50% found this document useful (2 votes)
2K views28 pages

Antibiotic I

Antibacterial drugs began being used in the early 20th century. They prevent the growth and development of bacteria in the host's body without harming the host. There are several classifications of antibacterial drugs including by origin (antibiotics from microorganisms vs chemically synthesized), mechanism of action (bactericidal vs bacteriostatic), and method of action (inhibiting cell wall synthesis, cytoplasmic membrane, protein synthesis, or nucleic acid synthesis). Common classes include beta-lactam antibiotics, aminoglycosides, sulfonamides, fluoroquinolones and others. Proper use requires knowledge of the infecting pathogen, patient characteristics, and drug properties.

Uploaded by

abdurahman1
Copyright
© Attribution Non-Commercial (BY-NC)
We take content rights seriously. If you suspect this is your content, claim it here.
Available Formats
Download as DOC, PDF, TXT or read online on Scribd
50% found this document useful (2 votes)
2K views28 pages

Antibiotic I

Antibacterial drugs began being used in the early 20th century. They prevent the growth and development of bacteria in the host's body without harming the host. There are several classifications of antibacterial drugs including by origin (antibiotics from microorganisms vs chemically synthesized), mechanism of action (bactericidal vs bacteriostatic), and method of action (inhibiting cell wall synthesis, cytoplasmic membrane, protein synthesis, or nucleic acid synthesis). Common classes include beta-lactam antibiotics, aminoglycosides, sulfonamides, fluoroquinolones and others. Proper use requires knowledge of the infecting pathogen, patient characteristics, and drug properties.

Uploaded by

abdurahman1
Copyright
© Attribution Non-Commercial (BY-NC)
We take content rights seriously. If you suspect this is your content, claim it here.
Available Formats
Download as DOC, PDF, TXT or read online on Scribd
You are on page 1/ 28

ANTIBAKTERIJSKI LEKOVI

Antibakterijski lekovi po~eli su da se koriste po~etkom dvadesetog veka. To su lekovi koji spre~avaju rast i razvoj bakterija u organizmu doma}ina (~oveka), a da ga pri tom ne o{te}uju. Za primenu antibakterijskih lekova neophodno je poznavati uzro~nika infekcije, karakteristike bolesnika (uzrast, trudno}a, rekcije preosetljivosti, stanje jetre i bubrega itd.), kao i karakteristike samog leka (antimikrobni spektar, mehanizam delovanja, ne`eljena dejstva itd.). Postoji vi{e podela antibakterijskih lekova, i to prema poreklu, na~inu delovanja i mehanizmu delovanja. Prema poreklu, antibakterijski lekovi se dele na: - antibiotike, koji predstavljaju produkte samih mikroorganizama, npr. bakterija ili gljivica, - hemioterapeutike koji su dobijeni hemijskom sintezom. Antibiotici su: beta laktamski antibiotici, polipeptidni antibiotici, glikopeptidni antibiotici, hloramfenikol, tetraciklinski antibiotici, aminoglikozidni antibiotici, makrolidni antibiotici, piranozidni antibiotici, rifampicin i streptogramini ili sinergicidi. Hemioterapeutici su: sulfonamidi, izoniazid, etambutol i oksazolidini. trimetoprim, hinoloni, imidazoli,

Prema na~inu delovanja, antibakterijski lekovi dele se na: baktericide, koji ubijaju bakterije i bakteriostatike, koji samo zaustavljaju razmno`avanje bakterija.

Po pravili ovi lekovi se ne mogu kombinovati, ali postoje izuzeci. Npr. penicilini (baktericidi) se kombinuju sa hloramfenikolom (bakteriostatik) u le~enju meningealne infekcije izazvane Hemophilusom influenzae, jer je potvr|eno da hloramfenikol izaziva smrt ove bakterije. Baktericidi su: beta laktamski antibiotici, polipeptidni antibiotici, glikopeptidni antibiotici, aminoglikozidni antibiotici, hinoloni, imidazoli, izonijazid, rifampicin, kotrimoksazol, i streptogramini. Bakteriostatici su: hloramfenikol, tetraciklinski antibiotici, makrolidni antibiotici, piranozidni antibiotici, sulfonamidi, trimetoprim, etambutol, oksazolidini, i spektinomicin. Prema mehanizmu delovanja, antibakterijski lekovi se dele na:

Antibakterijske lekove koji inhibi{u sintezu }elijskog zida, i to su: beta laktamski antibiotici, polipeptidni antibiotici (bacitracin) i glikopeptidni antibiotici. Antibakterijski lekovi koji deluju na citoplazmatsku membranu, i to su: polipeptidni antibiotici, polimiksini i kolistin. Antibakterijski lekovi koji inhibi{u sintezu proteina, i to vezuju}i se za 30S podjedinicu ribozoma: aminoglikozidni antibiotici i tetraciklini, i vezuju}i se za 50S podjedinicu ribozoma: hloramfenikol, makrolidni antibiotici, piranozidni antibiotici, streptogramini, oksazolidini i spektinomicin. Antibakterijski lekovi koji inhibi{u sintezu nukleinskih kiselina bakterijske }elije, i to DNK: sulfonamidi, trimetopim, hinoloni i imidazoli, i RNK: rifampicin.

INHIBITORI SINTEZE ]ELIJSKOG ZIDA


Beta laktamski antibiotici

Beta laktamski antibiotici imaju u svom molekulu beta laktamski prsten, po kome su i dobili naziv. Svi beta laktamski antibiotici imaju nekoliko zajedni~kih karakteristika: 1. Svi deluju baktericidno 2. Mehanizam delovanja im je isti: inhibi{u sintezu peptidoglikana, osnovnog sastojka }elijskog zida osetljivih bakterija. Beta laktamski prsten je sli~an d-alanil-alaninu, koji je sastojak N-acetil-muraminske kiseline, a ona se vezuje za N-acetil-glukozamin stvaraju}i, pri tom peptidoglikan. 3. Reakcije preosetljivosti, od ospe do anafilakti~kog {oka, su naj~e{}e ne`eljeno dejstvo svih beta laktamskih antibiotika. Direktno toksi~no delovanje svih beta laktamskih antibiotika je najmanje izra`eno u odnosu na ostale grupe antibiotika. 4. Rezistencija bakterija na beta laktamske antibiotike je vrlo ~esta pojav. Gotovo 80% sojeva stafilokoka je rezistentno na prirodne peniciline, jer produkuju enzim beta-laktamazu koja razara beta laktamski prsten odgovoran za njihovo antibakterijssko delovanje. Beta laktamski antibiotici su:

- Penicilini - Inhibitori beta laktamaza, koji se daju samo u kombinaciji sa penicilinima - Cefalosporini i cefamicini - Karbapenemi - Monobaktami

Penicilini
Penicilini se dele na prirodne i polusintetske peniciline. Prirodni penicilini: - prirodni penicilini za parenteralnu primenu - prirodni penicilini za peroralnu primenu Polusintetski penicilini: Aminopenicilini Karboksipenicilini Ureidopenicilini Amidinopenicilini Penicilini rezistentni na penicilinazu (beta laktamazu).

Prirodni penicilini Prirodni penicilini se prema na~inu primene dele na: - peniciline za parenteralnu primenu, i to su: bezilpenicilin (penicilin G), prokain - benzilpenicilin i benzatin - benzilpenicilin, i - peniciline za peroralnu primenu, i to: fenoksimetil - penicilin (penicilin V) i benzatin fenoksimetilpenicilin. Deluju istim mehanizmom delovanja kao i svi beta laktamski antibiotici. Antibakterijski spektar prirodnih penicilina obuhvata: gram pozitivne koke (Streptococcus sojevi, Staphylococcus sojevi, Streptococcus pneumoniae, itd.), gram pozitivne bacile (Corynebacterium diphteriae, Bacillus anthraciss, Clostridium tetani, Clostridium perfrigens , itd.), gram negativne koke (Neisseria gonorrhoeae, Neisseria meningitidis), spirohete (Treponema pallidum, Borrelia burgdoferi, Leptospira ), i aktinomicete (Actinomyces israelii).

