnu situaciju da je na standardni jezik,
u Crnoj Gori, mnogo blii jeziku Milovana Gliia i Janka Veselinovia nego
Stefana Mitrova Ljubie i Marka Miljanova. A svaki jezik se zasniva zapravo
na jeziku najboljih pisaca toga vremena, zakljuuje Mini. Dalje, na onaj
nacionalno nemuti jezik u Crnoj Gori (kako je Mini eksplicirao na poetku
navedenoga predavanja), veoma su uticali mediji, a zatim i kadrovi kolovani
van Crne Gore. Takoe, i to veoma, literatura za ecu od predkolskoga
uzrasta do srednje kole (jer Crnogorci vrlo kasno dobijaju kvalitetnije pisce
za djecu, smatra Mini). S tim u vezi, sva velika imena svjetske literature,
kojima su opskrbljivane crnogorske kole prevoena su i tampana najee
u srpskim centrima. Zbog toga, u itanci za prvi razred imamo 27% ekav
skih tekstova, za drugi razred 20,7%, za trei 26,4% i tako dalje, da bismo
u itanci za sedmi razred imali 40,9% ekavskih tekstova, uobiajeno je
argumenovan i egzaktan taj nepotkupljivi nauni istraiva.

Povrni i naivni Crnogorci uvijek su se guslarski razmetali bojevima
i megdanima, i svojom (izvjesno je) bogatom istorijom. A bagatelno su se
odnosili prema onome to je bilo vanije, ukazuje Mini: Niko se ne sjeti
da imamo bogat jezik, bogatu knjievnost i bogat govorni izraz. Davno je
osnovan Istorijski institut (1948); mogue je bilo vrlo lako osnovati i In265

edomir DRAKOVI

stitut za strane jezike, ali nikako da osnujemo Institut za jezik i knjievnost

koji bi prouavao jeziko blago Crne Gore. Politiki osioni a kulturno
marginalizovani Crnogorci sve vie su udaljavani od sopstvene duhovne
sutine, od svoga temeljnoga kulturnoga bitka, jezika crnogorskog. Leksiki
i stilski osobenoga i prepoznatljivoga, lapidarnoga, metaforiki razuenoga,
bogatog sinonimima. (Kao po drevnom pravilu: zaludnjacima se zalud stie!
Ni sadanja norma kodifikovanog crnogorskog slubenog jezika ne prolazi
mnogo bolje. Izloena je potpunom negiranju, pa i patolokom izrugivanju
nacionalnih i dravotvornih protivnika, a takoe i nemutom preutkivanju
indiferentne i inferiorne domae inteligencije. Iako je veoma bliska, gotovo
identina ranijoj sadrini: jednim dijelom izuzimajui primjenu jotacije i
formalno afirmisane jo od Vuka Karadia i slino tome dvije tipine
crnogorske grafeme, i Koje su takoe u govornome iskazu bile apsolutno
zastupljene, moe se rei na cjelokupnome crnogorskom prostoru).

Toliko o tome znaajnom Minievom prilogu (koji, koliko mi je poznato, nije publikovan zbog iznenadne smrti autora). A taj tekst je samo nastavak nekih njegovih ranijih elaboracija o bogatoj fakturi crnogorskoga jezika, jezika veoma ubjedljivoga za nijansiranje opisa, likova, karaktera
Identinim pristupom, i s ubjedljivom argumentacijom prof. Mini se zalagao
i za potpunu istorijsku rehabilitaciju institucionalnu, vjersku i dravotvornu
Crnogorske pravoslavne crkve, koja tek s ostalim kompletnim korpusom
izvorne i autentine crnogorske kulture (osloboene ideolokih stega i kleronacionalistikih predrasuda) treba da stvara platformu za miran ivot i kohe
rentan multietniki suivot na dugo ve veoma trusnome crnogorskom
prostoru. Pri emu je glavni preduslov da drava bude istinski sekularna, a
crkvene institucije da budu iskljuivo obredne i kanonske bez vlasnikih
pretenzija nad teritorijom i sopstvenikoga gazdovanja objektima, spomenicima kulture, i bez dnevno-politikoga uplitanja u socio-politiki i kulturoloki
projekat strategijskoga dravnog razvoja.

Miran i dostojanstven, i dentlmenski siguran Vuk Mini svemu je
prilazio studiozno, s analitikom preciznou ali i sa stvaralakom strau i
polemikom ustrinom. Uvijek na oprezu od istorije kao tzv. uiteljice ivota,
jer je dobro znao kako ona nije nikakva uiteljica, ve samo bezoeajni svjedok za mnoge ljudske patnje i istorijske nepravde. I zbog sebe, i za sve nas
uradio je mnogo! Zbog toga mu dugujemo da ga dostojno pamtimo, i da makar,
za poetak, sainimo i publikujemo potpunu bio-bibliografsku informaciju o
njegovu ivotu i radu. Kao i da mu se pokuamo javno zahvaliti posthumnim
dodjeljivanjem dravne, Trinaestojulske nagrade za ivotno djelo.

266

Vuk Mini olienje kulturnoga izazova i stvaralakoga entuzijazma

edomir DRAKOVI
VUK MINI PERSONIFICATION OF CULTURAL
CHALLENGES AND CREATIVE ENTHUSIASM
(Reminder of one of the protagonists of spiritual
and political revival of Montenegro)

The author of this paper gives a brief account of the life and work of
Vuk Mini. The whole biography of Vuk Mini was a convincing story of the
ethical and aesthetic, of how a person is formed from a child, and how original
and mature, mentally strong and dominant personalities are created. It is a rare
story of human genesis, maturation of rational life, responsible time consump
tion, and dignified struggle with the most complex life challenges. The long
education process and professional maturation, in parallel with the acquisition
of scientific affirmation of the highest order only lifted the universal worthi
ness of this modest and persistent man.

Key words: Vuk Mini, Montenegro, Montenegrin language

267

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.163.4.09:929
Struni rad
Adnan IRGI (Podgorica)
Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica
[email protected]
MAJA BOKOVI-STULLI
(19222012)
DOPRINOS CRNOGORSKOJ KULTURNOJ BATINI

Autor ovoga priloga daje kratak osvrt na doprinos montenegristici poznate hrvatske povjesniarke knjievnosti Maje
Bokovi-Stulli (19222012).
Kljune rijei: Maja Bokovi-Stulli, usmena knjievnost,
Peroj, montenegristika

U Zagrebu je 14. avgusta 2012. godine umrla poznata hrvatska prouavateljica usmene knjievnosti i folkloristike akademik Maja
Bokovi-Stulli.

Maja Bokovi-Stulli roena je 9. novembra 1922. godine u Osijeku,
odakle se uskoro s porodicom preselila u Zagreb, e je u nacionalnome progonu za vrijeme Drugoga svjetskog rata izgubila roditelje i sestru. kolovala
se u Zagrebu, Kazanu, Sankt Petersburgu i Beogradu, a doktorat nauka stekla
je 1962. godine u Zagrebu, nakon ega je bila direktorica Instituta za etnolo
giju i folkloristiku (do 1972. godine) te glavna urednica asopisa Narodna
umjetnost. Bila je lanica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatskoga etnolokog drutva, Matice hrvatske, drutva International Society for
269

Adnan IRGI

Folk Narrative Research, Etnografskoga drutva pri bivoj ehoslovakoj

akademiji, poasna lanica meunarodnoga udruenja Folklore Fellows pri
Finskoj akademiji nauka itd. Dobitnica je vie nagrada i priznanja, izmeu
ostalih nagrade za ivotno djelo Boidar Adija, nagrade Antun Barac i
meunarodne Herderove nagrade u Beu.

Kao pasionirani prouavalac usmene knjievnosti objavila je nekoliko
knjiga iz te problematike, kao i nekoliko zbirki hrvatskih usmenih pjesama i
pripovjedaka. Treba posebno istai to to su neke od tih zbirki nastale kao plod
njezinih vlastitih istraivanja na terenu.1

Za ovu priliku znaajan je jedan njezin rad koji se tie crnogorskoga
usmenoknjievnog nasljea. Rije je o jednome od prvih terenskih istraivanja
Maje Bokovi-Stulli. Godine 1954. ondanji Institut za narodnu umjetnost
(odnosno kasniji Institut za etnologiju i folkloristiku) angaovao je istraivae
radi sakupljanja usmenoga i folklornoga blaga (pjesme, prie, obiaji, igre) u
Istri. Uvaena prouavateljica o kojoj je rije priredila je tada rukopis Folklorna graa istarskoga crnogorskog sela Peroj, rukopis koji je zahvaljujui
angamanu poznatoga naeg montenegriste Milorada Nikevia objavljen
nakon vie od pola vijeka. Taj poetniki rad Maje Bokovi-Stulli danas
je dragocjeno svjedoanstvo o usmenoj knjievnosti crnogorskih iseljenika
u Peroju, svjedoanstvo o brojnim uticajima koje su pretrpjeli u hrvatskoj
sredini i talijanskome suedstvu, ali i o ne manje brojnim sauvanim tipinim
crtama koje su prenijeli iz svoje domovine u XVII vijeku. Knjiga je objavljena
pod naslovom Prie, pjesme, obiaji iz Peroja sela crnogorskih doseljenika u Istri (Osijek, 2006). Nije to antologijski izbor onoga to je skupljeno,
nego kako Maja Bokovi-Stulli istie preslik zateenoga kazivanja2.
Ako se zna da je tada magnetofon bio jo nedostian san3, onda je jasno
o kakvome je poduhvatu i pionirskome poslu rije naroito zbog toga to je
prouavateljica bila svjesna vanosti tonoga zapisivanja i svih opaanja o
kazivau i njegovoj okolini (performance i konteksta)4 onoliko koliko je to
dozvoljavala tehnika biljenice i nalivpera.

Iako u ono vrijeme tek poetnica, Maja Bokovi-Stulli bila je svjesna
vanosti folkloristikoga izuavanja sela Peroj. U njemu je puna tri vijeka
prije toga obitavala gotovo homogena crnogorska etnika zajednica, daleko
1

Detaljniji bio-bibliografski podaci o Maji Bokovi-Stulli mogu se nai na sajtu Hrvatske

akademije znanosti i umjetnosti.
Maja Bokovi-Stulli, Predgovor, In: Prie, pjesme, obiaji iz Peroja sela crnogorskih
doseljenika u Istri, HCDP Croatica Montenegrina & CKD Montenegro Montene
grina, Osijek, 2006, str. 7.
Isto, str. 8.
Isto, str. 8.

270

Maja Bokovi-Stulli (19222012)

od domovine i gotovo bez ikakva kontakta s njom izuzev tradicije u kojoj se

uvalo eanje na tu domovinu. Na osnovu grae koja je u pomenutoj knjizi
publikovana danas se mogu praviti komparativne analize i donositi o zakljuci
o tome koliki je udio nanosa a koliko autohtonih crnogorskih crta u usmenome
i folklornom nasljeu Crnogoraca u Peroju. Mogu te analize posluiti i za
opte i teorijske postavke o tome koliko jedna etnika skupina u vievjekovnoj
izdvojenosti od cjeline kojoj je pripadala moe zadrati autohtonih crta koje je
prenijela u tu novu sredinu. Kad je u pitanju Peroj i crnogorski Perojci, Maja
Bokovi-Stulli izdvojila je svadbene obiaje, osobito svadbene pjesme, koje
se u potpunosti razlikuju od istarskih. I za brojne legende i prie o vukodlacima ona vjeruje da su prenijete iz domovine i, naravno, modifikovane u skladu
s okruenjem u kojemu su Perojci ivjeli.

Istai u ove jedan kratak i upeatljiv opis koji je o naim Perojcima dala Maja Bokovi-Stulli: Perojci, iako ive na moru, nita na moru
ne privreuju, ribu kupuju u susjednom selu Faana, a cijelo selo Peroj po
sjeduje jedan jedini mali amac. Bave se poljodjelstvom, ponajvie maslinom
i lozom. Prema meni su bili vrlo srdani, otvoreni i gostoljubivi. Kue su im
graene na isti nain kao u svoj Istri. Selo Peroj sudjelovalo je vrlo aktivno u
Narodnooslobodilakoj borbi.5

Pomenuti rad Maje Bokovi-Stulli nije ni najbitniji ni najreprezentativniji njen rad. Rije je kako je istaknuto o njezinu poetnikom
istraivanju, koje se eto sasvim sluajno odnosilo na dio crnogorske batine,
ali iz kojega mi danas moemo crpiti izuzetno dragocjene podatke o obiajima
i tradiciji koja nestaje. Iako je taj rad moda na margini naunoga stvaralatva
Maje Bokovi-Stulli, za nau je knjievnu i kulturnu batinu on od posebna
znaaja. Njime je moda i nenamjerno Maja Bokovi-Stulli zaduila
crnogorsku nauku i kultorologiju. Ovaj osvrt nema za cilj da uzvrati dug nedavno preminuloj knjievnoj povjesniarki. No on bi mogao biti podsticaj za
prouavanje usmenoknjievne i folklorne grae koju je Maja Bokovi-Stulli
sakupila kod Crnogoraca u Peroju.

Maja Bokovi-Stulli, Uvod rukopisnoj zbirci, In: Prie, pjesme, obiaji iz Peroja sela
crnogorskih doseljenika u Istri, HCDP Croatica Montenegrina & CKD Montenegro
Montenegrina, Osijek, 2006, str. 17.

271

Adnan IRGI

Adnan IRGI
MAJA BOKOVI-STULLI (19222012)
CONTRIBUTION TO THE MONTENEGRIN
CULTURAL HERITAGE

The author of this paper gives a short overview of the contribution of
renowned Croatian literary historian, Maja Bokovi-Stulli (19222012), to
Montenegristics.


Key words: Maja Bokovi-Stulli, oral literature, Peroj, Montenegristics

272

PRIKAZI

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 82.09
Struni rad
Krsto PIURICA (Podgorica)
SOLAROVO KAPITALNO DJELO
(M. Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Institut za
crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012.)
Ovaj prilog prikaz je Povijesti svjetske knjievnosti Milovoja Solara. Autor primjeuje da Solar ima izvanredan oeaj
za vrijeme i vremenski kontinuitet. On u vremenskome kontekstu ispituje, prouava i vrednuje knjievne epohe, njihove
reprezente i reprezentativna djela odabranih autora. Uinio je
pomak u prouavanju djela usmene knjievnosti, a istorijsko
oeanje vremena dominira i pri prouavanju djela pisane literature. Ima deskripcije u metodu njegova prouavanja literature,
ali u pozadini je znanost i znanstveni pristup. On ima smisla za
sistemsko prouavanje literature i pojava u njoj. Kad je poelo
razgraniavanje literarnih rodova i vrsta, on se pokazao kao
dozrio prouavalac i naunik irokih mogunosti koji djeluje
pouzdano i uvjerljivo. Njegovo prouavanje epoha, stilova, tehnike pisanja, oblika, ideja i struktura je svestrano i toliko sugestivno da zadivljuje i zadovoljava i nauku i laike ukuse.
Kljune rijei: Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti

Sluao sam u Zagrebu na treem stupnju jugosl. knjievnosti za k.
19734 Solarova predavanja iz kolegija Strukturalna poetika, poloio pred
njime ispit s ocjenom odlian, itao njegovu knjigu Ideja i pria (1974),
kao i onu pod naslovom Knjievna kritika i filozofija knjievnosti (1976), i
koristio u (svojoj) nastavi knjievnosti njegovu Teoriju knjievnosti (1976),
(koja je, uzgred, do 1983. doivjela osam izdanja), a sada je preda mnom
Solarovo kapitalno djelo Povijest svjetske knjievnosti. Knjigu je izdao Institut za crnogorski jezik i knjievnost, ustanova mlada, ali ve renomirana
na mapi crnogorskoga izdavatva i nauke o jeziku i knjievnosti. U toj ustanovi okupljen je mlad poletarski kolektiv oko Adnana irgia i Aleksandra
Radomana, u kome se nasluuje nada za crnogorski jezik i knjievnu kritiku.
275

Krsto PIURICA

Sa sluhom za vrijednosti, ta ustanova je, ne bez razloga, dola na ideju da izda

ovo kapitalno djelo i nije se prevarila.

Povijest svjetske knjievnosti u podnaslovu ima odrednicu kratki
pregled, to izvjesno treba da znai ograniavajui faktor za autora djela i
izvjesnu ogradu za njegovu namjeru. To u sluaju da se knjiga ne dopadne
i opravda nedovoljnosti ako itateljstvo ukae na njih. Meutim, odmah treba
naglasiti da knjiga predstavlja pravu vrijednost u svojoj oblasti te da su njeni
dometi vrhunskoga karaktera, a u pogledu obimnosti sve je relativno, pa i
broj stranica ove knjige koja see do cifre od 371. Knjiga je izala u okvi
ru izdavaeve bibl. posebna izdanja, donosi imena recenzenata i kratku
biljeku o autoru. Zapanjuje broj Solarovih posebnih izdanja djela, koja toga
zagrebakog univerzitetskog profesora svrstava meu najuglednije stvaraoce
biveg jugoslovenskog prostora. Kao i svaki ljudski poduhvat i Solareva
Povijest nosi metodoloke specifinosti, pa u formalnome pogledu ova knji
ga se razlikuje od Kohana ili Skerlia i njima slinih literarnih istoriara i izvjesno pokazuje kompatibilnije osobenosti grae i njezinu cjelovitu preglednost. Poslije tri predgovora, u formalnom pogledu je knjiga strukturirana iz
uvoda i deset poglavlja, pri emu se poglavlje Antika dijeli na dva potpoglavlja, a poglavlja Modernizam na etiri. Struktura poglavlja je sljedea:
1. Usmena kultura. Mitologija, 2. Drevni istok. Temelji velikih religija, 3.
Antika A) Grka knjievnost, B) Rimska knjievnost, 4. Srednji vijek, 5.
Renesansa, 6. Barok, 7. Klasicizam i prosvjetiteljstvo, 8. Romantizam, 9. Realizam, 10. Modernizam A) Esteticizam, B) Avangarda, C) Kasni modernizam, D) Postmodernizam. Slijedi: Umjesto zakljuka, Koncepcije povijesti
svjetske knjievnosti, Literatura, Indeks imena i anonimnih djela i Biljeka o
autoru.

Solar zaetke, korijene, svjetske knjievnosti izvodi iz mitologije,
religije i legende. Po njemu povijest svjetske knjievnosti mogua je jedino kao projekcija, a da se velike knjievne epohe mogu samo arbitrarno
odrediti. On saoptava da cjelokupnu povijest svjetske knjievnosti nekako
moramo razdijeliti kako bismo je uope mogli nekako prikazati. Istiui
ograniavajue faktore, autor istie da bi knjievnost morala biti stara kao i
jezik, to e rei kao i ovjeanstvo. Prema autoru fazu prelaza od signalnog jezika do simbolinog jezika nauka ni izdaleka nije razrijeila, a da faza
pretpovijesti povijesti knjievnosti mnogo dublje traje od razdoblja koje nauka opisuje. Meu ograniavajuim problemima pri fiksiranju i prouavanju
svjetske knjievnosti Solar istie fazu usmene kulture. Solar zakljuuje:
Knjievnost je, po svemu sudei, posljedica vrlo sloenih procesa u razvitku ovjeanstva, pa njezino podrijetlo valja traiti u vie razliitih izvora,
moda ak i u smislu nastajanja iz vie dosta razliitih poetaka. Solar
276

Solarovo kapitalno djelo

istie mitologiju kao temelj cjelokupne knjievnosti, te da prouavanje svjetske knjievnosti treba njome i zapoinjati. On saoptava da su prema zapisima najstarije mitologije egipatska i ona koja pripada narodima u podrujima
Mezopotamije, a najutjecajnije su za europski kulturni krug grka i idovska.
I eril saoptava: Sem Atine i Jerusalima ne postoje druga dva grada koji
vie znae za ovjeanstvo. Poruke koje su nam Grci i Jevreji saoptili kroz
svoju religiju, filozofiju i umjetnost glavne su kule svetilje modernog vjerovanja i kulture (5/510). Prema Solaru jevrejska mitologija ula je u temelje
europske kulture preko Biblije.

Pitanje proimanja mitova i religija oduvijek je drailo prouavaoce
svjetske literature. Solar istie da sauvani tekstovi sumerskih i akadskih mitova pokazuju da je izmeu egipatske i mezopotonske, idovske i grke kulture bilo dodira i meusobnih utjecaja, a da su grku mitologiju postupno
preuzeli Rimljani. Primat grke kulture u odnosu na rimsku istie i Hegel. Po
Solaru Biblija je kljuna knjiga za razumijevanje cjelokupne knjievnosti
svih naroda koji su preuzeli kranstvo. Bogovi, aneli, muze starih mitologija, stalni su izvori simbolike u svjetskoj literaturi, kao i heroji iz grkog mita.
On navodi junake grkoga mita, spominje bogove, muze i Prometeja, koji je
uz znanu rtvu sa vatrom zaduio ovjeanstvo to ga je nauio pisati.

Solar istie da je znaenje indijske mitologije za svjetsku knjievnost
gotovo nemogue iole tonije odrediti, ona je temelj i pozadina bogate i
razvijene knjievnosti indijskog potkontinenta. Mogue je da je njena veza s
persijskom, idovskom i grkom mitologijom postojala, te da su unutar toga
mogueg jedinstva poeci svekolike knjievnosti. Preko Indije mogue su i
veze Zapada s kineskom mitologijom. Solar spominje i osnivanje velikih religija, kao Isusa, Budu, Zaratustru, Konfuija, Muhameda. To poglavlje Solar
zakljuuje: Upravo pozivanje na izvore tradicije upozorava da se novo uvijek
moe graditi jedino na starim temeljima, a to su ti temelji skriveni u dalekoj
prolosti o kojoj moemo tek nagaati, nipoto ne znai da pria o povijesti
svjetske knjievnosti ne mora ba njima zapoeti.

Prelazei na epove i religiju, Solar Ep o Gilgameu, sauvan na akadskom jeziku, a zapisan oko 1700. p.n.e., smatra najstarijim epom svjetske
knjievnosti. On provlai sadrajnu nit toga djela. Spominje potom Bibliju
i Vede. Bibliju smatra svetom knjigom hrianstva i dijeli je na Stari zavjet i Novi zavjet. Prvi dio Biblije smatra svojevrsnom povijeu izraelskog naroda, a Novi zavjet je napisan poslije Isusa Hrista. Iz prvoga dijela
djela istie Pjesmu nad pjesmama, koja ima sistemske vrijednosti. Iz drugoga dijela istie Jevanelja kao temeljni dio Novoga zavjeta. Za Vede
Solar smatra da se ne bi mogle nazvati svetim pismom. Saoptava da su
nastajale u dugom razdoblju, od otprilike 1500 prije Krista. Od indijskih
277

Krsto PIURICA

epova Solar navodi Mahabharatu i Ramajanu, pri emu za prvi saoptava

da je otprilike dvadeset puta vei od Ilijade i Odiseje zajedno. Izlae
i fabulu indijskih epova. Od religija (istonih) koje su mogle imati uticaja
na formiranje knjievnosti, Solar spominje konfuizam, daoizam, budizam i
najmlai od njih islam. Poglavlje o religijama koje su mogle imati uticaja na
knjievnost, Solar zavrava pitanjem: Je li to sluajno ili postoje neki dublji
razlozi zbog kojih su velike svjetske religije, kao budizam, konfuijanizam
i daoizam, pa i temelji idovstva i kranstva, kao i grka filozofija, nastali
otprilike u gotovo istom razdoblju svjetske povijesti, ostaje otvoreno pitanje.

Razdoblje od tzv. homerskih dana, otprilike od 800. p.n.e do propasti
Rimskoga Carstva (5. poslije Isusa) Solar naziva antikom. Nju ini kontinuirani razvoj dviju velikih knjievnosti, grke i rimske. Antiku knjievnost
tako nazvanu Solar ipak posebno fiksira, dakle kao a) grku knjievnost
i b) rimsku knjievnost. Razdoblje antike Solar zapoinje prikazom grkih
epova, dakle Homerovih epova Ilijada i Odiseja, a zavrava prikazom
faze helenizma i u njemu Ksenofantom, autorom ilirikih romana. Za Ilijadu Solar kae da ima 15693 heksametra, a da je Odiseja neto kraa
ima 12110 heksametara. Solar daje nit liniju na kojoj je komponovana
Ilijada, to ini i u odnosu na Odiseju. Poslije Homera slijede: Hesiod,
Alkej, pjesnikinja Sapfa, Ana Kreant, Pindar. Slijedi potom basnopisac Ezop i
tragiari: Eshil, Sofokle i Euripid. Eshil je zaetnik drame. Po Solaru prema trojici tragiara, komedija ima samo jednog velikana, a to je Aristofan.
Sumirajui dramsku knjievnost, Solar zakljuuje: uz grku epiku, liriku,
tragediju i komediju, ne manji doprinos svjetskoj knjievnosti ine filozofija,
historiografija i retorika. U tome kontekstu on spominje Sokrata, Platona i
Aristotela. Od istoriara spominje Herodota i Tukidida, a od retora Isokrata i
Demonstena.

Zapoinjui razdoblje Rimske knjievnosti Solar kae: naziv rimska knjievnost izveden je iz naziva drave, koja je dobila ime prema glavnom
gradu Rimu, pa se uglavnom rabi za knjievnost pisanu na latinskome jeziku od 3. stoljea prije Krista pa do sredine ili kraja 6. stoljea, odnosno do
propasti Rimskog Carstva. Solar dalje istie da je rimska knjievnost naj
utjecajnija knjievnost u europskoj pa i u svjetskoj povijesti. ini se da Solar malo govori o drutvenoj uslovljenosti knjievnosti, pa tako i ove. Za
predstavnike rimske knjievnosti Solar uzima: Plauta, Lukrecija, Katula, Cice
rona, Vergilija, Horacija, Seneku, Gaj Petronija, Valerija i Apuleja. Za svakog od navedenih velikana, Solar je odrednicom istakao znaaj za svjetsku
knjievnost, pa je, primjerice, za Apuleja rekao da je uticao na kasniji razvitak pripovijedne knjievnosti, Marko Valerije je utemeljitelj epigrama kao
priznate knjievne vrste, Seneka je puno utjecao na europsku filozofsku,
278

Solarovo kapitalno djelo

a jo vie dramsku knjievnost, a k tome uz G. Petronija znaajan je za pojavu satire, Ovidije je znaajan za pojavu elegije, Horacijeve pjesme dre
se najveim dometom rimske lirike, Vergilije je tvorac Enejide, Ciceron
je sredinja osoba zlatnog vijeka rimske knjievnosti, Plaut je izvan svake
sumnje najvei rimski i jedan od najveih svjetskih komediografa i sl. To
poglavlje zavrava napomenom da e podruje o kome je rije obuhvatit s
vremenom kranstvo, nova velika religija koja e promijeniti svijet u iduim
tisuljeima.

U odgovarajuem poglavlju Solar predoava razmirice u vezi s vremenskim odreenjem srednjeg vijeka. On saoptava da trajanje epohe srednjeg
vijeka povjesniari odreuju uglavnom na otprilike tisuu godina, s time to
se kao poetak najee uzima 476. kao godina propasti Zapadnog Rimskog
Carstva, a kraj se dosta razliito datira, po nekima ak do francuske revolucije 1789. godine. Tokom tih godina knjievnost se mijenjala, pri emu se
uzima da su djela Aurelija Augustina (354430) moda najbolji primjer za
uvod u srednjovjekovnu knjievnost. To vrijeme porodilo je autobiografiju
kao knjievnu vrstu, ustanovljena je nova knjievna vrsta, legenda, vita,
unijelo ideal sveca u srednjovjekovnoj knjievnosti, ali i viteza, ratnika bez
mane i straha, porodilo trubadure i vagante, silno uticalo na razvoj ljubavne
lirike i sl. Primjere novog knjievnog lika kranskog viteza nalazimo u
epovima toga razdoblja, od kojih su najpoznatiji: francuski Pjesme o Rolandu, panski Pjesme o Sidu, njemaki Pjesme o Nibelunzima i finski
Kalavela. Solar saoptava: Vaganteka i trubadarska lirika moe se povezati
sa srednjevjekovnom junakom poezijom i vitekim romanima. Po njemu
francuski pjesnik Fransoa Vijan je najvei lirski pjesnik srednjeg vijeka, a
za Danteovu Boanstvenu komediju kae da je to djelo u kojem se ogleda
cjelokupni svijet srednjeg vijeka, na nain usporediv kako se u Homerovim
epovima ogleda svijet antike Grke. Njegovo pisanje o Danteu je dopadljivo.

Solar saoptava da je pored Zapadnog Rimskog Carstva, u kome je
dominirao latinski jezik, postojalo Istono Rimsko Carstvo. Iz posljednjeg
potjee glasovita arapska zbirka pria Tisuu i jedna no. Akcentira lik
eherezade. Solar svoj pogled upire i prema Kini i prema Japanu. Kineski
pjesnici okreu se i prema drutvenim problemima. Japansku pjesnikinju
Ono no Komaki imenuje i najljepom enom Japana svih vremena, navodei
i kiticu iz njena pjesnitva.

Poput razdoblja srednjeg vijeka, prema Solaru teko je odredivo i
razdoblje renesanse, pri emu neki uzimaju da to razdoblje traje od 13. do
17. stoljea, dok drugi misle da ga treba smjestiti otprilike od 15. do kraja
16. stoljea. Solar ne osporava prekretniko znaenje renesanse i humanizma, posebno u odnosu na srednjovjekovlje. Saoptava da je o jedinstvenoj
279

Krsto PIURICA

duhovnoj pozadini cjelokupne renesansne knjievnosti ipak dosta teko govoriti. Na elo toga razdoblja Solar stavlja Petrarku (13041374), zatim slijede: Bokao, Ariosto, Makiaveli, Rable, Motenj. On zakljuuje: sve su to
vrhunska ostvarenja, pa ipak je renesansa vjerojatno najvei domen postigla
u romanu i drami, zahvaljujui dvojici pisaca, koji poput Dantea u srednjem
vijeku, ne samo da izraavaju cjelinu vlastite epohe nego ju i premauju,
pripadajui po mnogim osobinama i iduoj. To su Servantes (15471616)
i ekspir (15641616). Za Servantesa kae da je obogatio knjievne konvencije novele, a da je utjecaj Don Kihota na svjetski roman tako velik da
bismo gotovo mogli rei kako ga svi kasniji romani samo nastavljaju. Solar
je naao mjesta i za pikarski roman u paniji toga razdoblja. Za ekspira
vezuje i tzv. elizabetanski ili ekspirov sonet. ekspir je, naravno, dramatiar.
Po Solaru Servantes i ekspir stvorili su uzore za dvije knjievne vrste koje
e postati reprezentativnim vrstama novoga vijeka. U okviru toga poglavlja
Solar spominje i Galileja i E. Roterdamskog.

To Solarevo poglavlje donosi i novinu: nali su u njemu mjesta i hrvatski
knjievnici. Od njih spominje: Niku ..., ika Menetia, Dora Dria, Marka Vetranovia, Marina Krstievia, te svjetske pisce Marka Marulia i Marina Dria. Nije izostavio ni Petra Hektorovia i Petra Zorania. Zoranieve
Planine smatra romanom.

Za barok Solar saoptava da je to doista prava velika knjievna epoha koju povjesniari knjievnosti pokuavaju odrediti znaajkama koje bi bile
svojstvene iskljuivo nainu umjetnikog oblikovanja. To razdoblje, prema
Solaru, dolazi poslije renesanse, i on ga omeuje godinama izmeu 1570.
i 1670. godine. Kao preteu toga razdoblja on uzima italijanskoga pjesnika
Torkvata Tasa, a da se njegovo ivotno djelo, ep Osloboenje Jerusalima
ubraja u vrhunska osvarenja svjetske epike. Solar ep analizira. Za Tasovu
dramu Aminta kae da ju je hrvatski pjesnik Dinko Zlatani prvi u Europi
preveo izravno iz rukopisa i tiskao taj prijevod 1580, prije nego to je uope
objavljen original. Iza Tasa Solar pominje italijanskoga pjesnika Marina,
prema ijem je imenu stvoren naziv marinizam. Takoe, prema panskom
pjesniku Gongoru itava kola je dobila naziv gongorizam.

To razdoblje dalo je u sedamnaestom vijeku u paniji koje povjesniari
panjolske knjievnosti zovu zlatnim vijekom dramatiare svjetske slave:
Lope de Vegu, Tirso de Molinu i P. Kalderona. Tirso de Molina stvorio je
Don uana, junaka svjetske slave i simbola zavodnitva. U sklopu toga razdoblja spomenut je i veliki engleski pjesnik Don Milton (16081674) koji je
prema miljenjima istoriara engleske knjievnosti posljednji veliki etiar
renesanse, ali se u okvirima povijesti svjetske knjievnosti zbog njegova
ivotnog djela, epa Izgubljeni raj, s mnogo opravdanja moe drati i vanim
280

Solarovo kapitalno djelo

pjesnikom epohe baroka. Barok je po Solaru bio vrlo vana epoha i u hrvatskoj knjievnosti. Reprezenti su Ivan Gunduli (15891638) i Junije Palmati
(16071657). To poglavlje svoje Povijesti Solar zakljuuje konstatacijom
da se barok moe shvatiti kao jedna od temeljnih epoha povijesti europske
knjievnosti.

