NOUNS – IMENICE

Poreklo same reči “imenica” potiče još iz latinskog jezika, tačnije latinske reči “nomen” koja znači
“ime“. Vrste reči kao što su imenice koriste se da označe ljude, predmete, događaje, životinje,
stanja, osećanja i apstraktne pojmove. U rečenicama one mogu imati ulogu subjekta ili objekta,
a definišu se dodatno i uz pomoć članova (articles) i prideva (adjectives).

Vrste imenica
 Vlastite imenice (proper nouns) su imena ljudi, država, mesta, npr. Martin, France, London itd.
 Opšte imenice (common nouns) označavaju nazive bića, pojava i predmeta sa zajedničkim
osobinama, npr. aunt (tetka), worker (radnik), plane (avion), horse (konj), story (priča), chair (stolica)
…
 Zbirne imenice (collective nouns) koje označavaju više bića ili predmeta kao jednu celinu, npr. flock
(jato), colony (kolonija), team (tim), swarm (roj).
 Apstraktne imenice (abstract nouns) označavaju nešto što je neopipljivo. To su npr. love (ljubav),
sadness (tuga), happiness (radost), death (smrt), itd.
 Glagolske imenice (verbal nouns) predstavljaju nazive radnji i stanja. Imaju formu glagola
(nastavak za sadašnji particip -ing) , ali imaju funkcuju imenice. Primeri: running (trčanje), sleeping
(spavanje), itd.
 Osim gore navedenih, takođe postoje i brojive i nebrojive imenice.
Obeležje roda u srpskom jeziku ima poseban značaj, dok u engleskom to nije slučaj. U srpskom
jeziku imenice koje označavaju nežive entitete (stolica, orman, beton…) imaju i svoj rod, dok se u
engleskom po pravilu zamenjuju sa it ili which.
Zamenice he i she upotrebljavaju se u situacijama kada se one odnose na ljude, a it kad se
govori o nečem drugom (životinjama ili stvarima). Neke neanimatne imenice mogu biti zamenjene
sa he/she ukoliko su personifikovane. U takvoj upotrebi sun, war su muškog roda, dok
su moon, nature, ship, kao i imena zemalja ženskog roda.
Kada je reč o životinjama (najčešće kućnim ljubimcima) upotrebljavamo he, she, who. Neke od
imenica koje se odnose na životinje mogu imati različite oblike za mužjake i ženke (bull/cow,
dog/bitch, tiger/tigress). Imenice koje sadrže sufiks -ess govore da je reč o osobi ženskog
pola (waiter/waitress, host/hostess, actor/actress).
Neke imenice su i muškog i ženskog roda (cook, friend, guest, journalist, neighbour, person,
pupil, relative, scientist, student, teacher, tourist, writer). Na muški ili ženski rod mogu da
ukazuju reči male/female, he/she, boy/girl, man/woman, itd. (male cousin, man servant, woman
doctor, itd.). Na zbirne imenice (committee, team, army, family) mogu se odnositi ili it/which,
ako se misli na grupu kao celinu, ili sa they/who ako se misli na jedinke grupe.

Množina (Plural)
Množina imenica se gradi dodavanjem nastavka –s na jedninu imenice. Taj nastavak se izgovara
kao / z / iza zvučnih suglasnika i samoglasnika, a iza bezvučnih suglasnika / s /:

Primeri za imenice sa / z / izgovorom:

 chair (stolica) – chairs (stolice)
 window (prozor) – windows (prozori)
 table (sto) – tables (stolovi)
Primeri za imenice sa / s / izgovorom:
 street (ulica) – streets (ulice)
 shop (prodavnica) – shops (prodavnice)
Ako se imenica završava na –y a prethodi joj suglasnik, –y prelazi u –i i dodaje se –es:
 baby – babies (beba – bebe)
 country – countries (zemlja – zemlje)
Ako se ispred –y nalazi samoglasnik, množina se gradi pravilno, tj. dodavanjem nastavka –s:
 toy – toys (igračka – igračke)
 way – ways (put – putevi)
Ako se imenica završava na –s, –ss, –ch, –sh, -x dodaje se nastavak –es. Kod takvih imenica
nastavak –es izgovara se / iz /:
 bus – buses (autobus – autobusi)
 wish – wishes (želja – želje)
 box – boxes (kutija – kutije)
Neke imenice imaju nepravilnu množinu:
 man (muškarac) – men (muškarci)
 woman (žena) – women (žene)
 child (dete) – children (deca)
 foot (stopalo) – feet (stopala)
 tooth (zub) – teeth (zubi)
 mouse (miš) – mice (miševi)

Brojive i nebrojive imenice (Countable and Uncountable Nouns)

Brojive imenice (countable nouns) su imenice koje imaju množinu – mogu se brojati:
 book (knjiga) – books (knjige)
 child (dete) – children (deca)
Nebrojive imenice (uncountable nouns) nemaju množinu – ne mogu se brojati:
 sugar, milk, love, money

Some and Any (negde se kategorišu kao indefinite pronouns)

Količina se može iskazati neodređenim prilozima some i any.

Some (nekoliko) se koristi u potvrdnim rečenicama. Može stajati isred brojivih imenica u množini i
ispred nebrojivih imenica:
 She left some oranges on the table. (Ona je ostavila nekoliko narandži na stolu.)
 We need to buy some butter for the cake. (Treba da kupimo malo putera za tortu.)
Jedini slučaj kada se some upotrebljava u pitanjima jeste kada nekoga nudimo nečim:
 Would you like some coffee? (Da li bi htela kafu?)
 How about some oranges? (Hoćeš li narandže?)
Any (ijedan, nijedan) se koristi u upitnim i odričnim rečenicama ispred brojivih imenica u množini
i ispred nebrojivih imenica:
 Are there any eggs in the fridge? (Ima li jaja u frižideru?)
 There isn’t any coffee left in the coffee box. (Nema nimalo kafe u kutiji za kafu.)
U potvrdnim rečenicama any znači ma koji, bilo koji, svaki:
 Any day suits me. (Odgovara mi bilo koji dan.)
 Give me any book you want. (Daj mi ma koju knjigu hoćeš.)
 Any man can understand that. (Svaki čovek može to da razume.)