Benzilpenicilin je prirodni penicilin za parenteralnu primenu, koji se daje kod te{kih oblika infekcija uzrokovanih osetljivim streptokokama, pneumokokama, gonokokama, meningokokama, zatim kod tetanusa, gasne gangrene, sifilisa, lajmske bolesti, leptospiroze i aktinomikoze. Najve}i broj sojeva stafilokoka je neosetljiv na benzilpenicilin. Zbog

kratkog poluvremena eliminacije daje se ili u obliku intravenske infuzije, ili intramuskularno u dozi od 500.000 4.000.000 i.j. 4-6 puta na dan. Daje se u le~enju flegmone.

Rp./ Penicilin G bo~ice 1.000.000 i.j. Da lagenas originales No VII (septem). S. Ad manum medici.

Rp./ Aqua pro injectione ampule 5,0 Da ampullas originales No VII (septem). S. Ad manum medici.

Ne`eljena dejstva benzilpenicilina su reakcije preosetljivosti, kao i konvulzije kod visokih doza.

Prokain benzilpenicilin je slabo rastvorljiva so benzilpenicilina, koja se daje samo kod umereno te{kih infekcija uzrokovanih osetljivim bakterijama. Daje se samo intramuskularno u dozi 800.000 4.000.000 i.j. na dan. Preparati registrovani kod nas sadr`e kombinaciju benzilpenicilina sa prokain benzilpenicilinom. U stomatologiji se naj~e{}e daje kod dentofacijalnih infekcija 4 do 6 dana. Rp./ Jugocillin bo~ice 800.000 i.j. Da lagenas originales No X (decem). S. Ad manum medici Rp./ 5,0 Aqua pro injectione ampule

Da ampullas originales No X (decem) S. Ad manum medici.

Od ne`eljenih dejstava zabele`ena su rabdomioliza na mestu primene kod novoro|en~adi, kao i reakcije preosetljivosti uzrokovane prokainom.

Benzatin benzilpenicilin je tako|e slabo rastvorljiva so benzilpenicilina, koja se daje samo za profilaksu reumatske groznice i endokarditisa. Primenjuje se samo intramuskularno u dozi 1.200.000 2.400.000 i.j. na 21 dan. Rp./ Panapen lagene 1.200.000 Rp./ Aqua pro injectione ampule 5,0 Da ampullam originalem No I (unam). S. Ad manum medici

i.j.

Da lagenam originalem No I (unam). S. Ad manum medici.

Fenoksimetilpenicilin i benzatin fenoksimetilpenicilin su penicilini za peroralnu primenu, koji se primenjuju kod bla`ih i umereno te{kih streptokoknih i stafilokoknih infekcija , kao i za profilaksu reumatske groznice i endokarditisa. Daju se u dozi 500.000 3.200.000 i.j. 3 4 puta na dan. Rp./ Bimepen tablete 1.000.000 i.j. Da scatulam originalem No I (unam). S. Popiti po jednu tabletu na 6 sati

(le~enje bla`ih

orofacijalnih infekcija)

Ne`eljena dejstva penicilina za peroralnu primenu pored reakcija preosetljivosti su i mu~nina i povra}anje. Polusintetski penicilini

Aminopenicilini
Aminopenicilini imaju pro{iren antibakterijski spektar u odnosu na prirodne peniciline, i to na Haemophilus influenzae i neke enterobakterije (Escherichia colli, Salmonella, Shigella, Proteus mirabilis). Osetljivi su na dejstvo beta laktamaza, pa ne deluju na bakterije koje ih produkuju. Predstavnici grupe su: ampicilin, amoksicilin, estri ampicilina (talampicilin, bakampicilin, pivampicilin), ciklacilin i epicilin. Indikacije za primenu aminopenicilina su infekcije respiratornog, urinarnog, bilijarnog trakta, ko`e i mekih tkiva uzrokovane osetljivim bakterijama. U kombinaciji sa inhibitorima beta laktamaza (sulbaktam, klavulanska kiselina) otporni su na uticaj beta laktamaza.

Ampicilin se slabije resorbuje iz gastrointestinalnog trakta (50-70%), pa je SZO preporu~ila ovaj aminopenicilin za parenteralnu primenu, S to 1-4 grama podeljeno u 4 doze. Rp./ Pentrexyl bo~ice 0,5 Da lagenas originales No VII (septem). S. Ad manum medici. Rp./ Aqua pro injectione ampule 5,0 Da ampullas originales No VII (septem). S. Ad manum medici Amoksicilin se znatno bolje resorbuje od ampicilina, pa ga SZO preporu~uje za peroralnu primenu. Daje se u dozi od 250 750 mg na 8 sati.

Rp./ Amoksicilin kapsule 0,5 Da scatulam originalem No I (unam). S. Popiti na 8 sati po jednu kapsulu.
U stomatologiji se primenjuje kod dentoalveolarnih infekcija i sinuzitisa i u u profilaksi bakterijskog endokarditisa u rizi~noj grupi pacijenata. Daje se 3 grama oralno ,sat vremena pre intervencije. Kod visokorizi~nih pacijenata daje se u kombinaciji sa gentamicinom (1 gram amoksicilina + 1,5 mg/kg tt gentamicina i.v.), a zatim nakon 6 sati daje se oralno 500mg amoksicilina. Ne`eljena dejstva aminopenicilina su: reakcije preosetljivosti, gastointestinalni poreme}aji; mu~nina, povra}anje, i proliv. Karboksipenicilini Antibakterijski spektar karboksipenicilina je sli~an spektru aminopenicilina, s tim {to oni deluju i na Pseudomonas aeruginosa i na indol pozitivne sojeve Proteusa. Nisu otporni na beta laktamaze. Predstavnici su: karfecilin, karbenicilin, karbenicilin indanil i tikarcilin. i

Karbenicilin indanil se resorbije posle peroralne primene, a karbenicilin i tikarcilin se daju parenteralno. Indikacije za primenu ovih penicilina su pseudomonasne i proteusne infekcije. Kod nas nema registrovanih preparata ovih penicilina, poznatih i kao antipseudomonasni penicilini.
Ureidopenicilini Antibakterijski spektar ureidopenicilina obuhvata sve bakterije na koje deluju aminopenicilini, ali i Pseudomonas, Klebsiellu, Providentiu, Citrobacter, Serratiu, Acinetobacter, kao i anaerobe Clostridium, Peptococcus, Peptostreptococcus, Fussobacterium, Bacteroides , i dr. Nisu otporni na uticaj beta laktamaza. Predstavnici ureidopenicilina su: piperacilin, mezlocilin i azlocilin. Ureidopenicilini indikovani su kod te{kih me{ovitih aerobno anaerobnih infekcija abdomena, male karlice i rana. Primenjuju se isklju~ivo parenteralno, tj. intramuskularno ili intravenski. Kod nas je registrovan piperacilin, daje se u dnevnoj dozi od 14 18 grama podeljen u 4 6 doza.

Rp./ Akocil bo~ice 2,0

Da lagenas originales No VII (septem).

S. Ad manum medici. Rp./ Aqua pro injectione ampule 5,0

Da ampullas originales No VII(septem). S. Ad manum medici.

Ne`eljena dejstva ureidopenicilina su ista kao i kod drugih penicilina. Amidinopenicilini Antibakterijski spektar amidinopenicilina obuhvata gram negativne enterobakterije: Escherichia coli, Salmonella, Shigela, Enterobacter, Klebsiella, Neisseria, Hemophylus influenzae, ali ne i Pseudomonas. Predstavnici grupe su: temocilin, mecilinam i pivmecilinam. Indikacije za primenu amidinopenicilina su infekcije izazvane gram negativnim aerobnim bakterijama, osim psedomonasom. Mecilinam i pivmecilinam su osetljivi na uticaj beta laktamaza, dok je temocilin otporan na njeno dejstvo. Temocilin i mecilinam primenjuju se parenteralno u dnevnoj dozi od 1 2 grama, prvi dva puta, a drugi 4 6 puta dnevno. Pivmecilinam se daje peroralno, ali samo za le~enje urinarnih infekcija, jer koncentracije u krvi nisu dovoljne za le~enje sistemskih infekcija. Kod nas nema registrovanih preparata amidinopenicilina. Penicilini rezistentni na penicilinazu (beta laktamazu). Penicilini rezistentni na penicilinazu poseduju masivan bo~ni lanac koji onemogu}ava razlaganje beta laktamskog prstena pod dejstvom beta laktamaza. Predstavnici grupe su: meticilin, nafcilin i izoksazolil penicilini: oksacilin, dikloksacilin, flukloksacilin i kloksacilin. Deluju gotovo na sve sojeva Staphylococcus aureus, ali slabije deluju na druge Gram pozitivne bakterije u odnosu na prirodne peniciline, pa su indikovani samo za le~enje stafilokoknih infekcija, pa su zato nazvani i antistafilokokni penicilini. Najotporniji na uticaj beta laktamaza je meticilin, pa sojevi stafilokoka rezistentni na meticilin (meticilin rezistentni stafilokoki) obi~no su rezistentni i na druge grupe antibakterijskih lekova.