Razdoblje Klasicizma i prosvetiteljstva Solar je svestrano opisao.
Zapoeo ga je konstatacijom da se povjesniari svjetske knjievnosti ne
slau ni u odreenju, ni u trajanju, niti u imenu velike knjievne epohe poslije
baroka, a prije romantizma. To razdoblje on fiksira od kraja 17. do kraja 18. stoljea. Unutar toga razdoblja fiksiraju se nazivi kao klasicizam,
prosvetiteljstvo i sentimentalizam. S pozivom na Bualoa Solar istie da to
razdoblje naglaava vanost razuma u knjievnom stvaralatvu, a upravo e
pojam razuma postati kljunim pojmom kulture 18. stoljea. Racionalizam
je postao temelj vladajue poetike umjesto barokne intuicije, pretpostavlja
se da razum mora imati odluujuu ulogu u knjievnom stvaralatvu. Solar istie da je nova poetika razraena posebno u Francuskoj, a da francuska
knjievnost postaje vodeom europskom knjievnou. Nove ideje su, po
Solaru, obuhvaene posebno u Enciklopediji francuskih enciklopedista. On
naglaava da poetika klasicizma uvelike ponavlja uenja ve razraena u
staroj retorici, poziva se na Aristotela i Horacija. Meu radovima, prema Solaru, postoji jasna vrijednosna hijerarhija, pa je tragedija smatrana vrhunskim
knjievnim rodom. U tome pogledu on naglaava stvaralatvo Kornelija i
Rosina. No bez obzira to komedija nema visok status u klasicistikoj poetici
tri komediografa ostvaruju djela koja obiljeavaju epohu. To su: Molijer, Goldoni i Bomare. Razlog bi tome moda mogao biti u velikim mogunostima
kritike drutvenih obiaja i naravi, koji se kriju u komediji, a koje tako uporno
zagovara prosvetiteljstvo. Prema Solaru najutjecajnija osoba cjelokupne
epohe je Volter. On se zadrava na Volterovom djelu. Preteu sentimenta
lizma Solar vidi u engleskome piscu Riardsonu (16891761). Popularnosti
romana, kao knjievne vrste, prema Solaru doprinijeli su romanopisci Defo i
Svift. On naglaava njihovu svjetsku vanost i zakljuuje: U epohi klasici
zma i prosvjetiteljstva, osobito u kasnijem razvoju, roman potpuno zamjenjuje
ep i tragediju u smislu vrhunskih knjievnih ostvarenja. Solar raspravlja i
o Didrou. To poglavlje Solar zavrava priom o basnopiscima Lesingu i La
Fontenu, spominjanjem M. Reljkovia i A. Kaia, kao i Ruera Bokovia.
U zakljuku saoptava da se u epohi klasicizma i prosvetiteljstva nalaze korijeni onoga razvoja koji e dovesti do modernizma.

Poslije tumaenja rijei Romantizam s osloncem na pjesnike Solar je preao na opis epohe Romantizma ije se trajanje podosta razliito
odreuje i zakljuuje: uvjetno se moe rei kako se danas uglavnom
281

Krsto PIURICA

smatra da se na razini svjetske knjievnosti romantizam javlja u zadnjoj

treini osamnaestog stoljea a traje do etrdesetih godina ili do polovine devetnaestog stoljea. Za tu epohu Solar kae da je neprijeporno da je povjere
nje u zdrav razum u knjievnosti gotovo nepovratno izgubljeno, pa se kao
naela prave spoznaje sada javljaju intuicija, mata i um, koji je shvaen kao
sposobnost uvida u bit svijeta, nadreena razumom. Solar istie da je tenja
za univerzalnou vodila romantiare prema zahtjevu za apsolutnom poezijom, a da se suprotstavljaju optimizam konane i apsolutne spoznaje s
pesimizmom takozvane svjetske boli. Od romantizma po Solaru, u sustavu
knjievnih vrsta, poela je anrovska pometnja. Imenuje vrhunske filozofe
epohe: elinga, Hegela, Kanta, openhauera, a na elu literarnih stvaralaca
epohe stavlja Rusoa, za koga kae: Njegovi pogledi, svjetonazor i knjievno
stvaralatvo u potpunosti odgovaraju romantizmu. Poslije Rusoa slijede:
Gete, iler, Hofman, Navalis, Bajron, eli, Kits, Valter Skit, Andersen, Po,
Hajne, Igo, atobrijan. Za Igoa kae da je sredinja linost francuskog romantizma pri emu posebno naglaava njegov predgovor drame Kromvel.
Solar akcentira znaaj francuskoga romana, pripovjednu prozu i sentimentalni
roman. U drami spominje Misea, a u noveli Merimea, spominje Manconija i
Leopardija.

Zasluno mjesto u povijesti svjetske knjievnosti, Solar je dodijelio
i predstavnicima slovenske literature Rusima Pukinu i Ljermontovu, Po
ljaku Mickijeviu i Ukrajincu evenku. Za Pukina kae da se za kratkoga
ivota okuao u gotovo svim knjievnim vrstama, istiui posebno Pukinov
roman u stihovima Jevgenije Onjegin, prvi doista vrhunski roman ruske
knjievnosti, za Ljermontova kae da je bio svestrano obrazovan, za
Mickijevia da se dri utemeljiteljem i neprijepornim prvakom poljskog romantizma, a za evenka da je ukrajinski knjievnik. Oba su (Mickijevi
i evenko K. P.) izrazito nacionalni pjesnici, oba su bitno utjecala na
standardizaciju knjievnih jezika vlastitih naroda i oba su ostvarili djela koja
su prela granice vlastite knjievnosti.

Kako se romantizam kod pojedinih evropskih naroda javljao i u formi
nacionalnog buenja to je Solar tom razdoblju dodijelio posebno mjesto
u hrvatskoj kulturi i knjievnosti. Po njemu razdoblje preporoda, premda
uslovljeno posebnim politikim i kulturnim okolnostima, uveliko se oslanjalo
i na ideje romantizma. To razdoblje vano je u hrvatskoj knjievnosti jer
upravo u to vrijeme hrvatska knjievnost dobiva ne samo novi zamah nego i
nove osobitosti. Spominje Ljud. Gaja, koji je uveo jedinstveni pravopis, a
nakon njegove djelatnosti prihvaen je jedinstveni knjievni jezik, spominje
P. Preradovia koji ne zaostaje za europskim vrijednostima, kao ni lirika
Stanka Vraza. Solar prihvata miljenje da je Ivan Maurani najbolji pjesnik
282

Solarovo kapitalno djelo

hrvatskog romantizma. To razdoblje Solar zavrava konstatacijom: uveliko

u epohi romantizma se prvi put u svjetskoj knjievnosti moe doista i s nekim
pravom govoriti o povijesti svjetske knjievnosti u onom smislu u kojem ju
je Gete zamislio: kao o jedinstvu u raznolikosti koje se ostvaruje pojaanom
meusobnom komunikacijom. Romantiari su po Solaru doista premjestili
sredite zanimanja s razuma na matu.

Solar nairoko opisuje razdoblje realizma, zadrava se na tumaenju
termina i saoptava da je najopenitije znaenje izvedeno iz Aristotelova poj
ma mimesis (oponaanje), a da se pojam realizma dosta esto uzima kao
knjievni pravac, odnosno kao velika knjievna epoha izmeu romantizma
i modernizma. Po Solaru naela poetike realizma zavladala su knjievnou
otprilike od poetka druge treine devetnaestog stoljea sve do osamdesetih,
pa i devedesetih godina devetnaestog stoljea. Realizam je drutveno uslovljen. Koliko je teko fiksirati knjievne epohe Solar potkrepljuje injenicom
da su iste godine (1857) izale knjige Bodlerovo Cvijee zla koju danas
uzimaju temeljnom zbirkom moderne poezije i Floberova Madam Bovari
koju svi dre uzorom romana realizma. Otuda i zakljuuje da biva tako
jasno da se opa naela prema kojima se opisuju velike knjievne epohe teko
mogu obuhvatiti jedinstvenom poetikom i neprijeporno prihvaenim naelima
knjievnog oblikovanja. Realizam je forsirao pripovijednu prozu roman i
novelu, a biografija, memoari, eseji, pa i knjievna kritika slijedi temeljnu
funkciju namijenjenu knjievnosti: ona mora biti manje ili vie kritina
spoznaja problematike drutvenog ivota. Roman je postao nasljednik epa.
Pie se i drama, dok je lirika nuno ispala pa je morala krenuti putevima
koji su je vodili izvan konvencije realizma. Naracija je bila vladajua tehnika stvaranja. Vrhunskim ostvarenjima u smislu realizma, Solar je naznaio
Stendalova djela. U centar interesovanja stavio je Stendalov roman Crveno
i crno, a zatim slijede: Balzak, Flober, Zola, Mopasan; kod Engleza Dikens, kod Rusa Gogolj, Turgenjev, Dostojevski, Tolstoj, ehov; kod Skandinavaca Ibzen i Strindberg. Raspravlja i o naturalizmu. Od hrvatskih pisaca
toga razdoblja, Solar pominje: enou, Kumiia, alskog, Kozarca, U. i A.
Kovaia. To razdoblje Solar zavrava: Krajem devetnaestog stoljea realizam vie ne dominira svjetskom knjievnou, no utjecaj tehnike koja je u toj
epohi razraena i usavrena nipoto time nije prestao. tavie, utjecaj velikih
realistikih romana izuzetno se proirio i kasnije, pa ak i izvan granica europskoga kulturnoga kruga. Spomenuo je i M. olohova.

Po Solaru ni u jednoj epohi povijesti svjetske knjievnosti nije bilo toliko
rasprave i polemike u vezi s pojavom trajanja epoha, stilu i tehnici knjievnog
izraza i sl. koliko u epohi moderne. Polemike o tome do zakljuaka koji
bi bili barem u nekoj mjeri usaglaeni nijesu dovele ni do danas, zakljuuje
283

Krsto PIURICA

Solar. Naziv moderna, neke knjievnosti, pa i hrvatska obino uzimaju

kao naziv jednog razdoblja, najee onoga od prijelaza stoljea pa do
poetka Prvog svjetskog rata. Iskrsavaju i tekoe u vezi s nazivom postmodernizam. Solar se pita je li taj proces zavren negdje sedamdesetih ili
osamdesetih godina dvadesetoga stoljea? Poslije opirnijeg uvoda u epohu
moderne, Solar zakljuuje da je moda najprikladnije razdijeliti epohu
modernizma na 4 temeljna razdoblja: esteticizam, avangardu, kasni modernizam i postmodernizam.

Promjene koje su postupno zahvatile cijelu knjievnost s kraja 19.
stoljea zapoele su prvo u poeziji. Ve spomenuti Bodler svojom uvenom
zbirkom pjesama na elu je novog pjesnitva. Lansirana je misao o traganju
za nedostinim savrenstvom ljepote izraza. Na Bodlera se pozivao direktno
pravac nazvan simbolizam, koji proima glasovita parola Lart pour lart
(umjetnost radi umjetnosti). Esteticizam postaje znaajna karakteristika epohe
pjesnitvo se mora oslanjati na shvatanje da je sve proeto simbolima. Razdoblje istie zahtjeve za veom autonomijom literature. Rodonaelnici razdbolja
su uz Bodlera Lotreaman, Malarme, Verlen, Meterling. Solar istie da je mo
dernizam postupno osvajao prozu, pri emu spominje Rilkea i Prusta. Od hrvatskih pjesnika toga razdoblja Solar istie Matoa, Vidria, M. Begovia i Nazora.

Termin avangarda Solar uzima kao opreku tradiciji, kojoj pripada
esteticizam i dekadencija. Avangarda upuuje prema budunosti. Po Solaru
razdoblje avangarde traje od desetih pa do tridesetih godina dvadesetoga
stoljea. Hronoloki gledano osporavanje tradicije zapoeo je futurizam,
iji je osniva Marineti (18761944). Poetika futurizma je avangarda zbog
naglaenog zahtjeva za radikalnim raskidom s knjievnom tradicijom i zbog
izravnog suprotstavljanja esteticizmu. Osim u italijanskoj knjievnosti futurizam je do izraaja doao u ruskoj knjievnosti, iji predstavnik je V. Majakovski. Uticajniji od futurizma bio je ekspresionizam ije se vrijeme trajanja
razliito odreuje. Najee se smatra da traje izmeu 1910. i 1930. godine.
Slijedi nadrealizam ijim se utemeljivaem smatra Breton. Smatra se
da je nadrealizam bio najuticajniji dvadesetih i tridesetih godina 20. vijeka.
Solar opisuje i impresionizam i dadaizam. Prvacima avangarde i cjelokupnog
modernizma smatraju se jo i: Dojs, Kafka, Virdinija Vulf, Fokner, A. Frans,
Pirandeli, Breht. Po Solaru prema mnogim je miljenjima najutjecajniji europski knjievnik ne samo toga razdoblja nego i cijele epohe modernizma
T. S. Eliot. Slijedi ga Lorka. Od hrvatskih knjievnika toga razdoblja Solar
spominje A. B. amia i M. Begovia, a neto kasnije i M. Krleu.
O poglavlju kasni modernizam nairoko raspravlja. Istie da avangarda etrdesetih godina dvadesetoga stoljea potpuno zamire, a da se u
razdoblju koje smo nazvali kasni modernizam tradicija jo uvijek pov284

Solarovo kapitalno djelo

ezuje s onim to bismo mogli nazvati visoka knjievnost. A to znai da

se knjievnost modernizma vraa velikim temama. U pogledu tehnike govori se o prodoru esejizma u romanu. Prvo djelo koje podjednako pripada i
avangardi kao i kasnijem modernizmu, pa je zato reprezentativno cjelokupnog romantizma je roman Majstor i Margarita Bulgakova (18911940).
Slijede: Man, Sartr, Kami, Beket, pjesnik Prever, ruski pisac Pasternak. Solar
pie o Sartru u sklopu egistencijalizma. Za Andria kae da je srspki, hrvatski i bosanski knjievnik, a od drugih pisaca toga razdoblja spominje Ranka
Marankovia, Slobodana Novaka, Tina Ujevia, Katelana, Mihalia, Slamniga. Spominje i Krlein roman Zastave.

Opis Postmodernizma Solar je zapoeo: Rasprave o postmodernizmu toliko su obuzele teoretiare i knjievne kritiare, kao i povjesniare
knjievnosti, od osamdesetih godina prolog stoljea, da se naziv ustalio,
premda se njegovo znaenje jo uvijek shvaa i tumai na razne naine. Taj
termin je sinonim za sadanjost. Spominje Borhesa, Nabokova, U. Eka, M.
Kunderu. Pretposlednje poglavlje Solarove Povijesti svjetske knjievnosti
je Umjesto zakljuka, u kome je sumiranje uinjenoga posla, podeanje
na moguu sudbinu knjievnosti i navoenje stihova poznatog francuskog
pjesnika u kojim stih Milost za nae zablude, milost za nae grijehe ove
ima i simboliko znaenje.

Solar je povijest svjetske knjievnosti vodio od grkoga mita, legende
i religije do vremena postmodernizma, to je takorei do naih dana. To je
irok vremenski raspon koji i zbunjuje i imponuje. Uspjeno obavljen posao
najbolja je potvrda izbora odabranoga metoda i strune predspreme autora.
Solar je odigrao priu, naraciju, u kojoj nijesu bili potrebi statistiki podaci
niti puko zbrajanje pojedinosti dogaaja metod koji nije vodio u polemike
u osporavanja niti ih je sam izazivao. Rizian je sam po sebi hod u vremena
pritisnuta tamom i vremenskom udaljenou i izvoditi logine zakljuke i davati dopadljive ocjene, ali nije nemogu. Dunu panju posvetio je velikim
svjetskim religijama, seui do budizma i konfuionizma, pri emu nije zaboravio ni hristijanizaciju i islam. Veliki narodni epovi Istoka i Zapada, koje
Solar navodi svjedok su neunitivosti narodnog duha i stalne iskonske, elje
ovjeka da oeaj izrazi. Uz kulturnu i literarnu vrijednost ti epovi su bili
riznica narodne prolosti i dokumentacija vremena. Stie se utisak iz Solarove
Povijesti da se on lako kretao u udaljenoj istoriji epova i davno prolim
vremenima.

Solar ima izvanredan oeaj za vrijeme i vremenski kontinuitet. On u
vremenskom kontekstu ispituje, prouava i vrednuje knjievne epohe, njihove reprezente i reprezentativna djela odabranih autora. Uinio je pomak u
prouavanju djela usmene knjievnosti, a istorijsko oeanje vremena dominira
285

Krsto PIURICA

i pri prouavanju djela pisane literature. Ima deskripcije u metodu njegova

prouavanja literature, ali u pozadini njegova prouavanja je znanost i znanstveni pristup. On ima smisla za sistemsko prouavanje literature i pojava u
njoj. Kad je poelo razgraniavanje literarnih rodova i vrsta, on se pokazao
kao dozrio prouavalac i naunik irokih mogunosti koji djeluje pouzdano i
uvjerljivo. Njegovo prouavanje epoha, stilova, tehnike pisanja, oblika, ideja
i struktura je svestrano i toliko sugestivno da zadivljuje i zadovoljava i nauku
i laike ukuse. Zamreno proimanje stilova, ukrtanje uticaja i pojavu novoga, on s lakoom rjeava i premouje epohe na nain dostojan visokoga
dometa. Solarevo prouavanje knjievnih epoha lieno je ideologizacije, ali se
nazire savremeni filozof materijalistikoga pogleda na svijet, koji u uzronoposljedinoj vezi vidi kretanje ivota i literarnih pojava u njemu.

U prouavanju epskih struktura Solar se sreo i sa likovima odnosnih
ostvarenja. U likovima on vidi nosioce ideja, njihovo otjelovljenje duhovnih i
svjetovnih principa sredine i epohe. On likove ne ematizuje po principu nega
tivan pozitivan ve ih sagleda u totalu, to e rei u sveukupnosti. Likovi se
po Solaru integriu u cjeline izvan kojih gube vrijednost literarnih ostvarenja.
U Solarevom prouavanju literarnih epoha oea se autorova visoka kultura,
iroka informisanost, staloenost i iznad svega naunost, koja na ovim pro
storima nije esta. Njegova Povijest svjetske knjievnosti dobro e doi studentima i profesorima, ali i drugima koji knjievne pojave prate i prouavaju.
Krsto PIURICA
SOLARS CAPITAL WORK
(M. Solar, History of World Literature, the Institute for
Montenegrin Language and Literature, Podgorica, 2012)

In this paper, the author gives a brief review of the History of World Literature by Milivoj Solar. The author notes Solars remarkable sense of time and
continuity. In a temporal context, he examines and evaluates literary epochs, their
representatives and works of art of selected authors. Solar made a breakthrough
in studying works of oral literature, but the historical sense of time prevails in the
study of written literature as well. Description is present in his study methods,
but science and scientific approach are at the core of the process. Solars manner of studying epochs, styles, writing techniques, and ideas and structures is so
comprehensive that it impresses the science as well as the laymen.

286

Key words: Milivoj Solar, History of World Literature

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 82.09
Struni rad
Jelena KNEEVI (Niki)
Filozofski fakuletet Niki
POVODOM PROMOCIJE POVIJESTI SVJETSKE KNJIEVNOSTI
AKADEMIKA MILIVOJA SOLARA
Povijest svjetske knjievnosti akademika Milivoja Solara sveobuhvatni je hronoloki pregled osnovnih injenica
o knjievnim pojavama od svjetskoga znaaja. Oslanjajui se
na duhovnoistorijski metod pisanja knjievne istorije, Geteovo
shvatanje svjetske knjievnosti kao skupa estetski vrijednih
knjievnih ostvarenja koja odraavaju jedinstvo u raznolikosti
jezika i kultura svijeta, te hermeneutiki pristup shvatanju odnosa djelova i cjeline, profesor Solar sainio je istoriju knjievnosti
kao priu koja istovremeno nudi uvid u istoriju ideja i kontinuitet
razvoja knjievnih oblika. Zbog obilja pregledno rasporeenih
relevantnih injenica i pregnantnosti kratkih interpretativnih
portreta pojedinih djela, Solarova Povijest prevazilazi intenciju autora da napie prirunik za studente i za lucidnog itaoca
postaje polazite za dalja knjievna istraivanja.
Kljune rijei: istorija knjievnosti, svjetska knjievnost,
duhovnoistorijski metod, hermeneutiki pristup

Povijest svjetske knjievnosti uvaenoga akademika i profesora emeritusa dr Milivoja Solara u izdanju Instituta za crnogorski jezik i knjievnost
sadri vie od jednoga autorskog predgovora, teorijski uvod i zakljunu elaboraciju o tome istorijskom pregledu svjetske knjievnosti, a onda i autorski
tekst koji prati posljednje izdanje i nudi uvid u koncepcije istorije knjievnosti.
U njima je profesor Solar, uz osnovnu intenciju knjige, postulirao kako pojam svjetske knjievnosti, tako i pretpostavke pisanja njene istorije. A ako
bi se itaocu to uinilo previe ili premalo, uvijek se moe vratiti jednoj od
najglasovitijih teorija knjievnosti, Solarovoj, naime koja je za generacije
studenata i aka bila prvi susret sa knjievnom teorijom tanije, njenom
poglavlju Znanost o knjievnosti, gdje je, podrobno objanjeno to pisanje
istorije svjetske knjievnosti podrazumijeva (2005, Teorija: 2627).
287

Jelena KNEEVI

Postoji, meutim, u svakoj knjizi, pa ak i strunoj, i onaj sloj dejstva
koji prevazilazi intenciju pisca i mimo njegove volje se useljava u tekst, da bi
se, isto tako samostalno, realizovao u italakom aktu. Ni jedna metodologija
ne moe to da izbjegne, jer je to ogledalo filozofskoga i ivotnoga stava pisca,
a u sluaju profesora Solara i dugogodinjega iskustva posredovanja stvari
knjievnih u nastavnom akademskom okruenju.

Tako je Solarova Povijest, napisana iz potrebe da se saini prirunik
nuan kako uenicima i studentima, tako i ljubiteljima knjievnosti (2007,
Leksikon: 5), postala istovremeno sveobuhvatni pregled osnovnih injenica
o knjievnim pojavama od svjetskoga znaaja i polazite za dalja knjievna
istraivanja.

Sveobuhvatnost i prezentiranje osnovnih injenica prvi su postulati Solarova istoriografskog postupka i nuno upuuju na duhovnoistorijski metod
koji, svoj predmet ove istoriju svjetske knjievnosti ne shvata kao istoriju
pisaca koncentrisanu u grozdove oko injenica iz njihova ivota, nego kao
istoriju djela pustolovina ljudskog duha (2011, Povijest: 7), koje mimo
svoga istorijskog statusa simultano postoje, ili bolje rei traju, u svakom vremenu, pa i u naem, odnosno kao kontinuitet uspjelih estetskih odgovora na
izazove date istorijske stvarnosti.

Mnogostruko svjesna dvadesetovjekovnih teorijskih pomaka, Solarova
Povijest svjetske knjievnosti paralelno prati istoriju ideja i kontinuitet razvoja
knjievnih oblika. Ona je istorija slike svijeta uobliene u raznorodne, istorij
ski i anrovski markirane, karakteristine izraajne forme. I kao takva ona
nudi hronoloki slijed estetski vrijednih djela svih vremena i naroda i njihovih
pisaca, odnosno, s druge strane, svjedoanstvo sainjeno od kratkih, pregnantnih analiza pojedinanih djela o postojanju jednog skupa knjievnih
ostvarenja u kojima se ogledaju sutinske vrijednosti ovjeanstva.

Takvo shvatanje svjetske knjievnosti koje podrazumijeva univerzalne estetske i moralne kriterijume utemeljio je Gete, anticipirajui modernu percepciju knjievnosti svijeta kao jedinstva u raznolikosti jezika i kultura
koje su se zbliile upoznavanjem i prevoenjem, i u tom upoznavanju otkrile
zajednike osnove i pretpostavke svoga duhovnog razvitka.

Knjievnost svijeta obiljeena je, dakle, neminovnou uticaja, ali i
tipolokim analogijama, slinostima koje su pisane tvorevine duha razliitih
naroda obiljeile ne posredstvom naknadnih uticaja nego apriornim dejstvom
slinih sociolokih i istorijskih razvojnih pretpostavki.

Duhovnoistorijski pristup pisanja knjievne istorije podrazumijeva
najprije sagledavanje tih zajednikih razvojnih pretpostavki knjievnosti,
zajednikih imenitelja koji svjetsku knjievnost odreuju kao jedinstveni okvir. Evo najvanijih od njih koje podrazumijeva Solarova Povijest:
288

Povodom promocije Povijesti svjetske knjievnosti...

zajedniko iskustvo hebrejske i grko-rimske antike, relevantno prije

svega za evropski kulturni krug koji je, ipak, znatno iri od granica
dananje ujedinjene Evrope;
metafiziko, monoteistiko, a za evropski kulturni krug i prevashodno
hriansko shvatanje svijeta (kulturna istorija Evrope i Bliskog istoka
neodvojiva je od istorije hrianstva, kako u njenim brilijantnim ostvarenjima, tako i najmranijim poglavljima);
mjerilo ukusa kakvo je odnjegovala evropska klasika shvaena u
irem znaenju toga pojma od prosvjetiteljstva i Vinkelmanovih ideala
do grekomanije prvog talasa romantizma klasika koja je, oigledno,
imuna na moderne i postmoderne potrese, a koja je i u najuoj vezi sa
idejom estetskog vaspitanja ovjeanstva na idealima mjere i prevladavanja nagonskog, tamnog i neobjanjivog ljudskog poriva;
odlika velike knjievnosti svih vremena da traje, odnosno da jednako ubjedljivo govori novim generacijama, pridobijajui ih, ako ne za
svoje vienje svijeta, onda svakako za korpus univerzalnih ljudskih
vrijednosti.

U tako odreenom duhovnoistorijskom okviru konkretni istoriografski
poduhvat realizuje se kao izbor istoriara, Solarovim rijeima izbor djela u
kakvima se zrcali temeljno iskustvo vrijedne knjievnosti (2007, Leksikon: 1).

Slijedi pregledno rasporeivanje relevantnih knjievnih injenica
koje osvjetljavaju i upotpunjuju zadati okvir. Tako nam se svako poglavlje
Solarove istorije knjievnosti svijeta otvara kao nova zaokruena cjelina,
obraena u dijelovima do finesa. Poput epskog pjesnika irokog zamaha
i pretendujui na objektivnost (svjestan da je ona uvijek relativna!), autor
pridruuje istorijskom trenutku knjievne pojave koje je taj trenutak iznjedrio stvaraoce i djela razliitih kulturnih krugova. Jednako detaljno u antici,
renesansi i postmodernoj, ne urei ka nekakvom finalnom zakljuku, budui
da se njegov cilj istoriopisanje ispunjava u svakom poglavlju, u svakoj
taki njegovog kretanja. Na podgorikoj promociji Povijesti, u oktobru ove
godine, profesor Solar rekao je da je ovakvu istoriju jedino i mogue napisati kao priu. A epska rasprianost je, vjerovatno, i razlog tome, to autor
po anrovskoj srodnosti znatno vie panje u dijelovima posveuje epskim
vrstama, pogotovo romanu (emu razlog dijelom, svakako, lei i u dominaciji
te knjievne vrste od druge polovine 19. vijeka). Uz sklonost ka epskom tu je
i metodoloko ogranienje duhovnoistorijske istoriografije, koje kod Solara,
istina, ne iskljuuje pominjanja pjesnika i pjesnitva, ali svakako ide na utrb
detaljnijeg predstavljanja pjesnikih ostvarenja sa aspekta umjetnikih individualnosti pjesnika za koju, u krajnjoj liniji, i prostor manjka.
289

Jelena KNEEVI

Trei korak duhovnoistorijskog metoda je estetska interpretacija sa
neizbjenim kritikim suenjem i zakljucima, koja dijahronijskoj poziciji knjievne pojave pridruuje njeno sinhrono vaenje, te u pojedinanom
uoava obiljeja opteg u sadrinskom, formalnom i vrijednosnom smislu,
potvrujui djelu mjesto u jedinstvenoj cjelini svjetske knjievnosti, a time,
na koncu, i postojanje same cjeline.

Istina je cjelina, dri se Hegela profesor Solar, ali cjelina se sastoji od
dijelova i tek paljivo razmatranje dijelova omoguava nam njeno razumijevanje. Tako se u rasporeivanje injenica unutar zadatoga duhovnoistorijskog
okvira, uklapa osnovni hermeneutiki stav te knjige, da se u pojedinostima
ogleda bar neto od opteg uvida u cjelinu, to vidimo tek kad svim pojedinostima priemo na isti nain, uvaavajui mimo svih razlika njihovu
istorijski i vrijednosno ravnopravnu poziciju. Od cjeline ka pojedinostima, pa
nazad ka sagledavanju cjeline, ili od hronologije preko interpretacije nazad ka
pozicioniranju u hronologiji.

Iako interpretira, Solarova Povijest svjetske knjievnosti ne namee
dominantno ni jedan interpretativni metod. Ona samo nudi dovoljno injenica
o svakom od knjievnih djela da kao poetna orijentacija rafinira itaoca za
razumijevanje i dalje prouavanje knjievnosti (2011, Povijest: 7), ili, jo
preciznije, da isprovocira misao za mogunost imanentne knjievne analize,
tumaenja djela na osnovu samoga teksta.

Nije mogue itati ono ega u tekstu nema, ali ponekad nije mogue
itati ni sami tekst kad mirie na memlu i prainu vjekova sve dok neka
dragocjena iskra ne razbukta znatielju duha. Solarovi prikazi djela svjetske
knjievnosti sadre tu neophodnu provokaciju koja znatno nadilazi prvobitnu
namjeru autora da acima olaka, a pasionirane ljubitelje pisane rijei pridobije za najbolja djela.

Volio bih da mi itatelji ne povjeruju na rije, pie Solar, nego da ih
knjiga potakne na usporedbe, provjere i nadopune, moda i u posve drugaijim
okvirima (2011, Povijest: 7).

Za razliku od knjievnoga kritiara ili tumaa koji prezentuje svoju
istinu o djelu, argumentuje je i brani injenicama iz teksta ili van njega, akademski nastavnik knjievnosti ima obavezu da predoi to vie aspekata i vizura teksta, ali, preko toga, da svoje sluaoce podstakne da umjesto pasivno
receptivnih primalaca, sami postanu tragai za sopstvenim knjievnim istinama mnogoliko kristalizovanim u pisanoj rijei proteklih vjekova.

Utoliko svaka moja, naa i svjetska (2011, Povijest: 11), pa i Solarova istorija knjievnosti iznevjerava, ali i prevazilazi nuno ogranienu
namjeru svog autora.
290

Povodom promocije Povijesti svjetske knjievnosti...

Literatura
Solar, Milivoj (2011) Povijest svjetske knjievnosti. Podgorica: ICJK.
Solar, Milivoj (2011) Kritika relativizma ukusa. Zagreb: Matica hrvatska.
Solar, Milivoj (2007) Knjievni leksikon. Zagreb: Matica hrvatska.
Solar, Milivoj (2005) Retorika postmoderne. Zagreb: Matica hrvatska.
Solar, Milivoj (2005) Teorija knjievnosti. XX izdanje. Zagreb: kolska
knjiga.
Jelena KNEEVI
ON THE OCCASION OF PROMOTION OF THE HISTORY OF
WORLD LITERATURE BY MILIVOJ SOLAR
History of World Literature by Milivoj Solar is a comprehensive chronological overview of the basic facts about the literary phenomena of global
significance. Relying on the spiritual-historical method of writing literary history, Goethes view of world literature as a set of aesthetically valuable literary works that reflect the unity in the diversity of languages and
cultures of
the world, and the hermeneutic approach to understanding the relationship
between the parts and the whole, Professor Solar wrote the
history of literature
as a story that offers an insight into the history of ideas and the continuity of
the development of literary forms at the same time. Thanks to the abundance
of clearly arranged relevant facts and short interpretive portraits of individual
works, Solars History transcends the authors intention to write a guide for
students and becomes, for lucid readers, a starting point for further literary
research.