Much and Many (negde se kategorišu kao indefinite pronouns)

Much i many (mnogo) su prilozi za količinu koji imaju isto značenje ali različitu upotrebu.
Much se koristi uz nebrojive imenice dok se many koristi uz brojive imenice. Pored ovih
priloga često se koristi i prilog a lot of koji može stajati i uz brojive i uz nebrojive imenice:
 There wasn’t much snow last winter. (Nije bilo mnogo snega prošle zime.)
 I saw many famous people in Los Angeles. (Videla sam mnogo slavnih ljudi u Los Anđelesu.)
 She drank a lot of alcohol at the party. (Ona je popila puno alkohola na zabavi.)
 Michael bought a lot of good books at the book fair. (Majkl je kupio mnogo dobrih knjiga na
sajmu knjiga.)
 VERBS – GLAGOLI

Morfološki oblici
Glagoli u engleskom jeziku mogu se formirati na 4 načina, tj. postoje 4 morfološka oblika, a to su:
the present (sadašnje vreme), the past (prošlo vreme), the present participle (sadašnji particip) i
the past participle (prošli particip).

The present (sadašnje vreme) je osnovni oblik glagola koji tražimo u rečniku: be, close, love,
go…
The past je prošli oblik glagola koji objašnjava da se radnja dogodila u prošlosti, to je prost
glagolski oblik koji stoji sa imenicom ili zamenicom i tako označava predmet iskaza: I was, I
closed, I loved, I went…

Participles and verbs of sensation (participi i glagoli percepcije)

Participi (sadašnji i prošli) su glagolski pridevi koji se najčešće koriste za građenje trajnih i
svršenih vremena. Ali oni se mogu koristiti i u raznim konstrukcijama kao i za skraćenje rečenica.
Participi se koriste da skrate rečenicu kada označavaju radnju istovremenu sa dešavanjem
radnje glavnog glagola.
 She was sitting in an armchair reading a book. (Sedela je u fotelji i čitala knjigu.)
 He is a man praized by all his friends. (On je čovek hvaljen od strane svih svojih prijatelja.)
Nekada radnja participa može i da prethodi glavnoj radnji:

 Taking a key out of his pocket, he opened the door. (Izvadivši ključ iz džepa, on je otvorio vrata.)
 It is a novel written a few years ago. (To je roman napisan pre nekoliko godina.)
Sadašnji particip može da objašnjava razlog izvršenja neke radnje.

 Feeling tired, I went to bed early. (Pošto sam bila umorna, otišla sam u krevet ranije.)
Takođe se koristi da označi trajne osobine stvari ili ljudi.

The road joining the two villages is very narrow. (Put koji spaja dva sela je veoma uzan.)
Prošli particip se koristi u obrascu
subjekat + glagol + imenica/ zamenica + prošli particip sa velikim brojem glagola kao što
su feel, find, get, have, hear, like, make, prefer, see, want …
 I found the house deserted. (Pronašao sam kuću napuštenu.)
 John heard his name called. (Džon je čuo da su prozvali njegovo ime.)
Upotreba glagola “have” i “get” u ovakvim konstrukcijama se zove causative have i znači da
radnju nije izvršio subjekat već neko drugi za njega:
 How often do you have your car serviced? (Koliko često ti rade servis na autu?)
 I have just had my hair cut. (Upravo sam išla da mi skrate kosu.)
Ponekad konstrukcija have something done ima značenje iskusiti, proći kroz nešto, na primer:
 My brother had his nose broken in a fight. (Mom bratu su slomili nos u tuči.)
 He had his car stolen last night. (Sinoć mu je neko ukrao auto.)
Sadašnji particip se može koristiti u obrascu
subjekat + glagol + imenica / zamenica + sadašnji particip sa velikim brojem glagola koji
označavaju čulne senzacije (verbs of sensations), npr. hear, look at, notice, observe,
perceive, see, smell, watch, a i sa glagolima like, find, get, have, keep, make, want, wish…
 I thought I heard the telephone ringing. (Mislim da sam čula telefon kako zvoni.)
 Did you notice something moving in the bushes? (Jesi li primetio da se nešto mrda u žbunju?)
 Look at the birds flying south. (Pogledaj ptice kako lete na jug.)
Ponekad u istim ovim konstrukcijama sadašnji particip može biti zamenjen infinitivom bez “to”.
Razlika je u tome što konstrukcija sa infinitivom označava završenu trenutnu aktivnost a
sadašnji particip označava radnju koja traje.
 I saw him cross the road. (Videla sam ga kako je prešao put.)
 I saw him crossing the road. (Videla sam ga kako prelazi ulicu.)
 Pravilni i nepravilni glagoli
Engleski, kao i mnogi germanski jezici, sadrži pravilne i nepravilne glagole. Svaki nepravilni glagol
se uči napamet. U zavisnosti od pravilnosti glagoli se dele na četiri grupe: pravilni, nepravilni,
glagoli koji imaju više oblika i nepotpuni glagoli.

Pravilni glagoli grade prošlo vreme i prošli particip tako što se im dodaje nastavak –d ili –ed, kao
što je open, opened, opening, opened.
Nepravilni glagoli imaju sopstvene oblike za prošlo vreme i prošli particip kao što je drink,
drank, drinking, drunk.
Glagoli sa više oblika formiraju prošlo vreme i prošli particip na dva ili više načina, dakle mogu
biti pravilni i nepravilni u isto vreme, kao što je thrive, thrived ili throve, thrived ili thriven.
Nepotpuni glagoli poput beware, ought, quoth nemaju participe i imaju samo nekoliko oblika ili
vremena.

Funkcije pomoćnih glagola u engleskom jeziku

Pomoćni glagoli u engleskom jeziku su be, do i have, a oni se takođe mogu koristiti i kao
samostalni glagoli. Will i shall se koriste da izraze buduće vreme.
U svakom od sledećih primera ovi pomoćni glagoli imaju funkciju prostog predikata (nema
dodatnih glagola koji menjaju njihovo osnovno značenje):

 Tamara is a teacher. (Tamara je učiteljica.)

 The bowls are in the cupboard. (Činije su u kredencu.)
 James does this kind of thing frequently. (Džon to čini često.)
 My roommates and I do the laundry every week. (Moji cimeri i ja peremo veš svake nedelje.)
 I can’t complete my task because he still has my notes. (Ne mogu da završim moj zadatak jer
su kod njega još uvek moje beleške.)
 They have several kinds chocolate in the store. (Oni imaju nekoliko vrsta čokolade u radnji.)
Drugi glagoli koji se takođe smatraju pomoćnim su can, could, may, might, must, ought,
should, and would. Ovi glagoli se nazivaju modalni glagoli i izražavaju potrebu, obavezu ili
mogućnost:
 Tom decided that Ana could take several days off.
 The girl told her parents that she would finish everything if they gave her money.
 John told Maria that she ought to have the car fixed.
 The boss told his workers that they might get new uniforms.
 According to the instructions, we must keep this cream in a cool and dry place.
Pomoćni i glavni glagol ne stoje uvek jedan pored drugoga. Između njih se mogu naći odrečne
rečce i prilozi:

 They have not changed the figures on time. (Nisu promenili cifre na vreme.)
 The problem was never discovered. (Problem nikad nije otkriven.)
 He has recently decided that all workers should do those reports. (On je skoro odlučio da svi
radnici treba da urade te izveštaje.)
 Will you walk the dog tomorrow? (Hoćeš li prošetati psa sutra?)
 My friend was rapidly and gracefully dancing about the stage. (Moj prijatelj je brzo i graciozno
igrao po pozornici.)