Meticilin se primenjuje parenteralno u dnevnoj dozi od 8 12 grama, i mo`e ispoljiti nefrotoksi~no dejstvo. Nafcilin se mo`e dati i parenteralno i peroralno u dnevnoj dozi od 2 4 grama.

Oksacilin, dikloksacilin, flukloksacilin i kloksacilin mogu se davati peroralno jer se dobro resorbuju iz gastrointestinalnog trakta. Prose~ne dnevne doze su im 1 2 grama, s tim da se pojedina~ne doze moraju davati na 6 sati. Kod nas je registrovan samo kloksacilin. Rp./ Orbenin kapsule 0,25 Da scatulam originalem No I (unam). S. Uzeti na 6 sati po 2 kapsule

Inhibitori beta laktamaza Mehanizam delovanja inhibitora beta laktamaze sastoji se u vezivanju beta laktamaze, njenoj inaktivaciji, pri ~emu se i sami inaktivi{u, ali tada svoje antibakterijsko dejstvo ispoljava antibiotik koji se daje u kombinaciji sa njima. Inhibitori beta laktamaza: sulbaktam, klavulanska kiselina i tazobaktam imaju slabo izra`eno antibakterijsko dejstvo, pa se daju samo u kombinaciji sa drugim beta laktamskim antibioticima, uglavnom penicilinima (amoksicilin, ampicilin i piperacilin). Indikacije za primenu kombinacija aminopenicilina (ampicilin, amoksicilin) i inhibitora beta laktamaze su infekcije uzrokovane bakterijama prvobitno osetljivim na penicilin, koje produkuju beta laktamazu: abdominalne ifekcije, ginekolo{ke, infekcije ko`e i mekog tkiva, respiratornog i urinarnog trakta. Kombinacija ureidopenicilina (piperacilin) i inhibitora beta laktamaze indikovana je kod pseudomonasnih infekcija izazvanih sojevima koji produkuju beta laktamazu. Kod nas su registrovane slede}e kombinacije: ampicilin i sulbaktam (Unasyn), amoksicilin i klavulanska kiselina (Amoksiklav, Panklav0.5 + 0,125) i piperacilin i tazobaktam (Tazocin).

Rp./ Amoksiklav tablete Da scatulam originalem No I (unam). S. uzeti na 8 sati po 1 tabletu.


Cefalospirini i cefamicini Cefalosprini su beta laktamski antibiotici koji deliju istim mehanizmom kojim deluju i drugi beta laktamski antibiotici. Cefalosporini se prema

antibakterijskom spektru, farmakokinetici i otpornosti na beta laktamaze dele na ~etiri generacije. Cefamicini pripadaju drugoj i tre}oj generaciji. Cefalosporini prve generacije (antistafilokokni cefalosporini) Antibakterijski spektar cefalosporina prve generacije obuhvata: Gram pozitivne koke, ~ak i stafilokok koji produkuje beta laktamazu, zatim enterobakterije (Escherichia, Salmonella, Shigella, Klebsiella, Proteus ). Oni su otporni samo na stafilokoknu beta laktamazu, ali ne i na onu koju produkuju druge bakterije. Predstavnici cefalosporina prve generacije su: cefaleksin, cefazolin, cefalotin, cefradin i cefpirin. Indikacije za njihovu primenu su pre svega infekcije izazvane stafilokokama otpornim na peniciline, infekcije respiratornog, urinarnog sistema, ko`e i mekih tkiva izazvane osetljivim bakterijama. Primenjuju se tako|e za profilaksu u hirurgiji. Ne prolaze kroz hematoencefalnu barijeru. Samo se cefaleksin daje peroralno, a ostali se primenjuju parenteralno, obi~no u dozi od 0,5 1 gram na 6 8 sati. Cefaleksin se u stomatologiji primenjuje kod orofacijalnih infekcija koje su rezistentne prema penicilinu I drugim antibioticima. Kod nas su registrovani cefaleksin (Cefaleksin, Palitrex) i cefazolin (Kefzol). U stomatologiji se primenjuju kod orofacijalnih infekcija koje su su otporne na peniciline i druge antibiotike.

Rp./ Cefaleksin kapsule 0,5 Da scatulam originalem o N I(unam). S. Uzeti na 6 sati po jednu kapsulu.

Rp./ Kefzol bo~ice 1,0 Da lagenas originales No V (qinqae). S. Ad manum medici.

Rp./ Aqua pro injectione ampule 5,0 Da ampullas originales No V (quinqae). S. Ad amnum medici.
Ne`eljena dejstva cefalosporina prve generacije, ali i drugih grupa su: reakcije preosetljivosti, mu~nina, povra}anje, proliv, a cefalotin i cefazolin imaju i nefrotoksi~no dejstvo. Osoba alergi~na na jedan cefalosporin mo`e biti alergi~na i na druge cefalosporine, a postoji mogu}nost ukr{tene alergije na peniciline.

Cefalosporini druge generacije Antibakterijski spektar cefalosporina druge generacije pro{iren je u odnosu na cefalosporine druge generacije, jer deluju i na: Hemophylus influenzae, indol pozitivni Proteus, Enterobacter, Neisseria gonorrhoeae, a cefamicin cefoksitin deluje i na anaerobe Bacteroides fragilis. Otporniji su na beta laktamazu od cefalosporina prve generacije. Predstavnici su: cefaklor, cefadroksil, cefamandol, ceftibuten, cefoksitin (cefamicin), cefonicid i cefotiam.

cefuroksim,

Indikacije za njihovu primenu su: infekcije urinarnog, respiratornog trakta, zatim infekcije ko`e i mekih tkiva, upala srednjeg uha, sinuzitis, i ostale infekcije izazvane osetljivim bakterijama. Za infekcije CNS-a mo`e se davati samo cefuroksim, jer jedino on prolazi kroz hematoencefalnu barijeru. Cefaklor, cefadroksil i ceftibuten mogu se dati peroralno, a ostali samo parenteralno. Poluvreme eliminacije im je razli~ito tako da se daju 1-6 puta dnevno. Kod nas su u prometu: cefaklor (Cefaklor, Alfacet), cefamandol (Mandol), cefoksitin (Mefoxin), cefuroksim (Keroxime, Zinacef), cefadroksil (Duracef) i ceftibuten (Cedax).

Rp./ Cefaklor sirup 0,25/5 mL Da scatulam originalem No I (unam). S.Popiti na 6 sati po 1 kafenu ka{i~icu.

Rp./ Keroxime bo~ice 1,0 Da lagenas originales No X (decem). S. Ad manum medici.

Rp./ Aqua pro injectione ampule 5,0 Da ampullas originales No X (decem). S. Ad manum medici.
Ne`eljena dejstva , v. Cefalosporini prve generacije. Cefalosporini tre}e generacije Cefalosporini tre}e generacije imaju razli~itu farmakokinetiku i razli~itu terapijsku primenu, pa se dele na cefalosporine tre}e generacije za parenteralnu i peroralnu primenu.

Cefalosporini tre}e generacije za parenteralnu primenu su: ceftriakson, cefotaksim, cefoperazon, ceftazidim, cefpiramid, cefotetam, i ceftizoksim. Antibakterijski spektar navedenih cefalosporina obuhvata mnoge Gram negativne bakterije: Hemophylus, Salmonella, Shigella, Escherichia, Proteus, Enterobacter, Klebsiella, Serratia, Citrobacter , a na Pseudomonas deluju samo ceftriakson, cefoperazon i ceftazidim. Otporni su na dejstvo beta aktamaza, ali podsti~u i njihovo stvaranje. Indikacije za primenu cefalosporina tre}e generacije za parenteralnu primenu su: te{ke infekcije ko`e, mekog tkiva, zatim kostiju, respiratornog i urinarnog trakta. Ceftriakson, cefotaksim i ceftazidim lako prolaze kroz hematoencefalnu barijeru, pa su lekovi izbora za infekcije CNS-a u odoj~adi.