Key words: history of literature, world literature, spiritual-historical
method, hermeneutic approach

291

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.163.4.09
Struni rad
Jakov SABLJI (Osijek)
Filozofski fakultet Osijek
[email protected]
CRNOGORSKOJ KNJIEVNOSTI KNJIGA DUBOKE ODANOSTI
(Milorad Nikevi, Crnogorska knjievnost od 1852. do 1918,
Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012)
U radu se daje pregled treeg sveska Istorije crnogorske
knjievnosti koji je naslovljen Crnogorska knjievnost od 1852.
do 1918. Njegov autor Milorad Nikevi u toj je knjievnoj
povijesti obuhvatio razdoblje od pedesetih godina 19. stoljea
do Prvoga svjetskoga rata. Tada se javlja velik broj crnogorskih
pjesnika, pripovjedaa, putopisaca i memoarista, a postupno se
afirmira i dramska knjievnost i knjievna kritika. U Istoriji je
glavni oblik razdiobe analizirane knjievnoumjetnike strukture
zasnovan na literarnim rodovima: poeziji, prozi, drami i diskurzivnom rodu. Zato se u radu daje pregled Nikevievih zakljuaka
o tipolokim posebnostima literarnih ostvarenja u okviru svakoga pojedinoga roda crnogorske knjievnosti romantizma, realiz
ma i moderne. Posebno se izdvaja sinteza o crnogorskoj drami
jer je autor toga dijela Istorije Aleksandar Radoman.
Kljune rijei: povijest crnogorske knjievnosti, Milorad Nikevi, romantizam, realizam, moderna

Milorad Nikevi vrlo je dobro poznat crnogorski filoloki znanstvenik
u dijaspori koji je svojim istraivakim radom sazdao temelje crnogorskoj po
vijesti knjievnosti. Materijalni je dokaz toj tvrdnji dragocjena knjiga Crnogorska knjievnost od 1852. do 1918. koja predstavlja trei svezak edicije Istorija crnogorske knjievnosti. U tom je dijelu Istorije dan pregled crnogorske
knjievnosti s osobitim obzirom na razdoblja romantizma, realizma i moderne
te su predstavljeni opusi najznaajnijih pisaca koji su djelovali izmeu 1852.
i 1918. godine.
293

Jakov SABLJI

Budui da je Milorad Nikevi objavio pionirsko izdanje, potrebno
je, osim njegova sadraja, osvijetliti novosti koje je u ulozi knjievnoga
povjesniara unio u svoje kapitalno djelo. Najvea je novost in postizanja
literarne neovisnosti crnogorske knjievnosti. Ona se razmatra kao samo
svojan kulturni fenomen koji tvori bitnu sastavnicu crnogorskoga nacionalnoga identiteta. Iz toga se moe iitati inovativan odnos prema crnogorskoj
knjievnosti koja se vie ne razmatra kao lokalna/regionalna pojava u okviru
srpske knjievnosti na tragu srpskoga literarnoga integralizma Jovana Skerlia,
nego s gledita autonomnosti knjievnoga razvoja i knjievnopovijesnoga imperativa traenja dominanti literarne strukture i njezinih tipinih manifestacija. Valja naglasiti da drukiji odnos prema crnogorskoj knjievnosti ne znai
Nikevievu nekritinost jer u svojem pristupu i tumaenjima knjievnim
tvorbama zakljuuje kako autori perioda u aritu, osim pojedinih izuzetaka
i to ne sasvim, nisu uspjeli svojim literarnim djelovanjem dosegnuti kvalitativnu razinu Petra II Petrovia Njegoa koji zato kao pisac funkcionira i kao
nedosegnuta veliina, ali i kao konica ukupnoga razvoja.

Ono to je autoru, po osobnom priznanju, takoer bila oteavajua
okolnost, svakako je nedostatak izvora jer su knjievni tekstovi mnogih
crnogorskih pisaca i dalje razasuti u knjievnoj periodici, neki su ostali u
obliku neobjavljenih rukopisa ili su jednostavno zaboravljeni zbog nedosta
tka interesa i specijaliziranih istraivaa crnogorista te zbog krivih predodbi
stvorenih o pojedinim autorima i njihovim djelima. Pored originalnih izvora
Nikevi se u svojim knjievnopovijesnim odabirima i ocjenama takoer
sluio dosadanjim pregledima i antologijama crnogorske knjievnosti,
posebice: Trifuna ukia, Milorada Stojovia, eda Vukovia, Vida
Latkovia, Branka Banjevia, Radoslava Rotkovia i Sretena Perovia. Iako
su mu preglednici dotinih autora olakali smjernice za oblikovanje vlastite
prie o povijesti jedne specifine nacionalne literature, morali su se korigirati njihovi promaaji u odreivanju pravoga stanja u tematsko-motivskome,
anrovskome i jezino-stilskome odreenju crnogorske knjievnosti. Naime,
u dosadanjim historijskim vrednovanjima te knjievnosti osim ozbiljnoga
knjievnopovijesnoga pristupa kronino je nedostajalo kompetentnih teorij
ski, kritiki i znanstvenometodoloki zasnovanih studija. Taj je nedostatak
nadoknaen Nikevievim trudom koji je rezultirao knjigom od ak 788
stranica.
U Crnogorskoj knjievnosti od 1852. do 1918. glavni je oblik razdiobe analizirane knjievnoumjetnike strukture zasnovan na literarnim rodovima: poeziji, prozi, drami i diskurzivnom rodu. Klasificirajui i usporeujui
umjetnika ostvarenja crnogorske knjievnosti kao povijesnoga niza, Nikevi
je osmislio nematerijalnu cjelinu danu skupom svih knjievnih sastavnica
294

Crnogorskoj knjievnosti knjiga duboke odanosti

koje su se izrazile u odreenom literarnom ustrojstvu u pojedinim djelima.

Inventarizacijom svih mogunosti spisateljskoga stvaranja Nikevi na opoj
razini zakljuuje da u najveem broju kako poetskih, tako i pripovjednih i
diskurzivnih, odnosno putopisno-memoarskih tekstova prevladavaju elementi
dokumentarizma te raznovrsna faktografska i folklorna graa, osobito ona
iz svakodnevna ruralna ivota crnogorske prolosti i onodobne sadanjosti.
Autor zamjeuje da je ta knjievnost mnogo manje obojena ideolokim i
drutveno-povijesnim znaajkama, a mnogo je vie obiljeena folklorom i
narodnim okrujem. Upravo zbog toga crnogorska je knjievnost snano
obiljeena stilskom matricom folklornoga realizma. Nikevi na temelju detaljnoga istraivakoga uvida opravdano upotrebljava tu odrednicu budui
da se crnogorska romantiarska poezija moe podvesti pod sintagmatsku
i stilistiku etiketu nacionalnoga poetikoga romantizma, odnosno folklornoga realizma u pripovijetkama, putopisima, dnevnicima i memoarima toga
vremena.

Nikevieva povijest knjievnosti znaajna je i po tome to je u njoj
dan kompletan pregled ivota i rada te ocjena umjetnikih ostvarenja ne samo
autora koji su dali izniman peat crnogorskoj knjievnosti (Nikola I. Petrovi
Njego, Marko Miljanov Popovi, Stefan Mitrov Ljubia, Simo Matavulj),
nego i djela velikoga broja drugih autora koji su se afirmirali u tom razdoblju pisanjem poezije, proze, drame i knjievne kritike. Primjerice svakako
valja izdvojiti Stefana Perovia Cucu, istaknutoga vojvodu i pjesnika Mirka
Petrovia, pjesnika i slavenofila Jovana Sundeia, zatim Jovana Popovia
Lipovca, Filipa Kovaevia i mnoge druge. Takvi pisci, zajedno s Ljubiom,
Markom Miljanovim i knjazom/kraljem Nikolom I, ine raznovrsnim razdoblje crnogorskoga romantizma i realizma. Nikevi napominje: Njihovo
stvaralatvo, iako novijim kritikim izdanjima nije estetiki cjelovito valorizovano i prosueno, znailo je, u stvari, i po irini i zamahu, i po anrovima,
oblicima i strukturama, i po tematsko-jezinim rasponima, izuzetan rast
crnogorske knjievnosti od Petra II Petrovia Njegoa do pojave modernih
knjievnih ostvarenja (str. 25). Prema tome slika svakodnevna literarna ivota
Crne Gore u Nikevievoj je retrospektivi dobila reljefnije obrise budui da su
se pod kritikim povealom nali svi autori sagledavanoga perioda bez obzira
na kvalitativne omjere njihovih knjievnih tvorevina.

Znanstveno opravdanje cjelokupnoga literarnohistorijskog istraivanja
zahtijevalo je i primjeren metodoloki odabir u pristupu korpusu crnogorske
nacionalne knjievnosti romantizma, realizma i moderne. Milorad Nikevi
vrstan je metodolog koji je u knjievnopovijesnu pregledu i valorizaciji
crnogorske knjievnosti druge polovice 19. stoljea i poetka 20. stoljea
primijenio mnotvo metodolokih postupaka s ciljem da osvijetli najbitnije
295

Jakov SABLJI

znaajke, knjievnokulturna i tipoloka svojstva te strukturne kategorije poezije, pripovjedake knjievnosti, nefikcionalnih anrova, kritike, ali i prevedenih
tekstova toga razdoblja. Osim knjievnopovijesnoga gledita kojim je uvjetovano razvrstavanje knjievne grae i odnos prema njoj, Nikevi se naroito
slui interpretacijom cjelokupnih tekstova, analizom njihovih pojedinih ele
menata te sintezom zakljuaka uoblienih u knjievnoestetske sudove koji
se slau s dotadanjim ocjenama, ali ih nerijetko opovrgavaju ili korigiraju.
Nikevi rabi i knjievne usporedbe ili paralele, primjerice kad usporeuje
narativne (ne)sukladnosti pojedinih elemenata Njegoeva Gorskoga vijenca
te Kanjoa Macedonovia i Prianja Vuka Dojevia StefanaMitrovaLjubie.
Takve usporednice mogu se nai i u paraleliziranju crnogorske i kontaktnih
knjievnosti kao to su srpska i hrvatska, ali i stranih knjievnosti, posebice
ruskoga literarnoga kruga. Pored toga Nikevi pojedine teme, motive i autorske literarne intencije tumai kulturoloki stavljajui ih u iri drutveni,
povijesni pa i antropoloki kontekst.

Prema tome iako Nikevi poinje svoj dio crnogorske literarne historije uvodom Politiki i drutveni okvir nastanka knjievnosti, ne moe se
tvrditi da je njegov pristup pozitivistiki. Naime njegovo tumaenje knjievne
oblikotvornosti povijesnih, ekonomskih i politikih silnica nije zasnovano
na uzronom odnosu izvanknjievnih imbenika i knjievnosti. U svojim
analitikim i interpretacijskim pristupima razaznaje se priznavanje autonomnosti knjievnoga razvoja. Na primjer Nikevi prvo uoava strukturu stiha,
poloaj lirskoga subjekta ili oite pripovjedaa, tematski inventar djela i
slino pa tek onda prelazi na definiranje odnosa knjievnosti i stvarnosti. Dakle
uvodni je dio posveen samookvirnom upoznavanju s drutveno-politikim,
prosvjetno-kulturnim i knjievnim prilikama u Crnoj Gori. Period drutvenopolitikih prilika obiljeila je vladavina crnogorskih vladara, Danila i Nikole
I Petrovia Njegoa koji je kasnije postao kralj. Osim njih navodi se, primjerice, vojvoda Mirko Petrovi te drugi vladari koji su kao povijesne linosti
ostavili dubok trag u tom vremenu. Oni su se prije svega zalagali za samostalnost, priznanje i ujedinjenje svih krajeva Crne Gore koji su bile pod okriljem
Turaka, Austrijanaca i utjecajnih sfera drugih nacija. Nakon niza pobjeda nad
Turskom, osloboen je vei dio Crne Gore te je Berlinskim kongresom 1878.
godine priznata neovisnost drave. Tada su u sastav Crne Gore uli gradovi
Podgorica, Spu, Niki, Kolain, abljak, Bar i Ulcinj. Razvoj privrede u
drugoj polovici 19. stoljea rezultirao je razvojem prosvjetnog, knjievnog
i kulturnog ivota kada se otvaraju kole, pokreu i tiskaju politiki, struni
i knjievni listovi, almanasi, kalendari i druge periodine publikacije. Vanu
ulogu u razvoju kulturnoga ivota imaju gradovi Niki i Cetinje koji postaju
politika, administrativna, knjievna i kulturna sredita zemlje.
296

Crnogorskoj knjievnosti knjiga duboke odanosti

Za vrijeme Danila I Petrovia i Nikole I Petrovia Njegoa otvoren je
velik broj osnovnih i srednjih kola. Osnivanje kola imalo je veliko znaenje
u oblikovanju pojedinca, a cilj im je bio razvijati umne i fizike sposobnosti te
oblikovati jaku moralnu linost. Tu je veliku ulogu imala i pravoslavna vjera
koja predstavlja vanu crtu crnogorskog drutva. Na irenje kulture i pro
svjete te na unapreivanje knjievnoga ivota velik utjecaj imali su asopisi:
Crnogorac, Glas Crnogorca, Prosvjeta, Lua, Zeta, Knjievni list, Nevesi
nje, Onogot, Dan, Nova Zeta. Ti su asopisi donosili mnotvo informacija o
kolama, kulturnim zbivanjima i zakonima.

Na poticaj knjaza/kralja Nikole I u okviru Cetinjske itaonice osamdesetih i devedesetih godina 19. stoljea osnovana je dramska skupina iji je
zadatak bio izvoenje kazalinih predstava na osnovi predloaka knjaevih
autorskih ostvarenja. Izvoena su djela: Balkanska carica, aran, Maksim
Crnojevi, Bitka kosovska, Pola vina, pola vode i mnoga druga. Za kulturni,
politiki, ekonomski i drutveni napredak Crne Gore veliko je znaenje imalo
osnivanje tiskara. Poznate su tiskare ura Crnojevia, Kotoranina Andrije
Paltaia, Petra II Petrovia Njegoa te Dravna tamparija. Navode se djela
koja su tiskana, a neka od njih su: Lijek jarosti turske, Pustinjak cetinjski,
Srbska gramatika sastavljena za crnogorsku mlade, MilojeCveti, asopisi
Grlica, Barjaktar, Crnogorka, Narodna misao i drugi. Preko knjievne periodike mogue je upoznati sav knjievni i kulturni ivot koji je ostavio traga
na razvoj kulturne batine Crne Gore. Osim ve nabrojanih asopisa vano
je navesti almanahe i kalendare koji su izlazili u drugoj polovici 19. stoljea:
Orli, Boka Kotorska, Srpski magazin, Boka, Grlica, Zahumlje, Loven.

Poticatelji literarnih i kulturnih promjena u crnogorskom drutvu razmatrana perioda svakako subili izvanjci koji su u crnogorskom argonu nazivani
nedomoroci, pridolice, doljaci ili jabanci. Za razliku od inozemaca/inostranaca (npr. slikara Jaroslava ermaka ili ruskoga povjesniara i etnologa Pavla
Apolonovia Rovinskoga) koji su u dolazili iz stranih naroda, izvanjci su pristizali, ponajprije na Cetinje, iz zemalja u okruenju da bi doprinijeli knjievnu
i kulturnu razvoju Crne Gore. Oni su uspjeno obavljali odreene javne, kulturne, dravne, crkvene i politike poslove. Vrili su poslove uitelja u osnovnim i srednjim kolama, bili su urednici periodinih publikacija, politiki
namjetenici itd. Iz hrvatskog i bosanskohercegovakog podruja doli su:
Niifor Dui, Mihailo Mri, Josip Slade, Baltazar Bogii, Boo Novakovi
i piro Kovaevi. Iz Vojvodine i Srbije istaknuti su: Simo Popovi, Ljubomir
P. Nenadovi, Vaso Pelagi, Gavro Pei i drugi. Simo Matavulj posebno se
istie svojim pripovjedakim radom pa se time svrstava meu one koji su
svojim angamanom i utjecajem imali znaajnu ulogu u razvoju crnogorske
knjievnosti.
297

Jakov SABLJI

Nikevi smatra da je pojavom izvanjaca dolo do naruavanja
crnogorskoga nacionalnog i kulturnog prostora, do preobraaja, degeneriranja
i rastakanja izvornoga crnogorskoga ivota. Navedeno je osobito vidljivo u
sociolingvistikom pogledu jer su izvanjci kao uitelji srpskog jezika unosili
leksike, morfoloke, fonetske i sintaktike osobine srpskog ekavskog jezika
to je dovelo do nestajanja, mijenjanja i zaboravljanja crnogorskih jezinih
specifinosti.

Drugo veliko poglavlje Nikevieve Istorije naslovljeno je Poezija
druge polovine XIX i poetka XX vijeka. Po brojnosti pjesnika i po irini
knjievnoga stvaralatva, crnogorska je poezija toga vremena bila vrlo bogata.
Od knjievnih vrsta najzastupljenije su lirske, epske-lirsko pjesme, a ponegdje i klasine deseterake pjesme. esti su motivi pjesama bili crnogorski
junaci i njihova viteka postignua, romantine emocije, sloboda te pohvale
slavenstvu. Krajem 19. stoljea u periodinim se publikacijama javljaju epske
strukture u kojima se govori o prolosti Crne Gore.

Prvi dio poetskoga ciklusa koji obuhvaa liriku prigodne tematike
ujedno je i najopseniji, a takve su pjesme uglavnom objavljivane u periodi
ci. Pojavljuju se zbirke rodoljubnih pjesama od ijih se autora istie Risto
Mili i njegove Serbobranke 1880. godine, uro T. Petrovi 1889. objavljuje
zbirku poezije Hercegovka, 1894. objavljena je zbirka didaktine i prigodne
poezije knjaza/kralja Nikole I Nova kola te Skupljene pjesme, a 1896. Novica Nikoli javlja se zbirkom intimne poezije Uzdisaji. Nikevi na temelju
pomnoga istraivanja sintetizira da su u periodici prvo mjesto zauzimale prigodne i rodoljubne pjesme, intimna lirska poezija, elegija i ljubavne pjesme,
dok socijalne, misaone, humoristine, satirine pjesme i poezija za djecu nisu
bile toliko zastupljene. to se tie jezika, formalnog izraza i motiva, cijelo je
pjesnitvo pripadalo stilskoj formaciji predromantizma i romantizma, a tek
poneki primjeri realizmu. Od pjesnika koji su stvarali u tom razdoblju, istiu
se jo i Stefan Perovi Cuca, Jovan Sundei, Marko Miljanov i ostali.

Drugi dio poetskoga ciklusa ine epske junake pjesme koje su nastale
pod utjecajem ratnih zbivanja u duhu narodnoga pjesnitva. Nikevi uoava
da u pjesmama toga perioda prevladavaju deseterci i osmerci, a u njima se
tematiziraju pojedini historijski dogaaji kao to su borbe i pobjede. Poznat
je i epski spjev vojvode Mirka Petrovia Njegoa Junaki spomenik objavljen
1895. Nikevi opravdano posebno izdvaja pjesnike koji su stvarali na tragu
prigodnoga i domoljubnoga pjesnitva knjaza/kralja Nikole I pa u njegove
sljedbenike i epigone svrstava niz pjesnika kao to su: Risto Mili, Jovan
Popovi Lipovac, Jovan Roganovi, Filip J. Kovaevi, Radomir Krivokapi
Orlinski i drugi.
298

Crnogorskoj knjievnosti knjiga duboke odanosti

U treem dijelu crnogorskoga korpusa poezije od 1852. do 1918.
Nikevi zamjeuje izmjenu tematike, poetskoga izraza, forme i strukture
pjesme zajedno s prevladavanjem jednostavnih oblika kao to su legende, patriotske poklinice i pohvalnice. U formi usmene pjesme nalazi nove tonove,
konstatira da se u lirski svijet unosi funkcionalna refleksija te da se pokuava
nai odgovor na pitanje o smislu poezije. U takvoj se lirici, na primjer u anto
logijskoj pjesmi Borba sa akalom Borislava Sl. Minia, nalaze stidljivi
zaeci moderne i najava impresionistike i simbolistike poetike.

U opoj ocjeni crnogorske poezije Nikevi je izrazito objektivan
nepotedno izraavajui miljenje da su mnogi pjesnici ostali zarobljenici
mita usmene knjievnosti i epskih narodnih pjesama. Osobito velik utjecaj
na favoriziranje anrovskog oblikovanja lirske grae po uzoru na pjesme na
narodnu svakako je imao Nikola I Petrovi. Nikevi uvjerljivo prikazuje
sve pozitivne i negativne strane njegova politikoga i literarnoga djelovanja.
U knjievnom smislu famozni knjaz/kralj zapravo je krivac za izostanak
napetosti izmeu knjievne norme onoga vremena i knjievnoga stvaralatva.
Naime obino razvoj knjievnosti pretekne literarni ukus pa je stanje knjievne
strukture predmet stalnoga nadilaenja (Felix Vodika). Meutim kao u pri
mjeru crnogorske knjievnosti kraja 19. i poetka 20. stoljea, ta je struktura
iznimno dugo ostala okamenjena zbog jakog utjecaja crnogorske tradicije,
ukorijenjenosti epske svijesti, brojnih povijesnih nedaa, stalne ratne opasno
sti i, naposljetku, zbog njezina izvanknjievnoga normiranja koje je poticao
jedan politiki monik.

Tree veliko poglavlje Nikevieve Istorije naslovljeno je Proza druge
polovine XIX i poetka XX vijeka. Taj korpus crnogorske knjievnosti podijeljen je u nekoliko kategorija: folklorne i didaktike pripovijetke, istorijske
pripovijetke, anegdotske i humoristiko-satirine pripovijetke. U sklopu se
toga poglavlja nalaze posebni odjeljci posveeni pripovjedakom radu Stefana Mitrova Ljubie, Marka Miljanova Popovia, retrogradnoj poetici Vuka
Stefanovia Karadia, Cetinjskoj knjievnoj koli, modernistikim impulsima i avangardnim tenjama te jeziku crnogorskih pripovjedaa.

Nikevi detektira da su crnogorski pripovjedai takoer iz usmene
tradicije preuzimali svjetonazor te leksika, frazeoloka, sintaktika i stilska
obiljeja crnogorskog narodnog jezika. Autor Istorije iscrpno razmatra Petra II Petrovi Njegoa kao tvorca prvih pripovjednih struktura u crnogorskoj
knjievnosti. Poznate su njegove pripovijetke itije Mrena Nesretnikovia
njim samijem spisano te San na Boi u kojoj je Njego nastojao pomou motiva sna metaforiki ukazati na problem zla i nepravde. Njegov temperament i
misaonost doprinijeli su razvoju poetsko-meditativnih djela, a posebno mjesto
tu zauzima spjev Lua mikrokozma.
299

Jakov SABLJI

Stefan Mitrov Ljubia prikazan je kao jedan od kljunih predstavnika
proze. Svoj je cjelokupni korpus objavio u istaknutim periodinim publikacijama onoga vremena, a zatim ga sabrao u dvjema knjigama Pripovijesticrnogorske i primorske 1875. i Prianja Vuka Dojevia 1879. koja su ostala
nedovrena.

U razdoblju od 1852. do 1918. Nikevi utvruje da su najbrojnije folklorne i didaktike pripovijetke. One su tematski usmjerene na problematiku
obinoga, svakidanjega ivota, posebno seoskoga ivlja, a poivaju najveim
dijelom na usmenoj predaji. Pripovijetka iz narodnoga ivota oznaila je prije
laz iz romantizma u realizam, a naroito je bila zastupljena krajem osamdesetih i tijekom devedesetih godina 19. stoljea te u manjoj mjeri na poetku
20. stoljea. Najznaajniji su njezini predstavnici: Luka P. Jovovi, Savo P.
Vuleti, Andrija Jovievi i Novica Kovaevi Grahovski.

Crnogorci su veliku pozornost pridavali anegdoti, odnosno kratkoj prii
koju su smatrali omiljenom narativnom vrstom. Kao predstavnici navode se,
primjerice, Mihailo Vukievi i Milutin Tomi. U Vukievievu Razgovoru
bezazlena svijeta s crnogorskih posjedaka ima gruboga humora i sarkazma.
Pojava takvog humora najvie je dola do izraaja u opisima knjaeve sredine
i njegove linosti zato to je Vukievi bio estok protivnik politike knjaza/
kralja Nikole I.

Pojavom moderne u knjievnosti, osobito na stranicama asopisa Dan,
dolazi do promjena u osmiljavanju poetskoga i narativnoga svijeta. Afirmira se nov oblik stvaralakoga senzibiliteta, lirske se vizije ostvaruju bogatijom metaforikom i simbolikom, slikama podsvijesti i snova, progovara se o
osobnim traumama i nemirima. Naputena je drutveno-nacionalna i socijalna problematika, a sve se vie pozornosti pridaje psiholokim analizama
likova. Po Nikeviu predstavnici takve poetike su: Duan S. uki, Milorad
Petrovi, Nikola P. kerovi i Pero o.

Nikevi sintetiki zakljuuje da se veina pripovjedaka iz razdoblja
od ezdesetih godina 19. stoljea pa do Prvoga svjetskoga rata anrovski i
tipoloki nadovezuje na prozu koju je jo ranije estetski odredio Vuk Stefanovi
Karadi, a u Crnoj Gori u drugoj polovici 19. stoljea Stefan Mitrov Ljubia
i Marko Miljanov Popovi. U njima su osobito naglaene regionalne teme i
motivi te folklorna komponenta koja je sluila isticanju prosvjetiteljskih, socijalnih, moralnih, pravnih ili nekih drugih ivotnih naela. Folklornu pripovijetku postupno zamjenjuje ista pripovijetka s anegdotsko-realistikom i
drutvenom problematikom, a javlja se i povijesna pripovijetka.

etvrto poglavlje Istorije specifinoga je naslova Crnogorski
bokokotorski i pljevaljski knjievni krug. Autor je na poetku poglavlja osvijetlio Boku Kotorsku kao kolijevku zapadnoeuropske kulture i civilizacije
300

Crnogorskoj knjievnosti knjiga duboke odanosti

mediteranske provenijencije, dao je povijesni pregled kulturnih i knjievnih

uspona ranijih stoljea na tom prostoru te opisao literarnu i kulturnu dekadansu Boke Kotorske krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Nikevi je u tom
poglavlju skrenuo knjievnopovijesnu pozornost na manji broj autora iz tzv.
pljevaljskoga i primorskoga knjievnoga kruga. Njihovo stvaralatvo dosad
nije istraivano na takav nain i s tom sustavnou pa je i u tome novost
Nikevieve Istorije.

U pregledu bokokotorskog kruga pisaca,koji su djelovaliod 1852. do
1918, navode se: Ivan Rupi, Pavo Kamenarovi, Josip urovi, Sreko
Vulovi Peratanin, Marko Car, MitarIveli, Ida Verona, Vicko Tripkovi
Podnopoljski, Veljko Radojevi i Aleksandar Lj. Mitrovi.

Meu predstavnicima bokokotorskih pisaca naroito se istie Marko
Car koji je obiljeio razdoblje realizma i dio moderne. Njegova djela predsta
vljaju vrijedan doprinos pripovjednoj, putopisnoj i esejistikoj knjievnosti.
Knjievnu djelatnost poeo je u dubrovakom Slovincu gdje je objavljivao
poeziju. Najvie je stvaralakog uinka imao u putopisima, knjievnoj kritici
i esejistici. Od znaajnijih djela istiu se zbirke proze Primorke te knjievne
kritike u knjizi Moje simpatije.

Vicko Tripkovi Podnopoljski takoer pripada bokokotorskom krugu
pisaca. Njegova pripovjedna proza nastala je kao spoj mediteranskog romantizma, realizma i moderne, a uzor su mu bili ruski realisti. Zalagao se za
osloboenje od tuinske vlasti i cijela je njegova djelatnost proeta rodoljub
ljem. Objavljuje djela pripovjedne proze Mali voa kroz Kotor 1925, putopis
i kratke narativne crtice vezane za tematiku Prvoga svjetskog rata pod naslovom Iz komitskog vakta (1926).

Osim bokokotorskoga kruga Nikevi dokazuje postojanje sjevernoga,
odnosno pljevaljskoga kruga pisaca kojemu su pripadali Lazar Komari,
Marko S. Popovi, Rodoljub i Stevan I Samardi. Lazar Komari pokree
asopis Zbor u kojem su promovirane socijalistike i liberalno-demokratske
koncepcije. Nikevi tvrdi da je Komari romanom Jedan razoren um u
crnogorsku knjievnost 19. stoljea unio prve naznake psiholokog realizma.
Od ostalih njegovih djela tu su jo i romani: Dragocena ogrlica, Bezdunici,
Moj koija, Prosioci, Muenici za slobodu, Dva amaneta.

Iako organizira autore crnogorske knjievnosti u vie krugova, Nikevi
je zapravo opisao knjievnost koja se javljala na prostorima Crne Gore kao
jedinstvenu nacionalnu knjievnost. On svojim istraivanjem pisane rijei i
povijesnim injenicama dokazuje da kod takvog literarnog mapiranjanije po
srijedi regionalizam ili pokrajinsko stvaralatvo budui da se pisane tvorevine
obaju navedenih literarnih krugova ne mogu promatrati izolirano od onoga
to je stvoreno u klasinoj/slobodnoj Crnoj Gori. Predstavnici tih krugova ne
301

Jakov SABLJI

stvaraju nikakvu novu i posebnu tematiku, a jednako tako ne slue se u svojim

tekstovima nekim drugaijim jezikom i stilom kojima bi se razlikovali od cetinjske knjievne kole. Podjela na krugove opravdana je samo uzimanjem u
obzir burnih povijesnih zbivanja usred kojih su se predjeli crnogorske drave
i duhovnosti profilirali u zasebnim enklavama.

Peto poglavlje Istorije posveeno je crnogorskoj dramskoj knjievnost.
Autor je toga dijela izdanja Aleksandar Radoman, mlad i perspektivan
knjievni teoretiar i povjesniar koji bi, valja zakljuiti na osnovi rezultata
iznesenih istraivanja i naina prezentiranja grae, svakako mogao postati
jedan od crnogorskih filologa vanih za znanstveni rad vezan uz domau
knjievnu batinu. Radoman dramsko stvaralatvo na prostoru Crne Gore
nalazi u razliitim razdobljima i to ve od antike jer su tragovi scenskoga
ivota zasvjedoeni iskopinama dramskih spomenika. U srednjem vijeku
sredinom 10. stoljea, utemeljenjem feudalne drave, ostvareni su uvjeti za
nesmetan razvoj kulture i umjetnosti. Iz bogosluja se razvila liturgijska drama, a izvoai su bili sveenici. Dokaz prisutnosti drame pruaju fragmenti
otkrivenoga rukopisa Pontifikala Kotorske biskupije. Na tragove scenskoga
ivota u crnogorskom primorju tijekom renesanse upuuju dijelovi Drieve
komedije Tripe de Utole i Arkulin, a u tom razdoblju izvodila se takoer
i komedija Lukrecija ili Trojo. Pravi kontinuitet dramske knjievnosti za
mjetan je tek od 17. i 18. stoljea. Najznaajniji je dramski pisac u baroku bio
Ivan Antun Nenadi koji je poznat po tragediji Bogoljubno prikazanje muke
Gospodina naeg Jezukrsta. U romantizmu se izvode djela Petra II Petrovia
Njegoa Gorski vijenac i Lani car epan Mali te naroito Balkanska cari
ca, povijesna drama Nikole I Petrovia. Radoman navodi i ostala vie-manje
uspjela ostvarenja drugih dramatiara: Radoja Roganovia Crnogorca, Jovana
Popovia Lipovca, ura padijera i drugih.

U estom poglavlju Istorije raspravlja se o putopisnoj i memoarskoj
knjievnosti. Nikevi pie o sljedeim putopiscima: Lazaru Tomanoviu,
Antu Gvozdanoviu, Marku Dragoviu, Jovanu Popoviu Lipovcu, Novici
Kovaeviu Grahovskom, Marku Caru i drugima. U sklopu memoaristike izdvaja: Antuna Kojovia, Nikolu I, Mitrofana Bana, Gavra Vukovia i ostale.
Kao posebnost putopisa i memoara Nikevi istie tenju realistinom opisu
i njihovu klasicistiko-prosvjetiteljsku usmjerenost. Crnogorski putopisci i
memoaristi teili su pobuivanju interesa crnogorskog epskog itatelja pa ne
rijetko rabe rodoljubne motive koji katkad poprimaju i estetsku vrijednost.

U poglavlju Knjievna kritika i nauka o knjievnosti Nikevi
napominje da knjievna kritika, esejistika i tekstovi iz podruja povijest
knjievnosti nisu bili u opisanom razdoblju toliko zastupljeni u Crnoj Gori
kao to su bili u drugim zemljama. Takoer ni dosadanji pregledi crnogorske
302

Crnogorskoj knjievnosti knjiga duboke odanosti

knjievnosti ne tematiziraju konkretno taj korpus tekstova. Pregled knjievnog

rada Crne Gore Trifuna ukia usputno spominje taj anr, dok su Radoslav
Rotkovi i Radivoje ukovi nastojali taj problem sagledati u irem kontekstu razvoja crnogorske knjievne periodike. Nikevi slabu zastupljenost
knjievne kritike objanjava izostankom kolovanoga kadra, nedostatkom
teorijskih i metodolokih koncepcija kritikoga prosuivanja strane literature
i nerazvijenou crnogorskoga literarnoga stvaralatva u razdoblju romantizma i realizma. Nikevi izdvaja Jovana Ljepavu, pisca udbenika iz teorije i
povijesti knjievnosti, zatim bibliografa Marka Dragovia, ivka Dragovia
kao autora udbenika iz crnogorske povijesti i komentatora Gorskoga vijenca,
potom knjievne kritiare Jovana Roganovia, Lazara Tomanovia i druge.