The passive voice (pasiv)

Glagoli imaju dva stanja: AKTIV ili radno stanje i PASIV ili trpno stanje.
Ako subjekat rečenice vrši radnju, onda je glagol u AKTIVU
 Somebody cleans the office every day. (Neko čisti ovu kancelariju svakog dana.)
Ako subjekat rečenice trpi radnju, onda je glagol u PASIVU
 The office is cleaned every day. (Ova kancelarija se čisti svakog dana.)
Objekat aktivne rečenice (the office) postaje subjekat pasivne rečenice i dolazi na početak
rečenice, a glavni glagol (clean) se stavlja u pasiv (is cleaned).
Pasiv se gradi od odgovarajućeg oblika glagola to be i past participle-a (prošlog participa)
glavnog glagola.
Tako će u sadašnjem vremenu pasiv glagola clean glasiti:
 am cleaned, are cleaned, is cleaned (u zavisnosti od lica)
a u prošlom vremenu

 was cleaned, were cleaned (u zavisnosti od lica)

Rečenica koju smo imali u sadašnjem vremenu, ovako bi izgledala u prošlom:

 Somebody cleaned the office yesterday. (Neko je juče očistio ovu kancelariju.) (aktiv)
 The office was cleaned yesterday. (Ova kancelarija je očišćena juče.) (pasiv)
Primeri pasiva:

 Butter is made from milk. (Buter se pravi od mleka)

 Oranges are imported into Britain. (Pomorandže se uvoze u Britaniju.)
 How often are these rooms cleaned? (Koliko često se čiste ove prostorije?)
 This house was built 100 years ago. (Ova kuća je sagrađena pre 100 godina.)
 These houses were built 100 years ago. (Ove kuće su sagrađene pre 100 godina.)
 When was the telephone invented? (Kada je izmišljen telefon?)
Upotreba:

Pasiv se koristi u situacijama

1. Kada ne znamo ko je izvršio radnju

 The house was built in the 19th century. (Kuća je izgrađena u 19. veku.)
2. Kada izvršilac radnje nije bitan
 Wine is served during the lunch. (Vino se služi tokom ručka.)
3. Ako želimo da označimo izvršioca radnje, koristimo predlog by.
 These cakes were made by my mother. (Ove kolače je napravila moja majka.)
Napomena: Samo prelazni glagoli (glagoli koji imaju objekat iza sebe) mogu da se stave u pasiv.

Trajni (progressive) aspekt

Pomoćni glagol be se koristi sa sadašnjim participom za formiranje trajnog aspekta. Rečenica
„I am driving my car“ opisuje šta govornik radi u samom trenutku govora, dok je rečenica „I drive
my car“ činjenica i odnosi se na širi vremenski period.

Svršeni (perfect) aspekt

Pomoćni glagol be se koristi sa prošlim participom da bi se formirao svršeni aspekt. Na primer,
rečenica „Marina has fallen in love“ se razlikuje od „Marina fell in love“ jer prethodna
podrazumeva povezanost sa sadašnošću (moguće je da je Marina još uvek zaljubljena), dok u
drugoj to nije slučaj.

Stative verbs – glagoli stanja

Neki glagoli se koriste samo (ili uglavnom) u prostim vremenima, a ne koriste se u trajnim. Primer
prostog vremena je prosto sadašnje vreme, ili prosto prošlo vreme. Primer trajnog vremena je
sadašnje trajno vreme ili prošlo trajno vreme. Ovi glagoli se zovu glagoli stanja. Glagol koji nije
glagol stanja zove se glagol zbivanja i obično predstavlja neku radnju. Često se glagoli stanja
odnose na to šta volimo, a šta ne, ili opisuju mentalno stanje, a ne neku radnju.

Pogledajte primere ovih glagola:

Agree:
 Correct: Sarah doesn’t agree with us.
 Not correct: She isn’t agreeing with us
Appear:
 Correct: It appears to be snowing.
 Not correct: It is appearing to be snowing.
Believe:
 Correct: I don’t believe her.
 Not correct: I am not believing her.
Belong:
 Correct: This book belonged to my grandmother.
 Not correct: This book was belonging to my grandmother.
Concern:
 Correct: This concerns you.
 Not correct: This is concerning you.
Consist:
 Correct: Bread consists of flour, water and yeast.
 Not correct: Bread is consisting of flour, water and yeast.
Contain:
 Correct: This box contains a big cake.
 Not correct: This box is containing a big cake.
Depend:
 Correct: It depends on you.
 Not correct: It’s depending on you.
Deserve:
 Correct: He deserves to pass that exam.
 Not correct: He is deserving to pass that exam.
Feel (= have an opinion):
 Correct: I don’t feel that this is a good idea.
 Not correct: I am not feeling that this is a good idea.
Hate:
 Correct: Julie’s always hated cats.
 Not correct: Julie’s always been hating cats.
Imagine:
 Correct: I imagine you must be tired.
 Not correct: I am imagining you must be tired.
Impress:
 Correct: He impressed me with his story.
 Not correct: He was impressing me with his story.
Know:
 Correct: I’ve known George for ten years.
 Not correct: I’ve been knowing George for ten years.
Like:
 Correct: I like reading detective stories.
 Not correct: I am liking reading detective stories.
Matter:
 Correct: It doesn’t matter.
 Not correct: It isn’t mattering.
Mind:
 Correct: She doesn’t mind the noise.
 Not correct: She isn’t minding the noise.
Need:
 Correct: At three o’clock yesterday I needed a taxi.
 Not correct: At three o’clock yesterday I was needing a taxi.
Owe:
 Correct: I owe you £20.
 Not correct: I am owing you £20.
Prefer:
 Correct: I prefer chocolate ice cream.
 Not correct: I am preferring chocolate ice cream.
Realise:
 Correct: I didn’t realise the problem.
 Not correct: I wasn’t realising the problem.
Sound:
 Correct: Your idea sounds great.
 Not correct: Your idea is sounding great.
Surprise:
 Correct: The noise surprised me.
 Not correct: The noise was surprising me.
Wish:
 Correct: I wish I had studied more.
 Not correct: I am wishing I had studied more.
 ADJECTIVES – PRIDEVI
Pridevi opisuju imenicu uz koju stoje u rečenici. U engleskom jeziku oni nemaju rod, broj i
slaganje sa padežima, tačnije nepromenljivi su. Za prideve se kaže da su “neprijatelji” imenica iz
razloga što neke imenice možemo da upotrebimo bez prideva. Na primer, umesto da kažemo
„velika, impresivna kuća“ (2 prideva+1 imenica), možemo jednostavno reći „vila“ (1 imenica).