Ceftriakson se mo`e jedino primenjivati jednokratno (1 x dnevno), a ostali 2-4 puta na dan. U stomatologiji se ceftriakson primenjuje kod kontaminirane povrede glave i vrata.
Kod nas su u prometu: ceftriakson (Ceftriakson, Longaceph), cefotaksim (Tolycar, Cefapan), cefoperazon (Cefobid) i ceftazidim (Forcas, Fortum).

Rp./ Longaceph bo~ice 1,o Da lagenas originales No X (decem.) S. Ad manum medici.

Rp./ Lidocain ampule 5,0 Da ampullas originales No X (decem). S. Ad manum medici.

Ne`eljena dejstva cefalpsporina tre}e generacije za parenteralnu primenu, v. Cefalosporini prve generacije, a intramuskularna primena ceftriaksona je jako bolna, pa se daje sa lidokainom. Cefalosporini tre}e generacije za peroralnu primenu su: cefpodoksim, lorakarbef, i cefiksim. Njihov antibakterijski spektar sli~niji je spektru delovanja cefalosporina druge generacije, s tim {to je malo {iri, zatim otporni su na beta laktamaze, i ne deluju na pseudomonas. Ne Indikovani su kod infekcija respiratornog, urinarnog trakta, ko`e i mekih tkiva izavane osetljivim bakterijama. Oni ne prolaze kroz hematoencefalnu barijeru. Primenjuju se 1 2 puta dnevno. Kod nas su registrovani slede}i predstavnici: cefpodoksim (Obrelan), lorakarbef (Lorabid) i cefiksim (Fiksocem).

Rp./ Lorabid kapsule 0,4 Da scatulam originalem No I (unam). S. Uzeti na 12 sati po jednu kapsulu.
Ne`eljena dejstva cefalosporina tre}e generacije za peroralnu primenu, v. Cefalosporini prve generacije, pored toga naj~e{}e izazivaju najozbiljniji kolitis pseudomembranozni kolitis uzrokovan Clostridijumom difficile, koji se mo`e zavr{iti i fatalno.

Cefalosporini ~etvrte generacije Cefalosporini ~etvrte generacije cefpirom i cefepim su po antibakterijskom dejstvu cefalosporinima tre}e generacije, s tim da su delotvorniji protiv Enterobacter, Acinetobacter i Pseudomonas. Tako|e su otporniji na delovanje beta laktamaza. Indikovani su za le~enje te{kih infekcija uzrokovanih pseudomonasom i ostalim bakterijama rezistentnim na druge antibiotike. Kod nas su trenutno u prometu: cefpirom (Cefrom) i cefepim (Maxipime). I jedan i drugi se daju na 12 sati u dozi od 1-2 grama.

Rp./ Cefrom bo~ice 1,0 Da lagenas originales No X (decem). S. Ad manum medici.

Aqua pro injectione ampule 5,0 Da ampullas originales No X (decem). S. Ad manum medici.

Rp./

Ne`eljena dejstva cefalosporina ~etvrte generacije , v. Cefalosporini prve generacije.

Cefamicini U cefamicine spadaju: cefotetam, cefoksitin, cefmetazol i latamoksef. Antibakterijski spektar cefamicina sli~an je cefalosporinima tre}e generacije, ali deluju i na anaerobe, a na pseudomonas gotovo dane delujum, sem latamoksefa.

Indikovani su za le~enje infekcija abdomena i male karlice, zatim mekih tkiva i dekubitusa. Od cefamicina kod nas je u prometu cefoksitin (Mefoxin).

Rp./ Mefoxin bo~ice 1,0 Da lagenas originales No X (decem). S. Ad manum medici.

Rp./

Aqua pro injectionae ampule 5,0 Da ampullas originales No X (decem). S. Ad manum medici.

Karbapenemi Karbapenemi su beta laktamski antibiotici sa vrlo {irokim antibakterijskim spektrom koji obuhvata ve}inu Gram pozitivnih i Gram negativnih aerobnih i anaerobnih bakterija, ali deluju i na Chlamydia, Mycobacterium fortuitum, Mycoplasma, pa i na meticilin rezistentne stafilokoke. Veoma su otporni na beta laktamaze. Predstavnici karbapenema su: imipenem i meropenem. Nalaze primenu kod te{kih infekcija izazvanih multirezistentnim bakterijama, zatim kod me{ovitih aerobno-anaerobnih infekcija, a spadaju u rezervne antibiotike.

Imipenem se primenjuje samo parenteralno, ali sistemske koncentracije su nedovoljne, jer se brzo razgra|uje pod dejstvom enzima bubre`ne dihidropeptidaze. Iz tog razloga imipenem se primenjuje jedino u kombinaciji sa cilastatinom inhibitorom enzima dihidropeptidaze.
Dnevna doza imipenema je 0,5 do 1 gram, i daje se u 3-4 podeljene doze. Meropenem se daje tako|e parenteralno, ali bez cilastatina u dozi od 0,51 grama na 8 sati. Za razliku od imipenema, dobro prolazi kroz hematoencefalnu barijeru, pa se primenjuje i za terapiju infekcija CNS-a. Kod nas su u prometu: imipenem sa cilastatinom (Tienam) i meropenem (Meronem).

Rp./ Tienam bo~ice0,5 Da lagenas originales No X (decem). S. Ad manum medici. Rp./ Meronem bo~ice 1,0

Aqua pro injectione ampule 5,0 Da ampullas originales No X (decem). S. Ad manum medici. Da lagenas originaless No X (decem). S. Ad manum medici.

Rp./

Rp./ Aqua pro injectionae 5,0 Ne`eljena dejstva karbapenema su: gastrointestinalne smetnje, alergijske reakcije, bol na mestu primene, kao i konvulzije kod visokih doza.
Monobaktami

Da ampullas originales No X (decem). S. Ad manum medici.

Monobaktami su beta laktamski antibiotici, koji po svom antibakterijskom spektru podse}aju na aminoglikozidne antibiotike, jer deluju samo na Gram negativne bakterije, ~ak i na Pseudomonas, a vrlo su otporni na beta laktamazu. Jedini predstavnik monobaktama je aztreonam. Indikovan je kod svih infekcija izazvanih osetljivim bakterijama, ali ne i infekcijama CNS-a jer ne prolazi kroz hematoencefalnu barijeru. Primenjuje se parenteralno, obi~no 1-2 grama na 6-8 sati. Kod nas nije registrovan.

Rp./ Azactam bo~ice 1,0 Da lagenas originales No VII (septem). S. Ad manum medici.
Glikopeptidni antibiotici Glikopeptidni antibiotici su baktericidni antibiotici, u hemijskom pogledu glikopeptidi. Mehanizam delovanja je inhibicija sinteze }elijskog zida, kao i kod beta laktama, ali oni ne deluju inhibi{u}i enzim transpeptidazu, ve} vezuju za sebe dva molekula d-alanil-d-alanina, a time onemogu}avaju sintezu peptidoglikana. Predstavnici glikopeptida su: vankomicin i teikoplanin. Antibakterijski spektar glikopeptida obuhvata ve}inu Gram pozitivnih aerobnih i anaerobnih bakterija: Streptococcus pyogenes, Str. pneumoniae, Str. viridans, Staphylococcus aureus, Staphylococcus epidermidis, pa i meticilin rezistentne stafilokoke, zatim Corynebacterium diphtheriae, Clostridium difficile, Lactobacillus, dok na Enterococcus deluju, ali samo bakteriostatski, a ne i baktericidno. Terapijska primena glikopeptidnih antibiotika, kao rezervnih antibiotika ograni~ena je na te{ke infekcije uzrokovane osetljivim bakterijama

(pneumokokama, stafilokokama, enterokokama, klostridijama) poput pneumonije, osteomijelitisa, endokarditisa. Za le~enje sistemskih infekcija daju se parenteralno, a za le~enje pseudomembranoznog kolitisa uzrokovanog Cl. difficile vankomicin se daje peroralno, kada deluje lokalno u gastrointestinalnom traktu.