Napokon, u poglavlju Evropski knjievni kontekst Nikevi vrednuje
korpus u Crnoj Gori prevedene knjievnosti od 1852. do 1918. Prevoditeljskim
radom u pojedinim asopisima (Lua, Knjievni list, Dan), almanasima i
kalendarima stvarala se knjievna i kulturna klima, vrila prosvjetiteljska
misija irenja spoznajnih vidika itateljske publike i bogatilo knjievno iskus
tvo mladih stvaratelja. Isprva se prevodila romantiarska poezija, a potom
i romantiarska/realistika pripovijetka, ponajprije iz ruske knjievnosti
(Pukin, Ljermontov, Nadson, Turgenjev, Byron, Goethe). Meutim uvijek je
postojao manje ili vie izraen otpor prema tendencijama iz stranih, posebice
zapadnoeuropskih literatura. Takvo je raspoloenje vladalo radi elje da se to
jae ouva tradicionalna posebnost i konzervira nacionalno-romantiarski duh
epske poezije.

Milorad Nikevi autor je koji je na stranicama svojega dijela crnogorske knjievne povjesnice s mnogo truda i istraivakoga ara uspio predstaviti
sve linosti jednoga vremena te protumaiti njihova djela u zacrtanu okviru.
Nikeviev jezik i stil pristupaan je i ne previe zahtjevan, a njegov historij
ski prikaz ita se ak i kao beletristiki tekst budui da je autor, na odreeni
nain, ispriao svoju priu o crnogorskoj knjievnosti. Ipak, valja naglasiti da
je autor ee mogao izbjegavati nepotrebno ulanavanje sinonimnih rijei.
Primjerice: Kao rezultat takvoga susreta, ukrtanja i proimanja (str.
408), izmjenjuju razliiti oblici i forme (str. 450), Novijih modernih
tendencija, jaih odjeka i refleksa nai e se (str. 450) itd. Vidljivo je i da
je Nikevi u Istoriju integrirao svoj cjelokupni dosadanji znanstveni rad.
Naime poznato je da je Nikevi doktorirao na temi koja se odnosi na pripovijetku crnogorskoga 19. stoljea, da je prouavao kulturne odnose Hrvata, Srba
i Crnogoraca tijekom povijesti, da je istraivao baroknu knjievnost bokokotorskoga podruja, da se bavio Reetarovim komentarima Njegoeva djela
Meutim kod uklapanja cjelokupnih tekstova ili njihovih dijelova u cjelinu
povijesti knjievnosti valjalo je veu pozornost posvetiti rekontekstualiziranju
303

Jakov SABLJI

ve napisanih tekstova, odnosno njihovu prirodnijem usuglaavanju s novim

kontekstom. Tako interpretacija Mauranieve Smrti Smail-age engia nije
bila nuna u poglavlju posveenu izvanjcima u Crnoj Gori, a takoer je upitan
povijesni pregled pisaca Boke Kotorske od najstarijih vremena s posebnim
naglaskom na razdoblje baroka. Pogotovo je upitan zato to je ve Radoslav
Rotkovi u drugom svesku Istorije naslovljenu Crnogorska knjievnost od
poetaka pismenosti do 1852. u poglavlju Barok i prosvjetiteljstvo tematizirao stare barokne i prosvjetiteljske pisce.

Crnogorska knjievnost od 1852. do 1918. obuhvaa razdoblje u kojem
ivi i djeluje velik broj knjievnika. U drutveno-povijesnim procesima toga
razdoblja sudjelovale su brojne kulturne, pravne i crkvene linosti koje su
svojim radom doprinijele razvoju knjievnosti i kulture Crne Gore. Pregledom knjievnih vrsta obuhvaeno je zaista mnogo crnogorskih pjesnika,
pripovjedaa, dramatiara, putopisaca, memoarista, teoretiara i kritiara te
njihovih najznaajnijih djela koja su obiljeila razdoblje romantizma, reali
zma i moderne u crnogorskoj knjievnosti.

Nikeviev pionirski prodor u mnoge dosad neistraene terene crnogorskoga knjievnoga zemljovida istodobno je neprocjenjiv znanstvenoistraivaki
pothvat, ali i in od znaajne simbolike vrijednosti za crnogorski kulturni
i nacionalni identitet. Zato Crnogorska knjievnost od 1852. do 1918. ima
veliko znaenje za crnogorski jezik i knjievnost. Detaljnim opisom ivota
i rada brojnih knjievnika i njihovih djela autor je dao prikaz ne samo lite
rarnih i jezinih karakteristika razdoblja romantizma, realizma i moderne
u crnogorskoj knjievnosti ve je kulturnu javnost upoznao s povijesnim i
drutveno-politikim prilikama koje su vladale u to vrijeme. Prema tome ta
je Istorija ujedno i historija Crnogoraca iz knjievnopovijesne perspektive,
ali istodobno i historija Nikevieva istraivakoga rada. Naime to je izdanje
rezultat cjeloivotnoga rada te takvo djelo moe napisati samo autor koji se
desetljeima sustavno bavio specijalnim podrujem istraivanja crnogorskom knjievnosti u junoslavenskom literarnom okruju. Svojedobno je
Isidora Sekuli objavila naslov Njegou knjiga duboke odanosti. Milorad
Nikevi objavio je znanstvenu monografiju koja bi se u skladu s autorskim
namjerama svakako mogla nasloviti i ovako: Crnogorskoj knjievnosti
knjiga duboke odanosti.

304

Crnogorskoj knjievnosti knjiga duboke odanosti

Jakov SABLJI
TO THE MONTENEGRIN LITERATURE
A BOOK OF DEEP DEVOTION

(Milorad Nikevi, Montenegrin Literature from 1852 to 1918,

the Institute for Montenegrin Language and Literature, Podgorica, 2012)

The author provides a review of the third volume of the History of the
Montenegrin Literature entitled Montenegrin Literature from 1852 to 1918.
In this volume, Milorad Nikevi encompassed the period from the fifties of
the XX century to the World War I. A number of Montenegrin poets, narrators,
and writers of travelogues and memoirs appeared at the time, while the drama
literature and literary criticism were gradually developed. In the History, the
main distinction criterion of analyzed literary-artistic structure is based on
literary genres: poetry, prose, drama, etc. This is why the paper provides an
overview of Nikevis conclusions on typological particularities of literary
works within the categories of the Montenegrin literature of Romanticism,
Realism and Modernism. A synthesis on the Montenegrin drama, authored by
Aleksandar Radoman, is particularly emphasized.

Key words: History of the Montenegrin Literature, Milorad Nikevi,
Romanticism, Realism, Modernism

305

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.163.4.09
Struni rad
edomir DRAKOVI (Cetinje)
Matica crnogorska
VELIKI NJEGOOLOKI UZLET MONTENEGRISTIKE1*
(o najnovijim izdanjima Instituta za crnogorski jezik i knjievnost
o Njegou: Krsta Piurice, Vojislava Nikevia,
Danila Radojevia i Milorada Nikevia)
Nauna paradigma, odnosno stil miljenja koji se istraivaki
prelama s pojedinane take gledita na predmet istraivanja
brae Nikevi, Voja i Milorada, i takoe veoma ostvarenih
autoriteta Danila Radojevia i Krsta Piurice donosi mnogo
sutinski novoga u odnosu na uobiajenu, tradicionalnu naunu
misao, po kojoj je (uglavnom unaprijed trasirano) gledite autora, kao glavnoga subjekta (u odnosu na odgovarajui politiki
diskurs), odreivalo, odnosno stvaralo predodbu o samome objektu istraivanja, umjesto da nauno gledite uslovljava i stvara
sam objekat (u ovome sluaju Njego i njegovo djelo i vrijeme)
kao neprikosnovena duhovna i istorijska kategorija.
Kljune rijei: Njego, montenegristika, Krsto Piurica,
Vojislav Nikevi, Danilo Radojevi, Milorad Nikevi, Institut
za crnogorski jezik i knjievnost

Na jednome od potonjih javnih nastupa, na poznati slavista, istoriar
kulture, knjievnik i prevodilac Vuk Mini (na tribini crnogorskoga dravnog
univerziteta u Podgorici) odrao je predavanje o jeziku, 8. aprila 2003. godine,
kojom prilikom je (izmeu ostaloga) kritiki potencirao veoma loe stanje kad
je u pitanju postojanje i rad fundamentalno znaajnih crnogorskih ustanova
kulture i nauke. Niko se ne sjeti da imamo bogat jezik, bogatu knjievnost i
bogat govorni izraz. (...) Davno je osnovan Istorijski institut (1948)...; mogue
je bilo vrlo lako osnovati i Institut za strane jezike..., ali nikako da osnujemo
institut za jezik i knjievnost Crne Gore, kae profesor Mini. I pored toga
*

Rije na promociji knjiga objavljenih u okviru Biblioteke Njego u izdanju Instituta za

crnogorski jezik i knjievnost.

307

edomir DRAKOVI

to su neka posebno ozbiljna nauna imena uporno ukazivala na takvu neo

phodnost, poput dr Vojislava Nikevia rodonaelnika crnogorske lingvi
stike, uzornoga naunog istraivaa i knjievnoga istoriara, koji je na tome
planu decenijama donkihotovski izgarao tek jula 2010. godine napokon je
zvanino formiran Institut za crnogorski jezik i knjievnost!

Iako su prole tek dvije godine u radu ovoga instituta, on je vie
nego opravdao i najoptimistikija oekivanja. Kako zbog svoje razuene i
uspjeno organizovane i voene osnovne djelatnosti (prouavanje crnogorske
knjievno-jezike prolosti i sadanjosti, zatim standardizacija crnogorskoga
jezika i izrada rjenika crnogorskih govora i rjenika crnogorskoga jezika).
Takoe, i zbog znaaja organizovanja specijalistikih naunih skupova i
pratee izdavako-tamparske djelatnosti, a posebno i zbog uspjeno ostva
rivane saradnje s brojnim naunicima i naunim institucijama, domaim
i stranim, i uporedo s time, zbog promiljene i efikasne brige o kadrovima,
mladim i pouzdanim nosiocima rada Instituta meu kojima se ve namee
nekoliko doktoranada.

to se izdavake djelatnosti Instituta tie, ona se uspjeno ostvaruje preko osam posebno zasnovanih edicija. Biblioteka Montenegrina nudi knjige iz
oblasti filologije (monografije i izbore iz filolokih radova pojedinih autora).
Biblioteka Njego donosi monografska istraivanja ili izbore studija o Petru II
Petroviu Njegou i njegovu djelu, kao i prijevode vanijih studija o Njegou
nastalih na stranim jezicima. Biblioteka Ars poetica zanima se za izdanja iz
oblasti nauke o knjievnosti, i to prije svega teorije knjievnosti. Biblioteka
Patrimonium upuena je na izdanja iz starije crnogorske knjievnosti, na neobjavljene rukopise, zatim posebna kritika izdanja, te sline predmetne izbore, antologije i hrestomatije vezane za crnogorsku knjievnost. Biblioteka
Linguistica zanima se za izdanja iz oblasti jezikoslovlja, odnosno za rezultate
lingvistikih, filolokih i ire kulturolokih naunih i strunih istraivanja. Bi
blioteka Bibliographia okuplja bio-bibliografije crnogorskih lingvista, filologa, knjievnika, istoriara knjievnosti, knjievnih kritiara i ostalih znaajnih
kulturnih stvaralaca. Za neke specifine naslove, drukije provenijencije od
navedenih sadraja monografske ili zbornike strukture osmiljena je Bi
blioteka Posebna izdanja.

O vanrednoj uspjenosti realizacije izdavake djelatnosti Instituta za
crnogorski jezik i knjievnost svjedoi nam ve vie desetina objavljenih knji
ga, a na to posebno ukazuje i ostvarena serija naslova u Biblioteci Njego.
U naoj trenutnoj, veeranjoj panji nalaze se etiri naslova iz produkcije
Instituta za 2011. godinu (a u tekuoj, odnosno 2012. godini takoe se ini
uspjenom realizacija jo nekoliko najavljenih poduhvata).

308

Veliki njegooloki uzlet montenegristike

Da su kvalitetno organizovane drave uslov za prosperitetan razvoj kulture i nauke kao osnovne infrastrukture napretka drutva govori i injenica
o stvaranju uslova i dosadanjem uspjenome funkcionisanju Instituta za
crnogorski jezik i knjievnost. Smatram da Crna Gora dugorono nije imala
slinoga datuma u svojoj (i ne samo) novijoj istoriji kulture! Odavno niim
snanije Crna Gora nije uspjela da se dohvati sopstvenoga monumenta: na
putu vraanja sebi i svome sopstvenome liku, radi revitalizacije i usposta
vljanja sopstvenoga sistema vrijednosti, jer vie je nego oigledno koliko je
rezultatima rada Instituta poremeena ona odomaena i fatalna privlanost
izmeu brojnih upornih meetara i spretnih diletanata u crnogorskoj kulturi
i nauci (prije svega) s predstavnicima dominantne vlasti, koja je uspjeno
pulsirala u obostranome interesu konformistikih pogleda na svijet, a na tetu
odnosa pojedinanoga talenta i strunoga dara u odnosu na karakteroloku
potku stvaralatva datoga autora. Uostalom, zar se na moralu pojedinca ne
zasniva i ukupni moral drutva kao neprikosnovena drutvena kategorija, i kao zbirna i zajednika ljepota (ili pak etiki promaaj) njegove ukupne duevnosti i duhovnosti!? S time u vezi, to je autor kreativno moniji i
stvaralaki dugorono izvjesniji to je put k istini (kao okosnici drutvenoga
morala!) jasniji i sigurniji.

Poznato je koliko je sutina svake knjige u rijei njezina autora, a svaki
poetak u njegovoj moralnoj i saznajnoj stvarnosti. Treba li za to uvjerljivijih primjera meu rezultatima novije crnogorske kulture no to su to autori,
odnosno njihove knjige, koje su nas veeras okupile: Krsto Piurica s knji
gom Njego i oko njega, Vojislav Nikevi sa odranije poznatim naslovom
Mladi Njego pjesnikovi putevi ka sintezi, Danilo Radojevi sa monografski
uoblienim naunim ogledima Studije o Njegou i Milorad Nikevi s komparativnom studijom Njego i Ljubia. (Naslovi su navedeni po redosljedu u
Ediciji.)

Koliko je teko, a esto i veoma skupo i rizino biti autentian odnosno koliko je sloeno i provokativno nositi osnovno ljudsko breme smjeti i
umjeti zboriti istinu (M. Miljanov), uglavnom su iskusili i pomenuti autori,
nalazei se i tada na kljunim autorskim pozicijama, u nevelikom sazveu
emancipatorskoga crnogorskog duha, iji je rad pri kraju prologa vijeka
oktroisan i inkvizitorski onemoguavan potpuno diskriminatorski tzv. Bijelom knjigom, samo zato to su bili meu protagonistima moralnih kulturnoistorijskih vrijednosti crnogorskih, i naroito kreativni nosioci nacionalne
izvorne stvaralake strasti, koji su uspijevali da razumiju sutinu, da kompleksnim postupkom i cjelovitom analizom prate drutvene tokove i realno
razlau istorijske procese da bi dolazili do jedinstvene sinteze koja potuje
crnogorsku kulturnu izvornost i autentinost. Ako je i danas neuputno i
309

edomir DRAKOVI

neprofitabilno, pa ak i zazorno, otvoreno upati istorijski i kvazi kulturni

korov, dekomponovati i ruiti mnoge kleronacionalistike mistifikacije i tradicionalne anticrnogorske barikade, kako li je tek bilo njima (i njihovu istorijski
probranome i malobrojnome drutvu) kao kulturnim i naunim zaetnicima
i reformatorima za vaskrs dugo manipulisanoga i odnaroavanoga crnogorskog duha! To je bilo vrijeme kad je gotovo kanonski podstrizala snana
kulturna i drutveno-politika golomrazica, koja je obesmiljavala i
onemoguavala sve ono to se nije uklapalo u velikosrpsku duhovnu matricu
apsolutno na tetu originalnoga i nekad veoma popularnoga crnogorskog
pogleda na svijet i nae nacionalne i dravne filozofije ivljenja, izvorne nam
tradicije, istorijskoga morala...

Strah od zvanine, okotale i nedodirljive nauke bio je tada poput
straha od delata s giljotine. S druge strane, vraajui se autohtonoj platformi
o osobenoj kulturi, sopstvenome jeziku i crnogorskoj knjievnosti, ti toliko
demonizovani crnogorski separatisti samo su bili demokratski i intelektu
alni oponenti feudalnim aspiracijama vidovdanskoga naroda i njegove
svetosavske drave, koja je nitila i gutala svako kulturno i istorijsko pravo
crnogorskoga naroda. Bezuslovno ga drei u prinudi: politikoj i dravnoj,
kulturnoj i jezikoj, naunoj, crkvenoj.

U ovako kratkome terminu gotovo da i nije mogue u dovoljnoj mjeri
odgovorno i sadrajno govoriti o navedenim knjigama i njihovim autorima,
osim zajedniki potencirati njihov veliki udio u razuenoj njegoologiji, ali
to je moda trenutno jo aktuelnije njihov kljuni doprinos mlaoj naunoj
disciplini montenegristici! Za razliku od ranijega profila angaovanih intelektualaca, iji je angaman esto banalno temeljen na rigidnoj ideolokoj
i politikoj platformi, moderni intelektualci poput naih veeranjih autora
svoj angaman zasnivaju na socijalizovano izgraenoj linosti, profesionalnoj i intelektualnoj odgovornosti i na njihovu primjernome stvaralakome
moralu, koji ne dozvoljava da bude zaobilaeno i marginalizovano ono to je
najdominantnije bilo i ostalo kod samoga Njegoa: crnogorski duh i crnogorska kulturna i istorijska sutina! Zbog toga nauna paradigma, odnosno stil
miljenja koji se istraivaki prelama s pojedinane take gledita na predmet istraivanja brae Nikevi, Voja i Milorada, i takoe veoma ostvarenih
autoriteta Danila Radojevia i Krsta Piurice donosi mnogo sutinski novoga
u odnosu na uobiajenu, tradicionalnu naunu misao, po kojoj je (uglavnom
unaprijed trasirano) gledite autora, kao glavnoga subjekta (u odnosu na
odgovarajui politiki diskurs), odreivalo, odnosno stvaralo predodbu o
samome objektu istraivanja, umjesto da nauno gledite uslovljava i stvara
sam objekat (u ovome sluaju Njego i njegovo djelo i vrijeme) kao neprikosnovena duhovna i istorijska kategorija!
310

Veliki njegooloki uzlet montenegristike

Montenegristika je, dakle, realnost kao nezaobilazna sutina i objektivno izbalansirani stavovi o sopstvenoj prolosti, radi uravnoteene sadanjosti i
izvjesnije budunosti, koji treba da tite nacionalnu kulturu i dravu Crnu Goru
od toliko dugo prisutnoga brutalnog razvijavanja ignorisanja, otimanja, razvodnjavanja i ukupnoga degradiranja. Dravu ne ine samo teritorija i njene
granice. Nju prevashodno odreuje kultura i njen specifini, autentini duh,
misao, jezik i pismo i neka specifina i prepoznatljiva poetika toga prostora.

Iitavajui navedene knjige o Njegou, u odreenome trenutku objektivni italac moi e da oeti olakanje kao kad se potencijalni utopljenik
domogne vrstoga tla i punih plua vazduha. Shvatie svu realnost sloenih
uzrono-posljedinih odnosa: Njego Crna Gora. I bie mu jasno zbog ega
je Njego svevremeno utkan u psihu crnogorskoga ovjeka..., te da je to iz
razloga to je Njego sutinski i strukturno izronio iz osobene i veoma suge
stivne stvarnosti crnogorskoga bia i crnogorskoga mentaliteta. Shvatie
da su svi ostali koji su politikantski rabili Njegoa redovno profanisali
i uruavali primarni kvalitet, koji je bez mjere korien za potrebe reakcio
narnih klero-nacionalista, bivajui im i potpora za plasiranje njihovih vjerskih, nacionalnih i drugih politikih nastranosti.

Crna Gora je suvie bila fenomen patosa i zemlja ogoljeno glorifikovanoga istorijskog ponosa. Krajnje je vrijeme da se manemo povrne i tetne
patetike, ve da se izvorno, autentino i dokumentovano (gotovo prirodno)
vraamo onome bitnijem i trajnijem meritornijoj i mjerljivijoj sopstvenoj
kulturi. I da s dunom odgovornou potujemo i prouavamo nae istinske
kulturne i naune vedete zarad zdravoga tkiva naega dravnog prostora i
mirnije budunosti njegova podmlatka. Takvi nauni istraivai i tumai
kao to su nai osvjedoeni veeranji autori jo uvijek nam znae i zrae
vie od naroito uspjenih pojedinaca: uspijevaju nadomjestiti nedostajue,
odnosno nedovoljno izgraene institucije nauke i kulture. Kritiki pretresajui
i sistematizujui tragi-komino minimiziranu i otuivanu i nacionalistiki
kompromitovanu crnogorsku rizi-bizi kulturu.

311

edomir DRAKOVI

edomir DRAKOVI

BIG NJEGOOLOGICAL RISE OF MONTENEGRISTICS
(on the latest editions of the Institute for Montenegrin Language
and Literature about Njego: books by Krsto Piurica,
Vojislav Nikevi, Danilo Radojevi and Milorad Nikevi)

According to the author, the scientific paradigm or the style of thinking
moving, through research, from a single point of view to the subject matter
specific to brothers Nikevi, Vojo and Milorad, and also very accomplished
authors such as Danilo Radojevi and Krsto Piurica brings a lot of new
compared to the usual, traditional scientific thought, by which the authors
point of view determined or created the very idea of the object of research as
the main subject (relative to an appropriate political discourse), instead of a
scientific point of view creating the object itself (in this case, Njego and his
work and time), as an inviolable spiritual and historical category.

Key words: Njego, Montenegristics, Krsto Piurica, Vojislav Nikevi,
Danilo Radojevi, Milorad Nikevi, Institute for Montenegrin Language and
Literature

312

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.163.4:398
Struni rad
Nela SAVKOVI-VUKEVI (Podgorica)
Univerzitet Crne Gore; Univerzitet Donja Gorica
[email protected]
ZAVJETNA KRINJA CRNOGORKI
(Tubalice, Vuk Vrevi, priredio Dr Danilo Radojevi,
Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2011)
Knjiga je svjedoanstvo artistikog dometa tubalice,
bogatstva crnogorskoga jezika i ugleda ene u crnogorskoj
tradiciji. U djelu se ocjenjuje znaaj tubalice u duhovnome i
moralnome ivotu Crnogoraca, govori se o njenome trajanju i
oblicima.
Kljune rijei: tubalica, tuilica, crnogorski jezik, Vuk
Vrevi, Danilo Radojevi

Smrt je jedina stvar vea od rijei koja je imenuje ovo je misao
knjievnika Rostana i samo stih u beskrajnoj tubalici nad prolaznou, koja
se uje jo od Gilgamea. Da li je smrt put u vjenost ili zaborav, da li nosi
oprost za sve ili nas eka sud pred licem Boga ivog, opta su mjesta,
odnosno pitanja koja ovjek glasno i u sebi, sa strahom ili smjelo, postavlja
od prvoga vremena.

to to sve sadri pjesma tuilica analizirao je Danilo Radojevi,
prireujui Tubalice Vuka Vrevia. Radojevi je posveeni i odgovorni
istraiva crnogorske kulture, pa je ova umjetnika forma bila prilika da ukae
na najvee artistike domete crnogorske tubalice, na bogatstvo crnogorskoga
jezika i ugled crnogorske ene. Ali nije to prvi put uradio sada, ve 1983.
godine u bivoj SFRJ, kad je u antologiju jugoslovenskog pjesnitva uvrstio i
dvije nae tubalice. U knjizi koju veeras s ponosom predstavljamo, Danilo
Radojevi procjenjuje da li se tubalice mogu itati kao literatura, budui da ih
jako determiniu povod i mjesto izvoenja. Dalje, autor upuuje na sloenost
te lirike u smislu optenja na vie nivoa svjesnog i kolektivnog nesvjesnog.
Poetsko prevladavanje nestanka ovjeka, poteklo jo od iskona, imalo je mnogo znaenja. Ono priziva vrijeme kada se vjerovalo u animizam postojanje
313

Nela SAVKOVI-VUKEVI

dua predaka sa kojima se moglo komunicirati kroz ritual i magiju, a magija,

mistino iskustvo, uglavnom se ostvarivala izgovaranjem biranih rijei. Tako
su se kroz posebnu pjesmu, nad odrom, povezivali preci i potomci. A pitanja
o ljudskoj sudbini, koja su postavljana tada, u osvit ovjeanstva, jednako
se ponavljaju i u faraonskom Egiptu i u grkim elegijama, podetimo da su
helenski filozofi elegiju tumaili i kao tubalicu. Radojevi upuuje na znaaj
eleusinskih misterija za vjerovanje da se smrt moe prevariti. Takoe, on
uoava slinost izmeu grkoga hora koji je plakao nad pokojnikom i skupnoj
tunjavi u Crnoj Gori koju je opisao Vuk Vrevi. Autor nastavlja hronoloki
put komentarom da se s tuilicama srijeemo i u Starome zavjetu, kada one
prate tijelo Jakova, a da se u Rimu praktikovalo i nagrivanje lica, odnosno
grebanje, to se, kae Radojevi, zadralo i u rimskoj provinciji Praevalis. Da
smo taj obiaj dugo njegovali, potvrdu imamo i kod Petra I Petrovia, u Poslanici Crnogorcima i Branima: (...)ne viae se lica mukoga ni enskoga
ogrebotinah krvava i nagrena(...) Od Radojevia saznajemo da su kod evro
pskih naroda tubalice polako nestajale tokom srednjega vijeka, i da u Engleskoj nije sauvan ni jedan primjer tubalice, zato to je aljenje umrloga
dovodilo u sumnju hriansko vjerovanje da se ivot nastavlja vaskrsenjem.
Meutim, slobodni tip crnogorskoga vjernika zadrao je taj recidiv paganskoga pokajanja, i on i danas postoji. Navedene podatke Radojevi upotpu
njuje informacijom da se prvi zabiljeeni obiaj tuenja u Crnoj Gori nalazi u
Ljetopisu popa Dukljanina, prilikom sahrane kralja Svetopeleka.

Koja su to svojstva crnogorske tubalice? Prvo to moemo istai jeste
da se u njoj prepliu kult rijei i kult smrti. Oni su u bliskoj vezi s moralnim
imperativima crnogorskoga drutva. U Crnoj Gori, e se sloboda fanatino
branila ivotom, bilo je mnogo umiranja. Herojska smrt znaila je slavu,
tako su se pokoljenja hrabrila da junaki brane svoja ognjita i otadbinu. U
tubalicama je isticana i mudrost pokojnika, kao i fizika ljepota, sve ono to bi
naglasilo veliinu gubitka. U njima se pominju i ostale vrline: velikodunost,
pravinost, dobronamjernost, potenje, ime se pojedinani ljudski kvaliteti
izdiu do optega i predstavljaju uzore kojima zajednica tei. Tubalice su
imale veliki uticaj na shvatanje smisla ivota, kod naega naroda. Dozvolite
mi da navedem jedan primjer, rije je, dodue o lelekau mukarcu, ali smo u
istome kontekstu. Kad je, naime, preminuo jedan ovjek, iji postupci tokom
ivota nijesu zasluivali da se on glasno oali, a o mrtvima se runo ne govori, na njegovu sahranu doao je priznati leleka i zauzeo pozu za lelekanje.
Nastao je tajac, svi su se pitali to se lijepo moe rei o tome ovjeku. Leleka
se obratio pokojniku samo jednim pitanjem: Lele Marko, to ne ostavi neto
za ovaj dan?
314

Zavjetna krinja Crnogorki

Svojim tuenjem, intonacijom i naracijom, tuilice-pjesnikinje, kako
ih Radojevi zove, govore o oeanjima, o neminovnoj prolaznosti. Dramsku
napetost postiu retorskim pitanjima. Iako tuilica koristi apostrof i priziva
mrtvog, to je ostatak iz daleke prolosti kad se vjerovalo da se duh umrloga
moe prizvati ili oivjeti. Crnogorska tuilica, konstatuje Radojevi, ne vjeruje u odziv jer ne nosi izvornu mitsku svijest, ona je odreena novim vremenom. U estetskome smislu, njena tubalica se visoko ocjenjuje ako ima
skladan odnos ustaljene forme i novih stilsko-jezikih i misaonih elemenata,
ako je uravnoteena u melodiji, saoeajna i ima dar da duboko prodre u emotivnu sferu ovjeka.

Komentariui prirodnost i dokumentarnost jezika u tubalicama,
Radojevi istie i specifine jezike oblike i sintagme imanentne toj poeziji.
Tamni tonovi, kae autor, sadrani su u izrazima: crni ase, crno jutro, crna
knjiga, crne druge, dom tamni i sl. Ovo je prikladno mjesto da ukaem na
uticaj crnogorske pokajnike tradicije na jednog velikog pisca, kojemu je maj
ka Crnogorka sa Cetinja, rodom od Dragievia. To je Danilo Ki. Njegova
adaptacija uvene Euripidove drame Elektra, poinje stihom tubalicom:
O, crna noi, kolevko crnog dana i, po Kiovom svjedoenju, refleks je njegova iskustva i eanja na Crnu Goru, na slike i utiske koje je, jo kao djeak,
sauvao u sebi. On kae da je u helenskim pogrebnim obredima, u surovosti
kamena i lica, u naricaljkama (...) vidio slinost sa duhovnim pejzaom i surovom moralnom klimom koju asocira folklorna Crna Gora, i odatle tako est
deseterac, kletve i lelekanje u Kiovoj Elektri.

A moda je u prii o tubalicama najvanije to to one potvruju da se
ena u crnogorskome drutvu uvaavala kao kreativno bie, i da je njena rije
bila glavna u onome svetom trenutku kad se cijeli ivot saimao u tubalici.
Ima li veeg priznanja ljudskoj slobodi i ugledu?

Knjiga Danila Radojevia zavjetna je krinja u kojoj se uvaju stihovi
utjehe i rijei dostojanstva naih Crnogorki. Kao da se nijesu bojale smrti,
iako su znale da sunce ivih ne grije vie mrtve (Lamartin).

315

Nela SAVKOVI-VUKEVI

Nela SAVKOVI-VUKEVI
BOX OF VOWS OF MONTENEGRIN WOMEN
(Laments, Vuk Vrevi, prepared by Danilo Radojevi, Institute
for Montenegrin Language and Literature, Podgorica, 2011)

The paper reviews the book Laments, describing it as a testimony of
the artistic range of laments, richness of the Montenegrin language, and the
reputation of women in the Montenegrin tradition. According to the author,
the book assesses the importance of laments in spiritual and moral life of
Montenegrins, and discusses their duration and forms.

Key words: laments, Montenegrin language, Vuk Vrevi, Danilo
Radojevi

316

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 003.349.1:272(497.16)
Pregledni rad
Milica LUKI (Osijek)
Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku
[email protected]
DRAGUTIN ANTUN PARI I NJEGOV RIMSKI MISAL
SLAVENSKIM JEZIKOM (RIM, 1893.)
(U povodu 100. obljetnice Parieve smrti i pretiska
njegova glagoljskog Misala u Crnoj Gori)
U radu se govori o izradi i tiskanju glagoljskoga misala (u znanosti poznat i kao Pariev misal) u drugoj polovici 19. stoljea.
Ta liturgijska knjiga to ju je iznjedrio zajedniki odsjeak kulturne povijesti hrvatskoga i crnogorskog naroda koji se odnosi na
dogaaje vezane uz sklapanje sporazuma izmeu Svete Stolice
i Crne Gore 1886. predstavlja vrhunac obnove irilometodske
batine meu Slavenima u 19. stoljea predvodnikom koje je bio
akovaki i srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer.
Kljune rijei: Antun Pari, misal, glagoljica

I.

Pretisak rijetkih knjiga velik je dogaaj za svaku nacionalnu kulturu.
Taj dogaaj postaje jo vanijim kada je rije o knjigama koje obiljeuju vie
nacionalnih kultura, i postaju njihova trajna sveza. Upravo je tako s Rimskim
misalom slavenskim jezikom otisnutim glagoljicom u Rimu 1893. godine.
Tom su se najvanijom liturgijskom knjigom u kranskoj liturgijskoj praksi
knjigom oltara a u kontekstu obnove irilometodske batine meu Slave
nima, napose junim, u drugoj polovici 19. stoljea dodatno uvrstile tada ve
vrlo bogate kulturne veze izmeu dvaju nacionalnih prostora crogorskoga
i hrvatskog. Knjiga je to to ju je iznjedrio zajedniki odsjeak kulturne
povijesti tih dvaju naroda koji se odnosi na dogaaje vezane uz sklapanje
sporazuma izmeu Svete Stolice i Crne Gore 1886. godine. Sporazum kojemu je temeljni zadatak bio reguliranje poloaja katolikog ivlja na prostoru
Boke Kotorske, tonije drevne Barske nadbiskupije koja se spominje jo u
317

Milica LUKI

vrijeme cara Leona VI. Mudroga u 9./10. st. (886.912.) a ve u 11. st. posta
je nadbiskupijom (1089.), postao je posrednim putom za objelodanjivanje
glagoljskoga misala koji su hrvatski glagoljai iekivali vie od trideset godina, poto su Josip Juraj Strossmayer i Franjo Raki slubeno pokrenuli to
pitanje 1859. godine, kao krunu svojih nastojanja oko ujedinjenja Slavena na
kulturnom, konfesionalnom i politikom planu.