Posebnu pažnju treba obratiti na vlastite prideve koji se izvode iz vlastitih imenica. U srpskom
jeziku takvu vrstu prideva pišemo malim slovima (npr. ruska tehnika, francuska poezija), dok se u
engleskom oni pišu velikim slovom.

Prisvojni pridevi (Possessive Adjectives)

Prisvojni pridevi određuju imenice (my sister, his book, their house). Prisvojni pridevi imaju
sledeće oblike:
Lična zamenica
 I – ja
 you – ti
 he – on
 she – ona
 it – ono
 we – mi
 you – vi
 they – oni
Prisvojni pridev
 my – moj
 your – tvoj
 his – njegov
 her – njen
 its – njegovo
 our – naše
 your – vaše
 their – njihovo

Primeri:
 This is my house. (Ovo je moja kuća.)
 His mother is very nice. (Njegova majka je veoma fina.)
 Her name is Jelena. (Njeno ime je Jelena.)
 What is your name? (Koje je tvoje ime / Kako se zoveš?)
 What is his job? (Koje je njegovo zanimanje?)

Poređenje prideva (Comparisons of Adjectives)

Kod jednosložnih i nekih dvosložnih prideva komparativ se gradi dodavanjem sufiksa –er, a
superlativ dodatkom sufiksa –est:
 old – older – oldest (star, stariji, najstariji)
 smart – smarter – smartest (pametan, pametniji, najpametniji)
Pridevi koji se završavaju na –y ispred kojeg se nalazi suglasnik, menjaju –y u –i:
 friendly – friendlier – friendliest (ljubazan, ljubazniji, najljubazniji)
Jednosložni pridevi sa kratkim samoglasnikom udvajaju poslednji suglasnik u poređenju:
 big – bigger – biggest (velik, veći, najveći)
 thin – thinner – thinnest (mršav, mršaviji, najmršaviji)
Višesložni pridevi se porede na sledeći način: komparativ se gradi dodatkom priloga more a
superlativ dodatkom priloga most:
 beautiful – more beautiful – most beautiful (lep, lepši, najlepši)
 popular – more popular – most popular (popularan, popularniji, najpopularniji)
Ovakvo poređenje se još naziva i složeno poređenje. U okviru složenog poređenja možemo
razlikovati pozitivno i negativno poređenje.
 Pozitivno poređenje govori o tome da jedan subjekat u većoj meri sadrži navedenu osobinu:
 She is more intelligent than her sister. (Ona je inteligentnija od njene sestre.)
Negativno poređenje govori o tome da jedan subjekat u manjoj meri sadrži navedenu osobinu:
 Belgrade is a less dangerous place than New York. (Beograd je manje opasno mesto od Njujorka.)
Razliku između dva subjekta možemo iskazati i sa different from:
 Belgrade is different from New York. (Beograd je drugačiji od Njujorka.)
Poređenje po jednakosti znači da dva subjekta u istoj meri poseduju neku osobinu. U tu svrhu
koristimo as … as:
 Mary is as beautiful as her sister. (Meri je lepa kao njena sestra.)
 He is as smart as I am. (On je pametan kao ja.)
Neki pridevi se porede nepravilno:

 good – better – best (dobar, bolji, najbolji)

 bad – worse – worst (loš, gori, najgori)
 little – less – least (malo, manje, najmanje)
 much – more – most (mnogo, više, najviše)
 many – more – most (mnogo, više, najviše)
 PREPOSITIONS – PREDLOZI
Predlozi opisuju vezu između reči u rečenici. Kada bi predlog stajao samostalno, njegovo
značenje bi bilo teško odrediti rečima. Predlozi se gotovo uvek koriste u kombinaciji sa
drugim rečima.
Kao predlog za mesto, at služi da odredi mesto gde se nešto dešava:
 at the football match (na fudbalskoj utakmici)
 at school (u školi)
 at the party (na zabavi)
 at work (na poslu)
 at university (na univerzitetu)
 at the station (na stanici)
 at Jane’s (house) (kod Džejn)
 at the doctor’s (kod doktora)
 at the door (na vratima)
Zapamtite:
 at the traffic lights (na semaforu)
 at the desk (za stolom)
 at the top (na vrhu)
 at the bottom (na dnu)
Kao predlog za mesto, in se koristi za gradove i države:
 in London (u Londonu)
 in France (u Francuskoj)
Zapamtite da se kaže:
 in the world (na svetu)
 in a picture (na slici)
 in a street (na ulici)
Razlika u upotrebi at i in za mesto je u tome što in insistira na unutrašnjosti zgrade, a at može
značiti unutra, neposredno ispred, neposredno iza…
 I’ll meet you at the theatre. (Naći ćemo se u pozorištu / kod pozorišta)
 I’ll meet you in the theatre. (Naći ćemo se u pozorištu – u unutrašnjosti zgrade)
Kada se koristi za mesto on znači na:
 on the chair (na stolici)
 on the roof (na krovu)
 on the floor (na pod)
 on the wall (na zidu)
Predlog to se koristi da označi pravac kretanja. Koristi se uz glagole kretanja:
 go to work (ići na posao)
 run to the office (trčati do kancelarije)
 swim to the boat (plivati do čamca)
Ako imenici home prethodi glagol kretanja, ispred nje se ne koristi predlog:
 I’m tired. I’m going home. (Umoran sam, idem kući.)
 Did you walk home? (Da li si hodao do kuće.)
Ako imenici home prethode be, stay, do something, ispred nje dolazi at:
 I’m staying at home this evening. (Ostajem kod kuće ove večeri.)
 When I am at home, I usually watch TV. (Kada sam kod kuće, obično gledam TV.)
 I like working at home. (Volim da radim kod kuće.)
Kada idemo od jednog do drugog mesta koristimo from … to:
 We travel from Novi Sad to Budapest. (Mi putujemo od Novog Sada do Budimpešte.)
Kada se govori o prevoznom sredstvu koristi se predlog by:
 by bus (autobusom)
 by car (autom)
 by plane (avionom)
Ali se kaže:

 on foot (peške)
 ADVERBS – PRILOZI
Prilozi su reči koje bliže određuju glagole, prideve i druge priloge, tj. oni objašnjavaju kako
se nešto radi, odnosno na koji način se obavlja neka radnja.
Postoje razne vrste priloga. Naime, najveći broj priloga se gradi tako što se na osnovu prideva
doda nastavak –ly:
 quick + ly = quickly (brzo)
 slow + ly = slowly (sporo)
 clear + ly = clearly (jasno)
 kind + ly = kindly (ljubazno)
 careful + ly = carefully (pažljivo)
 beautiful + ly = beautifully (lepo)
Pridevi koji se završavaju na –y, menjaju –y u –i:
 easy + ly = easily (lako)
 happy + ly = happily (srećno)
 angry + ly = angrily (ljuto)
Pridevi koji završavaju na –le, gube krajnje –e, i dodaje im se samo –y:
 gentle + ly = gently (nežno)
 comfortable + ly = comfortably (udobno)
Neki prilozi imaju potpuno isti oblik kao pridevi. Takvi su sledeći prlozi:
 fast (brzo), hard (teško), late (kasno), early (rano)
Prilog koji odgvara pridevu good (dobar) je nepravilan i glasi well.
Primeri:

 She sang beautifully last night. (Ona je sinoć lepo pevala.)

 He speaks English well. (On dobro govori engleski.)
 They ran quickly. (Oni su brzo trčali.)
 Please, talk slowly. (Molim vas, govorite sporo.)
 He always drives very fast. (On uvek vozi veoma brzo.)
Postoje četiri vrste priloga i to su: za vreme, za mesto, način i stepen:
 Primeri priloga za
vreme: usually (obično), often (često), tomorrow (sutra), forever (zauvek), never (nikad), afterwar
ds (posle)…
 Primeri priloga za stepen: too (previše), greatly (uveliko), enough (dovoljno), exactly (tačno)…
 Primeri priloga za mesto: firstly (kao
prvo), away (dalje), down (dole), around (oko), everywhere (svuda)…
 Primeri priloga za
način: as (poput), well (dobro), quickly (brzo), however (međutim), particularly (posebno)…
Prilozi nemaju modifikatore. Samo nekoliko imaju porđenje koje se vrši isto kao i kod prideva:

 soon – sooner – soonest

 long – longer – longest
 fast – faster – fastest
Sledeći prilozi imaju nepravilno poređenje:

 well – better – best

 badly – worse – worst
 little – less – least
 much – more – most
 far – farther – farthest
 forth – further – furthest
 PRONOUNS – ZAMENICE
Zamenice su vrsta reči koje se koriste umesto imenice.
 Maria loves this film. She has watched it several times and she is still not bored.
Zamenice su neophodne u rečenici, međutim moguće je da se nikad ne koriste u rečenici.
Mnoge rečenice bi zvučale čudno bez zamenica:
 Clarisa is creating Clarisa’s best work and Clarisa is thinking what Clarisa needs to do in the future.
 Clarisa is creating her best work and she is thinking what she needs to do in the future.
Upotrebu zamenica treba izbegavati u slučajevima kad značenje rečenice može biti
nejasno:
 Ornaments on tables make it look nice. (Ne znamo na šta se it odnosi.)
 The boys made frames. The girls decorated them. They had fun. (Ne znamo na koga
se they odnosi.)

Subjekatske zamenice (Subject Pronouns)

Subjekatske zamenice imaju funkciju subjekta, odnosno vršioca radnje u rečenici:
 I (ja) – I know John. (Ja znam Džona.)
 you (ti) – You know John. (Ti znaš Džona.)
 he (on) – He knows John. (On zna Džona.)
 she (ona) – She knows John. (Ona zna Džona.)
 it (ono) – It knows John. (Ono zna Džona.)
 we (mi) – We know John. (Mi znamo Džona.)
 you (vi) – You know John. (Vi znate Džona.)
 they (oni, one, ona) – They know John. (Oni znaju Džona.)

Objekatske zamenice (Object pronouns)

Lične zamenice imaju i objekatski padež, i on se upotrebljava kada zamenice imaju funkciju
objekta u rečenici:
 me (mene) – John knows me. (Džon zna mene.)
 you (tebe) – John knows you. (Džon zna tebe.)
 him (njega) – John knows him. (Džon zna njega.)
 her (nju) – John knows her. (Džon zna nju.)
 it (to) – John knows it. (Džon zna to.)
 us (nas) – John knows us. (Džon zna nas.)
 you (vas) – John knows you. (Džon zna vas.)
 them (njih) – John knows them. (Džon zna njih.)
Primeri:
 I see him every morning. (Viđam ga svako jutro.)
 My friend often invites me to lunch. (Prijateljica me često poziva na ručak.)
 Her parents will send her to London. (Njeni roditelji će je poslati u London.)
 Michael sometimes gives her this book to read. (Majkl joj ponekad daje da čita ovu knjigu.)
 Jane shows me her new bicycle every day. (Džejn mi pokazuje svoj novi bicikl svakog dana.)
 We are waiting for them. (Mi ih čekamo.)
 She lives with him. (Ona živi sa njim.)
 He receives a letter from her on Mondays. (On ponedeljkom dobija pismo od nje.)
 We always speak about him. (Mi uvek govorimo o njemu.)

Povratne zamenice (Reflexive pronouns)

Povratna zamenica u srpskom jeziku se izražava pomoću: sebe ili se i koristi se da se izrazi
nešto što je neko sam učinio, bez ičije pomoći, uticaja ili krivice, kao i kod povratnih glagola. Na
primer: Ja sam se posekao (Ja sam sebe posekao). U engleskom jeziku, one po licima glase:
Jednina (singular)
 myself
 yourself
 himself
 herself
 itself
 Množina (plural)
 ourselves
 yourselves
 themselves
Primeri:
 The little girl dressed herself. (Devojčica se sama obukla.)
 Do it yourself. (Uradite to sami.)
 He’s looking at himself in the mirror. (On se gleda u ogledalu.)
 He cut himself with a knife. (Posekao se nožem.)
 Please, help yourselves. (Poslužite se, molim vas.)
 Leyla had a nice time in London. She enjoyed herself. (Lejla se lepo provela u Londonu. Uživala je.)
Povratnu zamenicu koristimo i uz predlog by u značenju alone (sam):
 She went on holiday by herself. (Ona je sama išla na odmor.)
 I made it by myself. ( Ja sam to sama napravila.)