Vankomicin se daje na 6 sati po 0,5 grama, ili na 12 sati po 1 gram, dok se teikoplanin daje jednokratno u dozi 0,4 grama. Kod nas su trenutno u prometu i vankomicin (Vancocin, Vancoled), i teikoplanin (Targocid). Rp./ Vancocin bo~ice 1,0 Da lagenas originales No X (decem). S. Ad manum medici. Rp./ Aqua pro injectione

ampule 5,0 Da ampullas originales No X (decem). S. Ad manum medici.

Ne`eljena dejstva vankomicina su nefrotoksi~nost i ototoksi~nost, a o{te}enja sluha, ~ak mogu biti i ireverzibilna. Brzo intravensko ubrizgavanje leka mo`e izazvati crvenilo, svrab, hipotenziju i tahikardiju (tzv. sindrom crvenog ~oveka), {to nije alergijska reakcija. Tako|e se mogu javiti ospa, groznica i flebitis na messtu primene injekcije.

Rp./ Targocid bo~ice 0,4 Da scatulam originalem No I (unam). S. Ad manum medici.


Ne`eljena dejstva teikoplanina su: ospa, reakcije preosetljivosti, neutropenija i povi{ena temperatura, a ototoksi~no i nefrotoksi~no dejstvo se re|e javljaju.

ANTIBAKTERIJSKI LEKOVI KOJI DELUJU NA CITOPLAZMATSKU MEMBRANU Polipeptidni antibiotici Polipeptidni antibiotici: bacitracin i polimiksini (polimiksin B i polimiksin E-kolistin) su baktericidni antibiotici. Mehanizam delovanja bacitracina je inhibicija sinteze }elijskog zida, ali druga~ijim mehanizmom od beta laktama, ali je i smanjen prolazak

gradivnih materija kroz citoplazmatsku membranu, a polimiksini deluju tako {to razaraju citoplazmatsku membranu. Antibakterijski spektar bacitracina obuhvata Gram pozitivne koke i bacile, zatim Gram negativne koke, H. influenzae, Treponema pallidum, Actinomyces i Fusobacterium. Bacitracin se primenjuje isklju~ivo lokalno, naj~e{}e u kombinaciji sa aminoglikozidnim antibiotikomneomicinom, jer je sistemska primene povezana sa ozbiljnim ne`eljenim efektima. Antibakterijski spektar polimiksina obuhvata ve}inu Gram negativnih bakterija: E. coli, Salmonella, Shigella, Pseudomonas, Klebsiella, itd. Polimiksini se tako|e primenjuju samo lokalno, na ko`u i dostupne sluznice, jer imaju sistemsko toksi~no dejstvo. Kod nas su u prometu slede}e kombinacije polipeptidnih antibiotika za lokalnu primenu: bacitracin i neomicin (Bivacyn, Enbecin), i bacitracin i kortizolon (Corticin).

Rp./ Enbecin mast Da tubam originalem No I (unam). S. Spolja, vi{e puta u toku dana namazati obolela mesta.

Rp./ Corticin mast za o~i Da tubam originalem No I (unam). S. Spolja, na svakih 8 sati namazati obolelo oko.

INHIBITORI SINTEZE PROTEINA


Aminoglikozidni antibiotici Aminoglikozidni antibiotici su baktericidni antbiotici, koji svoje baktericidno delovanje ostvaruju inhibicijom sinteze proteina, pri ~emu se vezuju za 30S podjedinicu ribozoma osetljivih bakterija. Oni onemogu}avaju prenos informacija sa mRNK na rRNK, pa nastaju nenormalni proteini. Podeljeni su u ~etiri generacije: prva generacija streptomicin i kanamicin; druga generacija tobramicin i gentamicin; tre}a generacija netilmicin i amikacin i ~etvrta generacija daktinomicin i isepamicin.

Antibakterijski spektar aminoglikozida obuhvata ve}inu Gram negativnih bakterija, i to: H. ifluenzae, E. coli, Enterobacter, Proteus mirabilis,

Citrobacter, Klebsiella pneumoniae, Serratia, Francisella tularensis, Brucella, Providencia stuarti, a na Pseudomonas deluju svi, sem prve generacije. Tako|e deluju na Staphylococcus i Mycobacterium , a na Enterococcus ispoljavaju bakteriostatsko dejsvo, a baktericidno jedino u kombinaciji sa penicilinima i glikopeptidima.
Indikacije za primenu pojedinih generacija aminoglikozida se razlikuju. Streptomicin i kanamicin, aminoglikozidi I. generacije, indikovani su kod tuberkuloze, tularemije, bruceloze, kuge i maleusa. Gentamicin i tobramicin, aminoglikozidi II generacije, nalze primenu u le~enju te{kih infekcija uzrokovanih Gram negativnim bakterijama, poput septikemije, neonatalne sepse, akutnog pijelonefritisa, prostatitisa, te{kih infekcija urinarnog trakta, endokarditisa, kao i infekcija CNS-a. Gentamicin ima dobar postantibiotski efekt, pa su terapijske doze u krvi prisutne 24 h ,nakon jednokratne primene. Aminoglikozidi III i IV generacije su rezervni antibiotici, koji se ~uvaju za le~enje infekcija uzrokovanih multirezistentnim bakterijama. Aminoglikozidni antibiotici se ne resorbuju iz gastrointestinalnog trakta, pa se daju parenteralno. SZO preporu~uje da se doze aminoglikozida zbog njihovog toksi~nog delovanja odre|uju prema telesnoj te`ini. Po najnovijim saznanjima aminoglikozidie treba davati jednokratno, ,jer su ne`eljeni efekti tada najmanje prisutni. Ne`eljena dejstva aminoglikozidnih antibiotika su: nefrotoksi~nost (promene su reverzibilne), ototoksi~nost zbog o{te}enja statoakusti~kog nerva (simptomi su vrtoglavica, gluvo}a, a promene mogu biti i ireverzibilne), neurotoksi~nost (dejstvo sli~no kurareu, miorelaksansu). Pored navedenih ne`eljenih dejstava streptomicin mo`e izazvati i alergijske rekcije, kao i lokalne nadra`ajne reakcije. Kod nas su trenutno u prometu: streptomicin (Streptomicin-sulfat), gentamicin (Gentamicin), tobramicin (Nebcin), amikacin (Amikacin, Farcyclin) i netilmicin (Netromycin 150). Gentamicin je najpropisivaniji aminoglikozid, koji se daje u dnevnoj dozi od 3-5 mg/kg.

Rp./ Gentamicin ampule 0,120 Da scatulam originalem No I (unam). S. Ad manum medici.

Rp./ Nebcin ampule 0,8 Da ampullas originales No VII (septem) S. Ad manum medici.

Tobramicin se primenjuje u dnevnoj dozi od 3mg/kg. Amikacin se daje u dnevnoj dozi od 10-15 mg/kg.

Rp./ Amikacin ampule 0,5 Da scatulam originalem No I (unam). S. Ad manum medici.


Tetraciklini Tetraciklini su bakteriostatski antibiotici {irokog spektra delovanja. Mehanizam delovanja tetraciklina je inhibicija sinteze proteina, pri ~emu se, kao i aminoglikozidi vezuju za 30S podjedinicu ribozoma. Oni onemogu}avaju pristup tRNK kompleksu ribozom-rRNK, i spre~avaju sintezu proteina u osetljibvim bakterijskim }elijama. Podeljeni su u tri generacije: prva generacija tetraciklin, oksitetraciklin, i hlortetraciklin, druga generacija metaciklin i demeklociklin, i tre}a generacija minociklin i doksiciklin. [irok antibakterijski spektar tetraciklina obuhvata ve}inu Gram pozitivnih i Gram negativnih bakterija (na Pseudomonas ne deluje), hlamidije, brucele, rikecije, mikoplazme, leptospire, spirohete, Vibrio cholerae, Pasteurela pestis, Haemophylus ducrei, Campylobacter pylori i amebe. Me|utim, neke bakterije su ve} razvile rezistenciju na tetracikline, pa su indikacije za primenu tetraciklina su`ene. Danas su tetraciklini lekovi izbora za le~enje infekcija izazvanih rikecijama (pegavi tifus, Q groznica), mikoplazmama (infekcije respiratornog i genitourinarnog trakta), hlamidijama (limfogranuloma venerum, trahom, uretritis, psitakoza, bruceloze, Lajmske bolesti, periodontitisa, kao i te{kih oblika akni. U stomatologiji se tetraciklinimi primenjuju lokalno u terapiji paradontoze. Za tu namenu postoje posebno pripremljena vlakna etilacetata, koja se impregniraju sa tetraciklinima, tako da se tetraciklini sporo i kontinuirano iz njih otpu{taju (7 do 10 dana). U prometu se nalaze kao gotov preparat "Actiste". Svi tetraciklini se primenjuju peroralno, ali se tetraciklini prve generacije daju na 6-8 sati, druge generacije na 8-12 sati, a najnoviji tetraciklini tre}e generacije daju se na 12-24 sata. Ne`eljena dejstva tetraciklina su mnogobrojna: gastrointestinalni poreme}aji, i to muka, povra}anje, proliv, ali i pseudomembranozni kolitis izazvan Cl. difficile, potom hepatotoksi~nost, reakcije preosetljivosti, fotosenzibilizacija, a kod dece uzrokuju zastoj u rastenju