U tom su procesu sudjelovale vane linosti i hrvatskoga i crnogorskoga javnog ivota politiari, teolozi, knjievnici, filolozi i drugi. Posebno
mjesto meu njima zauzimaju akovaki i srijemski biskup J. J. Strossmayer, crnogorski knez, a kasnije kralj Nikola I. Petrovi Njego, dalmatinski
franjevac i irilometodski znanstvenik imun Milinovi, u odreenoj mjeri
i zaetnik hrvatske irilometodske znanosti Franjo Raki te kancelar kneza
Nikole Jovan Sundei. Oivljavanje kulta slavenskoga bogosluja Svete
Brae, glavni protagonist kojega je bio biskup Strossmayer, na najbolji se
mogui nain uklopilo u dogaaje oko sklapanja vatikansko-crnogorskoga
konkordata, jer je i crnogorski nacionalni prostor (bio) dionikom zajednikog
kulturnog iskona svih Slavena (S. Damjanovi) ilometodske batine, jo
od kraja 12. stoljea, kako to pokazuju istraivanja Radoslava Rotkovia i
Vojislava P. Nikevia.1

Vaan historiografski, ali i filoloki izvor iz kojega se saznaju sve
okolnosti sklapanja konkordata izmeu Svete Stolice i Crne Gore te tiska
nja glagoljskoga misala i njegova uvoenja u Barsku dijecezu brojna su
privatna i slubena pisma koja je akovaki biskup Strossmayer izmijenio
s crnogorskim knjazom Nikolom I. Petroviem Njegoem, lanovima njegove kneevske kancelarije, prvenstveno Jovanom Sundeiem, barskim nadbiskupom imunom Milinoviem i drugima. Navedena je korespondencija
posebice iscrpno i dokumentirano obrazloena u radovima Rista Dragievia2,
Martina Zllera3, Dimitrija Dima Vujovia4, Milorada Nikevia5, Milice
1

4

2
3

Usp. V. P. Nikevi, Istorija crnogorske knjievnosti od poetaka pismenosti do XIII.

vijeka, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje "Vojislav P. Nikevi" Cetinje, Cetinje 2009. i R. Rotkovi, Crnogorska knjievnost od poetaka pismenosti do 1852. Istorija
crnogorske knjievnosti, knjiga II, Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica,
Podgorica 2012.
Zapisi, god. XIII, knjiga XXIV, sv. 1, Cetinje, 1940., str. 126; sv. 2, str. 8393.
Istorijski zapisi, br. 12, Cetinje, 1978., str. 175197.
Stanislav Marijanovi (ur.), Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera, Zbornik radova meunarodnoga znanstvenog skupa odranoga od 15. do 17. svibnja 1990., Osijek 2008., str.
443478.
Hrvatski i crnogorski knjievni obzori Povijesni knjievno-kulturni kontekst, NZCH,
Zagreb 1995.; Na civilizacijskim ishoditima knjievni suodnosi i interferencije, CKD
M-M, Osijek 1999; Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera, o. c., str. 201220.

318

Dragutin Antun Pari i njegov Rimski misal slavenskim jezikom (Rim, 1893.)

Luki6 i eljka Karaule7. Tu je problematiku u najirem opsegu i dosegu obradio Milorad Nikevi u knjizi Josip Juraj Strossmayer i Nikola I. Petrovi
Njego U duhovnim prostorima Crne Gore/Boke kotorske8 u kojoj, izmeu
ostaloga, donosi u prijepisu i faksimilima 48 pisama. On je svojim radovima, sluei se filolokom i povijesnom metodom, upotpunio znanstvenoistraivake rezultate hrvatskih filologa i povjesniara Anice Nazor (Tragom
Parieva glagoljskog Misala)9, Franje Velia (Politiki odjeci Parievih
liturgijskih izdanja)10 i Mile Bogovia (Staroslavenska liturgija u Biskupiji
Senjskoj i Modrukoj u 19. stoljeu i Pariev Misal).11

Iz prepiske izmeu biskupa Strossmayera i kneza Nikole I. posve je
bjelodano kako kljuna uloga u sklapanju ugovora izmeu Svete Stolice i
Crne Gore pripada upravo akovakome biskupu Strossmayeru, koji je zalaganje na tome polju drao svojom dunou kao obnovitelja irilometodske
batine ne samo na hrvatskome nacionalnom i kulturnom prostoru ve i meu
ostalim Slavenima. Valja imati na umu kako njegovo posrednitvo u pitanjima
toga konkordata nije samo posrednitvo legendarnoga hrvatskog biskupa
irilometodijanca nego i jednog od najmarkantnijih i najutjecajnijih hrvatskih politiara 19. stoljea. Biskup je Strossmayer bio mudar taktiar koji
je shvatio kako je u tadanjem nepovoljnom politikom ozraju vatikanskocrnogorski konkordat jedina, dodue posredna, prilika da hrvatski glagoljai
dobiju svoj glagoljski misal, tiskanje kojega je potaknuo jo krajem 50-ih
godina 19. stoljea. Njegovo je zalaganje zasigurno bilo dodatno osnaeno
enciklikom pape Slavena Lava XIII. 1880. godine pod nazivom Grande
munus u kojoj se staroslavenskome jeziku ponovno potvruje legitimitet
liturgijskoga jezika. Naime, prema odredbama ugovora izmeu Crne Gore
i Svete Stolice za nekoliko je tisua katolika u Barskoj biskupiji bilo uvedeno staroslavensko bogosluje, a Propaganda za irenje vjere u Rimu imala
je obvezu tiskati liturgijske knjige iskljuivo za Crnu Goru, i to graanskom
irilicom, to je nezadovoljna konkordatom osujetila ruska diplomacija pa
je odlueno da se misal, ije se tiskanje formalno pourivalo zbog potreba
Usp. Muka kao nepresuno nadahnue kulture. Boka kotorska jedno od izvorita
hrvatske pasionske batine, Zbornik V. meunarodnog znanstvenog simpozija,
Tivat Zagreb 2007., str. 143153.
7
Diacovensia, god. 23, br. 2, akovo 2009., str. 91156.
6

Hrvatsko-crnogorsko drutvo prijateljstva Croatica Montenegrina, Osijek, Crnogorsko kulturno drutvo Montenegro Montenegrina, Osijek i Institut za crnogorski jezik i
jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, Osijek 2009.
9
Zadarska smotra, br. 3, Zadar 1993., str. 103120.
10
Isto, str. 121135.
11
Isto, str. 6377.
8

319

Milica LUKI

Barske nadbiskupije, ipak tiska glagoljicom. Iz navedene se korespondencije

nadalje zakljuuje da je odredba o staroslavenskome jeziku u liturgiji barskih
katolika imala iskljuivo politiku, a ne i praktinu vrijednost za vjerski ivot
Barske nadbiskupije jer nisu bili zadovoljeni temeljni uvjeti za zaivljavanje
staroslavenskoga bogosluja na tome prostoru.12 S jedne strane Barska nad
biskupija nije imala domaega glagoljakog klera, iako se iz pisma Ivana
Kukuljevia Sakcinskog ekom filologu Pavelu Josefu afariku od 28. lipnja 1854. moe naslutiti da na tome prostoru, tj. u Boki kotorskoj, sredinom
19. stoljea jo uvijek ima glagoljice odnosno staroslavenskoga bogosluja:
Neznam dali vam je poznato da i u boki Kotorskoj jo sada dve glagoljske
upe obstoje i to u Kostajnici kod Perasta i selo Bogdai kod Tivta (Teodo Tivat). Nae rano (?) takodjer u tiskanoj kronici fratarskog manastira Zaostroga
(Chronicon S. Marie Zaostrogionesis a Lucis Narentinis, Venetiis, 1770) da
su daleko od Zaostroga god. 1740. u trih selih glagolite bile i to: u Kljenak,
Ravci i Kokorii. S druge pak strane u Barskoj je nadbiskupiji prevladavalo
katoliko puanstvo kojemu je materinski jezik bio albanski pa nije bilo nikakve svrhe u liturgiju uvoditi jedan u tim okolnostima potpuno nepoznati i
nerazumljivi jezik. Iz pisama je ove dvojice velikana takoer bjelodano da je
zamisao o ekumenskom pribliavanju dviju crkava, Istone i Zapadne13, preko
liturgijskih knjiga, kojom su se rukovodili Strossmayer i barski nadbiskup
imun Milinovi, u Crnogorskome primorju, pa i na cijelom prostoru Crne
Gore, dobila tek kulturoloki predznak. Budui da je pitanje imenovanja (nad)
biskupa novoobnovljene Barske nadbiskupije bilo jednako vano i biskupu
Strossmayeru i knjazu Nikoli prvome jer je trebao osobu koja e znati i
moi zatititi interese hrvatskih glagoljaa, koji su i podnijeli najvei teret oko
izdavanja glagoljskoga misala i ekali na njegovo objelodanjivanje gotovo
etrdeset godina nakon to je pokrenuto pitanje njegova prireivanja, te koji
e i sam biti dobar poznavatelj staroslavenske liturgije i biti sposoban obnoviti
Ivan Pederin, Pisma Ivana Kukuljevia Sakcinskog Pavelu Josefu afaiku o glagoljici,
Croatica et Slavica Iadertina III, Zadar 2007., str. 247.
13
eljko Karaula naglaava kako je biskup Strossmayer cijeli svoj ivot posvetio trima idejama: borbi za izgradnju hrvatske politike dravne neovisnosti koja je bila guena pod dualizmom Austro-Ugarske Monarhije, preusmjeravanjem Katolike crkve na put unije crkava, odnosno pomirenje s Pravoslavnom crkvom, u prvom redu s pravoslavnim slavenskim
narodima, to je nalazio u katolikom univerzalizmu, te jugoslavenskoj ideji. Sve ove tri
ideje u njegovu se djelovanju isprepliu i meusobno odreuju, te se zapravo njegov koncept (jugo)slavenstva vrsto vezuje za njegove ideje na konfesionalnom planu, sjedinjenja
istone i zapadne crkve, to sve ima svoje politike konotacije u vidu stvaranja jedne pravednije, federalistike Austrije do uspostavljanja junoslavenskoga jedinstva. Usp. Pisma
crnogorskoga pjesnika, sveenika i diplomata Jovana Sundeia bosansko-akovakom i
srijemskom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru (1881.1887.), Diacovensia, god. 23, br.
2/2009, akovo 2009., str. 96.
12

320

Dragutin Antun Pari i njegov Rimski misal slavenskim jezikom (Rim, 1893.)

vjerski ivot katolikog ivlja Barske dijeceze, a drugome jer mu je, meu
ostalim, bilo vano da poznaje i potuje crnogorski narod i da bude osoba ekumenskih nastojanja u sredini koja u konfesionalnom smislu veinom svoga
stanovnitva pripada Istonoj crkvi. Potkrjepe radi, donosimo nekoliko pojedinosti iz pisama biskupa Strossmayera knjazu Nikoli koja govore o profilu
buduega barskog nadbiskupa, u trenutku kada se jo ne pomilja na imuna
Milinovia, te nainu na koji knjaz Nikola treba postupati prema Sv. Stolici.
U pismu koje je akovaki biskup J. J. Strossmayer 2. oujka 1879. uputio
Nikoli u svezi s konkordatom nalazi se podatak o konanoj odluci Svete
Stolice da udovolji kneevoj elji glede tog vanog pitanja. Kako je biskup
Strossmayer imao posredniku ulogu u tome dogaaju, kao vrstan diplomat
savjetuje kneza Nikolu kako da sroi odgovor Svetoj Stolici koja je preko
svoga kardinala Nina postavila nekoliko upita na koje je trebalo decidirano
odgovoriti. Budui da je meu njima bilo i ono o novanoj pomoi koju bi
Knjaevina davala novome barskom biskupu za izdravanje, Strossmayer
savjetuje Nikolu da u oblikovanju svoga odgovora svakako stavi do znanja
kako je njegova elja zadrati odreeni utjecaj i pravo na imenovanje barskoga biskupa koje mu pripada jus precum i jus exclusionis. U pismu
pak od 14. lipnja 1879. Strossmayer sugerira knjazu Nikoli kakav bi trebao
biti budui barski biskup. Strossmayer tom prilikom po prvi put skicira knezu Nikoli svoje poglede na moralni profil buduega barskog biskupa koji
bi trebao biti iskreni privrenik i Svete Stolice i kneza Nikole te da tuje i
gaji plemenite i uzviene namjere Vae i Vaega junakog naroda (crnogorskoga, op. M. L.)14. Strossmayer na kraju pisma upuuje kneza da odrjeito
i otvoreno zatrai za barskoga biskupa osobu koju mu je on ranije u pismu
preporuio. Potekoe su, kako pokazuje ta prepiska, iako se nigdje izravno
ne spominje ime kandidata, izbile upravo oko imenovanja odreene osobe.
Do potpisivanja konkordata 18. kolovoza 1886, a time i stvaranja uvjeta
za reguliranje i djelovanje Barske nadbiskupije, prolo je jo sedam godina, a tada je na prijedlog J. J. Strossmayera i na zahtjev kneza Nikole i
njegove vlade te pape Lava XIII. za biskupa postavljen franjevaki opat
iz Dalmacije fra imun Milinovi15, koji e barskom dijecezom upravljati
24 godine i otvoriti novo poglavlje na meudravnom i crkvenom planu te
na unapreivanju kulture i uspostavljanju vrste suradnje izmeu crnogorske vlade i papinske kurije. Prema Milinovievu miljenju, Konkordat je za
Barsku biskupiju bio materijalno tetan, ali je zato bio dobar u moralnome
smislu, tj. ranije posve zanemareni i prezreni, katolici su se sada zajedno sa
Milorad Nikevi, Odsjaji kultura Hrvatska i crnogorska kultura stoljeima, Zagreb
2002., str. 75.
15
Vjeko Vri, Veliki sin lovreke upe, Lovre 1985., str. 482.
14

321

Milica LUKI

svojim sveenstvom podigli i svuda su u Crnoj Gori bili aeni, a vjerske

su mrnje ieznule.16

ak je dvije godine prolo od njegova objelodanjivanja prije nego to
je glagoljski misal bio upotrebljen u liturgiji 1. sijenja 1895. nadbiskup
je Milinovi odrao prvi glagoljski pontifikal (na staroslavenskome jeziku,
op. M. L.) pred Boom Petroviem, izaslanikom kneza Nikole, poslanicima s
Cetinja, s Rijeke, Nikia, Podgorice, uz mnotvo katolikoga i pravoslavnog
naroda, to je kao oduevljeni irilometodijanac i ekumenist smatrao svojom
najveom pobjedom. Primjerke je Misala darovao knezu Nikoli i ruskome
caru Aleksandru III.17 Osim tih primjeraka Milinovi je zasigurno posjedovao
jo koji primjerak Parieva Misala, to znai da je ta liturgijska knjiga bila
upotrebljena bar jo kojom prilikom u katolikom obredu na crnogorskome
tlu. U jednome pismu iz 1907, upuenom ministru prosvjete i crkvenih poslova Gavrilu Ceroviu, Milinovi napominje da je starosloventina ostala samo
na Op. M. Radia, koji je preklane htio vratiti se u Dalmaciju, ali zbog moga
hatara [je] ostao.18
II.

Izradbu je glagoljskih liturgijskih knjiga za Slavene u drugoj polovi
ci 19. stoljea potaknuo hrvatski biskup Josip Juraj Strossmayer zajedno s
povjesniarom i filologom Franjom Rakim u promemoriji koju je o svome
prvom biskupskom posjetu Rimu 1859. godine predao papi Piju IX, a Sveta
mu je Stolica taj posao povjerila tek 1867. nakon opetovanih molba. Poto je
osnovan odbor za za izradbu liturgijskih knjiga u koji su uli Franjo Raki,
Mihovil Pavlinovi, Ivan Beri, Vatroslav Jagi i uro Danii, odlueno
je da se najprije tiska misal kao temeljna liturgijska knjiga te da se posebna
panja posveti pitanjima njegova jezika i pisma. Kada je rije o jeziku, on je
trebao biti onakav kakav je bio u upotrebi u hrvatskoglagoljskim liturgijskim
knjigama do poetka istonoslavenizacije u prvim desetljeima 17. stoljea,
odnosno zakljuno s Brozievim brevijarom iz 1561. hrvatskocrkvenoslavenski ili hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika, koja je kroz cijelo
srednjovjekovlje uivala najvei ugled meu redakcijama staroslavenskoga
Milorad Nikevi, o. c., str. 75.
Vjeko Vri, o. c., str. 489.
18
Milorad Nikevi, Staroslavenski jezik u funkciji bogosluenja katolika Barske nadbiskupije i o ne/rijeenim pitanjima Parieva 'Misala' (1893), Josip Juraj Strossmayer i Nikola
I. Petrovi Njego u korespondenciji i dokumentima U duhovnim prostorima Crne Gore
/ Boke kotorske, Hrvatsko-crnogorsko drutvo prijateljstva Croatica Montenegrina,
Osijek, Crnogorsko kulturno drutvo Montenegro Montenegrina, Osijek i Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, Osijek 2009., str. 5758.
16
17

322

Dragutin Antun Pari i njegov Rimski misal slavenskim jezikom (Rim, 1893.)

jezika. Kada je rije o pismu kojim je misal trebao biti otisnut, s obzirom na
tradicionalnu tropismenost hrvatske kulture u ranijim razdobljima, u obzir su
dolazile i glagoljica, i irilica, i latinica. Meutim, valjalo je voditi rauna
i o okolnostima u kojima je ta knjiga nastajala te opim ciljevima obnove
irilometodske batine u drugoj polovici 19. stoljea, meu kojima je kljuno
mjesto zauzimalo izmirenje Istone i Zapadne crkve i slavenske brae u njima
razdijeljene.

Pitanje liturgijskih knjiga ponovno je aktualizirano na Prvom vatikanskom saboru 1869/1870. godine, a novom e poticaju za rad na njihovu tiska
nju tih godina pridonijeti i znaajne irilometodske obljetnice koje su se slavile
1863. (tisuu godina od utemeljenja staroslavenskoga (knjievnog) jezika,
glagoljinoga pisma i staroslavenske liturgije) i 1869. godine (tisuu godina
od smrti Konstantina-irila). ini se da od tada i potjee inicijativa da se u
obzir prilikom izradbe liturgijskih knjiga uzme Dragutin Antun Pari, uenik
i suradnik glagoljaa Ivana Beria koji je, kao jedan od najboljih poznavate
lja staroslavenskoga jezika i glagoljice u to vrijeme, prvotno bio predvien
za prireivanje glagoljinoga misala, ali je 1870. iznenada preminuo. Inicijativa potaknuta tom prilikom poet e se ostvarivati tek 1878. godine zbog
politikih okolnosti talijanske okupacije Rima i prestanka rada papinske
drave.19 Kljunu e ulogu u tome poslu odigrati zadarski nadbiskup Petar Dujam Maupas. Na njegovo e inzistiranje Propaganda povjeriti prireivanje za
tisak glagoljskoga misala i hrvatskog rituala svetojeronimskim kanonicima,
Kranima, dr. Ivanu rniu i Dragutinu Pariu.20

U dodjeljivanju nasljednike uloge I. Beria Dragutinu A. Pariu
zasigurno je presudila njegova bogata glagoljaka prolost koja se razvijala
smjerom Vrbnik Glavotok Zadar. Mihovil e Boloni za Paria rei da
je ve s majinim mlijekom usisao ljubav za glagoljicu i glagoljsku stvar.21
Roen u staroj glagoljakoj krkoj biskupiji, u Vrbniku na otoku Krku, jo
je kao djeak sluio kod mise brojnim glagoljaima u vrbnikoj plovanskoj
crkvi. Njegovo se napredovanje potom nastavlja najprije u krugu redovnikaglagoljaa u Glavotoku, gdje je iskusio da glagoljae titi nedostatak liturgij
skih prirunih knjiga,22 a onda u viim latinskim kolama u Zadru, kamo
Ilija Martinovi, Slava va vinjih Bogu, Godinjak Ogranka Matice hrvatske Vinkovci,
1995., br. 13, str. 152.
20
Mihovil Boloni, O ivotu i radu Dragutina A. Paria, Bogoslovska smotra, Zagreb 1972.,
str. 420; Biskup je Strossmayer u meuvremenu primio Dragutina Paria u svoju biskupiju
i ishodio mu mjesto svetojeronimskoga kanonika (21. oujka 1876.).
21
M. Boloni, O ivotu i radu Dragutina A. Paria, Bogoslovska smotra, Zagreb 1972., str. 418.
22
Josip Leonard Tandari, Oivljavanje hrvatske redakcije staroslavenskog jezika, Hrvatska
glagoljska liturgijska knjievnost Rasprave i prinosi, Kranska sadanjost, Zagreb 1993.,
str. 81.
19

323

Milica LUKI

dolazi 1843. godine. Tamo na njega znaajan utjecaj ostavljaju dvojica

glagoljaa o. Benedikt Mihaljevi, koji je od 1823. do 1855. bio profesor staroslavenskoga i hrvatskog jezika u tamonjem nadbiskupskom bogoslovnom
sjemenitu i koji ga je pripremao za svoga nasljednika na staroslavenskoj
katedri, te glagolja Ivan Beri kojemu e Pari pomagati u znanstvenome
radu sastavljanju knjige Chrestomathia linguae veteroslovenicae charactere glagolitici (Prag 1859.) te prikupljanju i prireivanju grae za tri knjige
Ulomci sv. Pisma (Prag 1865.1971.), pekui tako zanat za svoje budue poslanje. Do trenutka kada se prihvatio izradbe liturgijskih knjiga Pari je ve
samostalno priredio nekoliko izdanja: Mrtvaka misa s koralnim napjevom
(litografsko izdanje) iz 1860. te litografsko izdanje mise u ast Bezgrenog
zaea Marijina koju je priredio 1864. kao dodatak (tada jo u uporabi) Karamanovu misalu, a koja je, kako pie Tandari, sauvana u jednom primjerku
Karamanova misala u upnom uredu u Dobrinju na Krku.23 Godine 1881.
objavio obnovljeni misni kanon (u hrvatskoj crkvenoslavenskoj redakciji) in
i Pravilo misi oe e i molitvi prde i po mis iz Rimskog misala Ordo et
Canon Missae cum orationibus ante et post missam iuxta Missale Romanum.
Romae. Ex Typographia Polyglotta S. C. de Propaganda Fide 1881. To je
izdanje prva verzija koja se u neznatnim pojedinostima razlikuje od konanog
izdanja Kanona u Misalu iz 1893. Iste je godine u obnovljenoj hrvatskoj
redakciji crkvenoslavenskoga jezika priredio i prilog Karamanovu Misalu:
Mise svetih Vseobeje Crkve i inije v nekih mesteh izvolenijem apostolskim
sluimije (Prilog rimskomu misalu ljeta MDCCXLI). Romae, 1881. Typis
S. Congr. de Propaganda Fide.24 To su bila izdanja za neposrednu uporabu u
kojima je po uzoru na svog uitelja Beria upotrijebio hrvatsku redakciju staroslavenskoga jezika, ali sa starom grafijom. Takoer je za franjevaki Trei
red na staroslavenski jezik preveo Martyrologium franjevakoga treeg reda.
Jednom rijei, Pari je na sebe preuzeo ulogu koju je u 17. stoljeu preuzeo
Juraj Kriani smatrajui se dalekim uenikom irilovim i Metodovim da,
kako navodi Golub, Nastoji ispraviti s vremenom iznakaeni zajedniki
slavenski jezik zvan staroslavenski (...)25

Kada 1878. na papinsku stolicu dolazi Leon (Lav) XIII, u povijesti
poznat kao papa Slavena, ozraje za staroslavensko bogosluje postaje po
voljnije. Tada e se iznova poeti problematizirati i pitanje pisma kojim bi staroslavenski misal trebao biti tiskan. Strossmayer i Raki su od samoga poetka
bili vie na strani glagoljice i latinice, dok su o irilici poeli razmiljati tek pod
Josip Leonard Tandari, o. c., str. 81.
Anica Nazor, Knjiga o hrvatskoj glagoljici: 'Ja slova znajui govorim...', Erasmus naklada,
Zagreb, 2008, str. 132.
25
Slovo, br. 36, 1986., str. 199.
23
24

324

Dragutin Antun Pari i njegov Rimski misal slavenskim jezikom (Rim, 1893.)

utjecajem ljudi izvan Hrvatske, primjerice ruskog teologa Ivana Sergejevia

Gagarina (18141882) i na koncu onda kada, kako to kae S. Damjanovi, u
igru ulazi Barska nadbiskupija. Tada e u njihovu prepisku ak ui odjeci
diskusije o tome treba li misal za tu dijecezu tiskati graanskom ili crkvenom
irilicom.26 U hrvatskoj je kulturnoj i znanstvenoj javnosti toga doba bilo
i onih koji su zastupali miljenje da staroslavenski misal treba otisnuti latinicom. U Splitu je ak osnovan i odbor s don Franom Buliem i Ivanom
Danilom na elu koji je, zalaui se za latininu transkripciju glagoljskoga
misala, 1882. Svetoj Stolici odaslao spomenicu Memoria sulla conversione
dellalfabeto glagolito nel latino pei libri liturgici slavi di rito Romano (Ivan
Mileti taj naslov prevodi kao Spomenica o zamjeni glagolice latinicom u
slovjenskih liturgikih knjigah rimskoga obreda, prikazana preastnomu ordinarijatu od sveenika spljetske i makarske biskupije.). Rije je o privatnome
izadnju koje je, budui da je poslano na razmatranje vrhu Katolike crkve u
Rim, pisano talijanskim jezikom, ali je unato tomu prodrlo u javnost preko
gotovo svih vanijih crkvenih listova toga doba, to je omoguilo da se u
javnosti iskau i opreni stavovi njezinu sadraju. Koliko je poznato, polemike izmeu pristalica i protivnika Spomenice vodile su se samo na stranicama Katolike Dalmacije. Ukratko, u okviru sveopega pokreta za ponovnu
uspostavu staroslavenskoga bogosluja na hrvatskome nacionalnom prostoru
i njegova proirenja na ostale katolike Slavene, Spomenica zastupa miljenje
da bi staroslavenski misal u latinikoj transkripciji olakao povratak slavenske liturgije tamo gdje je bila povijesno potvrena, ali i pridonijelo njezinu
proirenju, a kada je rije o jeziku, tada treba uspostaviti crkvenoslavenski
jezik kakav su oblikovala Sv. Braa Konstantin-iril i Matod. U polemici o
sadraju Spomenice sudjelovao je izmeu ostalih i Dragutin Antun Pari koji
kroz nju izravno iskazuje svoje jezikoslovne stavove kao i teorijski pristup
izradbi staroslavenskoga misala, i openito staroslavenskih liturgijskih knjiga
u 19. stoljeu. Suprotstavljeni stavovi koje zastupaju pisci Spomenice i Pari
svode se zapravo na opreku funkcionalizma i tradicionalizma. Pari zato
svoj pristup problemu koncipira na znanstvenim osnovama, tj. iznosi filoloke
spoznaje svoga vremena o predmetu, odnosno glagoljskome pismu i njegovu
Stjepan Damjanovi, Strossmayerova nastojanja oko glagoljskih liturgijskih knji-

26

ga, Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera, Zbornik radova meunarodnoga znanstvenog skupa, Stanislav Marijanovi (ur.), Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet, Osijek 2008., str. 368; Milica Luki, Polemike
oko jezika i pisma liturgijskih staroslavenskih knjiga u 19. st. (s osobitim obzirom
na tekstove Dragutina A. Paria i Ivana Miletia), Knjige potujui, knjigama
potovani Zbornik o 70. roendanu Josipa Bratulia, Matica hrvatska, Zagreb
2010., str. 283292.
325

Milica LUKI

prvenstvu meu staroslavenskim azbukama, teei pritom terminolokoj

jasnoi koja bi njegove stavove uspjela pribliiti i nestunjacima on dakle
glagoljicom naziva pismo koje je sastavio Sv. iril, a ne jezik, kako se to
uobiajilo u tekstovima 19. stoljea, i staroslavenskome bogosluju. On dri
nedopustivima pojednostavljene stavove iz Spomenice da je glagoljsko pismo
uzrok propadanju staroslavenske liturgije u 19. stoljeu, ispravno tumaei,
na temelju povijesnih podataka, pravo stanje stvari: uzrok su takvu stanju
ponajvie vanjske okolnosti koje ukljuuju nepovoljnu politiku situaciju, ranije provedena rusifikacija liturgijskih knjiga te nezainteresiranost sveenstva.
Pari zapravo pokazuje kako su razlozi na kojima svoje stavove temelje Buli
i Danilo filoloki neutemeljeni i rezultat su uglavnom osobnoga shvaanja. Oni
proputaju uvidjeti vezu izmeu pisma i jezika. Tek dobro poznavanje ustroja
staroslavenskoga jezika daje mogunost promiljanja o pismu kojim e se taj
jezik izraziti, a upravo je to ono to nedostaje hrvatskome sveenstvu i hrvatskim biskupijama sustavno uenje staroslavenskoga jezika u bogoslovnim
sjemenitima. Na zahtjev sastavljaa Spomenice da se u liturgijske knjige
uvede isti staroslavenski jezik Pari odgovara argumentirano: Unato
dosezima 19-stoljetne znanosti, pri emu se poziva na Dobrovskoga, Kopitara, afaika i Mikloia, teko je rei to je to isti staroslavenski jezik jer
su prvi spomenici koji uvaju staroslavenski jezik i nekoliko stoljea stariji
od vremena kada su djelovala Sv. Braa, a est stoljea kontinuirane tradicije
staro(crkveno)slavenskoga jezika na hrvatskome tlu nije zanemarivo. Pari
na taj nain brani vlastitu, ve provedenu koncepciju ureivanja liturgijskih
knjiga, jer pri kraju svoga teksta kae da je glagoljski misal mal da ne gotov
u rukopisu.27 Svoje stavove potaknute Spomenicom konano saima u dvije
toke:
1. da nema nikakve praktine koristi, a niti mogunosti da se liturgijske
knjige tiskaju staroslavenskim jezikom zasvjedoenim u kononskim
tekstovima, ve da je najuputnije i najpraktinije rukovoditi se naom
starinom, tj. 6-stoljetnom neprekinutom tradicijom hrvatske inaice
crkvenoslavenskoga jezika u liturgiji, jer e to s jedne strane doprinijeti
opstanku staroslavenske liturgije na naim prostorima, a s druge strane
nee zadavati nepotrebnih muka prirediteljima tih knjiga;
2. da pismo takoer treba ostati tradicionalno, glagoljsko, bar dok ne bude
sigurno da je Sveta Stolica voljna potvrditi, odnosno odobriti slavensko
bogosluje i izvan dalmatinskih biskupija.28
Za obstanak glagoljice Opazke D. A. Paria, kanonika kod sv. Jeronima u Rimu, vrhu
'Memoria sulla conversione dell alfabeto glagolito nel latino pei libri liturgici slavi di Rito
Romano', Zadar 1882., str. 29.
28
Isto, str. 28.
27

326

Dragutin Antun Pari i njegov Rimski misal slavenskim jezikom (Rim, 1893.)

Iako je na koncu odlueno da e misal biti tiskan glagoljicom, u njezinu korist

nije presudila struka koja se upinjala opisati jezine razloge za odabir naj
prikladnijega pisma, ve izvanjezine okolnosti kao i u mnogim pitanjima
staroslavenske liturgije do tada politika.
III.