Prisvojne zamenice (Possessive pronouns)

Prisvojni pridevi se upotrebljavaju uz imenice, dok se prisvojne zamenice upotrebljavaju
samostalno.

Prisvojni pridevi:
Jednina (singular)
 my (moj)
 your (tvoj)
 his, her, its (njegov, njen, njegovo)
Množina (plural)
 our (naš)
 your (vaš)
 their (njihov)
Prisvojne zamenice:
Jednina (singular)
 mine (moj)
 yours (tvoj)
 his, hers, its (njegov, njen, njegovo)
Množina (plural)
 ours (naš)
 yours (vaš)
 theirs (njihov)

Prisvojni pridevi i prisvojne zamenice se na srpski jezik prevode isto, ali im je upotreba u
engeskom jeziku različita:
 Is this your book? (pridev) (Da li je ovo tvoja knjiga?)
 Is this book yours? (zamenica) (Da li je ova knjiga tvoja?)
 This car is hers. (zamenica) (Ovaj auto je njen.)
 Her car is red. (pridev) (Njen auto je crven.)
 Your coat is black and mine is green. (your – pridev, mine – zamenica) (Tvoj kaput je crn, a moj je
zelen.)
 Their car is old, and ours is new. (their – pridev, ours – zamenica) (Njihov auto je star, a naš je
nov.)
 Whose coat is that? It’s mine. (Čiji je ono kaput? Moj je.)
 Whose shoes are these? They’re hers. (Čije su ove cipele? Njene su.)
 Whose car is this? It’s theirs. (Čiji je ovo auto? Njihov je.)
 Whose balls are those? They’re ours. (Čije su ono lopte? Naše su.)
 ARTICLES – ČLANOVI
Članovi su vrsta reči koja ne postoji u srpskom jeziku. Oni imaju istu funkciju kao i pridevi –
modifikuju imenicu. Ne prevode se na srpski jezik, osim ako to ne zahteva kontekst.

Da bismo lakše razumeli članove, evo primera kako se mogu prevesti:

 A bird flew into my room. (Neka ptica mi je uletela u sobu.)
 The bird was brown. (Ta ptica je bila braon.)
 John gave her a flower. (Džon joj je dao jedan cvet.)
 The flower is very unusual. (Taj cvet je veoma neobičan.)

Neodređeni član (Indefinite Article)

Neodređeni član (indefinite article) a/an se ispred imenica koje počinju suglasnikom čita / ə / dok
se ispred imenica koje počinju samoglasnikom čita kao / ən /:
 a boy / ə boi /
 an egg / ən eg /
Neodređeni član se koristi da označi lice ili stvar koje ne poznajemo ili koje po prvi put
pominjemo. Neodređeni član se upotrebljava isključivo sa imenicama u jednini:
 There is a boy in the street. (Neki dečak se nalazi na ulici.)
 She put an apple on the table. (Stavila je jabuku na sto.)
Neodređeni član se koristi ispred imenskog dela predikata:
 I am a student. (Ja sam student.)
 The ugly duckling became a beautiful swan. (Ružno pače je postalo prelepi labud.)

Određeni član
Određeni član (definite article) the se isped imenica koje počinju suglasnikom izgovara kao /
ðə / dok se ispred imenica koje počinju samoglasnikom određeni član čita kao / ði: /:
 the book / ðə buk /
 the eyes / ði: аіz /
Određeni član se koristi za opisivanje određenih, poznatih lica i stvari:
 The man you met is my friend. (Čovek kog si upoznao je moj prijatelj.)
 The book on the table is mine. (Knjiga na stolu je moja.)
Određeni član se koristi ispred superlativa i rednih brojeva:
 She is the prettiest girl in the class. (Ona je najlepša devojka u razredu.)
 The first act of the play was the best. (Prvi čin drame je bio najbolji.)
Određeni član se koristi da označi pojmove od kojih samo jedan postoji na svetu:
 the Earth, the past, the Sun, the weather
Određeni član se koristi ispred imena reka, mora, okeana, planinskih venaca:
 the Sava, the Adriatic sea, the Atlantic, the Alps
Određeni član se koristi ispred imena pripadnika narodnosti da označi celu naciju:
 the French, the Swiss
Određeni član se koristi ispred imena javnih zgrada i institucija u gradu:
 the Odeon cinema, the National Museum, the Modern Art Gallery
Određeni član se koristi ispred naziva instrumenata:
 She plays the guitar. (Ona svira gitaru.)

Izostavljanje člana
Član se ne koristi:

Sa imenicama u množini i nebrojivim imenicama kada govorimo uopšteno o nečemu:

 Apples are very good for your health.
 We drink coffee and tea.
Ispred imena jezika i obroka:
 She speaks French. (Ona govori francuski.)
 We had lunch with John. (Ručali smo sa Džonom.)
 Ispred imena igara i sportova:
 Marko plays chess very well. (Marko igra šah vrlo dobro.)
 Many people like playing basketball. (Mnogi ljudi vole da igraju košarku.)
Ispred ličnih imena i imena gradova:
 I live in New York. (Ja živim u Njujorku)
U mnogim uobičajenim izrazima, kao što su:
 by day (danju, po danu), at night (noću), at home (kod kuće), at work (na poslu), in bed (u
krevetu), by car (kolima)
 CONJUNCTIONS – VEZNICI
Uloga veznika je da povezuju reči u rečenicama. U engleskom jeziku razlikujemo tri vrste
veznika:
 Nezavisni ili koordinativni veznici (eng. coordinating conjunctions)
 Odnosni ili korelativni veznici (eng. correlative conjunctions)
 Zavisni veznici ili subjunktori (eng. subordinate conjunctions)

Nezavisni veznici
Nezavisni veznici povezuju različite jezičke jedinice, odnosno reči, skupove reči i rečenice.
Najčešće korišćeni veznici u engleskom jeziku su: and, but, or, nor, for, so, yet
 He works and he plays a piano every day.
 Ann is very pretty, but she is too shy.
 You can study hard for this exam or you can fail.
 I don’t see how. Nor do I.
 He is the best student in his class, for he has good grades.
 You have learned for the exam, so you will certainly pass.
 John plays basketball well, yet his favorite sport is badminton.

Odnosni veznici
Odnosni veznici nazivaju se još i korelativni. U engleskom jeziku koriste se kako bi se izrazili
recipročni odnosi među rečima, skupovima reči ili rečenicama. Javljaju se u šest različitih
parova:
1. not only…but (also)
Not only did he donate a large amount of money to the school, but he also bought them new
computers.
2. both…and
Both the parent and the child agreed to never argue again.
3. whether…or
It will happen, whether you like it or not.
4. either…or
I want to buy either a new desktop computer or a laptop.
5. just as…so
Just as Europeans love soccer, so do the Americans love baseball.
6. neither…nor (ponekad neither…or)
The water in the shower was neither hot nor cold.