i deformitete kostiju, kao i `utu prebojenost zuba i displaziju gle|i, jer se talo`e u zubima i kostima. Peroralno se primenjuju kao adjuvansi u terapiji paradontopatija, jer se primenjeni u uobi~jenim dozama u terapijskim dozama izlu~e u gingivalni |~ep. Kod nas su registrovani slede}i predstavnici tetraciklina: tetraciklin (Amracin), metaciklin (Metaciklin hlorid) i doksiciklin (Doksiciklin, Vibramycin).

Rp./ Amracin kapsule 0,25 Da scatulam originalem No I (unam). S. Ueti na 6 sati po jednu kapsulu.

0,3

Rp./ Metaciklin hlorid kapsule

Da scatulam originalem No I (unam). S. Uzeti na 8 sati po jednu kapsulu.

Rp./ Vibramycin kapsule 0,1 Da scatulam originalem No I (unam). S. Uzeti prvog dana na 12 sati po 1 kapsulu, a onda jednom dnevno 1kapsulu. Rp./ Actiste Da scatulam originalem No I (unam). S.Ad manum medici
Vlakna su duga 23 cm, impregnirana su tetraciklinima, koje otpu{taju 10 dana. Hloramfenikol

Hloramfenikol je bakteriostatski antibiotik {irokog spektra, koji deluje inhibicijom sinteze proteina pri ~emu se vezuje za 50S podjedinicu ribozoma i zaustavlja proces ugradnje amino kiselina u peptidne lance osetljivih bakterijskih }elija. Hloramfenikol je do skora bio jedini predstavnik grupe, a danas se pominje i azidamfenikol.
Antimikrobni spektar hloramfenikola je rasprostranjen na mnoge aerobne i anarobne Gram-pozitivne i Gram-negativne bakterije ( E. coli, Salmonella, Shigella, Vibrio cholerae, Bordetella pertusis, Proteus, Pseudomonas, Neisseria, Clostridium, Bacteroides ), ali i na rikecije, mikoplazme i hlamidije. Dokazano je da je hloramfenikol baktericidan za

neke sojeve Neisseria gonorrhoeae, zatim Streptococcus pneumoniae i Hemophilus influenzae. Hloramfenikol je rezervni antibiotik i njegova terapijska primena je ograni~ena na: trbu{ni tifus i paratifus, meningokokni meningitis epidemijsskog karaktera, meningitis uzrokovan H. Influenzae, kao i druge te{ke infekcije izazvane anaerobima, Gram-negativnim bakterijama i stafilokokama, koje ugro`avaju `ivot bolesnika. U stomatologiji se ~esto koristi lokalno u obliku 1% masti za le~enje stafilokoknog angularnog heilitisa. Ne`eljena dejstva hloramfenikola su vrlo ozbiljna: aplazija kostne sr`i, alergijske i ne alergijske prirode, sa posledi~nom anemijom, leukopenijom i trombocitopenijom, koja se mo`e zavr{iti i fatalno, zatim gastrointestinalne smetnje, periferni neuritis, opti~ki neuritis, a kod novoro|en~adi izaziva tzv. sindrom sive bebe (povra}anje, depresija disanja, cirkulatorni kolaps) zbog nedostatka enzima glukuronil transferaze odgovornog za metabolisanje hloramfenikola. Zbog svega navedenog su su`ene indikacije za hloramfenikol.

Hloramfenikol se primenjuje peroralno, parenteralno, kao i lokalno, a azidamfenikol samo lokalno. Hloramfenikol se daje u dozi od 0,25-0,5 g na svakih 6 sati, i kod nas je jedino on registrovan. Rp./ Chloramphenicol kapsule 0,25 Da scatulam originalem No I (unam). S. Popiti na svakih 6 sati po 1 kapsulu.
Makrolidi Makrolidi su bakteriostatski antibiotici, koji deluju inhibicijom sinteze proteina, tako {to se kao i hloramfenikol vezuju za 50S podjedinicu ribozoma osetljivih bakterija. Najstariji predstavnik je eritromicin i njegove soli (eritromicin etilsukcinat, eritromicin estolat i eritromicin stearat), a danas su tu i: midekamicin, klaritromicin, azitromicin, roksitromicin, spiramicin i dr. Antibakterijski spektar je sli~an spektru delovanja prirodnih penicilina, ali je i {iri, pa sem Gram-pozitivnih koka i bacila (streptokok, stafilokok, pneumokok, listerije, korinebakterijum, klostridije), Gram-negativnih koka (meningokok i gonokok), obuhvata i Campylobacter pylori, Bordetella pertusis, Legionella, zatim Chlamidiae, Mycoplasmae i Boreliae. Azitromicin i klaritromicin deluju i na H. influenzae, Toxoplasmae, Miicobacterium avium i Ureaplasmae.

Indikacije za primenu makrolida su: pertusis, difterija, respiratorne infekcije, sinuzitiss, hlamidijalne infekcije (uretritis, limfogranuloma venerum, trahom), toksopazmoza, infekcije respiratornog i genitalnog sitema izazvane mikoplazmom, kao i pepti~ki ulkus i gastroenteritis uzrokovani kampilobakterom. Kod osoba preosetljivih na peniciline oni su antibiotici izbora za odgovaraju}e indikacije. Makrolidi nalaze primenu i u profilaksi bakterijskog endokarditisa i reumatske groznice. Makrolidi se mogu primenjivati peroralno i parenteralno. Eritromicin se mora davati na 6 sati, spiramicin i midekamicin na 8 sati, rokssitromicin i klaritromicin na 12 sati, a azitromicin na 24 sata. Ne`eljena dejstva eritromicina su gastrointestinalne smetnje (muka, povra}anje, gr~evi), holestatski hepatitis, alergijske rekcije, a noviji predstavnici se mnogo bolje podnose i od ne`eljenih efekata izazivaju pre svega alergijske manifestacije. Kod nas su u prometu: eritromicin estolat (Eritromicin, Porphyrocin), eritromicin baza (Eritromicin), spiramicin (Rovamycine), klaritromicin (Klacid), roksitromicin (Runac), i azitromicin (Hemomycin).

Rp./ Eritromicin tablete 0,5 Da scatulam originalem No I (unam). S. Uzeti na 6 sati po jednu kapsulu.

Rp./ Klacid suspensija 0,25/5 ml Da scatulam originalem No I(unam). S. Popiti na 6 sati po 1 kafenu ka{i~icu.

Rp./ Hemomycin kapsule 0,25 Da scatulam originalem No I (unam). S. Uzeti prvog dana 2 kapsule, a potom 1 kapsulu dnevno.
Piranozidi (linkozamini) Piranozidi ili linkozamini su bakteriostatski antibiotici, koji deluju mehanizmom inhibicije sinteze proteina, i to vezuju}i se za 50S podjedinicu ribozoma osetljivih bakterija. Grupu linkozamina ~ine linkomicin i klindamicin. Antibakterijski spektar piranozida obuhvata Gram-pozitivne aerobne i anaerobne bakterije (stafilokoke, streptokoke, pneumokoke, bacil antraksa, C. diphteriae, Cl. perfrigens, Cl. tetani, Peptostreptococcus ,), i na neke Gram-negativne anaerobe ( Veillonella, Fusobacterium, i Bacteroides).