Brojni detalji o konanoj izradbi misala koji je postao kulturnim
posrednikom meu dvama kontaktnim narodima hrvatskom i crnogorskom
u jeku obnove irilometodske batine u drugoj polovici 19. stoljea razvidni
su iz korespondencije biskupa Strossmayera, Franje Rakoga i Dragutina Antuna Paria. Dvije godine nakon to je sklopljen Konkordat izmeu Svete
Stolice i Crne Gore, Raki pie 22. srpnja 1888. Strossmayeru kako je sada
najvanije da se obavi crkvena cenzura misala i da se zadobije imprimatur, tj.
doputenje za tiskanje, dok je mjesto tiskanja sporedno.29 U to je vrijeme Lav
XIII. osnovao u Rimu katedru za staroslavenski i ostale slavenske jezike, to
je takoer potvrdom njegove velike naklonosti prema izradbi staroslavenskih
liturgijskih knjiga.30 U listopadu 1890. Raki dobiva pismo od Paria koji ga
obavjeuje da se glagolski misal tampa i da su ve tri arka sloena. Taj
radosni trenutak, vrhunac njihovih irilometodskih zalaganja, Raki odmah
eli podijeliti s biskupom Strossmayerom te mu 22. listopada upuuje pismo u
kojemu do u detalje opisuje sadraj onoga koje mu je odaslao Pari.31 Raki
prepriava Biskupu kako je prema nalogu ekonoma Propagande, kardinala Di
Ruggiera, naklada 300, iako je Pari mislio da je rije o 500 primjeraka, i da
su oni namijenjeni iskljuivo Barskoj biskupiji. Pari se je glede toga obratio
tajniku Propagande Jacobiniju, ali mu ovaj nije htio pomoi. On savjetuje da
se jo 200 primjeraka dotiska ako je Strossmayer spreman snositi trokove
toga posla, a u skladu s tim bi, dakako, imao pravo raspolagati plaenim pri
mjercima. Raki smatra kako je 300 primjeraka doista mala naklada te da
e jedva pokriti Dalmaciju. U Propagandi su, kako bi sprijeili dotiskavanje
misala, poveali cijenu pojedinanoga primjerka s 500-600 na 900 lira. Stoga e Raki, a u ime Strossmayerovo, dogovoriti samo stotinu primjeraka.
On e uz tu obavijest u pismu od 3. studenoga 1890. napisati Strossmayeru
kako se biskup Posilovi ljuti to se misal tiska glagoljicom, a ne latinicom ili
irilicom.32 Uz pismo Franje Rakoga upueno Strossmayeru 29. rujna 1893.
Korespondencija Raki Strossmayer, Knjiga etvrta (od 2. jula 1888. do 15.

29

februara 1894.), ur. F. ii, JAZU, Zagreb 1931., str. 34.

Isto, str. 5657. Pismo od 28. prosinca 1888.

31
Isto, str. 169197.
32
Isto, str. 200202.
30

327

Milica LUKI

Ferdo je ii uvrstio i prilog pod nazivom Pari i Strossmayer o staroslavenskom Misalu. Rije je o pismima koja su meusobno razmijenili Dragutin
Pari i Josip Juraj Strossmayer poto je nako 29 godina Rimski misal slavenskim jezikom. Prsv. G. N. Urbana papi VIII povelnijem. Missale romanum
slavonico idiomate ex decreto sacrosanti concilii tridentini resitutum S. Pii V
pontifex maximi jussu editum Clementis VIII Urbani VIII et Leonis XIII auctoritate recognitum, Romae, Ex typographia polyglotta S. Congr. de propaganda fide 1893 konano objelodanjen (tiskan je na papiru, str. LVI + 544
+170 + V.). Iz priloga se saznaje da je prvo izdanje misala ve rasparano te da
je Sveta Stolica dala nalog Propagandi za irenje vjere da se djelo pretiska, to
potie na ozbiljna promiljanja da je sljedee izdanje izilo ve 1894, iako se u
novijoj literaturi o toj problematici istiu samo jo dva izdanja, ono iz 1896. i
1905. Inae, prema podacima Staroslavenskoga instituta u Zagrebu, poznato je
vie od 86 sauvanih primjeraka prvoga izdanja, 9 primjeraka 2. izdanja (misli
se na 1896. godinu) i 28 primjeraka 3. izdanja. Pari u pismu biskupu Strossmayeru, zahvaljujui mu za pomo oko objelodanjivanja misala, kae da se
je to netom izalo na sviet sa svim se razpaalo ovo Izdanje; pak evo to je
sveta stolica dala nalog Propagandi, neka se ovo djelo pretiska; a ja da se podvrgnem iznovice pregledavanju tiskarske radnje33, to i Josip Tandari shvaa
kao signal postojanja izdanja iz 1894., pa niti ne spominje izdanje iz 1896.,
ve ovo iz 1894. smatra drugim izdanjem: Sauvana su takoer izdanja iz
1894. (nepromijenjena), a tree je izdanje zbog kleveta bilo obustavljeno i tek
ga je 1905. uspio opravdati dr. Josip Vajs i izdati bez promjene, dodavi nekoliko novih misa,34 a takvim se razmiljanjima pribliuju i Mihovil Boloni
te Josip Bratuli koji u svome Leksikonu hrvatske glagoljice isputa 1896.
i umjesto nje navodi 1894. godinu kao godinu drugoga izdanja Misala.35 Iz
citiranoga se Parieva pisma Strossmayeru doznaje da mu poklanja jedan
primjerak Misala, to je Strossmayeru premalo, pa u svom odgovoru Pariu
trai jo 10 primjeraka novoga izdanja. U popratnom se tekstu uz pisma uz
novootisnuti Misal spominje i Rimski ritual, koji je takoer priredio Pari,
kanonik pri sv. Jeronimu u Rimu, i poznati vjetak u staroslovenskom jeziku. Doznaje se i da je biskup Strossmayer za svoju dijecezu ve naruio 50
primjeraka te knjige. Inae, Anica Nazor tragajui za Parievim Misalom36
u akovu biljei samo jedan primjerak, i to upravo onaj koji je sam Pari
Glasnik Biskupija Djakovake i Sriemske, br. 18, akovo 1893., str. 182.
Josip Tandari, Oivljavanje hrvatske redakcije staroslavenskog jezika, Hrvatska glagoljska
liturgijska knjievnost Rasprave i prinosi, Kranska sadanjost, Zagreb 1993., str. 82.
35
Josip Bratuli, Leksikon hrvatske glagoljice, Minerva, Zagreb 1998., str. 131.
36
Anica Nazor, Tragom Parieva glagoljskog 'Misala', Zadarska smotra, br. 3, Zadar 1993.,
str. 103119.
33
34

328

Dragutin Antun Pari i njegov Rimski misal slavenskim jezikom (Rim, 1893.)

poklonio Strossmayeru, a danas se uva u Biskupijskoj knjinici, dok od onih

10 exemplara koje Strossmayer naknadno naruuje nema ni traga. Moemo
pretpostaviti da ti primjerci nisu ni poslani u akovo ili su moda odmah
poto su pristigli, rasporeeni po upama tadanje akovake biskupije. Koliko je bilo Strossmayerovo oduevljenje konano objelodanjenim Misalom
pokazuje i opsean komentar toga epohalnog dogaaja u samome pismu:
Uzvienom odlukom i nakanom svete rimske Stolice prestalo je za
vazda vrijeme, kojim se je vieput po ljudima, koji do same Crkve i
vjere mnogo drali nisu, tvrdilo: ko da bi na staroslavenski jezik u
zapadnoj slubi kod Slavena jedinstvu Svete Crkve boje protivan bio,
a moje je vrsto uvjerenje, da, ako bi teajem vremena, po darovima i
znakovima Boje providnosti vjerojatno postalo, da bi se staroslavenskim jezikom u svetoj liturgiji Slavena do jedinstva u Svetoj Crkvi i
vjeri dospjeti moglo, da bi tada Sveta rimska Stolica, po svetom biu
i opredjeljenu svomu, ba staroslavenski jezik u liturgiji zapadnih
Slavena potvrdila i svetim svojim blagoslovom u izvor i zalog vjeiti
izmirenja i ujedinjenja dvaju velikih crkava pretvorila.37

Sva je nepristrana hrvatska kulturna javnost, posebice ljubitelji
glagoljice, oduevljeno pozdravila Parievo izdanje novoga glagoljskog misala, najvanijeg dogaaja u novijoj povijesti glagolizma, kako ga je okarakte
rizirala Anica Nazor.38 Na veliko odobravanje u strunim krugovima nije
naiao samo prijevod, koji je Pari nainio naslanjajui se na staroslavensku i starohrvatsku tradiciju, nego i oprema misala. Naime, Pari je sam
nainio sve tehnike pripreme za njegovo tiskanje. Kako su glagoljska slova
u Propagandinoj tiskari bila istroena, nainio je nova za koja e Bonefai
rei da su i za oko ugodna, bez kratica, tisak jasan. I korekturu je teksta
Pari sam obavio: Vodio je i nadzirao s rijetkom i neobinom ustrajnou
sav posao tiskanja Misala od poetka do kraja, pa je zato odsele ivio vie
u tiskarni Propagande, nego u svom stanu.39 U pripremi misalskih tekstova
Pari se sluio izdanjima kanonskih staroslavenskih spomenika, originalnim hrvatskoglagoljskim rukopisima, prvotiskom Misala iz 1483. godine te
istonoslaveniziranim tekstom Karamanova Misala iz 1741. Tim se izdanjem
koristio zato to je novi misal morao biti u potpunosti u skladu s odobrenim
latinskim tekstom, kakav je bio Karamanov koji je prireen dosljedno prema
latinskom predloku, a bio je i u upotrebi, to znai da su ga sveenici kojima
je bio namijenjen novi staroslavenski misal dobro poznavali. Kada je rije
Korespondencija IV, br. 1338, str. 389391. Vidi i Glasnik Biskupije 1893., br. 18, str. 182.
Anica Nazor, o. c., str. 103.
39
Klement Kvirin Bonefai, Dragutin A. Pari, Krk 1903., str. 22.
37
38

329

Milica LUKI

o evaneoskim tekstovima, Pari je najvie upotrebljavao Assemanijevo i

Marijinsko evanelje, u poslanicama se sluio samo iatovakim apostolom40, za odlomke Staroga zavjeta koristio se Ulomcima svetoga pisma obojega uvjeta staroslovenskim jezikom (1871.) Ivana Beria, psalme je nainio
prema Sinajskom psaltiru (1883.) Lavoslava Geitlera, a molitve prema prvotisku Misala.41 Iako je u slavistici bio samouk, Pari je s filolokoga
gledita odradio izvrstan posao, to su mu priznavali i njegovi suvremenici. Jo za Parieva ivota o njegovu se radu najpovoljnije izrazio tadanji
vodei filolog i paleoslavist Vatroslav Jagi, koji je i sam kao lan odbora
za izradbu liturgijskih knjiga svojim strunim savjetima podravao Paria u
izradbi misala, a njegova je ocjena u literaturi najee citirana. U Arhivu za
slavensku filologiju 1893. godine on ga naziva trijumfom slavenske filologije
naspram ignoranciji posljednjih dvaju stoljea. Kvirin Klement Bonefai u
svojoj knjizi o Pariu takoer posebnu pozornost posveuje tomu Jagievu
tekstu, donosi njegov iscrpan prikaz potkrijepljen brojnim citatima. Ovdje
podsjeamo na Jagievo upozorenje kako daljnja sudbina staroslavenskoga
bogosluja kod Hrvata ovisi o angairanosti biskupa i sveenstva u dosljednoj
upotrebi Parieva Misala:
Inae pako itav je tekst tako valjano uredjen, te se ovoj restituciji in
integrum istinito radovati moramo. Neka se u ovom starom i astnom
jeziku slava boja glasa posvuda, gdje se je odrao prastari privilegij
katolikih hrvata (!). Samo ne vala zaboraviti, da svako pravo namee i
dunost. Tko glagoljsku misu hoe da dostojno ita, ne smije da mu dosadi trud, itati ju iz ove glagolski tiskane knjige. Komu bi se ovo morda preteko inilo, neka si upotrebi latinske knjige, ali pritom neka ne
zaboravi, da se ovakvom indolencijom gubiva pravo pozivati se na stari
privilegij. Odvisit e dakle od sveenstva, osobito od biskupa i njihove
uvidjavnosti, da li e ovaj krasni dar papinskoga instituta blagoslovljeno djelovati.42

Franjo Raki, koji je udario temelje razvoju hrvatske irilometodske
znanosti u drugoj polovici 19. stoljea, u tekstu Novo izdanje glagoljskoga
misala u 10. broju Katolikoga lista iz 1893. takoer kae kako je Parievo
izdanje misala i sa znanstvenoga gledita pojav veoma znamenit.43 Taj je
Rije je o izdanju toga irilinog teksta apostola iz 1324. koje je u Beu 1853. priredio
Franc Mikloi.
41
Antun Dragutin Pari i njegov glagoljski misal, Slovo, br. 3940, Zagreb 1990., str. 181.
42
Daroslav, Dragutin A. Pari, Krk, 1903., str. 2425.
43
Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, br. 5, god. 21, akovo 1893., str. 7879 (prema
tekstu iz Katolikog lista). Franjo Raki i Dragutin Antun Pari razmijenili su dvadesetak
40

330

Dragutin Antun Pari i njegov Rimski misal slavenskim jezikom (Rim, 1893.)

posljednji Rakijev tekst, koji pozdravlja s velikom radou konaan izlazak Parieva glagoljskog Misala, napisan prije njegove smrti 1894. i otisnut na stranicama Strossmayerova dijecezanskog glasila.44 Ovaj dogadjaj je
tako znamenit, da mi smatramo potrebnim priobiti cieli taj lanak, tim vie,
to je novi misal u glavnom djelo naega Biskupa, kae urednitvo Glasnika u uvodu preuzetomu tekstu. Raki dosljedan svojoj znanstvenoj metodi ne zaustavlja se samo na izraavanju osjeaja glede toga, slobodno se
moe rei njegova i Strossmayerova ivotnog projekta, ve pie preglednu
raspravu o problematici liturgijskih knjiga i staroslavenskoga bogosluja;
stavlja Pariev Misal u kontekst hrvatskoglagoljske liturgijske knjievnosti
navodei sve ono to mu prethodi bogatu tradiciju hrvatskoglagoljskih ti
skanih misala od prvotiska iz 1483. do Brozieva izdanja iz 1561. Posebno
se zadrava na istonoslaveniziranim izdanjima da bi ukazao kako su ona
zaustavila prirodni razvoj hrvatske redakcije i uzrokovale propadanje staroslavenskoga bogosluja na tlu Hrvatske, a time i zloporabe po dalmatinskim
biskupijama (avet). Nemalu panju posveuje i povijesti nastanka Parieva
izdanje konstatirajui kako je ono dokaz:
a) da se rimska Stolica ne protivi slavenskom bogosluju tamo gdje ono
pravom postoji ili gdje ga duhovni razlozi iziskuju (a to onda zapravo
ukazuje na cijeli hrvatski i slavenski, a time i crnogorski, duhovni pro
stor, op. M. L.)
b) kako papa Lav XIII. vjerno slijedi stope svojih prethodnika Nikole I,
Hadrijana II, Ivana VIII, Inocencija IV, Urbana VIII. i Benedikta XIV. i
oivotvoruje svoje velike misli o Slavenstvu koje je izrazio u enciklici
Grande munus.

Velik je prostor u svome tekstu Raki posvetio preciziranju jezika novoga misala ne samo konstatacijom da se u jeziku razlikuje od starijih slovinskih
misala u tome to je uzpostavljena prema napredku slavistike starosloventina
hrvatske redakcije (...), nego i detaljnim opisom hrvatskocrkvenoslavenskog
jezika (hrvatske redakcije staroslavenskoga jezika) na glasovnoj razini, a
pisama u razdoblju od 1865. do 1890. godine o razliitim temama vezanim za irilometodsku problematiku, a napose o radu na staroslavenskom Misalu. Usp. Vjekoslav osi,
Parieva pisma Rakome, Zadarska smotra, god. LIX, br. 34, Matica hrvatska Zadar,
Zadar 2010., str. 83117.
44
Iz usporedbe s tekstom koji je otisnut u Katolikom listu vidi se da Glasnik ne prenosi u
potpunosti navedeni lanak, ve isputa izvatke iz Misala (dio mise koja se slui na Pepelnicu te dio korizmene prefacije) koji su u lanku otisnuti staroslavenskom irilicom, a
koji su Rakome posluili kao izravni primjer za njegove tvrdnje da je ovo novo izdanje
od svih predjanjih mnogo pravilnije i da nam prikazuje istu staroslovjentinu u hrvatskoj
redakciji. Vidi: Katoliki list, str. 79.

331

Milica LUKI

nabraja i sve poznate redakcije crkvenoslavenskoga jezika da bi naglasio koliko se jezik novoga misala od njih razlikuje.45

U suvremenoj se paleokroatistikoj literaturi takoer hvali Parieva
znanstvenost u pogledu vraanja hrvatskocrkvenoslavenskoga jezika u liturgijsku uporabu. Tandari ak tvrdi da ni u jednom pisanom spomeniku nije
jezina norma tako dosljedno provedena. Te svoje tvrdnje o dosljednosti
Parievoj i vjernost propisanim predlocima, za razliku od veine autora koji
su se piui o toj tematici zadrali samo na konstatiranju, krijepi primjerima iz
hrvatskoglagoljskih rukopisnih misala i Karamanova misala koje usporeuje
s rjeenjima u izdanju iz 1893. Bjelodano je da se Pari rukovodi naelom
potivanja tradicije s jedne i funkcionalnosti jezika najvanije liturgijske knjige
s druge strane: ona mora biti u skladu s vremenom, prilagoena suvremenomu
itatelju rije svetih tekstova mora postati iva rije Logos Slovo. Ranije
citirana Tandarieva reenica kako jezina norama ni u jednom dotadanjem
spomeniku nije tako dosljedno provedena potie i na sljedei zakljuak: Pari
u liturgijskome jeziku misala gleda sustav koji funkcionira po svim pravilima
svojstvenim knjievnom jeziku. To je sustav koji je prvenstveno artificijelan, a
onda sustav koji mora biti uzoran i precizan jer uva i posreduje rije Boju.

Kada je rije o jeziku Parieva Misla, u znanosti se esto ponavlja
reenica kako je njime u hrvatske glagoljske bogoslune knjige vraena
hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika kakva je bila u uporabi do
Levakovieva misala. Najnovija istraivanja jezika i grafije Parieva Misala
na primjeru Muke po Mateju Antonije Zaradije Ki i Matea agara pokazuju
kako tomu nije tako:
Neosporno je da nije posrijedi pokuaj nastavljanja prekinute tradicije, nego svojevrstan, konstruiran, povratak u sam poetak redakcijskog
formiranja. Pritom se na umu imaju samo fonoloke osobine, no i one tek
ogranieno naznaene. Oigledna je namjera da se prijevod Evanelja
vrati na zajedniki, sveslavenski poetak, tek s hrvatskim naznakama,
dovoljno blagima da bi staroslavenska osnovica bila neprijeporna. To
je zasigurno u vezi s nakanjenom namjerom ovoga misala, odnosno sa
irom slavenskom/slavistikom koncepcijom liturgijskog jezika u drugoj polovici XIX. stoljea. Potanji uvod u jezik Muke po Mateju pokazao je, izmeu ostaloga, kako je prireiva bio iznimno struan, kako
je odvagivao svaki izbor, kako se ponajvie oslanjao na Assemanijev
evanelistar (ali i na Zografski i Marijinski), te kako je dobro poznavao
hrvatskoredakcijske tekstove.46
Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, br. 5, god. 21, akovo 1893., str. 7879.
Antonija Zaradija Ki Mateo agar, Muka po Mateju u Parievu Misalu (1893): kulturoloke, jezine i grafijske odrednice (nacrtak), u: Boka kotorska jedno od izvorita

45
46

332

Dragutin Antun Pari i njegov Rimski misal slavenskim jezikom (Rim, 1893.)

Neosporno je meutim da je Parievim Misalom, osmim po redu hrvatskim glagoljskim tiskanim misalom, zapoelo novo razdoblje u povijesti
hrvatskoglagoljskoga tiska.47 Uz izdanja misala Pari je tiskao i nekoliko
manjih glagoljinih djela. Godine 1893. izdao je obrednik Rimski ritual,
poetnicu za itanje glagoljice Mali azbukvar te Rjenik latinsko-glagoljski, a
priredio je i grau za tiskanje asoslova.

Koliko god da je izradba liturgijskih knjiga u drugoj polovici 19.
stoljea rezultat zalaganja mnogih istaknutih linosti, napose biskupa J.J.
Strossmayera i povjesniara i filologa Franje Rakoga, znanstvenici se slau
u miljenju da presudna uloga u tome procesu pripada glagoljau Dragutinu
Antunu Pariu. Toga su bili u potpunosti svjesni i njegovi suvremenici, to
smo ve pokazali, a u prilog tomu ide i tekst iz Vrhbosne pisan neposredno
nakon Parieve smrti:
Oivjeti hrvatsku glagoljicu, koja je pomalo stala propadati zbog
nestaice glagoljskih knjiga, bio je ponajdrai posao kanoniku Pariu.
Radi toga nastojanja okitio mu je prsa veliki Leon XIII zlatnom meda
ljom. I dok bude svijeta, i dok se bude iz nepokvarenih hrvatskih srdaca
dizao u nebeske visine hvalospjev Slava va vinjih Bogu, s ponosom i
zadovoljstvom spominjat e se hrvatski narod svojeg slavnog glagoljaa
Paria, kojemuj slava i dika i ovoga i onoga svieta!48

Jedino se miljenje Josipa Hamma razlikuje od dosadanjih apologija
Parievu djelu koje u periodizaciji crkvenoslavenskoga jezika na hrvatskome
tlu svrstava u etvrti period i imenuje ga novohrvatskom redakcijom od 1893.
koja se nadovezuje na redakciju iz 16. stoljea.49 On ne prigovara Parievoj
filolokoj kompetenciji, ve ne vidi smisao vraanja hrvatske redakcije u
glagoljske liturgijske knjige u vremenu u kojemu staroslavenski jezik vie ne
moe predstavljati funkciju sredine u kojoj ivi, ve samo filoloko pitanje,50
zbog raskoraka, domee Jerko Fuak, koji se javlja izmeu njega i politikog,
nadasve drutvenog, knjievnog i nacionalnog ivota i razvoja s druge strane.51
Meutim, ukljuimo li se u razmatranje ovoga problema iz motrita sociologije jezika, na to neosporno imamo pravo govorei o jeziku liturgijskih knjiga

47

50

51

48
49

hrvatske pasionske batine, Zbornik radova V. meunarodnog znanstvenog simpozija

Muka kao nepresuno nadahnue kulture, Tivat, 2006., str. 176.
O Pariu i njegovu izdanju misala vie vidjeti u: Antun Josip Soldo, Dragutin Antun
Pari i njegov glagoljski misal, Slovo, br. 3940 (1989.1990.), str. 167186.
Vrhbosna, br. l7, 1903., str. 16.
Josip Hamm, Hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika, Slovo, br. 13, Zagreb 1963., str. 65.
Josip Hamm, o. c., str. 66.
Jerko Fuak, est stoljea hrvatskoga lekcionara, Kranska sadanjost, Zagreb 1975.,
str. 66.

333

Milica LUKI

19. stoljea, moemo dobiti drugaiju sliku od one koju nudi Hamm. Iz toga
motrita staroslavenski kao liturgijski jezik funkcionira kao instrument civilizacije odreenog ljudskog kolektiva ovdje hrvatskoga i jednog dijela crnogorskog naroda u specifinim drutveno-povijesnim okolnostima koje u odnosu
na jezik imaju posebne zahtjeve. Devetnaesto stoljee u staroslavenskome jeziku
vidi uporite od kojega oekuje da preuzme ulogu politike snage koja se nije
mogla pronai u unutarnjim drutvenim i politikim initeljima kao znaka i
sredstva jedinstva, to je uostalom bila stoljetna uloga i latinskoga jezika. Utjecaj
je drutva (dakle, drutvenih i politikih okolnosti) na jezini odabir, u ovome
sluaju jednome izdvojenom segmentu funkcioniranja nacionalnoga bia na
podruju liturgije razvidan; nije tu rije o utjecaju na unutarnju strukturu jezika, nego o potrebi za autoritetom drevnoga slavenskoga/hrvatskoga liturgijskog
jezika uvjetovanom zadanostima jednoga drutveno-politikoga trenutka. Ma
krosociolingvistika poduava kako jezik sili na neke poglede na svijet, primje
rice, bitno utjee na oblikovanje filozofije o ljudskoj jednakosti i esto je u situ
aciji da izjednauje neto to u drutvu nije izjednaeno, utjee na drutvo kroz
uvjerenje da e se stanje popraviti. U ovom konkretnom sluaju moe se govoriti
o oblikovanju ideje jednakosti naroda preko matrice liturgijskoga jezika koji,
iako vie nije ono to je Slavenima bio u prvim stoljeima svoga nastanka razumljiv i blizak narodnim idiomima, ima snagu povezati slavenska plemena koja
se u drugoj polovici 19. stoljea bore za svoju samostalnost u okviru internacio
nalnog dinastikog dravnog saveza kakav je bio Habsburka Monarhija.52
***

Danas, stotinu i osamnaest godina nakon to je prvo izdanje Parieva
glagoljskog Misala ponovno uskrsnulo u krilu crnogorskog naroda, iznova
se upisuje u njegov kulturni identitet. Ali sada na posve nov nain i s novom
svrhom svjedoei da se kulturne pojave neke sredine (u ovom sluaju hrvatske) esto ucjepljuju u drugu (crnogorsku) tako da postaju neodvojivom
sastavnicom njezina identiteta, dok istovremeno ne prestaju biti injenicom
kulturnog identiteta sredine iz koje su potekle. Osim toga, pretisak ove vane
glagoljine knjige podsjetnik je na zajedniko kulturno nasljee koje vee
sve slavenske narode staroslavenski jezik (i pismo) koji su nam u zalog
ostavili Slavenski apostoli Konstantin-iril i Metod, a koji je svim slavenskim narodima bar u jednom odsjeku njihove povijesti i bar na jednom dijelu
njihova nacionalnog prostora bio knjievni.
Otto Jespersen, ovjeanstvo, narod i pojedinac sa lingvistikog stanovita, Sara-

52

jevo, Zavod za izdavanje udbenika 1970., Biblioteka Lingvistika, poetika; 1.

334

Dragutin Antun Pari i njegov Rimski misal slavenskim jezikom (Rim, 1893.)

Uskrisavaju danas s Parievim glagoljinim Misalom i uspomene na
knjaza Nikolu I. Petrovia Njegoa, na biskupa Josipa Jurja Strossmayera, na
imuna Milinovia, na bokokotorske i na hrvatske glagoljae te trajne veze
meu dvjema kulturama koje su od davnina brino graene i njegovane, to se
i ovom prilikom potvruje! U ast takvu vanom kulturnom inu mogue je
samo rei:
Slava va vinjih Bogu!
Literatura
Boloni, Mihovil, O ivotu i radu Dragutina A. Paria, Bogoslovska
smotra, vol. 42, br. 4, Zagreb 1973., str. 418438.
Bonefai, Klement Kvirin, Dragutin A. Pari, Krk 1903.
Bratuli, Josip, Leksikon hrvatske glagoljice, Minerva, Zagreb 1998.
osi, Vjekoslav, Parieva pisma Rakom, Zadarska smotra, god LIX, br.
34, Zadar 2010., str. 83117.
Damjanovi, Stjepan, Strossmayerova nastojanja oko glagoljskih liturgijskih knjiga, Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera, Zbornik radova
meunarodnoga znanstvenog skupa, Stanislav Marijanovi (ur.),
Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet,
Osijek 2008., str. 365372.
Fuak, Jerko, est stoljea hrvatskoga lekcionara, Kranska sadanjost,
Zagreb 1975.
Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, br. 18, akovo 1893.
Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, br. 5, akovo 1893.
Hamm, Josip, Hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika, Slovo, br. 13, Zagreb
1963., str. 4367.
Istorijski zapisi, br. 12, Cetinje, 1978.
Jespersen, Otto, ovjeanstvo, narod i pojedinac sa lingvistikog
stanovita, Zavod za izdavanje udbenika, Biblioteka Lingvistika, poetika;
1, Sarajevo 1970.
Karaula, eljko, Pisma crnogorskoga pjesnika, sveenika i diplomata
Jovana Sundeia bosansko-akovakom i srijemskom biskupu Josipu
Jurju Strossmayeru (1881.1887), Diacovensia, god. 23, br. 2, akovo
2009., str. 91156.
Luki, Milica, u imun Milinovi bokokotorski biskup-glagolja i njegova uloga u oivljavanju irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea
Uvodna razmatranja,:u: Muka kao nepresuno nadahnue kulture. Boka
kotorska jedno od izvorita hrvatske pasionske batine, Zbornik V.
meunarodnog znanstvenog simpozija, Tivat Zagreb 2007., str. 143153.
335

Milica LUKI

Luki, Milica, Polemike oko jezika i pisma liturgijskih staroslavenskih

knjiga u 19. st. (s osobitim obzirom na tekstove Dragutina A. Paria i
Ivana Miletia), Knjige potujui, knjigama potovani Zbornik o 70.
roendanu Josipa Bratulia, Matica hrvatska, Zagreb 2010., str. 283292.
Marijanovi, Stanislav (ur.), Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera, Zbornik
radova meunarodnoga znanstvenog skupa odranoga od 15. do 17.
svibnja 1990., Osijek 2008., str. 443478.
Martinovi, Ilija, Slava va vinjih Bogu, Godinjak Ogranka Matice hrvatske Vinkovci, br. 13, Vinkovci 1995., str. 133162.
Nazor, Anica, Tragom Parieva glagoljskog Misala, Zadarska smotra,
br. 3, Zadar 1993., str. 103119.
Nazor, Anica, Knjiga o hrvatskoj glagoljici: Ja slova znajui govorim...,
Erasmus naklada, Zagreb, 2008.
Nikevi, Milorad, Hrvatski i crnogorski knjievni obzori Povijesni
knjievno-kulturni kontekst, NZCH, Zagreb 1995.
Nikevi, Milorad, Na civilizacijskim ishoditima knjievni suodnosi i
interferencije, CKD M-M, Osijek 1999.
Nikevi, Milorad,Odsjaji kultura Hrvatska i crnogorska kultura
stoljeima, Zagreb 2002.
Nikevi, Milorad, Josip Juraj Strossmayer i Nikola I. Petrovi Njego
u korespondenciji i dokumentima U duhovnim prostorima Crne Gore
/ Boke kotorske, Hrvatsko-crnogorsko drutvo prijateljstva Croatica
Montenegrina, Osijek, Crnogorsko kulturno drutvo Montenegro
Montenegrina, Osijek i Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje
Vojislav P. Nikevi, Cetinje, Osijek 2009.
Nikevi, Vojislav, Istorija crnogorske knjievnosti od poetaka
pismenosti do XIII. vijeka, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje
Vojislav P. Nikevi Cetinje, Cetinje 2009.
Pederin, Ivan, Pisma Ivana Kukuljevia Sakcinskog Pavelu Josefu afaiku
o glagoljici, Croatica et Slavica Iadertina III, Zadar 2007., str. 231260.
Rotkovi, Radoslav, Crnogorska knjievnost od poetaka pismenosti do
1852. Istorija crnogorske knjievnosti, knjiga II, Institut za crnogorski
jezik i knjievnost Podgorica, Podgorica 2012.
Soldo, Antun Josip, Dragutin Antun Pari i njegov glagoljski misal,
Slovo, br. 3940, Zagreb 1990., str. 167186.
ii, Ferdo (ur.), Korespondencija Raki Strossmayer, Knjiga etvrta
(od 2. jula 1888. do 15. februara 1894), JAZU, Zagreb 1931.
Tandari, Josip, Oivljavanje hrvatske redakcije staroslavenskog jezika,
Hrvatska glagoljska liturgijska knjievnost Rasprave i prinosi, Kranska
sadanjost, Zagreb 1993., str. 7884.
336

Dragutin Antun Pari i njegov Rimski misal slavenskim jezikom (Rim, 1893.)

Vjeko Vri, Veliki sin lovreke upe, Lovre 1985.

Vrhbosna, br. 17, Sarajevo 1903.
Za obstanak glagoljice Opazke D. A. Paria, kanonika kod sv. Jeronima
u Rimu, vrhu Memoria sulla conversione dell alfabeto glagolito nel latino
pei libri liturgici slavi di Rito Romano, Zadar 1882.
Zapisi, god. XIII, knjiga XXIV, sv. 1, Cetinje, 1940., str. 126; sv. 2, str.
8393.
Zaradija Ki, Antonija agar, Mateo, Muka po Mateju u Parievu Misalu (1893): kulturoloke, jezine i grafijske odrednice (nacrtak), u: Boka kotorska jedno od izvorita hrvatske pasionske batine, Zbornik radova V.
meunarodnog znanstvenog simpozija Muka kao nepresuno nadahnue
kulture, Tivat, 2006., str. 153189.
Milica LUKI
DRAGUTIN ANTUN PARI AND HIS ROMAN MISSAL
IN THE SLAVONIC LANGUAGE (ROME, 1893)
(On the occasion of 100 years since Paris death and
the reprint of his Glagolitic Missal in Montenegro)

The paper discusses the preparation and printing of the Glagolitic Missal (known in science as Paris Missal) in the second half of the XIX century. This liturgical book created within the common segment of the cultural
history of Croatian and Montenegrin peoples, referring to events related to
the agreement made between the Holy See and Montenegro in 1886, presents
the culmination of restoration of Cyril-Methodius heritage among the Slavs
in the XIX century, among the proponents of which was also akovos and
Srijems bishop Josip Juraj Strossmayer.