Zavisni veznici
Uloga zavisnih veznika u engleskom jeziku je da povežu zavisnu rečenicu sa glavnom:

 Olivia will come home as soon as she finishes the assignment.

 I want to go wherever you want to go.
U zavisnosti od rečenice, zavisni veznici izražavaju različita stanja i odnose:

 vreme: after, before, since, until, as long as

 mesto: where, wherever, in the same place as
 način: as though, as if
 namera: so that, in order that
 ishod: so, so that
 uzrok i posledica: when, why, because
Neki zavisni veznici u engleskom jeziku mogu nastati iz drugih vrsta reči:

 like – zavisni veznik i predlog

 since – vremenski i uzročni zavisni veznik, ali i predlog i prilog
 Priložni veznici
Pored navedene tri vrste veznika, postoje još jedni, priložni veznici. U engleskom jeziku oni su
definisani kao “conjunctive adverbs“. Njihova uloga je da povezuju proste rečenice u složene.
Neki od najčešće korišćenih su: however, furthermore, therefore, likewise…
 Arrange your hours however you like.
 She was late for work today, furthermore she forgot to lock her front door.
 I think, therefore I am.
 The husband should give to his wife her conjugal rights, and likewise the wife to her husband.
INTERJECTIONS – UZVICI
U gramatici, uzvici su reči koje se koriste za izražavanje emocija ili osećanja govornika. Često se
predstavljaju jednom rečju ili frazom sa znakom uzvika na kraju.

Uzvici se prema upotrebi dele na:

– Uzvici veselja: eigh! hey! io! yeah!
– Uzvici tuge: oh! ah! hoo! alas! alack! lackaday! welladay! ili welaway!
– Uzvici čuđenja: heigh! ha! strange! indeed!
– Uzvici pohvale: well-done! good! bravo!
– Uzvici iznenađenja: whew! hoity-toity! hoida! zounds! what!
– Uzvici straha ili boli: oh! ooh! ah! eh! O dear! Oh, no!
– Uzvici prezira: fudge! pugh! poh! pshaw! pish! tush! tut! humph! fine!
– Uzvici nesklonosti: Of aversion; foh! faugh! fie! fy! foy!
– Uzvici teranja: out! off! shoo! whew! begone! avaunt! aroynt!
– Uzvici dozivanja: ho! soho! what-ho! hollo! holla! hallo! halloo! hoy! ahoy! hey!
– Uzvici zanosa: ah! aha! huzza! hey! heyday! hurrah!
– Uzvici smejanja: ha, ha, ha; he, he, he; te-hee, te-hee.
– Uzvici pozdrava: welcome! hail! all-hail!
– Uzvici na skretanje pažnje: ho! lo! la! law! look! see! behold! hark!
– Uzvici za poziv na ćutnju: hush! hist! whist! ‘st! aw! mum! shhh! zip it!
– Uzvici grozote: oh! ha! hah! what!
– Uzvici dosade: heigh-ho! heigh-ho-hum!
– Uzvici stopiranja: hold! soft! avast! whoh! halt!
– Uzvici otpozdravljanja: farewell! adieu! good-bye! good-day! see ya!
– Uzvici otkrića: oho! ahah! ay-ay!
– Upitni uzvici: eh? ha? hey? no?
 RELATIVE CLAUSES (ODNOSNE (RELATIVNE) REČENICE)
Odnosne rečenice se dele na dve grupe: Odredbene odnosne rečenice (Defining relative
clauses) i umetnute odnosne rečenice (Non-defining relative clauses).

DEFINING RELATIVE CLAUSES (odredbene odnosne rečenice)

Odredbena odnosna rečenica (Defining relative clause) bliže određuje imenicu ili zamenicu na
koju se odnosi. Ona se ne može izostaviti jer bez nje rečenica ili nema smisao ili ga menja.
 The police have caught the thief who stole the jewels. (Policija je uhvatila lopova koji je ukrao
dragulje)
who stole the jewels je odredbena odnosna rečenica (defining relative clause).
Ove rečenice počinju odnosnim zamenicama who, whose, whom, which, that.
Kada govorimo o ljudima, koristimo who ili that.
 I talked to the man who won the race. ili
 I talked to the man that won the race. (Razgovarao sam sa čovekom koji je pobedio u trci.)
Kada govorimo o stvarima ili životinjama koristimo which ili that.
 I liked the car which my father bought. ili
 I liked the car that my father bought. (Svideo mi se auto koji je kupio moj otac)
Kada odnosna zamenica menja prisvojnu zamenicu (his, her, their...) koristimo whose (čiji, čija,
čije)
 Marko is the boy whose parents live in our neighbourhood. (Marko je dečak čiji roditelji žive u
našem kraju.)
Odnosne zamenice who, that i which mogu biti subjekat ili objekat odnosne rečenice. Npr.u
rečenici:
 I talked to the man who won the race, who je subjekat
ili u rečenici

 That is the dog that attacked me, that je takođe subjekat rečenice.
međutim u rečenici

 The letter which she sent me was nice, which je objekat

ili u rečenici

 The man that I met yesterday was very kind, that je takođe objekat.
Kada je odnosna zamenica objekat rečenice ona se može izostaviti.

 The man that I met yesterday was very kind = The man I met yesteday was very kind.
 The letter which she sent me was nice. = The letter she sent me was nice.
Whom se koristi umesto who ili that kada predstavlja objekat, pa se može reći i
 The man whom I met yesterday was very kind.
Zamenica whom se retko koristi u govornom jeziku.

Odredbene odnosne rečenice se ne odvajaju zarezom od glavne rečenice.