Indikacije za primenu piranozida su zbog pseudomembranoznog kolitisa koji izazivaju, su`ene na te{ke aerobno-anaerobne infekcije abdomena i organa male karlice, zatim osteomijelitis i ozbiljne stafilokokne infekcije.

Linkomicin i klindamicin se primenjuju peroralno i parenteralno, i to linkomicin na 6-8 sati po 0,5-1 g, a klindamicin na 6 sati po 0,15-0,45 g. U stomatologiji se primenjuju za le~enje stafilokoknih osteomijelitisa vilica i za profilaksu visokorizi~nih pacijenata (0,6 g oralno, 60 min. pre zahvata).
Ne`eljena dejstva piranozida su: gastrointestinalne smetnje, reakcije preosetljivosti, retka o{te}enja jetre, i najte`e pseudomembranozni kolitis uzrokovan Cl. difficile, koji mo`e imati i fatalan ishod. Kod nas su u prometu ilinkomicin (Linkomicin, Lincohem) i klindamicin (Klindamicin). Klindamicin ima prednost u odnosu na linkomicin, jer re|e izaziva pseudomembranozni kolitis.

Rp./ Linkomicin ampule 0,6 Da scatulam originalem No I (unam). S. Ad manum medici.


Streptogramini (sinercidi)

Rp./ Klindamicin kapsule 0,15 Da scatulam originalem No I(unam). S. Ad manum medici.

Streptogramini su baktericidni antibiotici. U stvari, oni se sastoje iz dve bakteriostatske komponente i to: pristinamicin iz pristinamicina I i II, zatim dalfopristin/vinupristin iz dve navedene komponente, i virginiamicin iz virginiamicina M1 i S1. Navedene antibiotske kombinacije pokazuju sinergisti~ko baktericidno dejstvo. Mehanizam njihovog baktericidnog dejstva je inhibicija sinteze proteina, pri ~emu se vezuju za 50S podjedinicu ribozoma. Antibakterijski spektar streptogramina rasprostire se na Gram-pozitivne aerobne i anaerobne bakterije: stafilokoke (~ak i meticilin rezistentne sojeve), streptokoke, enterokoke, peptokoke, klostridije, listerije, a i na neke Gram-negativne bakterije: gonokoke, meningokoke, Bacteroides, legionele i dr. Indikacije za primenu streptogramina su multirezistentnim Gram-pozitivnim bakterijama. infekcije uzrokovane

Virginiamicin i pristinamicin se primenjuju peroralno, jednom dnevno, a dalfopristin/kvinupristin se daju peroralno i parenteralno, na 8-12 sati.

Ne`eljena dejstva streptogramina su: gastrointestinalne smetnje (muka, povra}anje), povi{enje jetrenih enzima, alergijske reakcije, artralgije i mialgije. Streptogramini jo{ uvek nisu registrovani kod nas. Oksazolidini Oksazolidini su sintetski dobijeni antibakterijski lekovi, i to najnovija grupa antibakterijskih lekova. Deluju inhibicijom sinteze proteina vezuju}i se za 50S podjedinicu ribozoma, pri tome protiv ve}ine bakterija deluju bakteriostatski, a na izvesne i baktericidno. Do sada su otkrivena dva predstavnika - eperezolid i linezolid. Antibakterijski spektar obuhvata uglavnom Gram pozitivne bakterije (Streptococcus, Staphylococcus - ~ak i meticilin rezistentni sojevi, enterokoke ~ak i vankomicin rezistentni sojevi, listerije, Corynebacterium diphteriae, Mycobacterium tuberculosis ), od Gramnegativnih bakterija Bordatella pertusis, Haemophilus influenzae, Legionella, Pasteurella, i od anaeroba klostridije i Bacteroides fragilis. Indikacije za primenu oksazolidina ssu te{ke intrahospitalne infekcije izazvane multirezistentnim bakterijama, pre svega rezistentnim streptokokama, stafilokokama i enterokokama. S obzirom da su najnovija grupa antibakterijskih lekova nedovoljno se zana o njihovoj farmakokinetici, pogotovu eperezolida, a za linezolid se zna da se primenjuje peroralno i parenteralno, u dozi 0,6 g na 12 sati. Ne`eljena dejstva su mu~nina, dijareja, glavobolja i povi{ena temperatura. Za sada nema registrovanih preparata oksazolidina kod nas. Sulfonamidi i trimetoprim Sulfonamidi i trimetoprim su sintetski antibakterijski lekovi sa bakteriostatskim dejstvom. Mehanizam antibakterijskog delovanja sulfonamida i trimetoprima je inhibicija sinteze DNKa. Za sintezu DNK bakterije koriste tetrahidrofolnu (pteroilglutaminsku) kiselinu, a navedena nastaje iz dihidrofolne kiseline pod uticajem enzima dihidrofolat reduktaze. ]elije sisara uglavnom koriste gotovu folnu kiselinu iz hrane, dok bakterijske }elije same sinteti{u dihidrofolnu kiselinu iz paraaminobenzoeve kiseline (PABA) pod uticajem enzima dihidrofolat (dihidropteroat) sintetaze. Sulfonamidi su po strukturi sli~ni PABA, pa se umesto njih vezuju za enzim dihidrofolat sintetazu i inhibi{u je, a trimetoprim deluje inhibitorno na enzim dihidrofolat reduktazu.

Kada se daju u kombinaciji sulfonamidi i trimetoprim ispoljavaju sinergisti~ko baktericidno dejstvo. Podela sulfonamida izvr{ena je na osnovu njihovih farmakokinetskih osobina, na: sulfonamide koji se dobro resorbuju i brzo elimini{u (za sistemsku primenu): sulfizoksazol, sulfametoksazol, sulfametizol i sulfadijazin; sulfonamide koji se ne resorbuju iz gastrointestinalnog trakta: sulfagvanidin; sulfonamide sa produ`enim dejstvom: sulfadoksin; sulfonamide za lokalnu primenu: sulfacetamid i srebrosulfadijazin; i sulfonamide za ostale indikacije: sulfasalazin koji se korissti u terapiji ulceroznog kolitisa i reumatoidnog artritisa.

Fiksna kombinacija sulfonamida sulfametoksazola i trimetoprima nosi naziv kotrimoksazol, a sulfametoksazol je odabran, jer ima sli~ne farmakokinetske osobine kao trimetoprim. Antibakterijski spektar sulfonamida obuhvata Gram-pozitivne i gramnegativne bakterije, ali je danas ve}ina njih razvila rezistenciju na sulfonamide. Danas oni deluju na: streptokoke (neke sojeve), Corynebacterium diphteriae, H. influenzae, H. ducreyi, Vibrio cholerae, B. anthracis, Brucella, Nocardia, Actinomyces i Chlamidia trachomatis . Trimetoprim ima sli~a nspektar antibakterijskog delovanja kao sulfonamidi, ali su dna`niji od njih do 100 puta, a deluju i na enterobakterije, stafilokoke i nokardije. Kombinacija sulfametoksazola i trimetoprima ima {iri antibakterijski spektar, i deluje baktericidno na ve}inu Gram-pozitivnih i Gramnegativnih bakterija: beta hemoliti~ki streptokok grupe A, pneumokok, Staphylococcus aureus sojeve, E. coli, Salmonella, Shigella, Proteus mirabilis, Enterobacter, H. influenzae, Kl. Pneumoniae. Serratia, Vibrio cholerae, Morganella morganii, Neisseria gonorrhoeae , a delije i na Pneumocystis carinii. Indikacije za primenu sulfonamida i trimetoprima, i kotrimoksazola su su`ene. Kod nas nisu u prometu ~isti sulfonamidi za sistemsku primenu, a u svetu se primenjuju za le~enje limfogranuloma venerum, trahoma, toksoplazmoze. Kod nas je jedino u prometu kotrimoksazol (sulfametoksazol + trimetoprim) ~ije su indikacije: akutne urinarne infekcije, infekcije kostiju, zglobova, CNS-a, gastrointestinalnog trakta (bacilarna dizenterija), respiratornog trakta izazvane osetljivim

bakterijama, pre svega pneumokokom, streptokokom, stafilokokom i Pneumocystis carinii, zatim bruceloza, gonokokni uretritis, nokardioza. U stomatologiji se primenjuje u le~enju infekcija mekih tkiva, sialadenitisa i sinuzitisa. Indikacije za primenu sulfagvanidina su crevne infekcije, ali se danas retko primenjuje jer je rezistencija enterobakterija na njega vrlo rasprostranjena.