Key words: Antun Pari, Missal, Glagolitic script

337

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.133.1.09
UDK 7.036
Pregledni rad
Marjana UKI (Podgorica)
Institut za strane jezike Podgorica
[email protected]
ODGOVORI PROLAZE, PITANJA OSTAJU
(Antoan Kompanjon, Pet paradoksa modernosti, prevod
Bojana Tenjovi, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, 2012)
Izdavakim poduhvatima Instituta za crnogorski jezik i
knjievnost moe se bez ikakve sumnje pridodati prevod i obja
vljivanje znamenitog francuskog teoretiara knjievnosti Antoana Kompanjona. Budui da nije mnogo prevoen, rad e situirati
knjievnoteorijski pristup Antoana Kompanjona u okviru savremenih teorijskih koncepata, a isto tako predstavie metod i probleme
koje autor tretira u studiji Pet paradoksa modernosti.
Kljune rijei: Kompanjon, teorija, istorija, modernost,
postmodernost, avangarda

Duga i znamenita tradicija francuske knjievnoteorijske misli, koja
podrazumijeva polemike i borbe koliko nova otkria i stvaranje sistema
i teorija, sredinom XX vijeka doivjela je vjerovatno najsjajniji trenutak.
Talas strukturalizma, te velike revolucije ljudske misli, bitno e odrediti
knjievnoteorijska istraivanja. Predavanja Rolana Barta postaju jedino,
dodue vanuniverzitetsko, arite novog znanja, a meu sluaocima se formira
sigurno najznaajnija generacija u francuskoj kritici, prije svih erar enet,
Cvetan Todorov, Klod Bremon, a nesumnjivi autoriteti su De Sosir, Klod
Levi-Stros, Roman Jakobson, ruski formalisti. Da bi izbjegli psihoanalitika
tumaenja kao i komunizam, maoizam, trockizam i sline bizarne francuske
grupacije, enet i Todorov 1968. godine osnivaju u izdavakoj kui Seuil
ediciju Potique, a dvije godine kasnije asopis istog imena. Izdanja i tekstovi koje e objaviti kapitalni su u stvaranju uvenog, napadanog i branjenog,
formalnog metoda u prouavanju knjievnosti.
339

Marjana UKI

Antoan Kompanjon (Antoine Compagnon, 1950) u Parizu je u to doba
student, slua Jakobsona, Fukoa, Levi-Strosa, Rolana Barta i od nesuenog
ininjera postaje danas najznaajniji i najpoznatiji francuski teoretiar i profesor knjievnosti. Na mjestu na kojem je sluao Jakobsona postao je profesor. Slavni Collge de France, studij bez diploma, slobodan, otvoren i besplatan, prestina je kua francuskog visokog obrazovanja, a predavai su
zastraujueg respekta: Valeri, Bergson, Bedije, Benvenist, Bart, Fuko, danas Miel Zink, za srednjovjekovnu knjievnost i od 2006. godine Antoan
Komapanjon za predmet kojem je dao ime Francuska moderna i savremena
knjievnost: istorija, kritika, teorija.

Osim to je bio na izvoru francuske nove kritike i u sreditu stvaranja
novih teorija u oblasti nauke o knjievnosti i humanistikih nauka uopte,
Kompanjonovo odrastanje i formiranje vezano je i za ameriki obrazovni sistem (kao srednjokolac, a mnogo kasnije kao profesor na brojnim amerikim
univerzitetima, najdue na Kolumbiji, Njujork).

Formiranje izmeu dviju kultura ini upravo Kompanjona jedinstvenim
poznavaocem kako francuskog strukturalizma, tako pod poststrukturalizmom
iniciranih amerikih studies, i to je jo vanije, uvijek moderan, taj veliki po
znavalac modernosti, posmatra s istim zanimanjem, znanjem i arom savremena kretanja u literaturi, kulturi i naravno teoriji i istoriji knjievnosti. Poznati
francuski prezir amerike akademske misli s jedne strane, i vrlo selektivan,
pragmatian izbor francuskih teoretiara na amerikim kampusima s druge
strane, prevazieni su Komapnjonovim ameriko-francuskim formiranjem,
kao i teorijskokritikim i pedagokim radom. Njegovi najvidljivi autoriteti
su Rolan Bart i Pol de Man, Bodler i Montenj, no cjelokupna evropska teorij
ska misao zajedno s najnovijim amerikim teoretiarima, kao to su Grinblat, Baba, Said, nasljee je sa kojim Kompanjon polemie, razmilja, koje
razotkriva podstiui itaoce na slian poduhvat.

Kod nas je Kompanjon poznat po znamenitoj studiji Demon teorije
(Svetovi, Novi Sad, 2001, u Francuskoj objavljena 1998. godine) u kojoj preispituje dostignua, rezultate i otkria strukturalistikih i poststrukturalistikih
knjievnih teorija. Analizom sedam knjievnih koncepata knjievnost, autor, svijet, italac, stil, istorija i vrednovanje, Kompanjon se vraa izvornim
pitanjima knjievnosti i teorije, pitanjima koja ne prestaju da se postavljaju ni
nakon svih velikih teorijskih koncepcija XX vijeka.

Kompanjon je protivnik teorije kao pedagoke jedinice, teorije kao
univerzitetskog udbenika, traei teorijsku avanturu a ne teoriju kao sholastiku. Dosljedan u metodu, Kompanjon zaista budi italaku obamrlost
predstavljajui teoriju i knjievnost kao otvorena pitanja na koje emo neprestano davati odgovore. U stalnoj polemici s institucionalizovanim knjievnim
340

Odgovori prolaze, pitanja ostaju

prouavanjima i doxom, otkriva nam nova vienja i paradokse naizgled

rijeenih i definisanih knjievnoteorijskih i umjetnikih pojmova i koncepata.

Kompanjon je u nauku o knjievnosti zakoraio velikom studijom o citatu i citiranju, Druga ruka (La Seconde main ou le travail de la citation, Seuil,
1979). Veliki problem ve reenog autor analizira preko citata, ne samo kao
oblika, nego i preko rada na citatu, dakle kao funkcije i kao ina. Iz bogate
bibliografije pomenuemo jo neke od naslova: Trea Republika Knjievnosti,
Seuil, 1983, Prust izmeu dva vijeka, Seuil, 1989, Poznajete li Brintjera?, Seuil,
1997, Antimoderni, od ozefa de Metra do Rolana Barta, Gallimard, 2005.

Pet paradoksa modernosti (Seuil, 1990) studija je u kojoj Kompanjon
preispituje pojmove modernosti, postmodernosti i avangarde. Kriterijumi u
redefinisanju tih moda i previe rabljenih termina jesu odnos prema novom, to je od Bodlera kvalitet moderne umjetnosti, zatim vjera u budunost
i generalno vrijeme kao kategorija. Autor prua zanimljiv prikaz odnosa teorije i umjetnosti, odnos elitne i masovne umjetnosti i najzad strast poricanja,
negacije. Preko tih pet paradoksa, kako ih definie autor, otvaraju se brojna
teorijska pitanja: tradicija, progres, istorija, a autor znalaki polemie s rele
ventnim teoretiarima moderne i postmoderne, od Niea do Habermasa, od
Fridriha do Liotara. Studija Pet paradoksa modernosti jeste teorija umjetnosti
jednoga odreenog perioda istorije umjetnosti koju Kompanjon fiksira preko
pet kljunih taaka, pet kriznih trenutaka.

Modernost poinje uvenim Bodlerovim novim kojim se zavrava
Cvijee zla, a koje e prihvatiti Rembo, to predstavlja prvi period pregleda.
Umjetnost druge polovine XIX vijeka, koju e osim pomenutih pjesnika oznaiti
Flober i u slikarstvu Manet i Kurbe, prema Kompanjonovoj analizi karakteriu
nezavrenost, fragmentarnost, gubitak znaenja i autonomija djela. Druga velika kriza vezana je za znaajnu godinu u francuskoj umjetnosti, 1913, kada
se pojavljuju kolai Braka i Pikasa, Kandinski i njegova apstraktna umjetnost,
Apolinerovi kaligrami, prva knjiga Prustovog romana U potrazi za izgubljenim
vremenom i, naravno, Marsel Dian, pravi predstavnik avangarde. Odnos teorije
i umjetnosti, koji u Kompanjonovom itanju daje nove i zanimljive rezultate,
prati se u treem periodu, oko 1924. godine koju oznaava pojava nadrealizma.
Kiriko, Dali, Magrit, pored monog Bretona i njegovog kruga, posmatraju se
preko Adorna, Benjamina, Birgera. Period poslije Drugog svjetskog rata do
uvene 1968. godine oznaava prelazak umjetnosti na ameriko tlo Polok,
pop-art, ali Kompanjon ne liava itaoce knjievnoteorijskih bitnih deavanja
u Francuskoj pa se osvre na novi roman, novu kritiku i francuske post-strukturaliste. Konano, peti krizni momenat je posve ameriki, postmoderna osamdesetih godina XX vijeka. Od arhitekture do knjievnosti i teorija postmoderne,
Kompanjon svoje paradokse zavrava povratkom Bodleru. Krug je zatvoren.
341

Marjana UKI

Erudicija i smjelo poigravanje aporijama skrivenim u teorijskim konceptima i definicijama, antidogmatski pristup i suptilni subjektivni stav
pridruuju Pet paradoksa modernostu slavnoj tradiciji francuske teorijske
misli. Teorija, istorija, kritika, kakav je Kompanjovov profesorski pristup, istovremeno prate stvaralatvo i refleksiju, umjetnost i teror teorije, u jednom
ipak istorijskom slijedu. Dovodei u sumnju sve, pa i sopstveno tumaenje,
Kompanjon itaocu prua priliku ne samo da preispituje odgovore, nego da se
prije svega vrati pitanjima.
Marjana UKI
ANSWERS PASS, QUESTIONS REMAIN
(Antoine Compagnon, The Five Paradoxes of Modernity, translation by
Bojana Tenjovi, Institute for Montenegrin Language and Literature, 2012)

Publishing the translation of a book by renowned French literary theorist Antoine Compagnon is certainly among the publishing achievements of
the Institute for Montenegrin Language and Literature. Since Compagnons
works were not translated much, the paper will try to position his literary-theoretical approach in the framework of modern theoretical concepts, and will
present the methods and problems treated by the author in The Five Paradoxes
of Modernity.


Key words: Compagnon, theory, history, modernity, post-modernity,
avant-garde

342

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 821.133.1.09
UDK 7.036
Struni rad
Ethem MANDI (Podgorica)
[email protected]

ORSOKACI MODERNE UMJETNOSTI
(Antoan Kompanjon: Pet paradoksa modernosti,
Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012)
Autor u ovome radu daje prikaz knjige Pet paradoksa mo
dernosti Antoana Kompanjona, belgijskoga profesora i istoriara
umjetnosti. Antoan Kompanjon je profesor francuske literature
na Sorboni. U tome kapitalnom djelu njegova kritiarskog rada,
bavi se kljunim problemima moderne umjetnosti. Objanjava
paradokse i fenomene moderne epohe kroz tumaenje njenih
najznaajnih predstavnika i njihovih djela: Bodlera, Remboa, Manea, Sezana, Endi Vorhola itd. Pet paradoksa mo
dernosti moe se svrstati u najznaajnija djela koja lucidno
raspravljaju o goruim pitanja dananje umjetnosti.
Kljune rijei: Antoan Kompanjon, moderna, paradoks,
tradicija, moderna tradicija, kult novoga, avangarda, ideja
progresa, teorija, kritika, postmodernizam, Bodler...

Pet paradoksa modernosti je studija Antoana Kompanjona koja se
bavi posljednjom velikom epohom svjetske knjievnosti. Iako su rasprave o
moderni zapoete krajem devetnestoga vijeka, ona je jo uvijek otvorena i
nedovoljno ispitana zbog svoje viestruke prirode i zbog toga to smo u nju
jo uvijek uronjeni, a Kompanjon na atraktivan i znalaki nain predstavlja
itaocima njene krizne trenutke i kljune dileme.

Antoan Kompanjon bavi se modernom kao knjievno-umjetnikom epohom i njenim unutranjim konfliktima i osobinama; u njoj trai i vidi paradokse i logike orsokake koje ona sama sebi namee, i pokuava ih objasniti
(koliko god je to mogue). Moderna se na poetku XXI vijeka predstavlja kao
jedno bie s mnogo produetaka esteticizam, avangarda, kasni modernizam, postmodernizam meduzina glava koja ima zmije kao produetke glave
umjesto kose.
343

Ethem MANDI

U uvodnome poglavlju Kompanjon objanjava pojmove tradicija i
moderna, koji se naelno postavljaju kao antonimi, i s te take gledita uzima
termin moderna tradicija koji je u svojoj sutini apsurdan. Naime, Kompa
njon objanjava da je tradicija prenoenje jednog modela ili vjerovanja sa
jedne generacije na narednu, iz jedne epohe u drugu, dok moderna predsta
vlja (ili eli predstaviti) totalni raskid s tradicijom i elju da se bude orginalan
po svaku cijenu (M. Solar u knjizi Povijest svjetske knjievnosti kae da je
umjetnike moderne ta enja za novou i enja da se nadmai prethodnike u svemu dovela je do takozvanog hermetizma i nerazumljivosti vrhunske
visoke knjievnosti iroj publici).

Tako da, iako je za dananjega ovjeka modernost ve postala tradicija, i to je jedino to dananjeg ovjeka pomalo zbunjuje, kako tvrdi Kompa
njon, jer nije prolo ni stotinu godina nakon pojave avangardista: Majakov
skog, Hljebnikova, Marinetija, koji su se gnuali tradicije i svojim djelom se
pokuavali od nje udaljiti; taj pojam moderna tradicija mu vie ne vrijea
logiku zato to smo na neki nain izali iz nje (moderne).

Bodler je u djelu Romantina umetnost, kojim se Antoan Kompanjon
umnogome slui, veoma lijepo opisao taj proces starenja umjetnikoga
djela i kako djelo postaje dio tradicije Jednom reju, da bi sva modernost
bila dostojna da postane starina, potrebno je da tajanstvena lepota, koju u to
nehotice unosi ljudski ivot, bude odatle izvuena. U takvome Bodlerovom
stavu ogledae se jedan od centralnih paradoksa moderne knjievnosti, jer e
kasnija modernost, u svojoj elji za neprestanim obnavljanjem, i odricanjem
bilo kakve elje za starenjem, napraviti sopstveni circulus vitiosus.

Moderna tradicija postaje tradicija uperena protiv sebe same, i pove
zivanje suprotnosti otkriva modernu kao negaciju tradicije i tradiciju negacije, a taj protivurjeni paradoks najavljuje sudbinu estetske modernosti ona
izdaje naredbu o sopstvenome ivotu i spostvenoj smrti (kao to meduza umire
skamenjena od sopstvenoga pogleda koji je viela u Persejevom uglaanom
titu koji mu je dala Atina).

Ono to e biti poseban predmet panje Kompanjonova djela, emu e
on posvetiti posebna poglavlja, a na ta emo se u ovome prikazu osvrnuti,
jeste sam poetak moderne tradicije koji se izjednauje s nastankom novoga
kao vrijednosti, i kulta novoga kao jezgra moderne umjetnosti, koje je
smatrano vrijednou samo po sebi (vano pitanje je da li je novitet i ono to
je moderno uvijek bilo uslov kvaliteta umjetnikoga djela, jer su modernisti
ponekad opsesivno insistirali na tome, ne uviajui sve posljedice takvoga
programa, i Kompanjon se pita ta moe da ostane od autentine vrijednosti
novoga u modernome idolopoklonstvu koje ga okruuje i era na iscrpljujue
obnavljanje?).
344

orsokaci moderne umjetnosti

Na poetku prvoga poglavlja Presti novoga: Bernar od artra, Bodler,
Mane, autor objanjava razliku izmeu termina moderna, modernost, mo
dernizam. Imenica modernost koristi se u smislu odreivanja onog to je mo
derno, a Bodlerova modernost nosi unutar sebe svoju suprotnost, otpor prema
modernosti kao to e Kompanjon i objasniti. Modernizam se koristi u smislu
ukusa, esto onog to je preerano u modernom. Dok se moderna najee
uzima, i postala je oznaka za itavu jednu knjievnu epohu.

U fokusu panje toga poglavlja, kao i poglavlja poslije njega, bie
razliit odnos Bodlera i modernista (kao jednog od zaetnika moderne i mo
dernizma) i avangardista prema tome fenomenu novosti i tradicije u umjetnosti, i prema onome to je univerzalna vrijednost umjetnike kreacije.
Vieemo, a to je jo jedna aporija moderne knjievnosti, da zapravo Bodler,
iako je zaetnik (ili makar jedan od prvih modernista), nema negativan odnos
prema tradiciji, kakav su imali njegovi nasljednici.

Za Remboa koji kae: Treba biti apsolutno moderan, moderno je ono
to nema veze s tradicijom, dok je za Bodlera nov i moderan onaj koji je pro
mijenio odnos prema formi (slian stav su zastupali formalisti u XX vijeku),
koji je, kako kae Bodler promijenio modu i namjetaj, iako nasljeuje teme
opte prirode koje se provlae kroz sve epohe. Za Kompanjona je centralno
mjesto dvojbe unutar moderne u Bodlerovom stavu, da je modernost kada se
iz mode izdvoji ono to je u njoj poetsko u istorijskom, da se iz prolaznoga
izvue veno.

Jako vaan odnos u moderni je odnos novoga i modernoga, i novoga
i lijepoga, kojim se Kompanjon bavi u prvome poglavlju. On kae da se
posljednji trenutak koji e uspostaviti odnose novoga i modernoga, i novoga
i lijepoga protee od Stendala do Bodlera. Prvi put u sredite umjetnike
epohe imamo vremenske odrednice (nakon antike i srednjega vijeka), i istorija moderne umjetnosti jeste istorija smanjenja vremenskoga razmaka
koji razdvaja staro i moderno preko srednjega vijeka. S pojavom modernosti razlikovanje prologa i sadanjega nestaje u prolaznome. Opozicija
izmeu staroga i modernoga nije nita drugo do opozicija dvije sadanjosti,
dva aktuelna vremena, jue i danas i danas i utra. Tradicija prestaje da bude
tradicija nasljea i postaje tradicija prekida. I tu nastaje dogma koja nije
nimalo bodlerovska, a to je da klasino umjesto da bude shvaeno kao vanvremeno lijepo, kako ga doivljava Bodler, svodi se na nekadanje lijepo, to
jest na ono to vie nije lijepo. Savremena umjetnost postaje jedina vrijednost, a nekadanja umjetnost vie nije umjetnost. Modernost za Bodlera,
kako kae u eseju u knjizi Romantina umetnost, sastoji se od dvije polovine
prolazno, nepostojano, sluajno su njena jedna polovina umetnosti ija je
druga polovina ono veno i stalno. Moderna nakon Bodlera zaboravlja tu
345

Ethem MANDI

drugu vjenu polovinu umjetnosti, stavljajui naglasak na promjenu i relativnost, na sadanjosti. Ukus i moda postaju jedno.

Moderna kao epoha zaeta je djelima Bodlera i Flobera Cvijee
zla i Gospoa Bovari, koje su kada su izale izazvale veliku buru u svojoj
sadanjosti. Bodler je insistirajui na odsustvu relevantnosti prolosti za
opaanje budunosti bio jedan od pokretaa kulta novoga, i kod njega ne
postoji ni jedan trag religije moderne umjetnosti, nijedan trag estetike promjene radi promjene, vidne promjene, niti onoga to Valeri naziva novim po
sebi. Stalnom obnavljanju novoga koje negira nekadanje novo, Bodler suprostavlja vjeno, ili vanvremeno. Kompanjon nam tu tezu jo produbljuje
Bodlerovim stavom prema modernistikome slikaru Eduardu Maneu i njegovim slikama Doruak na travi i Olimpija, koje su takoe izazvale velike nemir
tadanje javnosti. Kompanjon kae da je u Olimpiji igra tradicije i modernoga
istog ranga, i da je to djelo koje je u isto vrijeme i prolazno i vjeno. Maneov
nain igranja sa prolou, kae Kompanjon, izvlai upravo tajnovitu ljepotu koja ini modernost dostojnom da postane antika. Olimpija je posljednji
veliki akt u istoriji slikarstva.

Jo jedan fenomen kojim se Kompanjon posebno bavio i posvetio mu
itavo jedno poglavlje Vjera u budunost:avangarada i tradicionalno pripovijedanje, predstavlja ideju progresa u umjetnosti. On navodi da je ideja progresa
gigantski apsurd, groteska koja raste do iznemoglosti. Autor se obranunava s
jednim vremenskim paradoksom, jer je avangarda svoje temelje postavila u
buduim vremenima. Avangarda je vjerovanjem u budunost osudila sebe na
brzo nepriznavanje, jer vjerovanje u progres trai da progrestivistika umjetnost prihvata svoju trenutnu smrtnost i dekadentnost.

Avangarda i njeni predstavnici (futurisiti, ekspresionisti, nadrealisti, dadaisti) tragali su za novim u sadanjosti otvorenoj ka budunosti, i
vjerovali su u dogmu progresa, razvoja i prevazilaenja. Oni su neminovno
i paradoksalno u roenju svoga djela, vieli njegovu trenutnu smrt. To naj
bolje objanjava citat s poetka drugoga poglavlja Kompanjonove knjige:
Knjievnost se kree prema sebi samoj, prema svojoj sutini, a to je nestajanje.

Avangarda je u angaovanim poecima, poetkom dvadesetih i tridesetih godina, bila prije svega, kako tvrdi Milivoj Solar, okrenuta ruenju kulta
ljepote uspostavljenom u eseteticizmu kao vjerovatno posljednjem ostatku
tradicije, da bi se potpuno otvorili novi putevi prema knjievnosti. Avangarda
je modernu epohu pretvorila u groteskno udovite, kao to je Atina pretovrila Meduzu, koja je prvobitno bila veoma lijepa ena u gorgonu jer ju je
uhvatila kako ljubi Posejdona u svome hramu.

Ako je moderna u poetku i zadrala neki pozitivan odnos prema tradiciji, u smislu forme, avangarda je te spojnice potpuno prekinula. Avangarda nije
346

orsokaci moderne umjetnosti

samo, objanjava Kompanjon, jedna radikalnija i dogmatinija modernost.

Ako se modernost poistovjeuje sa sadanjim trenutkom, avangarda podrazumijeva svijest o budunosti i elji da se bude ispred svoga vremena. Kompanjon upozorava na odnos dekadenicije (dekadentnosti), koja je neodvojiva
od bodlerovskoga koncepta istorije i tradicije, i avangarde. Teoretiari su sklo
ni da mijeaju ta dva pojma, kao i pojmove modernosti i avangarde.

Prije svega, modernisti, kao to smo prikazali, nijesu sebe doivljavali
kao predstavnike avangarde i nijesu se pojavili u isto vrijeme. Dok pojam
dekadencije, iako ukljuuje razoaranje sadanjou, ono ne polae veliku
nadu u budunost, i prema Milivoju Solaru, takozvani dekadenti ne odbacuju
tradiciju nego u njoj trae utoite jer tvrde da je barem nekad bio ostvaren
ideal ljepote, za razliku od avangardista. Ali pojmovi avangarde i dekadencije
esto se prepliu i teoretiari ih, iako se razlikuju, posmatraju kao dva lica
modernosti. Na taj nain su, prema Kompanjonu, kad se svijest o istorijskome
vremenu generalizovala i kad se prva modernost vie nije razumjela, modernost i dekadencija postale sinonimi.

Kompanjon izdvaja dvije vrste avangarde: jednu politiku i drugu
estetiku. Jedni se bave isto politiki angaovanom umjetnou, to jest
umjetnou u slubi politike i ideologije, dok se drugi zadovoljavaju projektom
esetetike revolucije. Prva koristi umjetnost da bi promijenila svijet, a druga
eli da promijeni sveukupnu umjetnost i njena sredstva komunikacije (u tome
smislu jasno je njihovo odstupanje od svakodnevnoga govora nadrealistikim
automatskim pisanjem, aloginostima, naputanjem pravopisa i gramatike,
korienja nonsensnih rijei itd.), smatrajui da e svijet pratiti tu promjenu.

Avangarda je od pojma koji je oznaavao dio vojske koji marira naprijed, od isto prostornoga dobio vremenske i estetike konotacije. Avangardna umjetnost oajniki se naslanja na budunost, ne tei vie da se
prikloni sadanjosti, ve ide ispred nje kako bi se upisala u budunost, tako
avangarda pokree jedan od latentnih paradoksa modernosti, od tenje za
samodovoljnou i samopotvrivanjem nuno pravi samounitenje i negaciju.
Poezija vie nee pratiti ritam djelovanja: ona e biti ispred, pisao je Rembo
1871. i rezultat takve retorike je modernost (ona to je sada i ove) koja se ita
kao vjera u budunost, vjera u ono to jo nije, vjera u orginalnost trenutka
prije njegova samog nastanka. Rezultat svega toga je, kae Kompanjon, paradoksalan i takva umjetnost ne poznaje pravu modernost.

Jo jedna paradoksalna situacija u koju je moderna umjetnost samu sebe
stavila, i predmet je poglavlja Teorija i teror: Apstrakcija i nadrealizam, jeste
njeno ekstremistiko teoretisanje i potreba za programskom umjetnou. Svaka avangardna struja imala je svoj manifest ili program, ili su umjetnici koji
su pripadali nekim od tih struja imali jasne predstave o tome kakvu umjetnost
347

Ethem MANDI

ljudi treba da stvaraju. Futuristi su imali Manifest futurizma, koji je napisao

osniva toga pravca Filipo Tomaso Marineti, nadrealisti Nadrealistiki manifest koji je napisao Andre Breton, itd. Naime, oni su svojim naelima vrili,
kako to naziva Kompanjon, teror nad slobodnim stvaranjem i umjetnou jer
su je stavljali u kalupe,obrasce (moda ak i okove), iako su sami proklamovali odreeno oslobaanje umjetnosti od okova tradicije i ve zadate forme. To
je formalni paradoks, koji ima odreene posljedice u tome koliko su produktivni i razumljivi bili umjetnici tih formacija.

Kompanjon objanjava tu paradoksalnu ulogu koja se dodjeljuje teoriji u
modernoj tradiciji: Umjetnici koji su duboko obiljeili istoriju, poput Bodlera,
Manea, Sezana, postavili su temelje na onim teorijama koje su ocijenjene kao
slabe i pogrene, dok su najpostojaniji teorijski programi i najubjedljiviji avangardni manifesti proizveli samo ona djela koja brzo padaju u zaborav, ili koja
samo ostavljaju anegdotsku uspomenu. Prvi modernosti bili su to protiv svoje
volje, kako ih Nie naziva nevoljni dekadentisti, i oni se nijesu smatrali ni
revolucionarima, ni teoretiarima. Njihova maksima bila je ponovo stvoriti,
a ne stvoriti novo. Bodler je traio od umjetnika da bude ratnik, da bude
heroj savremenog doba, da poeduje kritiarsku svijest, poput mnogih velikih
pisaca koji su smatrali svojom dunou da piu, to jest da kritikuju stvarnost
koja ih okruuje. Meutim, taj formalni zahtjev i stvaranje novine (ili onog
to je novo u umjetnosti), nije usaglaen, jer umjetnost ima tendenciju da se
razvije u pravce u koje umjetnik koji je pravi ne eli, ili ne zna. Kompanjon tu
tezu objanjava kroz primjere apstraktne umjetnosti i nadrealizma, i objanjava
protivurjenost teorije i prakse, pobjede jedne nad drugom i obrnuto, i kako se
teorijska pretenzija moderne umjetnosti vezuje za zahtjev za novo.

U poglavlju Trite prevarenih: apsrtaktni ekspresionizam i pop-art,
Kompanjon obrauje takorei smrt kulta novoga u postmodernoj epohi (posteriornost ili odbijanje novoga ne zna se), i za fenomen smrti toga kulta vezuje traenje novoga nakon Drugoga svjetskog rata i dominacije trita nad
umjetnou. Naime, moderna umjetnost, od sredine XIX vijeka i poetka XX
vijeka, tei iskljuivanju umjetnosti iz modernoga ivota, ali ona nije odbacivala masovnu kulturu i popularnu umjetnost, ali se jeste izolovala i ogrnula onim to se naziva elitizam u umjetnosti. Pop-art je ezedesetih godina
XX vijeka poistovjeivanjem umjetnikoga djela i trita potroakih dobara
ukinuo razliku izmeu elitne i masovne umjetnosti, ono to moderna tradicija
nije mogla ili nije htjela da ukine, razliku izmeu visoke i niske umjetnosti. Tenja umjetnosti nakon Drugoga svjetskog rata dovela je do toga da
umjetnost postane samo roba, a vrhunska estetika postala je u umjetnikovom
njegovanju sopstevene slike (kao to je to radio Endi Vorhol: Ja sam kako
izgledam. Nema nieg iza toga).
348

orsokaci moderne umjetnosti

U petome poglavlju Do posljednjeg daha: postomoderna i opoziv, autor
pokuava odogovoriti na pitanja i logike potekoe postmoderne i postmo
dernosti kao epohe koja dolazi nakon moderne. On se pita ako je moderno aktuelno i prisutno, ta moe da znai taj prefiks post? Kako moe sadanjost da
ukine svoju osobinu sadanjosti? Kako jedno vrijeme moe da se nazove poslijevremenskim? Kako moe da bude neto poslije moderne, ako je moderna neprekidna inovacija, samo kretanje vremena? Kompanjon iz svega toga izvlai
zakljuak da ako je moderna sloena i paradoksalna onda je postmoderna to
isto toliko. On tumai stavove najveih postmodernih i postrukturalistikih
mislilaca Liotara, Lakana, Barta, Deride. Uoava da je to kako postmoderna
tei da prekine zapravo modernistiki postupak par excellence: a to je prekid,
i to je za njega najupadljiviji paradoks postmoderne epohe. U tome poglavlju
navodi se istorija pojma i evolucija postmoderne umjetnosti od jednoga stila u
arhitekturi do umjetnosti uopte, i na proirenje toga pojma i pojave na socijologiju, filozofiju, itd Postmodernizam kao maksimu ima: Sve je dobro!,
stoga postmodernizam moe da uzme bilo koji oblik. Liotar u postmodernom
vidi eklekticizam i kae da je to nulti nivo savremene opte kulture. Umjetnost se u postmoderno doba esto pretvara u ki, umjetnost laska ukusu njenih
potroaa. I umjetnik, i kritiar, i galerista, i obini ovjek u postmodernoj eri
ulaze u mirne vode i nalaze zadovoljstvo u bilo emu, ili kako kae Liotar:
Dolo je vrijeme za poputanje. Postmoderna je razrijeila dileme moderne
tako to je pokazala da one nee nikad biti razrijeene, i da, kako Kompanjon
tumai Habermasa, moderni projekat nikad nee biti dovren. Postmoderna
svijest je, kae Kompanjon, omoguila da se moderna tradicija tumai i da je
oslabila suprotnosti koje je moderna pootrila: novo-staro, sadanje-prolo,
avangarda-ki itd., moderna je uspostavila sistem u kome se neko djelo ne
moe odbaciti pod izgovorom da je staro ili nazadno.

Nakon trnovitoga puta moderne umjetnosti i dvadesetoga vijeka punog
kontradikcija, Antoan Kompanjon vraa se Bodleru kao umjetniku koji je prepoznao sve mane nadolazee umjetnosti, umjetnosti koje je on zaeo. On kae
da je diskvalifikacija novoga, koja je na kraju osvojila umjetnost, pokazala
lucidnu Bodlerovu svijest, koja je shvatila da vjekovni ideal progresa povlai
identitet dvije protivurjene ideje, slobode i fatalnosti, taj identitet je kae
Bodler istorija. Zakljuak je da umjetnost, kao i istorija, danas svjedoe o
toj praznini i oeaju slobode da ne moraju da brinu kuda idu. Kompanjon u
haosu moderne i svim moguim tumaenjima, stoji uz one umjetnike koje,
kako on kae, modernost nije izigrala.

Antoan Kompanjon u knjizi Pet paradoksa modernosti kroz najbolje
i najreprezentativnije predstavnike (knjievnike i slikare) i njihova djela,
razmatra pet paradoksa moderne umjetnosti: kult novoga, religiju buduega,
349

Ethem MANDI

teoretiarsku maniju, prizivanje masovne kulture i strast za poricanjem. Pet

paradoksa moderne umjetnosti pravi uvid u osobine moderne knjievnosti iz
koje itaoci mogu da izvlae dalekosene zakljuke o istoriji i sudbini moderne umjetnosti, o tome u kojoj umjetnikoj epohi ivi i stvara dananji umje
tnik, i da li je mogue prevazii probleme i dileme koje nam je moderna umjetnost ostavila kao nasljee, i o tome kako e izgledati budua umjetnost. Mi
itaoci stojimo uz one, kao to su Antoan Kompanjon, koji se trude da u tome
munom poslu definiu i osvijetle haos moderne umjetnosti, stoga je prijevod
njegove knjige na crnogorski jezik u izdanju Instituta za crnogorski jezik veoma znaajan poduhvat za crnogorsku jeziku kulturu i njenu teoretsku misao.
Ethem MANDI
MODERN ART DEAD-ENDS
(Antoine Compagnon, The Five Paradoxes of Modernity, translation by
Bojana Tenjovi, Institute for Montenegrin Language and Literature, 2012)

The author of this paper reviews The Five Paradoxes of Modernity
by Antoine Compagnon, a Belgian professor and art historian. Compagnon
is a Professor of French literature at the Sorbonne. In this major study of
his critics work he deals with the key issues of modern art, explaining the
phenomena and paradoxes of the modern era through the interpretation of its
most important representatives and their works: Baudelaire, Rimbaud, Manet,
Cezanne, Andy Warhol, etc. The Five Paradoxes of Modernity presents one
of the most important works lucidly discussing the most pressing issues of
todays art.