 NON-DEFINING RELATIVE CLAUSES (umetnute odnosne
rečenice)

Umetnuta odnosna rečenica (Non-defining Relative Clause) daje dodatno obaveštenje o glavnoj
rečenici koje nije bitno za značenje rečenice kao celine. Glavna rečenica bi i bez nje imala smisla.
 Belgrade, which is the capital of Serbia, has about 2 milion inhabitants. (Beograd, koji je glavni
grad Srbije, ima oko 2 miliona stanovnika)
which is the capital of Serbia je umetnuta odnosna rečenica (non-defining relative clause) i
odvaja se zarezima od glavne rečenice.
Odnosne rečenice počinju odnosnim zamenicama who, which, whom, whose
U umetnutim odnosnim rečenicama za stvari i životinje, koristi se odnosna zamenica which (ali
ne i that kao što je slučaj sa odredbenim odnosnim rečenicam.)
 Mary gave the book, which she had already read, to her best friend. (Meri je knjigu, koju je već
bila pročitala, dala svojoj najboljoj drugarici.)
U umetnutim odnosnim rečenicama za osobe koristimo odnosnu zamenicu who (ali ne i that kao
što je slučaj u odredbenim odnosnim rečenicama)
 Ivo Andric, who was born in Travnik, was a great writer. (Ivo Andrić, koji je rođen u Travniku, bio
je veliki pisac.)
U slučajevima kada je who objekat rečenice, umesto njega se može koristiti whom
 Milan, whom I saw yesterday, is today in London. (Milan, koga sam juče video, je danas u
Londonu.)
Varijanta sa who:
 Milan, who I saw yesterday, is today in London. je manje formalna i češće se koristi.
U značenju njegov (his), njen (her), njihov (their) koristimo whose.
 Madonna, whose parents were born in Italy, is a famous American singer. (Madona, čiji su
roditelji rođeni u Italiji, je poznata američka pevačica)
Which se takođe može odnositi ne samo na reč iza koje stoji već i na čitavu rečenicu.
She gave me her watch as a present, which was very nice of her. (Dala mi je svoj sat na
poklon, što je bilo veoma lepo od nje.)
 CONDITIONAL SENTENCES (USLOVNE/POGODBENE REČENICE)
Kondicionali (uslovne rečenice) su zavisne rečenice koje se uvode veznikom if (ako). U
zavisnosti od toga kolika je mogućnost za ostvarenje radnje svi kondicionali se dele
na prvi, drugi i treći kondicional.

THE FIRST CONDITIONAL (prvi kondicional)

Prvi kondicional se još naziva i realni. Sam naziv kaže da postoji velika mogućnost za
ostvarenje radnje koja se uslovljava. Kao i u svakoj složenoj rečenici,
razlikujemo kondicionalnu (uslovnu) rečenicu i glavnu rečenicu.
Uslov se u prvom kondicionalu izražava u Present Simple Tense-u, dok se u glavnoj rečenici
javlja Future Simple (will + infinitiv bez to).
 If you finish your homework on time, you will get a good mark. (Ako završiš domaći zadatak na
vreme, dobićeš dobru ocenu.)
 If she spends all the money, she will not go shopping. (Ako potroši sav novac, ona neće ići u
kupovinu).
Kao varijacije prvog kondicionala javljaju se sledeće izmene:
Umesto oblika will+infinitiv mogu se javiti ostali modalni glagoli sa infinitivom.
 If you want to lose weight, you should/must eat less bread. (Ako želiš da oslabiš, trebalo bi /
moraš da jedeš manje hleba.)
 If everything is in order, you may/can leave at once. (Ako je sve u redu, možeš odmah otići.)
U glavnoj rečenici se može desiti da se takođe javi Present Simple Tense. To se dešava kada
govorimo o naučnim činjenicama ili drugim izvesnim radnjama.
 If you heat ice it turns to water. (Ako zagrevaš led pretvoriće se u vodu.)
 If there is an economy crisis prices go up. (Ako nastane ekonomska kriza cene rastu.)
Umesto Present Simple Tense -a možemo upotrebiti Present Continuous Tense za sadašnju
radnju ili neki plan u budućnosti.
 If you are looking for Marko (present action) you should better look in the cafe. (Ako tražiš
Marka, bolje ga potraži u kafiću.)
 If you are staying for another night (future arrangement) I`ll ask the manager to give you a
better room. (Ako ćete ostati još jednu noć, pitaću upravnika da Vam da bolju sobu.)

THE SECOND CONDITIONAL (drugi kondicional)

Drugi kondicional nosi sa sobom manju verovatnoću da će se radnja ostvariti iako to nije
potpuno nemoguće.
Uslov se izražava Past Simple Tense-om, dok se u glavnoj rečenici nalazi modalni glagol would
+ infinitiv bez to.
 If I had a map, I would lend it to you. (Kad bih imala mapu, posudila bih ti je.)
 If someone stole my car, I would call the police. (Kad bi mi neko ukrao auto, pozvala bih policiju.)
Prošli oblik glagola TO BE se često u drugom kondicionalu javlja samo kao WERE za sva lica.
 If I were you, I wouldn`t do that. (Da sam ja na tvom mestu, ne bih to uradila.)
Varijacije se takođe mogu javiti u obliku modalnih glagola koji zamenjuju would + infinitiv u
glavnoj rečenici.
 If I knew his number, I could ring him up. (Kad bih znala njegov broj, mogla bih da ga pozovem.)
 If you tried again, you might succeed. (Kad bi ponovo pokušao, možda bi uspeo.)
Umesto Past Simple Tense -a možemo upotrebiti Past Continuous Tense.
 If we were going by boat I`d feel much safer. (Da idemo čamcem, osećala bih se mnogo
bezbednije.)
 If my car was working I could drive you to the station. (Da mi auto radi, mogla bih da te
odvezem do stanice.)

THE THIRD CONDITIONAL (Treći kondicional)

Treći kondicional označava zamišljenu ili potupo nerealnu situaciju. On nam daje do znanja da
više ne postoji mogućnost za ostvarenje radnje.
 Uslov se izražava Past Perfect Tense-om, dok se u glavnoj rečenici nalazi modalni glagol would
+ prošli infinitiv bez to.
Prošli infinitiv (Perfect Infinitive) je oblik infinitiva koji se gradi od glagola HAVE + PAST
PARTICIPLE glavnog glagola, npr. have been, have gone, have taken …
 If I had seen him, I would have told him the news. (Da sam ga videla, rekla bih mu vesti.)
 If someone had stolen my car, I would have called the police. (Da mi je neko ukrao auto,
pozvala bih policiju.)
Varijacije se takođe mogu javiti u obliku različitih modalnih glagola koji zamenjuju would u
glavnoj rečenici.
 If he had invited me, I might have come to the party. (Da me je pozvao, možda bih i došla na
zabavu.)
 If the police had come on time, they could have caught the burglar. (Da je policija došla na
vreme, možda bi uhvatili provalnika.)
U uslovnoj rečenici se takođe mogu javiti neke varijacije. Umesto Past Perfect Tense-a može se
javiti Past Perfect Continuous Tense.
 If we had been travelling by car, the accident might not have happened at all. (Da smo putovali
autom, možda do nesreće ne bi ni došlo.)