Sulfadoksin sulfonamid sa produ`enim dejstvom, daje se u kombinaciji sa antimalarikom pirimetaminom u terapiji malarije. Sulfacetamid se primenjuje lokalno u obliku kapi kod novoro|en~adi za prevenciju trahoma. Srebro sulfadijazin se primenjuje lokalno za le~enje rana. Sulfasalazin se daje u terapiji ulceroznog kolitisa. On se u crevima razla`e na sulfonamid sulfapiridin i 5 amino salicilnu kiselinu, ali se danas vi{e koristi sama 5 amino salicilna kiselina, koja daje manje ne`eljenih efekata. Kotrimoksazol se daje peroralno i parenteralno, prvog dana na 12 sati po 0,96 1,44 g, a onda na 12 sati po 0,48 g. Sulfagvanidin se daje peroralno na 6 sati po 2,0 6,o g.
Ne`eljena dejstva sulfonamida su: nefrotoksi~nost, hepatotoksi~nost, hemoliti~ka anemija (zbog nedostatka enzima glukoza 6 fosfataze), gastrointestinalne smetnje, alergijske reakcije, eksfolijativni dermatitis, Stevens Johnsonov sindrom, i dr. Kod nas su registrovani: sulfagvanidin (Sulfaguanidin) i kotrimoksazol (Bactrim, Trimosul) za sistemsku primenu, srebro sulfadijazin (Sanaderm) za lokalnu primenu i sulfasalazin ( Sulfasalazin, Salazopyrin EN) za ulcerozni kolitis. Bactrim tablete 0,48 Rp./ Da scatulam originalem No Sulfaguanidin tablete 0,5 I (unam). Da scatulam originalem No S. Prvog dana na 12 sati I (unam). po 2 tablete, S. Popiti na 6 sati po 6 a onda na 12 sati po 1 tableta. tabletu. Rp./

Rp./ Sanaderm krem 1% 50,0 Da tubam originalem No I (unam).

S. Spolja, obolelo mesto.

namazati

Rp./ Sulfasalazin tablete 0,5 Da scatulam originalem No I (unam). Hinoloni

tabletu.

S. Uzeti na 6 sati po 1

Hinoloni su sintetski antibakterijski lekovi sa baktericidnim delovanjem. Deluju inhibicijom enzima DNK giraze (topoizomeraze), ~ime se onemogu}uje replikacija DNK-a. Stariji predstavnici grupe zovu se klasi~ni hinoloni, i to su hinoloni I generacije: oksolinska kiselina, cinoksacin, nalidiksinska kiselina i pipemidna kiselina (nalazi se izme|u I i II generacije), a noviji su fluorisani hinoloni koji ~ine II generaciju: ofloksacin, enoksacin, norfloksacin, ciprofloksacin i pefloksacin, ali i III generaciju: fleroksacin, sparfloksacin, temafloksacin, i lomefloksacin. Klasi~ni i fluorisani hinoloni razlikuju se po antibakterijskom spektru. Klasi~ni hinoloni deluju na Gram negativne bakterije: E. coli, Klebsiella, Proteus, Salmonella, Shigella , i dr., ali ne deluju na Pseudomonas, i koriste se samo kao uroantiseptici za le~enje urinarnih infekcija, jer su im koncentracije u sistemskoj cirkulaciji niske. Antibakterijski spektar fluorisanih hinolona je {iri, i obuhvata: Salmonella, Shigella, E. coli, Enterobacter, Haemophilus, Proteus, Klebsiella, Corynebacterium, Neisseria, Campylobacter , ali i stafilokoke (~ak meticilin rezistentni sojevi), streptokoke, a slabo deluju na pneumokoke, zatim Mycoplasma, Legionella, Chlamydia, Brucella, i Mycobacterium, a na anaerobe ne deluju. Indikacije za primenu fluorisanih hinolona su: te{ke infekcije respiratornog i urinarnog trakta (i pseudomonasne), infekcije CNS-a, kostiju, zglobova, i mekih tkiva, gonoreja, hlamidijalne infekcije i druge infekcije izazvane osetljivim bakterijama. Klasi~ni hinoloni primenjuju se peroralno, a fluorisani peroralno i parenteralno.Pojedina~ne doze daju se na 6, 12 ili 24 sati. Ne`eljena dejstva hinolona su gastrointestinalne smetnje, glavobolja, slabost, konvulzije, depresija, halucinacije. Kontraidikovani su kod dece do uzrasta od 15 godina i u trudno}i. izazivaju otok zglobova i artralgiju Kod nas su u prometu slede}i predstavnici hinolona: nalidiksinska kiselina (Baktogram), pipemidna kiselina (Pipem, Pipegal), norfloksacin

(Uricin, Nofocin), Ofloksacin (Visiren), ciprofloksacin (Ciprocinal, Ciprofloksacin), enoksacin (Hemoren), fleroksacin (Quinodis). Rp./ Baktogram tablete 0,5 Da scatulam originalem No I (unam). S. Uzeti na 6 sati po 2 tablete. Rp./ Visiren tablete 0,2 Da scatulam originalem No I (unam). S. Popiti na 12 sati po 1 tabletu.

Rp./ Quinodis tablete 0,2 Da scatulam originalem No I (unam). S. Popiti jednu tabletu dnevno.

Nitroimidazoli Nitroimidazoli su sintetski antibakterijski lekovi sa baktericidnim delovanjem. Pripadaju velikoj grupi sintetskih jedinjenja - azoli. Da bi ostvarili svoje baktericidno dejstvo u osetljivim bakterijskim }elijama moraju pre}i u aktivan redukovani oblik, a ovaj zatim direktnim dejstvom na DNK cepa njen molekul i dovodi do smrti }elije. U grupu nitroimidazola spadaju: metronidazol, ornidazol, nimorazol i tinidazol. Antimikrobni spektar nitroimidazola obuhvata: Gram pozitivne anaerobne koke i bacile (Clostridium, Peptoccoccus, Eubacterium, Peptostreptococcus), kao i Gram Negativne anaerobne bacile (Fusobacterium, Bacteroides), ali i neke vrste protozoa, kao Entamoeba hisolytica, Gardia (Lamblia) intestinalis, i Trichomonas vaginalis. Indikacije za njihovu primenu su: anaerobne infekcije ko`e i mekih tkiva, abdomena i male karlice, ali i infekccije CNS-a, kostiju (dobro prelaze u sva tkiva, pa i u CNS), zatim pseudomembranozni kolitis, amebijaza, lamblijaza i trihomonijaza. Kod me{ovitih aerobno anaerobnih infekcija abdomena i male karlice daju se u kombinaciji sa penicilinima i aminoglikozidima da bi se pokrio ~itav spektar. Nitroimidazoli se mogu primenjivati peroralno i parenteralno (intravenski). Metromidazol se daje na 6-8 sati u dozi od 0,4- 0,5 g, a ornidazol i tinidazol imaju dugo poluvreme eliminacije, pa se daju u dozi od 1-2 g jednom dnevno.

U stomatologiji se daju za le~enje akutnog ulceronekroti~nog gingivitisa infekcija, prvog dana oralno 0,8 grama dnevno, a slede}a tri dana po 0,6 grama i kod anaerobnih infekcija u uobi~ajenoj dozi . Ne`eljena dejstva nitroimidazola su: gastrointestinalne smetnje (muka, povra}anje, metalni ukus u ustima), pospanost, glavobolja, vrtoglavica, periferna neuropatija, konvulzije, a pri du`oj terapiji mogu se javiti i hepatitis i trombocitopenija i neutropenija, naj~e{}e prolaznog karaktera. Kod nas su registrovani: metronizadol (Tiberal) i tinidazol (Fasygin, Triagil).

(Orvagil, Dilan), ornidazol

Rp./ Orvagil tablete 0,4 Da scatulam originalem No I (unam). S. Popiti na 8 sati po 1 tabletu.

Rp./ Tiberal ampule 0,5 Da scatulam originalem No I (unam) S. Ad manum medici

You might also like