Key words: Antoine Compagnon, Modernism, paradox, tradition, modern tradition, avant-garde, Baudelaire

350

ARHIVA

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/2, br. 10, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 321.01(497.16)
Danilo M. RADOJEVI
KONTINUITET JEDNE ANTINACIONALNE
(ANTICRNOGORSKE) POLITIKE1*

Ima tekstova koji su takav zbir protivurjenog i konzervativnog mutlja
ga i poluistina, pred kojima ovjek stoji kao pred dotrajalijem mehanizmom:
ljutite se to vas uvodi u komar neistina. Takav se tekst pojavio u Knjievnim
novinama br. 353 (10. maj 1969), pod naslovom Moramo li se parniiti pred
Ustavnim sudom? Pisac ovoga lanka, Mitar Peikan, rui sve one koji su
izustili neku rije o crnogorskoj kulturi, literaturi, jeziku, naciji, istoriji, iako
nikoga ne pominje po imenu jer na taj nain pravi uslugu Knjievnim novinama da ne bi morale objaviti neiji odgovor, a i sebi pomae: da nesmetano
ujeda. Taj tekst bi zasluivao posebnu psiholoku i etiku analizu jer ga je
pisao izraziti predstavnik jednoga reda odnaroenih ljudi. Nije zaludu Lenjin
pisao povodom velikoruskog istupa Ordonikidzea prema Gruzinima: (...)
Poznato je da rusizirani domoroci uvijek pretjeruju kada se radi o pravom
ruskom raspoloenju (Pobjeda, Titograd, 11. maja 1969).

Jedan dio crnogorske buroazije, krajem XIX i poetkom XX vi
jeka, priio je svoje interese uz srpsku buroaziju, pa, prema tome, nije bio
nacionalno orijentisan, to znai da ta buroazija nije stvarala sopstveni
nacionalni program, nije gradila svoj idejni front za borbu protivu vladarskoga samodravlja. Taj dio crnogorske buroazije, formiravi kolonijalnu
psihologiju, razmetao se idejom da su Crnogorci (polazei od pravoslavnog
shvatanja da su Crnogorci i Srbi jedan narod) cvijet srpstva. Tako su
oni htjeli da ugled crnogorskoga naroda koriste kao moralno-politiki miraz, udvoriki irei mit o demokratinosti monarhistikih srpskih reima,
iako su najbolji srpski sinovi stvarali front borbe protivu ugnjetake i ekspanzivne politike tijeh reima (i danas te tvrdnje proturaju ostaci nosilaca toga duha). Meutim, jo je Svetozar Markovi utvrdio da velikosrpska buroazija ne tei osloboenju drugijeh naroda, nego za poveanjem
broja podanika, kojima bi nametnula svoj sistem policijske uprave, svoje
kapetane i pandure, a Milorad Mitrovi se suprotstavlja oslobodilakim
* Ovaj tekst objavljen je u asopisu Kritika, br. 8, rujan-listopad, Zagreb 1969, str. 583587.
Rad je priredio i strukturi asopisa prilagodio Milovan Radojevi.

353

Danilo M. RADOJEVI

tenjama buroazije prema Makedoniji: Kako moemo mi nekoga osloboditi kada smo i sami robovi.

Rascjep crnogorske buroazije donio je veliko zlo crnogorskome na
rodu. Iz dijela crnogorske buroazije koji se vezao za srpsku, razvio se veliki
broj profesora univerziteta, pisaca, naunijeh radnika, koji su pisali o svojoj
naciji kao o nekome rezervatu srpstva koji treba zadrati u patrijarhalnosti i
zaostalosti. Pripadnici ovih bivih Crnogoraca i danas govore: Crna Gora ne
treba da ima kole, fakultete, fabrike, naune ustanove, kad to ve ima ili razvija Srbija; Crnogorce treba preseljavati (ta e da rade u Crnoj Gori!). Oni su
ostali kao nosioci najkonzervativnijega duha: odravali su prevaziene epskodeseterake oblike miljenja, pa su sebe zbog toga smatrali bliim kosovskoj
misli, to je izazivalo komian efekat kod spretnije srpske buroazije; osim
zajednikijeh interesa, njihovu koheziju poveavali su i uzajamni brakovi.

Dakle, ta crnogorska buroazija produila je anacionalno djelovanje
jer je neprekidno bila u strahu za svoj poloaj, mjesta u naunijem ustanovama, i tako dalje. Ona je, zbog svega toga, ostala savren instrument za suzbijanje svakoga pokuaja nacionalnoga uvrivanja Crnogoraca. Naravno,
buroazija je stekla izvanredne sposobnosti prilagoavanja novijem uslovima
borbe, stavljala se u poziciju zatitnika jedinstva koje je zasnovano na neje
dnakosti. Njoj je izvanredno odgovarala diktatura karaorevievskih reima,
zatim poslijeratna administrativna jednakost, pa jednakost, koju je ostvarivala rankovievska policija, a sada lovi u borbi protivu samoupravlja
nja koje jednai sa anarhijom i razbijanjem drave, ispoljavajui ogromnu
dravotvornost koja se u njihovijem koncepcijama zasniva na najcrnjim
feudalno-pravoslavnim tradicijama. Poboljavanje kulturnoga i ekonomskoga
poloaja Crne Gore oni jednae sa bucanjem drave, a normalni razvoj drugijeh
jugoslovenskih naroda ne smatraju kao bucanje drave. U njihovijem svijestima stalno su prisutni obrisi lanijeh frontova: katolianstvo-pravoslavlje.
Zato oni ne prezaju da razvitak odnosa sa bratskijem Hrvatima vide kao neprijateljsko povezivanje protivu srpstva. U tijem trenucima oni se ne libe
insinuacija i omalovaavanja Hrvata, falsifikujui istoriju, pa vievjekovnu
borbu hrvatskoga naroda protivu Turaka, kada su oni stvarno bili dio grudobrana Evrope, i kada su sa naporima ostvarivali svoju dravnost u dravnome
sklopu s jaijem narodima, predstavljaju kao kukavno ropstvo pod tuinom.

Drugi dio buroazije, koji je bio djelimino nacionalniji, dao je i krilo
koje je dezorijentisano pribjeglo tezi da su Crnogorci Crveni Hrvati,
koja je jednako nenauna kao i ona da su Srbi. Najvei dio toga predratnoga kadra (osim maloga dijela koji je najgrublje saraivao s okupatorom) i
danas aktivno djeluje u kulturnome i javnome ivotu (ili ih nasljeuju sinovi)
tako da nije nikakvo udo to su oni glavni stratezi u borbi protivu napretka
354

Kontinuitet jedne antinacionalne (anticrnogorske) politike

crnogorske nacije (za to su oni politiki vrlo zainteresovani: piu i govore da

je crnogorska nacija komunistika izmiljotina, pa se sada obraunavaju sa rezultatima Revolucije, agituju po kavanama, ire fame, omalovaavaju potene
radnike, i tako dalje). Oni se osmjeljuju da cinino pozivaju na nauni
razgovor, pri emu sasvijem argumentovane stavove, koji preciziraju poloaj
crnogorske nacije i njene kulture pokuavaju da proglase nenaunim, da
vrate ta pitanja na poetak, na osnove svoje konzervativno-sklerotine
nauke. Pri tome se ne libe pozivanja na autoritete buroaske koji su se
jednako obraali zemlji srpskoj (...) navrh Kajmakalana i drugijem krajevima Balkana kao i umadiji.

Za aljenje je to se Peikan nije drao opomene koju drugima upuuje,
pa se sam uputa u probleme koje ne poznaje. Moda on nije ni kriv to nije
spoznao osnovne istorijske istine, bez kojijeh ne moe shvatiti splijetove
razvojnijeh tokova jugoslovenskijeh naroda. Peikan nam objanjava da je
presudna istorijska istina, zatim vri podjelu istorijskih istina na one koje
bi trebalo ostaviti na miru i, valjda, one koje moemo uznemiravati. On je
pokuao da stvori platformu za svoju dalju negaciju prava Crnogoraca na sopstvenu nacionalnu kulturu, progovorivi nekoliko rijei o jednakosti, u stilu
sitnoga plaanja politikoga ujma, da bi odmah nastavio poricanje prava
Crnogorcima na duhovnu tradiciju i odvajanje kulture od nacionalnoga bia.

Peikan, poto je uzviknuo da je Crnu Goru naselio srpski ogranak Junih
Slovena nauno dodaje: ak i da nije tako, srednji vijek je u Zeti izbrisao
svaku tradiciju osim srpske i neto vlake. Tako Peikan prepravlja istoriju,
ignoriui injenicu da je crnogorski narod nastao autohtonijem istorijskim procesom od slovenskijeh plemena koja su naselila Duklju i starosjedjelakoga ilirsko-romanskog stanovnitva, kao to je i srpski narod nastao u posebnome istorij
skom procesu od doseljenijeh slovenskijeh plemena i zateenoga stanovnitva.
Koliko je nauno traiti da narod usmeno uva hiljadu godina svoju dravnu
tradiciju, nije potrebno komentarisati, ali i pored te ogromne vremenske
udaljenosti i danas ima nepismenijeh Crnogoraca koji znaju predanja o knezu
Vladimiru, Vojislavu (pobjedniku nad vizantijskom vojskom), kralju Mihailu,
Bodinu itd. Krst sv. Vladimira i danas se nosi na Rumiju kao relikvija. Peikan
ne objanjava injenicu da je period oivljavanja te tradicije u drugoj polovini
XIX vijeka i poetkom XX bio prekinut kapitulacijom crnogorske buroazije
pred velikosrpskom buroazijom, 1918. godine, kada je kroz udbenike, istorij
sku literaturu, crkvenu propagandu (skoro svi Nemanjii su kanonizirani), ak i
kroz sportska udruenja forsiran nemanjiki period (i kod Srba je taj kult dobio
ire razmjere tek poslije 1830). A u Crnoj Gori nemanjika tradicija vjetaki je
proirena tek u XIX vijeku: autentina crnogorska tradicija vezana je najveijem
dijelom za slobodarske borbe od kraja XV vijeka naovamo.
355

Danilo M. RADOJEVI

Peikan ne objanjava uzroke koji su doveli i dovode da u Srbiji ivi
vie od jedne petine svih Crnogoraca, ukljuujui veoma visok procenat
naunih i kulturnih radnika, kako sam utvruje (a oni se nijesu iseljavali, niti
se iseljavaju samo u Srbiju); njega ne interesuje kako se to odraava na duhovni i materijalni razvitak Crne Gore. On ne razmilja o faktoru duhovne eks
ploatacije, koja je posljedica ekonomske zaostalosti. On ne zna da ekonomska
zaostalost izaziva nezadovoljstvo i prema sopstvenome narodu.

udno je kada doktor nauka sa strahom saoptava da je u naoj jezikoj
kulturi nastupilo vrijeme kad se upa posaeno i kad se razmee kamenje (on
se zgraava nad tanom konstatacijom da je tzv. Beki dogovor privatni razgovor nekoliko ljudi koji ne moe obavezivati sva pokoljenja, kada su novi uslovi stvarno negirali svaki stav toga Dogovora) kao da sada nemamo pravo
da jezik, koji je ostao kao najkonzervativniji punkt, pretresemo, proistimo,
da mu se stvaralaki okrenemo, jer ga je believski period uinio sklerotinim
instrumentom hegemonistikog unitarizma. Crnogorski lingvisti, pa i Peikan
(on hoe da pokae da nije sam i podupire svoje tvrdnje polupismenim teksto
vima . Raovia i L. Popovia, koji su objavljeni u asopisu Knjievnost
i jezik, Beograd, br. 1 za 1969) sluili su istome unitaristikome duhu
believske epohe (osjeali su se kao nekada drava i crkva, bili su podravani
od reima, pa su se ponaali u jeziku kao tvorci zakona o prekrajima: proturili su la da dirati u jezik znai dirati u jedinstvo!). Tako su za posljednjih
pedeset godina olako gazili sve osobenosti crnogorskog jezika, trudili su se da
sve poravnjaju, podreu (pod tijem pritiskom mnogi crnogorski intelektualci
stvarali su kompleks da je crnogorski jezik arhaian, primitivan!). Tako je
Beli u Pravopisu od 1923. sankcionisao duine kod pridjeva i zamjenica, a
u Pravopisu od 1930. proglasio ih neknjievnim oblicima, i tako je ostalo sve
do danas. Onda je na red dola crnogorska leksika, koja izraava duhovnu
kulturu i sistem miljenja crnogorskoga naroda, proglaena je za provincijalnu, pokrajinsku, neknjievnu. Meutim, tom leksikom napisana su najbolja
ostvarenja crnogorske literature. Oni neznalaki govore o jeziku: svode ga na
golu leksiku, ne prouavaju njegovu semantiku koja je najdragocjeniji izraz
duha jednoga naroda. Peikan i jo neki lingvisti zasnivaju razlike izmeu srpske i hrvatske varijante jezika na razliitom pisanju futura i pojedinih stranih
rijei (pa ak i na pismu: irilica ili latinica!) tipa kemija hemija, to
je nauno neodrivo. To je, zapravo, kukavno uproavanje problema, da bi
se zaobile sutinske odlike tzv. varijanti. S druge strane, Peikan se bori za
jedinstvo standardnog jezika, jezika drutvene komunikacije, kako sam
kae, tj. administracije, jer se u jeziku beletristike moe obilnije upotrebljavati osobena leksika (valjda je u toj leksici i njenoj semantici razlika u jeziku
Krlee, Lalia i Koia, a ne da li neko pie kemija ili hemija). Peikan
356

Kontinuitet jedne antinacionalne (anticrnogorske) politike

kae da se bori za jedinstvo administrativnoga jezika, kao da i to ne odraava

neravnopravnost. On se ukriva i protivurjei samome sebi, nevjesto traei
formu za svoju koncepciju. Meutim, moramo istai da Peikan napokon
priznaje injenicu da je narodni jezik u crnogorskoj knjievnosti bio i prije
toga (Vukove reforme pr. D. R.) stekao lijepu tradiciju, da Vukova reforma
nije uticala na crnogorski jezik kojom je postavljen u najuu osnovu optesrpskohrvatskog jezikog standarda, ali Peikan donosi neuven zakljuak
da ni Crna Gora ne bi izbjegla danak vjetakom slavenosrpskom tipu da je
on pobijedio u Srbiji. Da Peikan istorijski misli doao bi do zakljuka da
bi narodni jezik pobijedio i kod Srba sve i da se Vuk nije nikada ni pojavio, jer
se kulturni ivot rasplamsao i demokratizovao (uostalom, koji narod danas u
svijetu pie nekakvim vjetakim jezikom!).

Peikan se pridruio onima koji zamjenom nacionalne odrednice
Srbin regionalnom Srbijanac stvaraju pretpostavke za posrbljavanje
Crnogoraca. On se poziva na Njegoev tekst da se i dan-danas u Crnoj Gori
razlikuje znaenje Srbin i Srbijanac, ali, po svojemu obiaju, ne pri
mjenjuje nauni postupak provjere podataka koje uzima, pa je tako naletio
na falsifikat dra Ljubomira Durkovia-Jakia. Tekst Njegoeva pisma ne
glasi kako kae Peikan: Poradi mene bila bi neograniena radost da bismo
svi Slavenosrbi uinili meu sobom jedno pravilo knjigopeatanja, a osobito
... Srbijanci i Crnogorci. Stvarni Njegoev tekst glasi: Poradi mene bila
bi neograniena radost da bismo svi Slavenosrbi uinili meu sobom jedno
pravilo knjigopeatanja, a osobeno Srbi i Crnogorci. Pomenuti falsifikat
Durkovi je uinio u knjizi Srbijansko-crnogorska saradnja (18301851),
Beograd 1957, strana 129. Durkovi je u toj knjizi, kao to se vidi, posijao
mnoge netanosti i izvrio iskrivljavanja. Za ilustraciju e najbolje posluiti
pomenuto Njegoevo pismo Milou Obrenoviu, gdje je, osim navedenoga
falsifikata, poinio jo est: kraj citiranoga pasusa Njegoeva pisma, koji glasi: ...koe bi se ticale do sree podvlasnih nama narodah, Durkovi prekida
poslije rijei sree i zavrava svojim rijeima naeg naroda (otkuda bi
Durkovi priznao da su Srbi i Crnogorci dva naroda!), i dalje: izostavlja rijei
moju i pravilama, i tako dalje.

Apsurdna je situacija kada Peikan upozorava na bratstvo jer je to njegovo bratstvo zasnovano na sankcionisanju nejednakosti. Nae sadanje
i budue bratstvo ne smije, kako to hoe Mitar Peikan, da se temelji na
javnim laima o vjekovnom bratstvu iz vremena feudalnih unitavajuih
ratova, uguivanja pobuna, nasilnog irenja pravoslavlja i preotmica koje
su se nastavile i poto je tzv. srpska feudalna drava primila tursko vazalstvo, pa su Stefan Lazarevi i Vuk Brankovi, zajedno s Turcima, napadali na Zetu odnosno Crnu Goru, sve do kraja svojih vladavina. To se djeci u
357

Danilo M. RADOJEVI

kolama ne govori, predajemo im bajke o vjeitoj slozi; na to nas i sada poziva

Peikan. Istovremena borba Crnogoraca i Srba protivu neprijatelja poela je
1804. godine, kada su Srbi ustali protivu Turaka, i kada Petar I, dravnik,
vojskovoa i knjievnik crnogorski, pie jednome igumanu da mi Crnogorci
i sa beogradske strane Srbi oemo skoiti na oruje. Jednovremena borba na
stavljena je tek 1876. Ni period od 1830. do 1941. godine, u kojemu je velikosrpska buroazija nastojala da uniti crnogorsku dravu i likvidira postojanje
crnogorskoga naroda, ne moemo smatrati vjekovnim bratstvom.

Pravo bratstvo izmeu Srba i Crnogoraca poeli su kovati srpski i
crnogorski komunisti izmeu dva rata, da bi se nastavilo u oruanoj revoluciji
(194145) i revolucionarnom preporoaju drutva od 1945. godine naovamo.

Peikan nee da zna da je nae samoupravno drutvo donijelo novo
shvatanje drave, u kojoj nee moi biti vladajueg, dravotvornog naroda
koji bi tretirao druge narode kao rezervat poslunijeh (poslunost se bazira na
ekonomskoj neravnopravnosti) regruta, policajaca i radne snage. Sljedstveno
tome, njemu nije jasan tretman jezika i kulturnih dobara, on hoe da misli da
su granice jednoga naroda i granice uticaja njegove kulture, pa proglaava
ograivanjem, izolovanjem pisaca ako se tretiraju u sklopu jedne nacionalne
kulture. Ali ako Boru Stankovia tretiramo kao srpskoga pisca (recimo)
za Peikana to nije izolacionizam, taj termin rezervisao je za crnogorske
stvaraoce.

Pravi Srbi su duboko svijesni da im Peikan i njemu slini samo nanose
ogromnu tetu, da mute nae jedinstvo, branei unitarizam, jer srpski komunisti znadu da se bratstvo moe ostvariti samo na temeljima jednakosti i slobodnog razvitka sviju naroda koji tvore jednu zajednicu, a da im djelo Nikole
Lopiia nee biti nita dalje kad se Lopii tretira kao crnogorski pisac, kao
to im Krlea nije dalji zbog toga to je hrvatski, ili Mopasan (Maupassant) to
je francuski pisac, i tako dalje!

358

KRITERIJUMI ZA PRIHVATANJE RADOVA

I UPUTSTVA SARADNICIMA

asopis Lingua Montenegrina objavljuje prevashodno rezultate
originalnih filolokih i kulturolokih naunih ispitivanja, ali i preliminarna
saoptenja te pregledne naune i strune radove. Pored toga, objavljuju se i
recenzije i prikazi knjiga, asopisa, naunih i strunih skupova.

Radovi koji su prethodno objavljeni u drugim publikacijama, ili su u
postupku recenzije za objavljivanje u njima, ne mogu biti prihvaeni za objavljivanje. Ukoliko autor u ponueni rukopis uvrsti djelove materijala koji je
prethodno objavio, takav sadraj duan je citirati ili oznaiti na drugi nain.
Autori su takoe duni eksplicitno navesti izvore svih ideja u radu preuzetih
od drugih, bez obzira na to radi li se o objavljenim, neobjavljenim ili elektronski dostupnim materijalima.

Odluku o tome da li e rukopis ponuen za objavljivanje biti prihvaen
Redakcija zasniva na ocjeni recenzenata, na osnovu koje se vri i kategorizacija radova. Objektivnost i anonimnost recenzije obezbjeuju se time to
recenzenti prilikom ocjenjivanja radova nemaju informacije o njihovu autoru,
kao to ni autori nemaju podatke o recenzentima.

asopis Lingua Montenegrina izlazi na crnogorskome ili drugom slo
venskome jeziku, kao i na nekom od svjetskih jezika (engleski, njemaki,
ruski, francuski itd).
1. Izvorni nauni rad (Original scientific paper) sadri neobjavljivane rezultate izvornih teorijskih ili praktinih ispitivanja koje je autor korektno
naveo tako da se mogu provjeriti njihova tanost i tanost analiza.
2. Preliminarno saoptenje (Preliminary communication) sadri grau ili
naune podatke koji zahtijevaju brzo objavljivanje.
3. Pregledni rad (Review) jeste kritiki i analitiki pregled nekog podruja
ispitivanja ili jednog njegova dijela. U lanku treba biti vidan autorov
doprinos izuavanju izabrane problematike, a citirana literatura mora
biti cjelovita.
4. Struni rad (Professional paper) informie i uvodi u problematiku
struke bez pretenzija da bude plod naunoga istraivanja.

U gornjem lijevom uglu potrebno je istai: ime i prezime autora,
instituciju u kojoj je zapoljen, grad i e-mail adresu.


Naslov rada mora biti kratak i jasan. Rad treba da sadri saetak do 200
rijei i 48 kljunih rijei. Naslov rada, saetak i kljune rijei potrebno je
prevesti na engleski jezik.

Redakcija zadrava pravo da u bilo koji segment rada unese neophodne
tehnike i sline izmjene.

Rukopisi i CD se ne vraaju.
Redakcija

PAPER SUBMISSION AND ACCEPTANCE CRITERIA

Lingua Montenegrina publishes primarily the results of original philological and cultural scientific researches, as well as preliminary communications, and scientific and professional papers. In addition, book reviews are
published, as well as reviews of magazines, and scientific and professional
conferences.

Papers that have been previously published or submitted for publication
elsewhere may not be published in Lingua Montenegrina. Where the paper
submitted contains materials overlapping with the previously published works
of his/her own, the Author must cite these works in his/her paper. Authors
are also obliged to explicitly state the origin of all the materials and ideas
authored by others in their work, regardless of whether such materials were
previously published or not.

The decision of the Editorial Board on whether the paper is to be accepted for publication, as well as the classification of papers accepted for
publication, is based on the evaluation of Reviewers. Objectivity of the Reviewers decision-making is ensured through a double-blind review process,
whereby the Reviewers do not know the Authors and vice-versa.

Lingua Montenegrina is published in the Montenegrin and other Slavonic languages, as well as in internationally spoken languages (English, German, Russian, French, etc).
1. Original scientific papers contain unpublished results of original theoretical or practical researches. Its authors must list all the inputs and
information in such a manner that the accuracy of the data provided and
the analysis carried out may be verified.
2. Preliminary communications contain the materials or the scientific data
that need to be published urgently.
3. Reviews are critical and analytical overviews of a field of study or
a part thereof. Articles must contain authors contribution to the
study of selected problem area, while the quoted literature must be
comprehensive.
4. Professional papers aim to provide information and introduce a field
of study or problem area, while the author does not aspire to conduct a
detailed scientific research of the subject matter.


In the upper left corner of a paper, all the authors should note: the authors first and last name, his/her affiliation, place of residence, and e-mail
address.

Titles should be concise and clear. Each paper should contain an abstract of up to 200 words, and 4-8 key words.

The Editorial Board reserves the right to make any necessary technical
and similar changes to the papers.

Manuscripts and CDs will not be returned.
The Editorial Board

LINGUA MONTENEGRINA 10/2012.

SADRAJ
David CRYSTAL
On myths and mindsets .................................................................................. 3
Vesna BULATOVI
Engleska imenska atribucija u prevodu na crnogorski .................................. 7
Milica LUKI Vera & BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR
Filozofsko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma
prema formuli boanskoga tetrakisa ............................................................ 23
Kristina PALAJSA-BACKOVI & Goran DRINI
Prevoenje strunih tekstova u teoriji i praksi:
teorijski okvir, prevodilake metode i procedure ......................................... 67
Indira SMAJLOVI-ABI
Kolokacijska i konceptualna analiza jedinica
sa somatskom sastavnicom srce ................................................................... 75
Sonja PADIJER
O kondicionalu u francuskome jeziku ......................................................... 87
Daniela MATI
Jezine igre moi u drami
Whos afraid of Virginia Woolf Edwarda Albeeja ....................................... 101
Danilo RADOJEVI
Osvrt na Njegoevo djelo u kontekstu vladavine Osmanlija ...................... 123
Krsto PIURICA
Rovca i Moraa u Njegoevu djelu ............................................................. 129
Jakov SABLJI
Mitoloke preobrazbe u drami Tiresijina la Ljubomira urkovia .......... 141

363

LINGUA MONTENEGRINA 10/2012.

Ethem MANDI
Pripovijedanje i dokumentarnost u djelu
Grobnica za Borisa Davidovia ................................................................. 149
Vesna KILIBARDA
Italijanske teme u Njegoevoj Biljenici .................................................... 159
Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI
Umijee sintetizovanja ivota i knjievnosti:
kritiki i teorijski pokuaji razumijevanja poetike
Silvije Plat ili izuavanje tiina i kontradiktornosti teksta (I) .................... 171
Ivan JOVOVI
Osvrt na Barski glagoljski misal iz 1893. godine ...................................... 183
GRAA
Vuki PULEVI
Orijentalizmi u toponimiji Spua i neposrednoj okolini ............................ 195
Adnan IRGI & Aleksandar RADOMAN
Prilog toponomastici crmnikoga sela Braeni ........................................ 207
Sveto Markov UROVI
Iz leksike crmnikoga sela Dupilo .......................................................... 217
Aleksandar RADOMAN
O novopronaenome peatu dukljanskoga kralja Bodina ........................ 233
PORTRETI
Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI
Danilo Radojevi kao montenegrist ........................................................... 241
edomir DRAKOVI
Vuk Mini olienje kulturnoga izazova i stvaralakoga entuzijazma ........ 259
Adnan IRGI
Maja Bokovi-Stulli (19222012)
Doprinos crnogorskoj kulturnoj batini ...................................................... 269
364

LINGUA MONTENEGRINA 10/2012.

PRIKAZI
Krsto PIURICA
Solarovo kapitalno djelo ............................................................................ 275
Jelena KNEEVI
Povodom promocije Povijesti svjetske knjievnosti
akademika Milivoja Solara ........................................................................ 287
Jakov SABLJI
Crnogorskoj knjievnosti knjiga duboke odanosti .................................. 293
edomir DRAKOVI
Veliki njegooloki uzlet montenegristike ................................................. 307
Nela SAVKOVI-VUKEVI
Zavjetna krinja Crnogorki ......................................................................... 313
Milica LUKI
Dragutin Antun Pari i njegov
Rimski misal slavenskim jezikom (Rim, 1893.) .......................................... 317
Marjana UKI
Odgovori prolaze, pitanja ostaju ................................................................ 339
Ethem MANDI
orsokaci moderne umjetnosti ................................................................... 343
ARHIVA
Danilo M. RADOJEVI
Kontinuitet jedne antinacionalne (anticrnogorske) politike ...................... 353

365

LINGUA MONTENEGRINA 10/2012.

TABLE OF CONTENTS
David CRYSTAL
On Myths and Mindsets ................................................................................. 3
Vesna BULATOVI
English Nominal Attribution in Translation to Montenegrin ......................... 7
Milica LUKI Vera & BLAEVI-KREZI & Tena BABI-SESAR
Philosophical-Symbolic Organization
of the Glagolitic Script on the Basis of Divine Tetraktys ............................ 23
Kristina PALAJSA-BACKOVI & Goran DRINI
On Translating Specialized Texts in Theory and Practice:
Theoretical Framework, Translation Methods and Procedures ................... 67
Indira SMAJLOVI-ABI
Collocational and Conceptual Analysis
of Units Containing the Somatic Component Heart .................................... 75
Sonja PADIJER
On the Conditional Mood in The French Language .................................... 87
Daniela MATI
Power Through Language Plays in Whos Afraid
of Virginia Woolf by Edward Albee ........................................................... 101
Danilo RADOJEVI
A Review of Njegos Works in The Context of Ottoman Rule ................. 123
Krsto PIURICA
Rovca and Moraa in Njegos Works ....................................................... 129
Jakov SABLJI
Mythological Transformations in Tiresias Lie
by Ljubomir urkovi ................................................................................ 141

367

LINGUA MONTENEGRINA 10/2012.

Ethem MANDI
Narration and Documentation in the
Tomb For Boris Davidovich ....................................................................... 149
Vesna KILIBARDA
Italian Themes in Biljeznica by Petar Petrovic Njegos .............................. 159
Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI
The Art of Synthesizing Life and Literature:
Critical and Theoretical Attempts at Understanding
Sylvia Plaths Poetics or Listening to Textual
Silences and Contradictions (I) .................................................................. 171
Ivan JOVOVI
A Review of The Bars Glagolitic Missal From 1893 ................................ 183
MATERIAL
Vuki PULEVI
Words of Oriental Origin in the Toponymy
of Spu and Its Surroundings ..................................................................... 195
Adnan IRGI & Aleksandar RADOMAN
Contribution to the Toponomastics of Crmnicas Village Braeni ............ 207
Sveto Markov UROVI
From the Lexicon of Village Dupilo in Crmnica ....................................... 217
Aleksandar RADOMAN
On the Newly Discovered Stamp of the Doclean King Bodin .................. 233
PORTRAITS
Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI
Danilo Radojevi as A Montenegrist ......................................................... 241
edomir DRAKOVI
Vuk Mini Personification of Cultural
Challenges and Creative Enthusiasm ......................................................... 259
368

LINGUA MONTENEGRINA 10/2012.

Adnan IRGI
Maja Bokovi-Stulli (19222012)
Contribution to the Montenegrin Cultural Heritage ................................... 269
REVIEWS
Krsto PIURICA
Solars Capital Work .................................................................................. 275
Jelena KNEEVI
On the Occasion of Promotion of the
History Of World Literature by Milivoj Solar ........................................... 287
Jakov SABLJI
To the Montenegrin Literature A Book of Deep Devotion ..................... 293
edomir DRAKOVI
Big Njegoological Rise of Montenegristics ............................................. 307
Nela SAVKOVI-VUKEVI
Box of Vows of Montenegrin Women ....................................................... 313
Milica LUKI
Dragutin Antun Pari and His Roman Missal
in the Slavonic Language (Rome, 1893) ................................................... 317
Marjana UKI
Answers Pass, Questions Remain .............................................................. 339
Ethem MANDI
Modern Art Dead-Ends .............................................................................. 343
ARCHIVE
Danilo M. RADOJEVI
Continuity of One Anti-National (Anti-Montenegrin) policy .................... 353

369

Lingua Montenegrina
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja
[email protected]
Izdava
Institut za crnogorski jezik i knjievnost
Glavni i odgovorni urednik
Adnan irgi
Za izdavaa
Milenko A. Perovi
Lektura i korektura
Sanja Orlandi
Prijelom
Milutin Markovi
tampa
Grafo Bale
Tira
500

CIP K
,
81 (497.16)
LINGUA Montenegrina : asopis za jezikoslovna,
knjievna i kulturna pitanja = Lingua Montenegrina
: the magazin of linguistic, literary and
cultural issues / urednik Adnan irgi. Br. 1
(2008) . Podgorica (Bulevar Mihaila Lalia
1) : Institut za crnogorski jezik i knjievnost,
2008 (Cetinje : IVPE). 24 cm
Dva puta godinje.
ISSN 1800-7007 = Lingua Montenegrina (Cetinje)
COBISS.CG-ID 12545808
asopis je registrovan u Ministarstvu kulture, sporta i medija Crne Gore
(br. 05 2951/2)